#1 Melika Salihbegović
Posted: 05/07/2014 23:51
MELIKA SALIHBEG BOSNAWI
(ranije SALIHBEGOVIĆ)
Rodjena je u Sarajevu, 10. sijećnja 1945, u vrijeme vladavine paradržavne formacije u Bosni - Nezavisne Države Hrvatske. Osnovnu školu i Prvu Klasičnu gimnaziju završava u rodnom gradu, a na Sveučilištu u Zagrebu studira na Fakultetu političkih znanosti, jedno vrijeme paralelno prateći studij Filozofije i Komparativne književnosti (u kojem dodatnom formalnom studijskom angažmanu je prekida velika povreda - ozbiljan prijelom kičme, i dugotrajno liječenje). Post-diplomski studij iz Suvremene filozofije, koji upisuje na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, nastavlja slobodnim istraživanjem, kao stipendista Francuske vlade, na fakultetima Université Paris-X, Nanterre i Collège de France, Quartier Latin, Paris. Jednogodišnju stipendiju posvećuje radu na magistarskoj tezi pod naslovom "Ontologija moderne umjetnosti", kao i upoznavanju sa fascinantnim djelom Gastona Bechelarda.
Dogadjaji po povratku u Sarajevo, privatne i javne naravi, spriječavaju je da formalizira svoj podiplomski studij. Velika preobrazba spoznajne naravi 1978/9. dovodi je ubrzo u konflikt sa tadašnjim vladajućim političkim i duhovnim sustavom u ex-Jugoslaviji, što će imati trajne i dalekosežne posljedice po njen život i rad [ii].
"Zakašnjeli" studij Arapskog i Perzijskog jezika na Katedri za Orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu takodjer će biti ometen političkim razlozima (najprije provokacijama kolega-studenata u doušničkoj službi, a zatim hapšenje i odlazak na petogodišnju robiju).
Naime, Melika je već izložena krajnje ozbiljnim i neprestanim političkim progonima, koji je koštaju zaposlenja u Kulturno-prosvjetnoj zajednici BiH, te prestanka objavljivanja njenih književnih radova i intelektualnog učešća u javnom životu.
Od gornjeg datuma, ne samo Melika S.B., već i sav njen književni rad (koji je već od ranije bio ometen u objavljivanju), postaje predmetom hapšenjâ, zatvaranjâ, izgnanstava, poricanja…, granatiranja, pa otud i danas jedan dobar dio njega, ako već nije trajno uništen, stoji samo u rukopisu (ili je sačuvan u inozemnim medijima).
Melika Salihbeg Bosnawi počinje (pod prezimenom Salihbegović) objavljivati 1971, kad se po prvi put javlja esejem u časopisu "Izraz". Njena književna karijera, u stalnom usponu, bilježeći i nekoliko nagrada na ex-Yu natječajima (za filmski i tv. scenarij, novinsku priču), naprasno i prisilno će biti okončana zbog njezine (i formalne, to će reći odjećom vidljive) duhovne preobrazbe 1979, koja će godina označiti početak i danas vladajućeg prešućivanja, nalik trajnom hapsu, ili izgonu iz života, u čemu, strasno, i dalje najčešće učestvuju svi sarajevski mediji , a posebice tzv. akademska zajednica i bivši kolege pisci. Što je najzačudnije, prednjače mediji u vlasti njena rodnog grada, posebice TVS. Među svim navedenim kategorijama nerijetko prednjače njeni (navodno) suvjernici. Neobičan usud!
Prije i poslije gornjeg datuma, u interludijima političkih progona, izgnanstava, ratnih godina, putovanja po svijetu, prisilne šutnje, izabrane i nametnute osame, Melika Salihbeg Bosnawi piše i objavljuje pjesme, pripovijetke, eseje, scenaria, prijevode, prijepjeve, političke prosvjede..., u sarajevskim, zagrebačkim, beogradskim, ljubljanskim, časopisima i magazinima za književnost i umjetnost. Izgubivši ranijeg izdavača, nekadašnju "Svjetlost", osim u nekoliko slučajeva, kad njena djela objavljuju "Grafičar" iz Tuzle, "Zid" i "Al-Mahdi" iz Sarajeva, te "Bosnisches Institut Zürich", iz Ciriha, Melika Salihbeg Bosnawi opredijeljuje se za samostalno autorsko izdavaštvo koje odobrava Ministarstvo za kulturu i sport BiH, po preporukama njenih vrsnih recenzenata. Tako Melika Salihbeg Bosnawi posjeduje vlastiti medjunarodni bibliotečki kôd.
Prve godine novog stoljeća posvećene su studiju i radu na velikom filozofskom, interdisciplinarnom, projektu: Paradigma Jednog i Jednine / One&Oneness Paradigm, okrunjenom knjigom (375 str. in folio) pod naslovom "Miomiris gnome /´Arfu`l-´Irfān, Sarajevo, 2006. Veliki interes koji se pojavio u svijetu za njeno istraživanje najavljivao je povratak u akademski život i rad, ponovno izvan zemlje. No svijet se radikalno komunizam-izirao.
Bibliografija Melike Salihbeg (ović) Bosnawi potvrda je njene trajne opredijeljenosti i vjernosti najvećoj temi njezina života i rada, temi Bitka, Ontologiji.
Melikine bibliografske jedinice rasute su po časopisima i književnim revijama bivše zajedničke domovine. Članstvo (od 1977) u Udruženju književnika BiH, a time i SFR Jugoslavije, javno i sramno će biti okončanao njenim izbacivanjem iz njeg istu noć po hapšenju grupe muslimanskih intelektualaca, 22. marta/ožujka 1982 [iii]. Mada nakon raspada Jugoslavije vraćena u nj, ona više nikada neće povjerovati u njegovu humanu i autentičnu umjetničku misiju, te će ga, konsekventno, 1990. i sama napustiti. Ratni osnivači sarajevskog, odnosno bosanskog, ogranka PEN-a, Medjunarodnog društva književnika, nisu je pozvali u svoje članstvo, mada je ta svjetska organizacija bila intenzivno angažirana oko njene obrane u toku show-političkog procesa vođenog protiv nje 1983, kao i za vrijeme njenog boravka u zatvoru. Upravo suprotno, dakle, od tadašnje angažiranosti kasnijih lokalnih pen-ovaca. Post-ratnu ponudu da formalno podnese zahtjev za prijem u PEN na čijem čelu je tad doktorica srpskog (pjesničkog, ali i političkog) nadrealizma s prezirom će odbiti.
Djela
http://www.bosnawi.ba/BOS/?cat=2&ID=2
(ranije SALIHBEGOVIĆ)
Rodjena je u Sarajevu, 10. sijećnja 1945, u vrijeme vladavine paradržavne formacije u Bosni - Nezavisne Države Hrvatske. Osnovnu školu i Prvu Klasičnu gimnaziju završava u rodnom gradu, a na Sveučilištu u Zagrebu studira na Fakultetu političkih znanosti, jedno vrijeme paralelno prateći studij Filozofije i Komparativne književnosti (u kojem dodatnom formalnom studijskom angažmanu je prekida velika povreda - ozbiljan prijelom kičme, i dugotrajno liječenje). Post-diplomski studij iz Suvremene filozofije, koji upisuje na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, nastavlja slobodnim istraživanjem, kao stipendista Francuske vlade, na fakultetima Université Paris-X, Nanterre i Collège de France, Quartier Latin, Paris. Jednogodišnju stipendiju posvećuje radu na magistarskoj tezi pod naslovom "Ontologija moderne umjetnosti", kao i upoznavanju sa fascinantnim djelom Gastona Bechelarda.
Dogadjaji po povratku u Sarajevo, privatne i javne naravi, spriječavaju je da formalizira svoj podiplomski studij. Velika preobrazba spoznajne naravi 1978/9. dovodi je ubrzo u konflikt sa tadašnjim vladajućim političkim i duhovnim sustavom u ex-Jugoslaviji, što će imati trajne i dalekosežne posljedice po njen život i rad [ii].
"Zakašnjeli" studij Arapskog i Perzijskog jezika na Katedri za Orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu takodjer će biti ometen političkim razlozima (najprije provokacijama kolega-studenata u doušničkoj službi, a zatim hapšenje i odlazak na petogodišnju robiju).
Naime, Melika je već izložena krajnje ozbiljnim i neprestanim političkim progonima, koji je koštaju zaposlenja u Kulturno-prosvjetnoj zajednici BiH, te prestanka objavljivanja njenih književnih radova i intelektualnog učešća u javnom životu.
Od gornjeg datuma, ne samo Melika S.B., već i sav njen književni rad (koji je već od ranije bio ometen u objavljivanju), postaje predmetom hapšenjâ, zatvaranjâ, izgnanstava, poricanja…, granatiranja, pa otud i danas jedan dobar dio njega, ako već nije trajno uništen, stoji samo u rukopisu (ili je sačuvan u inozemnim medijima).
Melika Salihbeg Bosnawi počinje (pod prezimenom Salihbegović) objavljivati 1971, kad se po prvi put javlja esejem u časopisu "Izraz". Njena književna karijera, u stalnom usponu, bilježeći i nekoliko nagrada na ex-Yu natječajima (za filmski i tv. scenarij, novinsku priču), naprasno i prisilno će biti okončana zbog njezine (i formalne, to će reći odjećom vidljive) duhovne preobrazbe 1979, koja će godina označiti početak i danas vladajućeg prešućivanja, nalik trajnom hapsu, ili izgonu iz života, u čemu, strasno, i dalje najčešće učestvuju svi sarajevski mediji , a posebice tzv. akademska zajednica i bivši kolege pisci. Što je najzačudnije, prednjače mediji u vlasti njena rodnog grada, posebice TVS. Među svim navedenim kategorijama nerijetko prednjače njeni (navodno) suvjernici. Neobičan usud!
Prije i poslije gornjeg datuma, u interludijima političkih progona, izgnanstava, ratnih godina, putovanja po svijetu, prisilne šutnje, izabrane i nametnute osame, Melika Salihbeg Bosnawi piše i objavljuje pjesme, pripovijetke, eseje, scenaria, prijevode, prijepjeve, političke prosvjede..., u sarajevskim, zagrebačkim, beogradskim, ljubljanskim, časopisima i magazinima za književnost i umjetnost. Izgubivši ranijeg izdavača, nekadašnju "Svjetlost", osim u nekoliko slučajeva, kad njena djela objavljuju "Grafičar" iz Tuzle, "Zid" i "Al-Mahdi" iz Sarajeva, te "Bosnisches Institut Zürich", iz Ciriha, Melika Salihbeg Bosnawi opredijeljuje se za samostalno autorsko izdavaštvo koje odobrava Ministarstvo za kulturu i sport BiH, po preporukama njenih vrsnih recenzenata. Tako Melika Salihbeg Bosnawi posjeduje vlastiti medjunarodni bibliotečki kôd.
Prve godine novog stoljeća posvećene su studiju i radu na velikom filozofskom, interdisciplinarnom, projektu: Paradigma Jednog i Jednine / One&Oneness Paradigm, okrunjenom knjigom (375 str. in folio) pod naslovom "Miomiris gnome /´Arfu`l-´Irfān, Sarajevo, 2006. Veliki interes koji se pojavio u svijetu za njeno istraživanje najavljivao je povratak u akademski život i rad, ponovno izvan zemlje. No svijet se radikalno komunizam-izirao.
Bibliografija Melike Salihbeg (ović) Bosnawi potvrda je njene trajne opredijeljenosti i vjernosti najvećoj temi njezina života i rada, temi Bitka, Ontologiji.
Melikine bibliografske jedinice rasute su po časopisima i književnim revijama bivše zajedničke domovine. Članstvo (od 1977) u Udruženju književnika BiH, a time i SFR Jugoslavije, javno i sramno će biti okončanao njenim izbacivanjem iz njeg istu noć po hapšenju grupe muslimanskih intelektualaca, 22. marta/ožujka 1982 [iii]. Mada nakon raspada Jugoslavije vraćena u nj, ona više nikada neće povjerovati u njegovu humanu i autentičnu umjetničku misiju, te će ga, konsekventno, 1990. i sama napustiti. Ratni osnivači sarajevskog, odnosno bosanskog, ogranka PEN-a, Medjunarodnog društva književnika, nisu je pozvali u svoje članstvo, mada je ta svjetska organizacija bila intenzivno angažirana oko njene obrane u toku show-političkog procesa vođenog protiv nje 1983, kao i za vrijeme njenog boravka u zatvoru. Upravo suprotno, dakle, od tadašnje angažiranosti kasnijih lokalnih pen-ovaca. Post-ratnu ponudu da formalno podnese zahtjev za prijem u PEN na čijem čelu je tad doktorica srpskog (pjesničkog, ali i političkog) nadrealizma s prezirom će odbiti.
Djela
http://www.bosnawi.ba/BOS/?cat=2&ID=2
