#1 Molim vas pomozite !!!
Posted: 22/07/2014 00:30
Draga redakcijo !!
Moje ime je Nedžad Hadžibajrić. Imam 19 godina i dolazim iz Sarajeva. Naime, živim sa samohranom majkom, bratom i dvije prelijepe seke. Živimo u podstanarima već dugi niz godina. Moji roditelji su rastavljeni, a poslije razvoda moj otac je zapalio našu trospratnu kuću. Od tada traje naša samostalna borba za opstanak. Znate li šta znači ulica, znate li šta znači biti bosonogo dijete koje korača ulicama, gazi hladan snijeg, i umjesto kapljica suza teku kristali leda... O ne, ne znate... Koliko sam samo puta tako koračao, gladan pod golim nebom moleči dragog Allaha da pomogne mojoj mami i meni ... Toliko boli i suza, toliko očaja i dubok otisak jecanja, toliko mraka...Zar može to u jedno nevino dijete da stane. Vjerujte da može i ja sam to osjetio. Ali, snaga i volja nikada nije jenjavala, tada sam pogledao u nebo, proučio dovu i zamolio Allaha da mi da snage za opstanak. Sutradan je bio moj rodžendan, koji sam proslavio sa majkom i bracom i sekama, u jednoj tako reći šupi, pod okriljem sviječa u mrklom mraku... Eh to je sreća, to je radost. oduvijek smo bili jedna složna mala porodica, daleko jača od svih, bili smo jaki !! I onda, sasvim iznenada brat i ja završimo u Domu za nezbrinutu djecu, ostavljajući svoju majku samu, u mraku, u beznađu... Koliko me sve to boli :-( Ali tada sam majci rekao i zarekao se, da nas ništa neće pokolebat, ni daljina ni svi ratovi, niti će nas nebo rastaviti, jer imamo jedne druge, u srcima, u organu koji jedva bije sa lijeve strane. Rekao sam joj da ću se boriti, da ću dati svoju krv i znoj, samo da izdignem svoju porodicu iz duboke mračne jame, gdje nema ruke spasa, ali na kraju bilo je to malo svjetlo koje je budilo nadu za borbu, a to je bila škola... Upisao sam Srednju Medicinsku školu u Sarajevu u nadi da ću pomagati djeci i ljudima koji nemaju ništa, baš kao i ja. Završio sam sve 4 godine odličnim uspijehom, sa samo jednom sveskom i olovkom..., eh to je ta borba, to je taj duh koji živi u meni, to je taj glas koji stalno govori " Uči, tako češ pomoči". Poslije završetka škole, beznadno sam tragao za poslom, trgao se ali ništa. Posla nema i nema. Ove godine predao sam papire na Fakultet zdravstvenih studija, boreči se za prvo mjesto obrazovanih ljudi u cjelokupnoj porodici... Stigli su rezultati, odlazim na fax, gledam oglasnu ploču i vidim sebe na trećem mjestu vanrednih studenata, ajme koliko sam skakao od sreće, to je bio moj drugi rodžendan. Brže bolje dohvatim telefon i nazovem svoju tužnu majku, saoštim joj prelijepe vijesti, a ona otpoče plakat i jecat na telefon govoreći " Sine moj, moj ponosu, toliko si me obradovao, a duplo više si me rastužio, jer majka nema toliko novca da ti da da se školuješ". Tada je nastao potpuni muk i tišina, čuo se samo majkin drhtav glas, i kroz jecaj mi kaže, borit ćemo se sine kao i do sada. Zbog ovoga svega se javljam vama, ljudima i cijelom svijetu da mi pomognete na bilo koji način da platim školarinu koja košta 2.500 KM. Budite mi od pomoči, nalazim se u situaciji gdje nema izlaza, a želim ići konstantno naprijed, želim biti neko i nešto, želim biti mamin PONOS. Cijena školarine za vanredne studente na Fakultetu Zdravstvenih studija je ove godine znatno porasla, a moja je želja boriti se za titulu Bachelora Laboratorijske dijagnostike. Nadam se da uz vašu pomoć i pomoć dobrih ljudi ću doći do tog cilja i ostvariti svoj San !!
Unaprijed Vam se zahvaljujem i beskrajno se nadam vašoj pomoći !!
Moj kontakt broj : 0603204577
E-mail : [email protected]
S poštovanjem
Uplate mozete izvrsiti na sljedeci racun :
Ime ; Nedzad Hadzibajric
Banka : Raiffeisen BANK
Filijala :000270
Žiro racun banke : 1610000000000011
Broj štednog računa : 09001100721
Ili direktno na stranici : http://www.gofundme.com/bvzf28
Unaprijed se zahvaljujem svim ljudima dobre volje :'(
Moje ime je Nedžad Hadžibajrić. Imam 19 godina i dolazim iz Sarajeva. Naime, živim sa samohranom majkom, bratom i dvije prelijepe seke. Živimo u podstanarima već dugi niz godina. Moji roditelji su rastavljeni, a poslije razvoda moj otac je zapalio našu trospratnu kuću. Od tada traje naša samostalna borba za opstanak. Znate li šta znači ulica, znate li šta znači biti bosonogo dijete koje korača ulicama, gazi hladan snijeg, i umjesto kapljica suza teku kristali leda... O ne, ne znate... Koliko sam samo puta tako koračao, gladan pod golim nebom moleči dragog Allaha da pomogne mojoj mami i meni ... Toliko boli i suza, toliko očaja i dubok otisak jecanja, toliko mraka...Zar može to u jedno nevino dijete da stane. Vjerujte da može i ja sam to osjetio. Ali, snaga i volja nikada nije jenjavala, tada sam pogledao u nebo, proučio dovu i zamolio Allaha da mi da snage za opstanak. Sutradan je bio moj rodžendan, koji sam proslavio sa majkom i bracom i sekama, u jednoj tako reći šupi, pod okriljem sviječa u mrklom mraku... Eh to je sreća, to je radost. oduvijek smo bili jedna složna mala porodica, daleko jača od svih, bili smo jaki !! I onda, sasvim iznenada brat i ja završimo u Domu za nezbrinutu djecu, ostavljajući svoju majku samu, u mraku, u beznađu... Koliko me sve to boli :-( Ali tada sam majci rekao i zarekao se, da nas ništa neće pokolebat, ni daljina ni svi ratovi, niti će nas nebo rastaviti, jer imamo jedne druge, u srcima, u organu koji jedva bije sa lijeve strane. Rekao sam joj da ću se boriti, da ću dati svoju krv i znoj, samo da izdignem svoju porodicu iz duboke mračne jame, gdje nema ruke spasa, ali na kraju bilo je to malo svjetlo koje je budilo nadu za borbu, a to je bila škola... Upisao sam Srednju Medicinsku školu u Sarajevu u nadi da ću pomagati djeci i ljudima koji nemaju ništa, baš kao i ja. Završio sam sve 4 godine odličnim uspijehom, sa samo jednom sveskom i olovkom..., eh to je ta borba, to je taj duh koji živi u meni, to je taj glas koji stalno govori " Uči, tako češ pomoči". Poslije završetka škole, beznadno sam tragao za poslom, trgao se ali ništa. Posla nema i nema. Ove godine predao sam papire na Fakultet zdravstvenih studija, boreči se za prvo mjesto obrazovanih ljudi u cjelokupnoj porodici... Stigli su rezultati, odlazim na fax, gledam oglasnu ploču i vidim sebe na trećem mjestu vanrednih studenata, ajme koliko sam skakao od sreće, to je bio moj drugi rodžendan. Brže bolje dohvatim telefon i nazovem svoju tužnu majku, saoštim joj prelijepe vijesti, a ona otpoče plakat i jecat na telefon govoreći " Sine moj, moj ponosu, toliko si me obradovao, a duplo više si me rastužio, jer majka nema toliko novca da ti da da se školuješ". Tada je nastao potpuni muk i tišina, čuo se samo majkin drhtav glas, i kroz jecaj mi kaže, borit ćemo se sine kao i do sada. Zbog ovoga svega se javljam vama, ljudima i cijelom svijetu da mi pomognete na bilo koji način da platim školarinu koja košta 2.500 KM. Budite mi od pomoči, nalazim se u situaciji gdje nema izlaza, a želim ići konstantno naprijed, želim biti neko i nešto, želim biti mamin PONOS. Cijena školarine za vanredne studente na Fakultetu Zdravstvenih studija je ove godine znatno porasla, a moja je želja boriti se za titulu Bachelora Laboratorijske dijagnostike. Nadam se da uz vašu pomoć i pomoć dobrih ljudi ću doći do tog cilja i ostvariti svoj San !!
Unaprijed Vam se zahvaljujem i beskrajno se nadam vašoj pomoći !!
Moj kontakt broj : 0603204577
E-mail : [email protected]
S poštovanjem
Uplate mozete izvrsiti na sljedeci racun :
Ime ; Nedzad Hadzibajric
Banka : Raiffeisen BANK
Filijala :000270
Žiro racun banke : 1610000000000011
Broj štednog računa : 09001100721
Ili direktno na stranici : http://www.gofundme.com/bvzf28
Unaprijed se zahvaljujem svim ljudima dobre volje :'(
