Forum Klix.ba

Suprug mi je umro, djece nismo imali, pa sam sada sama. Zivim preko bare. Necu se zaliti, ali nije lako sam prezivljavati bilo gdje, a posebno kada nema bliske familije u blizini. Preskocimo, ako je moguce, pricu o tome kako dijaspora samo kuka, jer to nije tema. Hvala!
Upoznala sam razne ljude, moje generacije - 44 godine i starije. Muskarci tih godina su vecinom ili ozenjeni sa 1-3 djece i traze samo avanturu i to kada i koliko dugo njima odgovara, ali takvi me ne zanimaju. Vidim i da ima i slobodnih, neozenjenih (sa i bez djece), koji su jednako nezainteresirani da imaju neku dublju relaciju i zele samo druzenje i seks, ali nista vise od toga.
Vecina onih koji su slobodni imali su veze, mijenjali li ih i posvetili se samo svojoj karijeri, te traze da i zena bude posvecena svojoj karijeri, a ako bi i ulazili u brak, nemaju nikakvo povjerenje u zene i zahtjevaju predbracni ugovor kojim partneri zadrzavaju sve sto je njihovo u slucaju razvoda i dijele samo ono sto je zajednicki steceno. Dobro, nemam nista protiv, ali nejasan mi je stav ulaska u brak ako osobi ne vjeruju, tim prije sto su slobodni i sami i nemaju nikakva losa iskustva.
Misle li da su sve zene "sponzoruse"?
No, to mi ionako nije bitno, jer se sama brinem o sebi u svakom smislu te rijeci, pa i financijski i ne bih si dopustila da mi bilo koja osoba moze ikada reci - "ja te uzdrzavam", jer ne mogu zamisliti vece ponizenje od toga.
Ali jednako ne mogu shvatiti muskarce koji su moja generacija ili starija, dakle 44+, da im je dovoljno druzenje i seks i nemaju potrebu da imaju u drugoj osobi vise od toga - prijatelja u zivotu i partnera na kojega se mogu osloniti.Da li je moguce da muskarci preko 40-tak godina koji nisu ozenjeni ili su razvedeni ne zele nikakve relacije osim vikend zabave i ne traze prijateljstvo i partnerstvo u zivotu?
Da li je moguce da muskarci 44+ ne vjeruju vise u ljubav, prijateljstvo i partnerstvo u zivotu ili je jako malo takvih koji bi zeljeli imati takav odnos sa zenom, a ne samo neobavezno druzenje i seks?

Nadji i ti kakvog udovca

Muskarac sa 44 zeli da mu spremas rucak ko mama, da mu das kad on zatrazi, da mu ne zanovjetas puno, da ga pustis da subotom spava do poslije podne. Tiket popuni u petak navece, ti u subotu ides u kupovinu za kucu i njemu uplacujes tiket u kladionicu. On se budi poslije podne mamuran od pijanke sinoc i cekaju ga gotovi rezultati utakmica i rucak na stolu. E to je recept za bracnu harmoniju.


Sljedece: jeste klise, jeste predrasuda, jeste da ima izuzetaka ali pravilo najcesce glasi:


Od muskaraca sto je valjalo, to je do 40te razgrabljeno..


Skickat från min iPhone 5 via Tapatalk

znam i puno mlađe, od 26-27 godina koji ne vjeruju u ljubav, ili vrlo malo vjeruju, i muške i ženske...ali nemoj da te to odvrati da vjeruješ da možeš naći osobu s kojom ćeš provesti ostatak života u ljubavi.

napisala si

"ali nejasan mi je stav ulaska u brak ako osobi ne vjeruju, tim prije sto su slobodni i sami i nemaju nikakva losa iskustva."

ne bih rekao da nemaju loša iskustva, svi mi imamo loša iskustva u životu, pogotovo ljubavi, jer mnogima od nas je ljubav bijeg od realnosti, pa se u nekoj (često prevelikoj) želji da pobjegnemo od te realnosti koja nije lijepa, često razočaramo

Šveđanin wrote:Muskarac sa 44 zeli da mu spremas rucak ko mama, da mu das kad on zatrazi, da mu ne zanovjetas puno, da ga pustis da subotom spava do poslije podne. Tiket popuni u petak navece, ti u subotu ides u kupovinu za kucu i njemu uplacujes tiket u kladionicu. On se budi poslije podne mamuran od pijanke sinoc i cekaju ga gotovi rezultati utakmica i rucak na stolu. E to je recept za bracnu harmoniju.


Sljedece: jeste klise, jeste predrasuda, jeste da ima izuzetaka ali pravilo najcesce glasi:


Od muskaraca sto je valjalo, to je do 40te razgrabljeno..


Skickat från min iPhone 5 via Tapatalk

To je manje vise tako

Da li je moguce da muskarci 24+ ne vjeruju vise u ljubav, prijateljstvo i partnerstvo u zivotu ili je jako malo takvih koji bi zeljeli imati takav odnos sa zenom, a ne samo neobavezno druzenje i seks?

Sad je ok.

Koliko je proslo od smrti muza?

p206 wrote:znam i puno mlađe, od 26-27 godina koji ne vjeruju u ljubav, ili vrlo malo vjeruju, i muške i ženske...ali nemoj da te to odvrati da vjeruješ da možeš naći osobu s kojom ćeš provesti ostatak života u ljubavi.

napisala si

"ali nejasan mi je stav ulaska u brak ako osobi ne vjeruju, tim prije sto su slobodni i sami i nemaju nikakva losa iskustva."

ne bih rekao da nemaju loša iskustva, svi mi imamo loša iskustva u životu, pogotovo ljubavi, jer mnogima od nas je ljubav bijeg od realnosti, pa se u nekoj (često prevelikoj) želji da pobjegnemo od te realnosti koja nije lijepa, često razočaramo

Da. I ja sve manje vjerujem da ima ljudi kojima ljubav i prijateljstvo nesto znace. Izgleda da nema puno nade za moju generaciju, tj. one koji su sami da to nadju. Ispada da sve je sto je vrijedno, ma kako to mozda ruzno zvuci, vec u nekoj vezi ili braku.
No, dobro, nije samoca najgora stvar u zivotu. Gore bih se osjecala kao stranac pokraj nekoga nego sama, ali cista pred sobom i svijetom, bez bespotrebnih maski. Stvarno mi nisu potrebne.

Dobro, nemam nista protiv, ali nejasan mi je stav ulaska u brak ako osobi ne vjeruju, tim prije sto su slobodni i sami i nemaju nikakva losa iskustva.



Ali jednako ne mogu shvatiti muskarce koji su moja generacija ili starija, dakle 44+, da im je dovoljno druzenje i seks i nemaju potrebu da imaju u drugoj osobi vise od toga - prijatelja u zivotu i partnera na kojega se mogu osloniti.

arslanbey wrote:Koliko je proslo od smrti muza?

Ne bih o njemu, jer uvijek ce ostati ljubav za njega iako vise nije tu. Proveli smo zajedno i lijepih i teskih gotovo 25 godina. Taj se trag nece nikada zbrisati, ali ne nosim teret proslosti, ako me razumijes o cemu govorim?
Sada se osjecam spremnom da otvorim srce i pruzim ruku osobi koju cu prihvatiti kakva jeste. Ne trazim nikakvu zamjenu, niti zelim samo imati nekoga kraj sebe samo zato da ne budem sama, nego zelim da budem sve sto mogu biti onome koji je spreman na isto.
Mislis li da puno trazim?

reis1 wrote:Da li je moguce da muskarci 24+ ne vjeruju vise u ljubav, prijateljstvo i partnerstvo u zivotu ili je jako malo takvih koji bi zeljeli imati takav odnos sa zenom, a ne samo neobavezno druzenje i seks?

Sad je ok.

Ne zanima me bilo kakav odnos sa takvim. Pa taj od 24 godine mi moze po godinama biti sin! Ne, hvala.
Ali, nebitno, jer vidim da nisi ni dosao da se ozbiljno ukljucis u temu, pa ti nastavi dalje bez mene.

Traže samo seks.

salter071 wrote:

reis1 wrote:Da li je moguce da muskarci 24+ ne vjeruju vise u ljubav, prijateljstvo i partnerstvo u zivotu ili je jako malo takvih koji bi zeljeli imati takav odnos sa zenom, a ne samo neobavezno druzenje i seks?

Sad je ok.

Ne zanima me bilo kakav odnos sa takvim. Pa taj od 24 godine mi moze po godinama biti sin! Ne, hvala.
Ali, nebitno, jer vidim da nisi ni dosao da se ozbiljno ukljucis u temu, pa ti nastavi dalje bez mene.

Muskarci 24+ ne vjeruju vise u ljubav, prijateljstvo i partnerstvo u zivotu i jako je malo takvih koji bi zeljeli imati takav odnos sa zenom, vec samo neobavezno druzenje i seks.



Why?

Velkoski wrote:Traže samo seks.

Sa srecom im. Neka traze, ali ne na pogresnim mjestima, pa ce i naci.

salter071 wrote:

arslanbey wrote:Koliko je proslo od smrti muza?

Ne bih o njemu, jer uvijek ce ostati ljubav za njega iako vise nije tu. Proveli smo zajedno i lijepih i teskih gotovo 25 godina. Taj se trag nece nikada zbrisati, ali ne nosim teret proslosti, ako me razumijes o cemu govorim?
Sada se osjecam spremnom da otvorim srce i pruzim ruku osobi koju cu prihvatiti kakva jeste. Ne trazim nikakvu zamjenu, niti zelim samo imati nekoga kraj sebe samo zato da ne budem sama, nego zelim da budem sve sto mogu biti onome koji je spreman na isto.
Mislis li da puno trazim?

za ovo boldovano.. mogu reći da si vrlo hrabra... moja generacija ima puno problema da da sebi novu šansu, treba im puno vremena za to...vrlo je važno biti dovoljno hrabar da daš sebi novu šansu

možda griješim jer nemam baš nešto iskustva, ali trebala bi tražiti istu takvu hrabru osobu

p206 wrote:

salter071 wrote:

arslanbey wrote:Koliko je proslo od smrti muza?

Ne bih o njemu, jer uvijek ce ostati ljubav za njega iako vise nije tu. Proveli smo zajedno i lijepih i teskih gotovo 25 godina. Taj se trag nece nikada zbrisati, ali ne nosim teret proslosti, ako me razumijes o cemu govorim?
Sada se osjecam spremnom da otvorim srce i pruzim ruku osobi koju cu prihvatiti kakva jeste. Ne trazim nikakvu zamjenu, niti zelim samo imati nekoga kraj sebe samo zato da ne budem sama, nego zelim da budem sve sto mogu biti onome koji je spreman na isto.
Mislis li da puno trazim?

za ovo boldovano.. mogu reći da si vrlo hrabra... moja generacija ima puno problema da da sebi novu šansu, treba im puno vremena za to...vrlo je važno biti dovoljno hrabar da daš sebi novu šansu

možda griješim jer nemam baš nešto iskustva, ali trebala bi tražiti istu takvu hrabru osobu

Kazu da sreca prati hrabre, ali ja ne vjerujem u tu izreku. No, vjerujem da postoji sudbina i da mi mozemo na nju utjecati. Mozda i grijesim. Vidjet cemo.
Sve manje vjerujem da ima puno ljudi jednako spremnih da dozive starost zajedno, a ne jedno pokraj drugoga.
Ovi ljudi koje promatram, velika vecina njih, ne vjeruju ni sebi, a da ne govorim o drugima, a uz to su jako sebicni.
Mozda je to nepovjerenje i sebicnost rezultat losih iskustava. Vjerojatno su takva iskustva ili imali sami, ili su bili svjedocima tudjih pogresnih procjena i promasaja, pa se boje sopstvenih.
U svakom slucaju, zakljucila sam da je biti sam, napsram biti sa nekim samo zbog straha od samoce ipak bolja opcija.

Zahvaljujem svima na odgovorima!

salter071 wrote:Suprug mi je umro, djece nismo imali, pa sam sada sama. Zivim preko bare. Necu se zaliti, ali nije lako sam prezivljavati bilo gdje, a posebno kada nema bliske familije u blizini. Preskocimo, ako je moguce, pricu o tome kako dijaspora samo kuka, jer to nije tema. Hvala!
Upoznala sam razne ljude, moje generacije - 44 godine i starije. Muskarci tih godina su vecinom ili ozenjeni sa 1-3 djece i traze samo avanturu i to kada i koliko dugo njima odgovara, ali takvi me ne zanimaju. Vidim i da ima i slobodnih, neozenjenih (sa i bez djece), koji su jednako nezainteresirani da imaju neku dublju relaciju i zele samo druzenje i seks, ali nista vise od toga.
Vecina onih koji su slobodni imali su veze, mijenjali li ih i posvetili se samo svojoj karijeri, te traze da i zena bude posvecena svojoj karijeri, a ako bi i ulazili u brak, nemaju nikakvo povjerenje u zene i zahtjevaju predbracni ugovor kojim partneri zadrzavaju sve sto je njihovo u slucaju razvoda i dijele samo ono sto je zajednicki steceno. Dobro, nemam nista protiv, ali nejasan mi je stav ulaska u brak ako osobi ne vjeruju, tim prije sto su slobodni i sami i nemaju nikakva losa iskustva.
Misle li da su sve zene "sponzoruse"?
No, to mi ionako nije bitno, jer se sama brinem o sebi u svakom smislu te rijeci, pa i financijski i ne bih si dopustila da mi bilo koja osoba moze ikada reci - "ja te uzdrzavam", jer ne mogu zamisliti vece ponizenje od toga.
Ali jednako ne mogu shvatiti muskarce koji su moja generacija ili starija, dakle 44+, da im je dovoljno druzenje i seks i nemaju potrebu da imaju u drugoj osobi vise od toga - prijatelja u zivotu i partnera na kojega se mogu osloniti.Da li je moguce da muskarci preko 40-tak godina koji nisu ozenjeni ili su razvedeni ne zele nikakve relacije osim vikend zabave i ne traze prijateljstvo i partnerstvo u zivotu?
Da li je moguce da muskarci 44+ ne vjeruju vise u ljubav, prijateljstvo i partnerstvo u zivotu ili je jako malo takvih koji bi zeljeli imati takav odnos sa zenom, a ne samo neobavezno druzenje i seks?

Konačno jedna tema koju nije otvorio neki troll, ako ništa drugo onda staž na forumu dosta govori.

Ozbiljna tema, ozbiljna pitanja.
Kao i za sve drugo, tako i za ova pitanja pogrešno je generalizirati sve ljude, njihove poglede na život, iskustva, emocije.... da ne nabrajam dalje. Možda bi jedino mogli razgovarati o nekim trendovima i pojavama koje su bile
prije 80, 50, 10 godina, sada i ono što bi moglo da bude. Ovo pišem zbog onih koji pokušavaju oboriti nauku, istraživanja i globalne procese sa nekim svojim primjerom, izuzetkom, unikatom, koji je potpuno suprotan od onoga o čemu diskutujemo. (Npr. Na činjenicu da se žene danas u prosjeku udaju sa (lupam) 25 godina, on/a će iskočiti sa svojom "jedinom pravom istinom" i reći će da zna neku tamo koja se udala sa 17 godina)

Iako preširok uvod isti sam morao napisati jer mislim da svaki ozbiljan diskutant neće generalizovati stvari, a još manje gledati cijeli svijet na osnovu ličnog iskustva.

Za ovaj dio diskusije samo ću reći: da, traže; žele nešto više od samog sexa; mogu se zaljubiti.
I to, usudio bih se reći puno više/jače od mnogih muškaraca od recimo 25-35 godina. Na bezbroj tema i u vječitom
M-Ž ratu na forumu da se primjetiti da postoji jedan dio muškaraca i žena koji su zaglavili sa nekih 30+ godina, jako su zatvoreni/e, nepovjerljivi/e i još uvijek im se nigdje ne žuri.Dobro imje i ovako.

Neću dalje zasad, pitanje hoće li i ovo neko htjeti da pročita.

I da, obzirom da kažeš "Zivim preko bare." reci nam o kojim muškarcima pričamo: onim preko bare, dijaspori razasutoj po svijetu ili muškarcima u BiH?

McMoy, pitas o kojim ljudima govorimo - u BH, na zapadu ili gdje vec.
Postoji, naravno, puno znacajnih razlika u nasim zivotima ovisno o tome gdje se nalazimo, ali takodjer postoji i nesto sto se zove zrelost, a ona nastupa sa godinama, ili bi, kako se obicno predpostavlja, trebala doci sa zivotnim iskustvom koje smo stekli.
Predpostavljam da u nekim zrelijim godinama ima vise slicnosti u nacinu gledanja na sebe, na ljude kojima smo okruzeni, na zivot itd. nego razlika, pa stoga ne bih potencirala te razlike, te sam upravo iz istoga razloga zamolila u uvodnom postu da se tema ne preusmjeri na prepucavanje kome je teze ili lakse, onima koji su ostali ili onima koji su otisli van.

P.S.
Znam, pravim previse gresaka u pisanju. Nadam se da se necete fokusirati na te gramaticke greske i tipfelere, nego na temu.

salter071 wrote:McMoy, pitas o kojim ljudima govorimo - u BH, na zapadu ili gdje vec.
Postoji, naravno, puno znacajnih razlika u nasim zivotima ovisno o tome gdje se nalazimo, ali takodjer postoji i nesto sto se zove zrelost, a ona nastupa sa godinama, ili bi, kako se obicno predpostavlja, trebala doci sa zivotnim iskustvom koje smo stekli.
Predpostavljam da u nekim zrelijim godinama ima vise slicnosti u nacinu gledanja na sebe, na ljude kojima smo okruzeni, na zivot itd. nego razlika, pa stoga ne bih potencirala te razlike, te sam upravo iz istoga razloga zamolila u uvodnom postu da se tema ne preusmjeri na prepucavanje kome je teze ili lakse, onima koji su ostali ili onima koji su otisli van.

P.S.
Znam, pravim previse gresaka u pisanju. Nadam se da se necete fokusirati na te gramaticke greske i tipfelere, nego na temu.

Potpuno pogrešno si shvatila svrhu mog pitanja.
Znam dosta dobro kako se živi u Americi, u EU državama, pa čak i na Bliskom Istoku.
Imam dosta rodbine i prijatelja worldwide, lično sam i boravio duže od mjesec dana u nekoliko država, tako da mi
ne pada na pamet da pričam o dijaspori, kome je teže, a kome lakše.

Zbog čega sam pitao o kojim ćemo ljudima diskutovati, dobrim Bošnjanima ili ljudima koji žive 20-30 godina na Zapadu?
Evo, navešću prost primjer, nadam se da će biti dovoljno razumljiv:

Do ovog nesretnog rata većina BH građana koja je uopšte čula za predbračni ugovor povezivala je to sa životom na Zapadu, posebno u USA. Neko je to dokučio iz filmova, neko čitajući literaturu, studirajući.
Nemam egzaktne podatke, ali sam gotovo siguran da je taj predbračni ugovor u BiH do ovog rata bio prava rijetkost.
U USA je ta praksa stara najmanje nekih 50 godina.

Hoću da kažem, da su neke navike, način razmišljanja, feministički pokreti, stvarna prava žena u BiH nekritički uvezeni sa Zapada, i to što je najgore, dosta tih informacija je stiglo putem sapunica, Interneta ili Zakona koji su našimpolitičarima morali nametnuti visoki predstavnici. Jednostavno, cijela bujica nekih novih stvari je prplavila BH društvo, porodicu, brak, način razmišljanja..., pa ne treba ni da čudi što su čitave generacije ili zbunjene ili zaglavljene između "dva svijeta", odnosno između naše dotadašnje kulture i običaja i nečega što nam je maltene na silu nametnuto.

McMoy wrote:
Zbog čega sam pitao o kojim ćemo ljudima diskutovati, dobrim Bošnjanima ili ljudima koji žive 20-30 godina na Zapadu?
Evo, navešću prost primjer, nadam se da će biti dovoljno razumljiv:

Do ovog nesretnog rata većina BH građana koja je uopšte čula za predbračni ugovor povezivala je to sa životom na Zapadu, posebno u USA. Neko je to dokučio iz filmova, neko čitajući literaturu, studirajući.
Nemam egzaktne podatke, ali sam gotovo siguran da je taj predbračni ugovor u BiH do ovog rata bio prava rijetkost.
U USA je ta praksa stara najmanje nekih 50 godina.

Hoću da kažem, da su neke navike, način razmišljanja, feministički pokreti, stvarna prava žena u BiH nekritički uvezeni sa Zapada, i to što je najgore, dosta tih informacija je stiglo putem sapunica, Interneta ili Zakona koji su našimpolitičarima morali nametnuti visoki predstavnici. Jednostavno, cijela bujica nekih novih stvari je prplavila BH društvo, porodicu, brak, način razmišljanja..., pa ne treba ni da čudi što su čitave generacije ili zbunjene ili zaglavljene između "dva svijeta", odnosno između naše dotadašnje kulture i običaja i nečega što nam je maltene na silu nametnuto.

Da, u pravu si sto se tice zatecenosti situacijom, jer nije odbaceno ono sto je dio tradicije, a i zasto bi bilo ako je pozitivno, ali nije ni sasvim usvojeno ono sto je na razne nacine doslo izvana, bilo sa zapada ili sa istoka, tako da se ljudi ne snalaze u tom "medjuprostoru", da to tako nazovemo.
Ako se sada vratimo na zivotna iskustva i medjuljudske odnose, ma gdje sada bili, mozemo reci da zivotna zrelost kod vecine ljudi nastupa vec sa preko 30 godina, a sa preko 40 vec je jasno, ili bi trebalo biti bez obzira na okruzenje, kakva ocekivanja imamo od sebe, od drugih i od zivota.

Nisam nista predpostavljala, ali obrazlozenje je svakako bilo jako korisno i iskreno se zahvaljujem na stavljanju stvari u perspektivu kako bi se izbjegle zabune i nesporazumi.

Pretpostavljam da ta nekakva 'potraga' za ljubavi ne prestaje s godinama. Ali, moguce je da u tvom konkretnom slucaju, problem djelimicno lezi i u cinjenici da dosta muskaraca tvojih godina (40ak +) trazi zene koje su bar 10-15 godina mladje od njih.

E sad, da li te mladje zene zele njih, to je vec neka druga tema

Znam ja ljudi koji su nasli prvog, drugog, a neki i treceg dozivotnog partnera u 50-im.
Vise ima veze sa srecom.
Ne kaze se dzaba, bolje se roditi bez k.... neg bez srece.
A ljubav i vjera u nju.... Individualno...

Mislim da je pogresno davati izbor izmedju ovo dvoje (novac/sex i ljubav) potpuno iskljucujuci jedno ili drugo. Ja bih radije rekao da (zreli i slobodni) muskarci, nebitno 34 44 ili 54, traze podjednako i jedno i drugo ali da na osnovu stecenog iskustva puno bolje znaju sta taj neki "commitment" nosi sa sobom pa se teze odlucuju na to a lakse na neku prolaznu avanturu.. A sto se finansija tice, mozemo se mi lagati koliko hocemo, ali ja prvi kao neko (k'o fol) malo zreliji jako dobro znam koliko je zenama bitna materijalna obezbjedjenost i da bez toga sve pada u vodu jer to, opet kazem da se dzaba ne lazemo, zenama vremenom postaje najbitnija stavka u imalo ozbiljnoj vezi.

zaljube se ljudi i sa 70. ali ipak je s godinama sve teže, sve je čovjek oprezniji, poučeniji ugodnim i neugodnim iskustvima...desi se, svejedno. ali je rjeđe.

salter071 wrote:
Da li je moguce da muskarci 44+ ne vjeruju vise u ljubav, prijateljstvo i partnerstvo u zivotu ili je jako malo takvih koji bi zeljeli imati takav odnos sa zenom, a ne samo neobavezno druzenje i seks?

Problem je sama postavka braka jer se smatra da je zena 'nagradjena' , a muskarac 'kaznjen' brakom. Da nije tako, ne bi bilo onih gluposti poput- ozenio ju jer je ostala trudna (uhvatila ga na dijete) i sl.

E sad, skupina muskaraca na koju vjerovatno ciljas su materijalno osigurani muskarci, dakle zaposleni, stambeno obezbijedjeni... Sumnjam da te zanimaju muskarci koji zive kod roditelja od novca koji im daju mama i tata od penzije.

Ta skupina (materijalno i stambeno osigurana) koristi situaciju da je mnogo vise slobodnih zena, tako da zele uzivati u zivotu bez 'okova' neke ozbiljne veze i braka. Oni su zapravo posveceni i usmjereni samo na sebe i svoja zadovoljstva, idu od zene do zene - onako bez obaveza i cine iskljucivo stvari koje njih cine sretnima. Kako rekoh prije, nekakva ozbiljna veza (ili gluho bilo brak) bila bi samo opterecenje.

Kod zena je to drugacije, kad vec imaju stan i posao, onda smatraju da im samo jos nedostaje muskarac,odnosno porodica za kompletnu srecu. Muskarcu (u ovim godinama) za kompletnu srecu treba mogucnost da zuji od zene do zene kao pcelica s cvijeta na cvijet.

Ukratko sam mogla napisati da su slobodni muskarci tih godina uglavnom egoisticna stvorenja koja brinu samo za sebe i spremni su na sve i svasta da nagode sebi, ali eto

Vjerovatno ima izuzetaka, ali su rjedji od tartufa.