TRANCE wrote:Prva mogućnost je da se izjašnjavaš kao Hrvat u raznim dokumentima, te poslije možeš na osnovu toga dobiti njihovo državljanstvo, što ti otvara vrata za rad bez puno barijera i komplikacija u 31. državi EEA (European Economic Area). Perspektivne razvijene države u kojima bi tada mogao raditi su između ostalog Norveška, Austrija, Njemačka, Luksemburg, Holandija, Danska, Island, Švedska, Finska, te Britanija, koja će prema ekonomskim prognozama dugoročno biti država s najboljim životnim standardom u EU.
To da se vani ne traže radnici s ekonomskim faksom je šupljak teški, jer u svakom preduzeću imaš ekonomiste, tako da su ti poslovi i najviše zastupljeni po oglasima. Kad je negdje registrovana nezaposlenost 1%, primit će te i da si diplomirani umjetnik, jer im fali radnika, a u BiH s registrovanom nezaposlenošću od 44% možeš biti nuklearni fizičar, džaba ti kad posla nema. Da ne spominjem finansijske centre poput Londona, Frankfurta, Ciriha, Luksemburga i sl., jer tamo si s ekonomijom bog ako znaš jezik i imaš imalo klikera u glavi.
A ovo što ti savjetuju da odeš nelegalno, to zaboravi, jer te neće niko zaposliti ako nemaš uredne papire. Možeš eventualno nešto raduckati na crno, ali to je sve kratkog vijeka dok te ne skontaju i deportuju nazad.
Druga mogućnost ti je da ganjaš kakvu stipendiju za master, ili završiš ovdje master, pa ganjaš stupendiju za doktorski i onda se boriš svim silama da se zaposliš i ostaneš tamo.
Treća je ako si neki aman stručnjak s godinama iskustva, pa će se neka kompanija peglati oko tebe da ti sredi radnu vizu.
Četvrta je da se oženiš za neku dijasporku...
Hajde nemoj lagati čovjeka, nikad niko nije dobio hrvatsko državljanstvo time što se izjašnjavao Hrvatom, inače bismo svi to radili.
Druga stvar je što Hrvatima i dalje TREBA radna dozvola u svim perspektivnim EU članicama. Lakše ju je dobiti, ali je potrebna.
O finansijskim centrima poput Londona, Pariza i sl. je suvišno išta i govoriti, tamo je konkurencija tolika da se na svaki posao prijavljuje po stotine ljudi, od toga mnogi koji znaju po 4-5-6 jezika, imaju papire i/ili su domaći državljani.
Miki druže, nemoj se zanositi ovom pričom. Sve i da dobiješ papire, recimo oženivši neku dijasporku, predstoji ti veliki period adaptacije, učenja jezika itd. Za sve to vrijeme ćeš prati suđe negdje, ili u boljem slučaju raditi po hotelima. Ja sam to prošao i tek nakon pet godina sam dobio prvi pravi posao, zahvaljujući diplomi koju sam u međuvremenu obezbijedio. Isto su mi tako pričali da ima posla na pasija preskakala, pa sam bio redovan u Briselu, Londonu, nema gdje nisam, ali kurac, neće da te pogledaju kad čuju da ne znaš barem engleski, francuski, njemački i lokalni jezik.
Hvataj se ti Australije ili Kanade, to su zemlje u koje se još uvijek može useliti legalno. Od Evrope ti nema hajra. Zovi danas odmah njihove ambasade i raspituj se, pitaj prave ljude, a ne ovdje po forumu gdje imaš hiljade ovih što "sve znaju, a nigdje nikad nisu bili", mada i Kanada i Australija nisu raj, to moraš da znaš.