#1 Posljednja nada ste mi Vi !!
Posted: 29/07/2014 19:41
Dragi ljudi !! !!
Moje ime je Nedžad
Hadžibajrić. Imam 19 godina i
dolazim iz Sarajeva. Naime,
živim sa samohranom
majkom, bratom i dvije
prelijepe seke. Živimo u
podstanarima već dugi niz
godina. Moji roditelji su
rastavljeni, a poslije razvoda
moj otac je zapalio našu
trospratnu kuću. Od tada
traje naša samostalna borba
za opstanak. Znate li šta znači
ulica, znate li šta znači biti
bosonogo dijete koje korača
ulicama, gazi hladan snijeg, i
umjesto kapljica suza teku
kristali leda... O ne, ne
znate... Koliko sam samo puta
tako koračao, gladan pod
golim nebom moleči dragog
Allaha da pomogne mojoj
mami i meni ... Toliko boli i
suza, toliko očaja i dubok
otisak jecanja, toliko
mraka...Zar može to u jedno
nevino dijete da stane.
Vjerujte da može i ja sam to
osjetio. Ali, snaga i volja
nikada nije jenjavala, tada
sam pogledao u nebo, proučio
dovu i zamolio Allaha da mi
da snage za opstanak.
Sutradan je bio moj
rodžendan, koji sam proslavio
sa majkom i bracom i sekama,
u jednoj tako reći šupi, pod
okriljem sviječa u mrklom
mraku... Eh to je sreća, to je
radost. oduvijek smo bili
jedna složna mala porodica,
daleko jača od svih, bili smo
jaki !! I onda, sasvim iznenada
brat i ja završimo u Domu za
nezbrinutu djecu, ostavljajući
svoju majku samu, u mraku,
u beznađu... Koliko me sve to
boli :-( Ali tada sam majci
rekao i zarekao se, da nas
ništa neće pokolebat, ni
daljina ni svi ratovi, niti će
nas nebo rastaviti, jer imamo
jedne druge, u srcima, u
organu koji jedva bije sa
lijeve strane. Rekao sam joj da
ću se boriti, da ću dati svoju
krv i znoj, samo da izdignem
svoju porodicu iz duboke
mračne jame, gdje nema ruke
spasa, ali na kraju bilo je to
malo svjetlo koje je budilo
nadu za borbu, a to je bila
škola... Upisao sam Srednju
Medicinsku školu u Sarajevu
u nadi da ću pomagati djeci i
ljudima koji nemaju ništa, baš
kao i ja. Završio sam sve 4
godine odličnim uspijehom, sa
samo jednom sveskom i
olovkom..., eh to je ta borba,
to je taj duh koji živi u meni,
to je taj glas koji stalno govori
" Uči, tako češ pomoči". Poslije
završetka škole, beznadno
sam tragao za poslom, trgao
se ali ništa. Posla nema i
nema. Ove godine predao sam
papire na Fakultet
zdravstvenih studija, boreči
se za prvo mjesto
obrazovanih ljudi u
cjelokupnoj porodici... Stigli
su rezultati, odlazim na fax,
gledam oglasnu ploču i vidim
sebe na trećem mjestu
vanrednih studenata, ajme
koliko sam skakao od sreće, to
je bio moj drugi rodžendan.
Brže bolje dohvatim telefon i
nazovem svoju tužnu majku,
saoštim joj prelijepe vijesti, a
ona otpoče plakat i jecat na
telefon govoreći " Sine moj,
moj ponosu, toliko si me
obradovao, a duplo više si me
rastužio, jer majka nema
toliko novca da ti da da se
školuješ". Tada je nastao
potpuni muk i tišina, čuo se
samo majkin drhtav glas, i
kroz jecaj mi kaže, borit ćemo
se sine kao i do sada. Zbog
ovoga svega se javljam vama,
ljudima i cijelom svijetu da mi
pomognete na bilo koji način
da platim školarinu koja košta
2.500 KM. Budite mi od
pomoči, nalazim se u situaciji
gdje nema izlaza, a želim ići
konstantno naprijed, želim
biti neko i nešto, želim biti
mamin PONOS. Cijena
školarine za vanredne
studente na Fakultetu
Zdravstvenih studija je ove
godine znatno porasla, a moja
je želja boriti se za titulu
Bachelora Laboratorijske
dijagnostike. Nadam se da uz
vašu pomoć i pomoć dobrih
ljudi ću doći do tog cilja i
ostvariti svoj San !!
Unaprijed Vam se zahvaljujem
i beskrajno se nadam vašoj
pomoći !!
Moj kontakt broj : 0603204577
E-mail :
[email protected]
S poštovanjem
Uplate mozete izvrsiti na
sljedeci racun :
Ime ; Nedzad Hadzibajric
Banka : Raiffeisen BANK
Filijala :000270
Žiro racun banke :
1610000000000011
Broj štednog računa :
09001100721
Ili direktno na stranici : http://
www.gofundme.com/bvzf28
Unaprijed se zahvaljujem
svim ljudima dobre volje :'(
Necko Hadzibajric
Moje ime je Nedžad
Hadžibajrić. Imam 19 godina i
dolazim iz Sarajeva. Naime,
živim sa samohranom
majkom, bratom i dvije
prelijepe seke. Živimo u
podstanarima već dugi niz
godina. Moji roditelji su
rastavljeni, a poslije razvoda
moj otac je zapalio našu
trospratnu kuću. Od tada
traje naša samostalna borba
za opstanak. Znate li šta znači
ulica, znate li šta znači biti
bosonogo dijete koje korača
ulicama, gazi hladan snijeg, i
umjesto kapljica suza teku
kristali leda... O ne, ne
znate... Koliko sam samo puta
tako koračao, gladan pod
golim nebom moleči dragog
Allaha da pomogne mojoj
mami i meni ... Toliko boli i
suza, toliko očaja i dubok
otisak jecanja, toliko
mraka...Zar može to u jedno
nevino dijete da stane.
Vjerujte da može i ja sam to
osjetio. Ali, snaga i volja
nikada nije jenjavala, tada
sam pogledao u nebo, proučio
dovu i zamolio Allaha da mi
da snage za opstanak.
Sutradan je bio moj
rodžendan, koji sam proslavio
sa majkom i bracom i sekama,
u jednoj tako reći šupi, pod
okriljem sviječa u mrklom
mraku... Eh to je sreća, to je
radost. oduvijek smo bili
jedna složna mala porodica,
daleko jača od svih, bili smo
jaki !! I onda, sasvim iznenada
brat i ja završimo u Domu za
nezbrinutu djecu, ostavljajući
svoju majku samu, u mraku,
u beznađu... Koliko me sve to
boli :-( Ali tada sam majci
rekao i zarekao se, da nas
ništa neće pokolebat, ni
daljina ni svi ratovi, niti će
nas nebo rastaviti, jer imamo
jedne druge, u srcima, u
organu koji jedva bije sa
lijeve strane. Rekao sam joj da
ću se boriti, da ću dati svoju
krv i znoj, samo da izdignem
svoju porodicu iz duboke
mračne jame, gdje nema ruke
spasa, ali na kraju bilo je to
malo svjetlo koje je budilo
nadu za borbu, a to je bila
škola... Upisao sam Srednju
Medicinsku školu u Sarajevu
u nadi da ću pomagati djeci i
ljudima koji nemaju ništa, baš
kao i ja. Završio sam sve 4
godine odličnim uspijehom, sa
samo jednom sveskom i
olovkom..., eh to je ta borba,
to je taj duh koji živi u meni,
to je taj glas koji stalno govori
" Uči, tako češ pomoči". Poslije
završetka škole, beznadno
sam tragao za poslom, trgao
se ali ništa. Posla nema i
nema. Ove godine predao sam
papire na Fakultet
zdravstvenih studija, boreči
se za prvo mjesto
obrazovanih ljudi u
cjelokupnoj porodici... Stigli
su rezultati, odlazim na fax,
gledam oglasnu ploču i vidim
sebe na trećem mjestu
vanrednih studenata, ajme
koliko sam skakao od sreće, to
je bio moj drugi rodžendan.
Brže bolje dohvatim telefon i
nazovem svoju tužnu majku,
saoštim joj prelijepe vijesti, a
ona otpoče plakat i jecat na
telefon govoreći " Sine moj,
moj ponosu, toliko si me
obradovao, a duplo više si me
rastužio, jer majka nema
toliko novca da ti da da se
školuješ". Tada je nastao
potpuni muk i tišina, čuo se
samo majkin drhtav glas, i
kroz jecaj mi kaže, borit ćemo
se sine kao i do sada. Zbog
ovoga svega se javljam vama,
ljudima i cijelom svijetu da mi
pomognete na bilo koji način
da platim školarinu koja košta
2.500 KM. Budite mi od
pomoči, nalazim se u situaciji
gdje nema izlaza, a želim ići
konstantno naprijed, želim
biti neko i nešto, želim biti
mamin PONOS. Cijena
školarine za vanredne
studente na Fakultetu
Zdravstvenih studija je ove
godine znatno porasla, a moja
je želja boriti se za titulu
Bachelora Laboratorijske
dijagnostike. Nadam se da uz
vašu pomoć i pomoć dobrih
ljudi ću doći do tog cilja i
ostvariti svoj San !!
Unaprijed Vam se zahvaljujem
i beskrajno se nadam vašoj
pomoći !!
Moj kontakt broj : 0603204577
E-mail :
[email protected]
S poštovanjem
Uplate mozete izvrsiti na
sljedeci racun :
Ime ; Nedzad Hadzibajric
Banka : Raiffeisen BANK
Filijala :000270
Žiro racun banke :
1610000000000011
Broj štednog računa :
09001100721
Ili direktno na stranici : http://
www.gofundme.com/bvzf28
Unaprijed se zahvaljujem
svim ljudima dobre volje :'(
Necko Hadzibajric