Iskorjenjivanje je neprikladna riječ. Ono podrazumijeva da postoje snage koje ga silom iskorjenjuju.
Razlozi odlaska su skoro stoprocentno ekonomske naravi i iz razloga želje življenja u mirnoj, uređenoj državi vladavine prava i zakona što BiH realno danas nije.
Piše se da broj Hrvata u BiH stalno pada, no s druge strane iseljavaju se i Bošnjaci i Srbi u potrazi za boljim životom?
- I to se politizira. Ne treba kukati nad onima koji odlaze, već pomoći onima koji ostaju. Naša politika stalno ponavlja da mi tamo nemamo prava, a mi, naprotiv, imamo i viška prava. Ja sam predsjednik nacionalnog društva i nitko mi ništa ne smeta, no u javnosti se prezentira kao da Hrvati nemaju nikakvih nacionalnih i vjerskih prava.
Zašto onda ljudi odlaze iz BiH?
- Zato što ih je politika uvjerila da oni tamo kao Hrvati, Srbi ili Bošnjaci nemaju prava. Najgora je posljedica ovakve negativne politike ta što se Hrvati sele u Austriju, Australiju ili drugdje gdje onda nemaju nikakva prava, odnosno imaju ih puno manje nego što su ih imali u BiH.
Valjda je jedinstven primjer u Europi da hrvatska politika u BiH stalno smanjuje broj Hrvata tvrdeći da nas danas nema ni pola od onoga koliko nas je bilo prije rata. Hajde, neka nas ima i sto tisuća, ali da vidimo što ćemo s tim narodom, ponudimo projekte, programe, o tome nitko ne govori, već se samo ističe kako je Hrvatima teško.
Je li onda Hrvatima u BiH zaista tako teško?
- Reći ću vam primjer: što se brojki tiče, Ujedinjeni narodi procjenjuju da u BiH živi oko 3.900.000 stanovnika. To je, kažem, njihova procjena jer službenog popisa stanovništva nije bilo. Od toga ima 510.000 Hrvata, dok CIA procjenjuje da ima 570.000 Hrvata i 590.000 katolika.
Koliko je Hrvata bilo prije rata?
- Oko 760.000 tisuća, a mi stalno govorimo da se brojka Hrvata prepolovila. Neće valjda CIA lagati. Politika stalno podvlači time da za Hrvate u BiH nema života i potencira se iseljavanje iz Sarajeva, i to znate zašto, jer tamo kao nema hrvatske vlasti, ali imamo hrvatsku vlast u Livnu odakle se od 1991. godine iselilo 12 tisuća Hrvata. Devedeset i pet posto svjetskih migracija su ekonomske.
Trebaju li Hrvati koji žive u BiH imati biračko pravo u Hrvatskoj? Oni plaćaju porez u drugoj državi.
- Mislim da ne trebaju imati biračko pravo, no za Hrvatsku je BiH najvažnija država i obratno. Od 1991. godine, Hrvatska je iz BiH “dobila” 180 tisuća Hrvata. Hrvatska je u BiH, u zadnjih petnaest godina, prodala robe u vrijednosti milijardu i sto pedeset milijuna eura. Da nema nas Hrvata u BiH, to nikad ne bilo tako.
Koliko Hrvata živi u Mađarskoj, pa tamo ni za lijeka nema naše robe. A tek turizam? Koliko ljudi iz BiH dolazi na more u Hrvatsku, pa onda turisti iz Hrvatske koji idu u Međugorje i obrnuto... Ili da budem konkretan: u Vitezu oko petnaest tisuća Hrvata imau više nepokretne imovine nego svih sto tisuća Hrvata u Austriji! Samo FIS u Vitezu, u vlasništvu hrvatske obitelji, ima 2500 zaposlenih!
Nađite mi Hrvata u Austriji koji ima toliko zaposlenih? Ima možda restoran, ali iznajmljeni ili malu radnju. Vidite, “Napredak” je više napravio nego sva društva koja nose hrvatski predznak u Europi, i sad meni netko govori da za Hrvate u Bosni nema budućnosti? Ili treba otvoreno reći: u inozemstvu mi je bolja plaća, bolji stan, i zato ću se seliti, ali nemoj to podvoditi pod hrvatska prava.
Hrvati jesu najmanji narod u BiH, ali među njima je najviše bogatih ljudi. Puno je uspješnih gospodarstvenika, biznismena... Mogu li Hrvati u BiH biti zamašnjakom tamošnjega gospodarstva?
- Mi i sada puno bolje živimo i od Srba, i od Bošnjaka, po svim parametrima. U Kreševu nema ni jednog nezaposlenog! U Kiseljaku, gdje su Hrvati većina, ima jedanaest tisuća automobila, a jedne godine načelnik općine izdao je 500 građevinskih dozvola.
Da je kokošinjac u pitanju, da ih je sto napraviti, nije malo, a politika stalno ponavlja da mi u BiH nemamo života. U Novom Travniku je bila najveća tvornica oružja, kada se proizvodnja ugasila govorilo se da tamo Hrvata više neće biti, a mi i danas tamo živimo vrlo dobro. Stalno se ljudima servira pesimizam, a ni jedan pesimist u životu nije napravio ništa dobro.
Nigdje Hrvati nisu značajniji nego u BiH. Sada u BiH imamo 25 hrvatskih radiopostaja, tri televizije, barem dvadeset novina... “Napredak” izdaje četiri novine mjesečno, držimo dva radija, imamo 40 zborova, orkestara, folklornih skupina... U Tuzli imamo 4200 članova, likovnu koloniju...
Što je s Hrvatima u Sarajevu?
- U Sarajevu danas živi dvadeset tisuća Hrvata, a 1872. bilo ih je 634. Ni jedan hrvatski političar neće da živi u Sarajevu, a to je glavni grad i bez njega se ne mogu braniti nikakvi nacionalni i politički interesi. Neka se presele u Sarajevo, pa ćete vidjeti koliko će sposobnih ljudi tu biti. Voljeli Sarajevo ili ne, ne može biti deset glavnih gradova. Što bi kardinal Puljić značio da živi u Busovači? Ništa.
Osjećaju li se to još i danas refleksije pogrešne Bobanove politike?
- Jasno. I sad oni hoće treći entitet. Mora živjeti dobro i Tuzla, i Posušje, i Banja Luka, ali ne može biti deset glavnih gradova. Ja sam bezbroj puta na tolikim večerima u Sarajevu, na kojima su bili ugledni svjetski političari, od DeMirela naovamo, bio jedini predstavnik Hrvata.
Ako stalno živite pod napetošću, kako će te se onda ozbiljno posvetiti bilo kojem poslu? Kako će se netko boriti, recimo, za Posušje, ako mu se stalno govori kako tu nema života. Ajde, političko rješenje dva entiteta nije dobro, ali što je to dobro?
Je li na Cipru dobro? Italija i Vatikan su 59 godina dogovarali svoje odnose. Ulazak BiH u NATO je prioritetan cilj tako da barem budemo sigurni da više neće biti rata, a ulazak u EU je dugoročnije rješenje. Ja mislim da je za Hrvatsku važnije da Hrvati ostanu u BiH nego da se presele u Hrvatsku.
to je poenta sve te price 
