Forum Klix.ba

...ali ne na onaj Ekremov način, nego na onaj naš svakodnevni. pošto je danas pod uticajem svih ovih dešavanja narod poludio, pa te ujedaju, grizu, podapinju, sve rade samo da ostvare bolju poziciju u društvu ili konkretno kod direktora. interesuje me ovo...kako vi razdvajate privatni i poslovni život. na koji način pred ulaznim vratima stana ostavite (ako ih imate) probleme sa posla?

Imam ja jarane i kući problema, nemam kapaciteta i za jedne i druge istovremeno....

nemam hvala Bogu problema kod kuće osim što kada me spiće na poslu taj dan sam kući ko pašće.
ništa me ne pitaj i bježi od mene dva metra.

Ako mogu nekog utjesit.Idem 5 dana sedmicno na poso.Krecem u 7 ujutru vracam se u pola 7 navece.Tako je kako je sam sam trazio jer mi je poso udaljen 1 sat voznje od kuce.Ipak dobra stvar je da je to na zapadu da je plata redovna i da je poso po mjeri.dakle nema zalbi radi dodji kuci pukni tus ostalo kad te baci lezi i suti.

@DZONPI, nisi me shvatio. Ne radi se o tome koliko vremena provedeš na poslu. Problem je u tome da
na poslu imaš nezdravu sredinu, ujeda ko koga stigne, kolege ti nisu kompetentne i mješaju se k'o zvijezdin
margarin a direktor sve to nijemo posmatra. Kući kada dolaziš nemaš sposobnost i ne umiješ da nađeš
prekidač da isklučiš te probleme na ulaznim vratima svog doma.

Posao ostavim na poslu. Nemoze sa mnom ni u lift da udje koji me vodi u garazu do kola a kamo li da me prati do kuce.

Posao je odmor od kuce,kuca odmor od posla. Tako mi je bilo od 16te i nikada nisam imao problema sa tim mjesanjem.

MisterNo1 wrote:@DZONPI, nisi me shvatio. Ne radi se o tome koliko vremena provedeš na poslu. Problem je u tome da
na poslu imaš nezdravu sredinu, ujeda ko koga stigne, kolege ti nisu kompetentne i mješaju se k'o zvijezdin
margarin a direktor sve to nijemo posmatra. Kući kada dolaziš nemaš sposobnost i ne umiješ da nađeš
prekidač da isklučiš te probleme na ulaznim vratima svog doma.

Daš otkaz i kažeš im svi ste vi k*** obične.

Ili napraviš ovako nešto...

I šta kad dam otkaz? Najlakše se povuć, treba ostati i boriti se.

MisterNo1 wrote:I šta kad dam otkaz? Najlakše se povuć, treba ostati i boriti se.

Nađeš nešto bolje, pokreneš biznis, odeš na lejtovaje/zimovanje, ima dosta opcija...u suprotnom ne kukaj po forumu.

odem ja na odmor na more a i na planinu, nije u tome fora.
međutim kada se vratim čekaju me ista s**nja. i samo da napomene da je firma podložna
dugogodišnjem političkom utjecaju usljed čega su se međuljudski odnosi totalno pokvarili.

...a ne kukam, samo pitam ima li neko slična iskustva

dok sam bio zaposlen, često sam doživljavao toliko jadne i pokvarene postupke nekih ljudi, da to ne možeš shvatiti..
nekad mi je trebalo 10 min. da skontam šta mi je neko rekao, i to smislio u sekundi... a toliko pokvaren moraš biti da to u sekundi smisliš, mislim ono...

onda sam skontao jednostavno rješenje...pomirio se sa tim kakvi su, ko ih jebe...a vozeći se do kuće puštao glasno neku muziku koja me opuštala... onaj ko je oženjen može lahko sjebati porodicu i brak, zbog nekih seronja... žena i djeca to nisu zaslužili, to treba imati na umu

moraš se naučiti isključiti. ovisno o tome šta radiš. jednostavno trebaš sa sobom to riješiti i početi se tako ponašati.
ja sam to napravila kad sam shvatila da ni jedan posao nije vrijedniji od mog privatnog života i zdravlja, o poslu nikad ne pričam privatno i ako me netko nešto i upita, odgovorim kratko ili površno jer mi je s dragim ljudima važnije pričati o drugim stvarima.
imala sam izbor: ili "isključenje u glavi" ili čir na želudcu, odnosno problemi sa štitnjačom.

posao je nešto bez čega ne možemo, što nam osigurava egzistenciju ali ako se ne postavimo taj isti posao će nas progutati, samljeti. zato napravi u glavi prekidač i kad ti istekne radno vrijeme npr u 17.00h isključi se do ujutro. vikend nipošto ne podređuj poslu, ako možeš, ja ni dnevnik vikendom i slobodnim danima ne gledam, ne čitam portale, ništa. nije vrijedno a i to što ću se ja nasekirati ionako ništa ne može promijeniti. prije sam u slobodno vrijeme čitala još i stručnu literaturu, knjige o međunarodnim odnosima, politici i sl. sad u slobodno vrijeme čitam ljubavne romane s trafike. ne želim se opterećivati ničim. dakle, posao ti oduzme min. 8 sati dnevno, spavaš 7-8 sati a ono što ostane ako ne posvetiš sebi i svojima nema te nigdje. plus što s vremenom uvidiš da živimo u takvoj državi gdje se sve može "sutra" riješiti, gdje neće propasti svijet ako se nešto zaboravi i gdje većina zabušava a onaj koji se trudi i radi ko konj skoro nikad ne dobije nikakvu posebnu satisfakciju radi toga.

godisnji je obavezna terapija od posla, vikend maksimalno koristite ljudi. radim u firmi gdje se postuje godisnji, hvala bogu. 20 radnih dana godisnjeg imam. praktikujem da to razdijelim na nekoliko puta pomalo. vikned nemojte provoditi u ljencarenju. uzivajte toliko da vas makar 2 naredna radna dana drzi raspolozenje od dobro provedenog vikenda.
radim u firmi koja je poslom, predobra, nikakve nervoze, izivljavanja nadredjenih i sl. ali su medjuljudski odnosi uzas, svakodnevne svadje, podmetanja, vrijedjanja, borba za dominaciju. ne mogu da trpit, cesto ostatak dana kod kuce provedem sjebanog raspolozenja, ali to nadoknadim viknedima, i godisnjim od nekoliko dana, pa se izdrzi..

Ko god ima svaki vikend slobodan osim prve subote u mjesecu i dodje ovdje srrat treba ga odma otpustit s budzeta

Suzie Q wrote:moraš se naučiti isključiti. ovisno o tome šta radiš. jednostavno trebaš sa sobom to riješiti i početi se tako ponašati.ja sam to napravila kad sam shvatila da ni jedan posao nije vrijedniji od mog privatnog života i zdravlja, o poslu nikad ne pričam privatno i ako me netko nešto i upita, odgovorim kratko ili površno jer mi je s dragim ljudima važnije pričati o drugim stvarima.
imala sam izbor: ili "isključenje u glavi" ili čir na želudcu, odnosno problemi sa štitnjačom.

posao je nešto bez čega ne možemo, što nam osigurava egzistenciju ali ako se ne postavimo taj isti posao će nas progutati, samljeti. zato napravi u glavi prekidač i kad ti istekne radno vrijeme npr u 17.00h isključi se do ujutro. vikend nipošto ne podređuj poslu, ako možeš, ja ni dnevnik vikendom i slobodnim danima ne gledam, ne čitam portale, ništa. nije vrijedno a i to što ću se ja nasekirati ionako ništa ne može promijeniti. prije sam u slobodno vrijeme čitala još i stručnu literaturu, knjige o međunarodnim odnosima, politici i sl. sad u slobodno vrijeme čitam ljubavne romane s trafike. ne želim se opterećivati ničim. dakle, posao ti oduzme min. 8 sati dnevno, spavaš 7-8 sati a ono što ostane ako ne posvetiš sebi i svojima nema te nigdje. plus što s vremenom uvidiš da živimo u takvoj državi gdje se sve može "sutra" riješiti, gdje neće propasti svijet ako se nešto zaboravi i gdje većina zabušava a onaj koji se trudi i radi ko konj skoro nikad ne dobije nikakvu posebnu satisfakciju radi toga.

----
To je to.
Ako radis "normalan" posao za normalnog poslovodavca onda jednostavno odjebat sve kad se istancas sa posla u 4-5 sati.
Ne javljam se na sluzbeni telefon, ne citam poslovne mejlove, ne idem na pice sa kolegama u petak poslje posla (jer pricaju o poslu)jednostavno me nista sto ima ikakve veze sa poslom ne interesuje kad nisam na poslu.

Suzie Q wrote:moraš se naučiti isključiti. ovisno o tome šta radiš. jednostavno trebaš sa sobom to riješiti i početi se tako ponašati.

To i da hoću ne mogu, jer s posla me nazovu poslije 16, često se i vratim na posao. Vikendi mi od mnogo čega zavise.
Priroda posla je takva. Onima koji ostave nedovršenu fasciklu koju će sutra završiti je možda lakše odraditi taj KLIK.
Meni kojem jedan proces u firmi traje po 20 dana dok ga ne zatvorim ja sam sav našpanovan i samo o njemu
razmišljam. Pokušavam ja kada dođem kući ostaviti to pred ulaznim vratima ali mi ne uspjeva u potpunosti.

Zavisi od prirode posla.
Moj posao je kancelarijski, ja se petkom u 4 totalno isključim i u ponedjeljak ujutro se uključim , s tim da već u nedjelju popodne krene neka nelagoda tipa nervoze, ono "joj sutra moram na posao".
Tokom vikenda i praznicima se ne zivkam s kolegama i kolegicama.

Vrsta posla, firma, status koji imamo u firmi, obrazovanje i radno iskustvo dosta uticu na to koliko mozemo sebi dopustiti da napravimo rez u trenutku kad se zavrsi radno vrijeme i posvetimo iskljucivo sebi i vlastitim interesima i uzitcima.

Na samom pocetku kad smo bez ikakvog iskustva nije problematicno ostajati duze, uciti i povuci malo vise.
Nakon nekoliko godina iskustva, kad vec steknemo neki status i izgradimo ime u nekom poslu/oblasti imamo pravo i obavezu prema sebi napraviti jasnu crtu izmedju posla i privatnog zivota.

Zivot prebrzo prolazi i u idealnim uslovima trebamo raditi samo ono i onoliko za sta smo placeni. Sve poslije radnog vremena je samo nase privatno vrijeme na koje bismo trebali imati iskljucivo pravo i ne dopustiti nikome iz poslovnog okruzenja da nas zove i na bilo koji nacin podsjeca na taj dio zivota koji se zavrsava sa zavrsetkom radnog vremena.

dobar osjecaj wrote:Vrsta posla, firma, status koji imamo u firmi, obrazovanje i radno iskustvo dosta uticu na to koliko mozemo sebi dopustiti da napravimo rez u trenutku kad se zavrsi radno vrijeme i posvetimo iskljucivo sebi i vlastitim interesima i uzitcima.

Na samom pocetku kad smo bez ikakvog iskustva nije problematicno ostajati duze, uciti i povuci malo vise.
Nakon nekoliko godina iskustva, kad vec steknemo neki status i izgradimo ime u nekom poslu/oblasti imamo pravo i obavezu prema sebi napraviti jasnu crtu izmedju posla i privatnog zivota.

Zivot prebrzo prolazi i u idealnim uslovima trebamo raditi samo ono i onoliko za sta smo placeni. Sve poslije radnog vremena je samo nase privatno vrijeme na koje bismo trebali imati iskljucivo pravo i ne dopustiti nikome iz poslovnog okruzenja da nas zove i na bilo koji nacin podsjeca na taj dio zivota koji se zavrsava sa zavrsetkom radnog vremena.

Aferim, svaka ti je na mjestu, problem je što je ovo moguće samo u rijetkim firmama, gdje svoje uposlenike ne gledaju kao roblje.

@dobar osjecaj, sve je to u redu i u pravu si, ali samo donekle. u tvom slučaju nam fali samo jedna sitnica,
ta sitnica su idealni uslovi.

najgore je kad radis u maloj firmi i onda te sef zove i u 9 ujutro i u 9 navecer, i subotom i nedjeljom

MisterNo1 wrote:@dobar osjecaj, sve je to u redu i u pravu si, ali samo donekle. u tvom slučaju nam fali samo jedna sitnica, ta sitnica su idealni uslovi.

Ne mislim toliko na idealne uslove gdje je sve tek tako od sebe savrseno nego skup okolnosti u kojima se nadje solidan poslodavac koji posluje u skladu sa zakonom, dobar iskusan radnik koji zna da je vrijedan resurs i spoznaja da radimo da bismo imali mogucnost da zivimo zivote koje zivimo.
Slobodnog vremena je sve u svemu premalo i treba ga nauciti otimati i od sebe i svojih gluposti a ne od nekog poslodavca koji ce ici dokle mu dopustamo. Znam da je to za vecinu prosjecnih firmi tek puko teoretisanje ali svi mozemo poboljsati licni pristup zivotu u tom segmentu i vise i kvalitetnije zivjeti slobodno vrijeme.

Ujutro kad sjednem u auto, prva stvar koju uradim je da pustim svoju muziku, a isto tako i kad se vracam s posla. To je neki ritual kojim oznacavam pocetak i kraj radnog dana. Kada ujutro zasvira muzika, potpuno sam fokusiran na posao, jer znam da je to nesto sto moram odraditi, i tome se u potpunosti posvetim. Posao nikada ne nosim kuci, tako da ostanem duze u kancelariji ukoliko je potrebno, ali ne radim od kuce. Na taj nacin kada krenem kuci s posla i pustim muziku, totalno "gasim" taj dio svijesti i fokusiram se na to da maksimalno iskoristim svoje slobodno vrijeme.

Ukratko, kad se radi, onda se radi. Kad se odmara, onda iskljuci posao iz misli.

to radis koliko si placen i ne smiju te zvati u tvoje privatno vrijeme koje pocinje u 4 sata nema nigdje vise osim mozda na budzetu. njima je privatno vrijeme cijeli dan

dubioza kolektiv obavezno u autu pri odslasku kuci sa posla, svaki dan! USA obavezno