VLASTI Bosne i Hercegovine ostaju na stajalištu kako su za tu zemlju neprihvatljivi zahtjevi Europske komisije za izmjene privremenog trgovinskog sporazuma kojima bi se njeno tržište otvorilo za bescarinski uvoz proizvoda iz Hrvatske, objavila je u ponedjeljak Direkcija za europske integracije (DEI) koja djeluje pri Vijeću ministara BiH.
Ova reakcija uslijedila je nakon što je iz delegacije EU u Sarajevu 22. listopada stiglo upozorenje kako se BiH suočava s mogućnošću uvođenja trgovinskih sankcija ukoliko ne prilagodi svoj trgovinski sporazum s Unijom do kraja 2015. godine i tako osigura Hrvatskoj ravnopravan tretman pri izvozu njenih roba s ostalim članicama Unije.
Sve bliže europskim sankcijama
Pritom je, kako je istaknuto iz delegacije EU, riječ o tehničkim odnosno matematičkim prilagodbama trgovinskih kvota čiji je cilj osigurati što manje poremećaje u ustaljenom trgovanju.
To primjerice znači da, ako je BiH odobrila godišnju kvotu od tisuću tona proizvoda za slobodan uvoz iz EU a bescarinski je uvoz iz Hrvatske u tu zemlju sukladno pravilima CEFTA-e iznosio 100 tona, nova prilagođena kvota za bescarinski uvoz iz proširene EU odnosno njenih 28 umjesto ranijih 27 država-članica sada iznosi tisuću i sto tona.
Pri tom se takve kvote raspodjeljuju na temelju redoslijeda podnesenih zahtjeva što znači da u njima može sudjelovati bilo koja država-članica EU, a ne nužno Hrvatska.
Tvrdnje o nepravednosti kvota ne stoje
"Ovakva se prilagodba radi u oba smjera s obostranim povećanjem kvota i stoga tvrdnje o nepravednosti kvota na štetu BiH idu u pogrešnom pravcu", naveli su iz delegacije EU u BiH.
Podsjećaju i kako je metodologija EU-a za prilagodbu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju odnosno njegova trgovinskog dijela na temelju tradicionalne trgovine prihvaćena od svih država zapadnog Balkana osim BiH.
Iz Direkcije za europske integracije BiH sada tvrde da je BiH adekvatno i blagovremeno omogućila primjenu odredbi privremenog sporazuma i na Hrvatsku kao novu članicu EU temeljem odluke Predsjedništva BiH iz lipnja 2013. godine.
BiH želi zadržati carinsku zaštitu na nekim proizvodima
"Sve osim tehničke prilagodbe za BiH predstavlja bitne izmjene sporazuma koje bi bile u suprotnosti s uzajamnošću i obostranim interesom kao temeljem odnosa ugovornih strana", stoji u priopćenju DEI BiH.
U Sarajevu tako tumače kako metodologija "tradicionalne trgovine" koju zagovara Europska komisija za BiH nije obvezujuća jer navodno nije sadržana u odredbama privremenog sporazuma a uz to bi se, kako tumače u Sarajevu, odnosila na proizvode koji uopće nisu obuhvaćeni privremenim sporazumom.
Vlasti BiH drže kako su već argumentirano dokazali da se na skupinu od petnaestak proizvoda, poglavito prehrambenih, mora zadržati carinska zaštita pri njihovu uvozu u tu zemlju.
Od stava se neće odstupati
O tome, kako navodi DEI, u zemlji postoji potpuni konsenzus politike i poslovne zajednice i od takvog se pristupa neće odustati.
Proizvođači mlijeka iz BiH u ponedjeljak su od vlasti u toj zemlji zatražili da dodatno pooštre režim uvoza mlijeka i mliječnih proizvoda iz država-članica EU odnosno da nametnu dodatna uvozna davanja za mlijeko i mliječne proizvode.
Iz entitetskih udruga koje okupljaju proizvođače mlijeka od Ministarstva vanjske trgovine BiH zatražili su uvođenje tzv. prelevmana na temelju kojih bi uvoznici iz EU plaćali dodatnu uvoznu pristojbu.
RS podržao protekcionističke mjere
U ponedjeljak je takve zahtjeve izravno poduprlo Ministarstvo poljoprivrede Republike Srpske.
"Tražimo donošenje mjera za ograničavanje uvoza mlijeka, mliječnih proizvoda, voća i povrća", stoji u izjavi tog ministarstva uz objašnjenje kako BiH navodno može donijeti takve protekcionističke mjere na temelju ranije donesene odluke o zaštiti domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza kojom je predviđena i mogućnost nametanja posebnih uvoznih pristojbi.
Jednom davno bijaše zemlja po imenu Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina. Nije bila savršena ali je funkcionirala. Njene finansije su bile u plus, imala je industriju koja nije bila baš najsavremenija ali je bila izvozno orijentirana i ostvarilvala visoku stopu zaposlenosti. Imala je solidan pravno sistem baziran na kontinentalnom pravu. Imala je solidan školski sistem. Imala je solidan sistem zdravstva gdje niko ne bio istjeran iz bolnice jer nema da plati liječenje. itd
Zatim je došla tadašnja Evropska ekonomska zajednica, kasnije Evropska unije i rekla da to ne može više tako. Da se to mora demokratizirati itd...Slali su nam instruktire te demokratije i tržišne ekonomije, razne staronje, Caringtone, Stoltenberge, Owene, BIldove Vance - Owene i slične. Svi su oni govorili isto. Da se zemlja mora podijeliti i da mora sve privatizirati, čitaj prodati njima za šaku graha. Rat je stao onda kada su EU i njeni prijatelji rekli da je dosta više.
Ljudi koje je su un I EU ovdje poslla bili su ljudi pete ili osme klase, kako po kompetencijama, tako i po svemu ostalom. Te dobro plaćene birokrate nisu ništa znali o našoj zemlji, njenoj kulturi, običajima i ekonomiji. Oni nikako nisu znali da je ekonomsko pravni sistem u Bih bio mnogo više tržišni, nego sistem u Rusiji ili Poljskoj. Oni nisu znali da su moji raditelji radili u Unisovoj fabrici u Vogošći za platu koja se isplaćivala u novcu, u kešu. Taj novac je njihova firma zarađivala tako je prodavala "nešto" Iraku, Irana, Pakistanu, Libiji, Alžiru, prodavala za keš kojim je plaćala svoje radnike. To što je to "nešto" bila zaprvo oružje, granate, rakete i slično, moje roditelje nije zanimalo. Oni su sa svojim zarađenim parama mogli da rade šta hoće, a nejčešće su ih trošili u lokalnom UPI marketu koji je opet poslovao na tržišnom principu. Uđeš, uzmeš nešto što ti se svidi, platiš i izađeš. Čista tržižna logika.
UNIS i UPI su bili veliki poslovni sistemi, sa desetinama međusobno povezanih firmui, sa institutima, odmaralištima, itd, ali najvžnije od svega jeste to što je u okviru jednog poslovnog sistema biio uvezan "lanac" od prikupljanja sirovine preko njene obrade do finalizacije i prodaje krajnjem kupcu. Ne može to tako, rekla je EU i naredila privatizaciju pod prijetnjom "sile". I sad domaći blentavi domaći političari papagajski ponavljaju naučenu mantru "Naš je cilja dovršetak preostale privatizacije".
Nema više UNIS ,a UPI -a, Borca, RMK, SODASo holdinga. Na ruševinama privatiziranima preduzeća raste korov.
Često se spominje da su cijene hrane u BiH više u odnosu na cijen hrane u zap. Evropi. Jesu. Zahvaljujući Sporazumu o prodruživanju i stabilizaciji koji kaže da se cijene roba i usluga u Bih moraju izjednačiti sa cijenama u Zap. Evropi i EU. Sjetitćete se da je 2003. Paddy Ashdowna rekao da su cijene tel. razgovora u BiH preniske i zatim povećao cijene tel. razgovora za tri puta. Rečeno - učinjeno.
Zahvljujući famoznom SPZ iz 1998. Bih godinama postepno ukida razne zaštitne mjere za sviju proizvodnju, ukidaju se carine za raznu robu, hranu, dizel gorivo, automobile itd. Jeste li vi možda primjetili da je nešto nekada pojeftinilo? Gorivo? Hrana? Ni slučajno, samo je država ostala bez prihoda.
EU sada traži od Bih da ukine carine za poljoprivredne proizvode iz EU, one proizvode koji su apsolutno subvencionirani u tolikoj mjeri da se njenim farmerima isplati davati je za jedan fening. BH farmeri te poticaje mu samo sanjaju.
EU sada prijeti sankcijama i prijeti da uništi i ovo malo proizvodnje što je preživjelo. EU nikada nije bila istinski prijetelja BiH. Da jeste zaštitila bi je od agresije, a kasnije pomogla njenu obnovu na pravi način. Zahvaljujući EU i njenim savjetima, BiH je danas deindustrijalizirana zemlja, zemlja na kraju svijeta.
Nekada sam bi veliki fan EU, više nisam. sada sam euroskeptik. samtram da je EU najveći neprijatelj BiH i njenih građana.
Slažete li se sa mnom?
