Zivot poslije smrti

[Djuro11]

Ukazao mi se jednom otac.Pustinja je bila beskonacna.Lik nije i ne postoji nakon smrti.Jer duse nemaju lice.Ali znao sam da je on.I nekako.Nekako

Saznah.I on nije vjerovao.U zivot poslije smrti.Ali ono postoji.

Pricano mi je o raznim stazama pakla(dzehenema).Postoje blazi i tezi oblici Pakla.Veoma malo ljudi zavrsi u dzenetu(Raju)Bog je strog.Nema prastanja,Ljudi su grijesnici.Neki imaju sansu.Da nakon pakla dodju u raj

Postoje dijelovi pakla,koji su tako uzasni.Da dusa toliko pati.Da

Moje pitanje je slijedece

Da li vi mislite ako ste vjernik a prije tog ste mozda ucinili nesto lose drugom.Da cete odlaskom u dzamiju i crkvu?Napraviti nesto bolje od vas.Da li vi vjerujete u zivot poslije smrti.Da li vam se je ikad ukazala voljena osoba.Nakon smrti.I pricala o tome

Da li vi mislite da grijeh je iskupljen.I da bog prasta.Jer bog ne prasta.I veoma malo ljudi.Odlazi u dzenet.Nije ono kako se prica.Da te cekaju dole sirom.Jer imas odluke.I sve zavisi od tebe

Koliko i sta

Pricano mi je da bog najvise mrzi ubistva u familiji.Izdaje u familiji.I ubice.No,ponekad pokvarene duse.One znaju da

Pricano mi je da postoji vise stepena pakla.To sam i citao u bozanstvenoj komediji Dantea o vise stepena pakla.Ali to nije san.To je istina


Bog testira sve duse.Nakon smrti.I ne postoji nijedan.Koji moze da kaze.Da on zna bolje od boga.I nijedan.Koji moze da kaze

Da ce ga cekati dzenetska basca.I sve to.Nakon smrti.Vjerujte mi.
Nece

Opletite po meni koliko hocete ali sta licno.I pazi sad

Sta vi licno mislite o tome.Vjerujete li u zivot nakon smrti.Da li ste ikad saznali sta iz snova o zivotu nakon smrti.Sta mislite

Da li se grijesnici mogu iskupiti za zivota.Koji je smisao zivota?

Ozbiljna tema.Ocekujem ozbiljne odgovore.

Stari mi je rekao.Zadnji put.Jer obicno ne daju im pricanje

Onog dana kad savladas svoje srce.Pustinja.Pustinja ce biti laksa

Koja pustinja?Spominje li Islam neku pustinju nakon smrti?Da li vi vjerujete u ovo

Mene ovo toliko zanima.Da ne znam sta da vam kazem vise.Ocekujem vise odgovora.I sve te odgovore pazljivo pratim


Puno pitanja imam.Nisam troler ili spamer.Ovo je moja zadnja poruka i otvaranje teme na religiji

Ocekujem ucene ljude da mi odgovore

[Drvosjeca iz Dejcica]

Da li vi mislite ako ste vjernik a prije tog ste mozda ucinili nesto lose drugom.Da cete odlaskom u dzamiju i crkvu?Napraviti nesto bolje od vas.

Ne postoji ritual i građevina koja može sprati ovozemaljske grijehe. Sve je to ilizija i ubleha. Bog prašta ali ne na osnovu ispraznih rituala. Odlazak u bogomolju ne pravi od nas bolje ljude. Svaki dan je nova prilika da budemo i postanemo bolji u odnosu na prethodni dan. Ako sve ima kraj i početak onda i smrt ima svoj kraj pošto je evidentno da ima početak.

Eto to su neka moja promišljanja.

[m_l]

Da li vi mislite ako ste vjernik a prije tog ste mozda ucinili nesto lose drugom.Da cete odlaskom u dzamiju i crkvu?Napraviti nesto bolje od vas.Da li vi vjerujete u zivot poslije smrti.Da li vam se je ikad ukazala voljena osoba.Nakon smrti.I pricala o tome
Da li vi mislite da grijeh je iskupljen.I da bog prasta.Jer bog ne prasta.I veoma malo ljudi.Odlazi u dzenet.Nije ono kako se prica.Da te cekaju dole sirom.Jer imas odluke.I sve zavisi od tebe

Vjerujem u Zivot poslije smrti.
Bog prasta, On je Er-Rahman (Milostivi), Er-Rahim (Samilosni), El-Gaffār(Onaj koji mnogo prašta)...
Svaki vjernik u svom zivotu ima obaveze prema Allahu, prema sebi i prema drugim ljudima. Kada pogrijesimo prema sebi, naravno da cemo oprostiti, trebali bi, kada pogrijesimo prema Allahu uvijek postoji nada da ce nam oprostiti, ali kada nepravdu ucinimo nekom Njegovom robu, nikada ne znamo da li ce nam taj neko halaliti...

Ocekujem ucene ljude da mi odgovore

Procitaj sljedece dijelove, nadam se da ce ti mnogo toga biti jasnije.

Božije ime “el-Gaffār” (ألْغَفَّار) – Onaj koji mnogo prašta

Opominjući svoj narod, preklinjući ih da se prođu grijeha, nepravde, nepoštenja i neoslušnosti prema uzvišenome Allahu, hazreti Nuh, alejhisselam, rekao je:
“Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta (Gaffāren).”
(Kur’an, sura Nūh, ajet 10.)
Kompletan Kur’an, hazreti Pejgamberovi, alejhisselam, hadisi, kompletan islamski nauk, prepuni su govora o Božijemu oprostu. Koliko god se čovjek ogriješio, šta god radio, koliko god se od uzvišenoga Gospodara udaljio, pokaje li se, pokuša li naknaditi načinjenu štetu, koliko to može, uvjerit će se da je uzvišeni Allah “el-Gaffār” – Onaj koji mnogo prašta.
Kada se kaže magfiret (oprost), misli se na želju da uzvišeni Allah grijehe i poskliznuća Svoga roba oprosti. Magfiret čini uzvišeni Allah svoje robove, kada se pokaju i to iskreno zamole, ali i čovjek može opraštati, ali ne grijehe, niti svoje niti tuđe, već može samo prelaziti preko nepravdi njemu učinjenih. Uzvišeni Allah oprost Svojim robovima ne daje iz svoje slabosti, jer On sve može, već upravo suprotno, iz svoje snage i siline (el-‘Izza). Tako i čovjek, oprosti li drugome nepravdu koju mu je načinio, a realno i nije u mogućnosti drugačije postupiti, to se ne smatra oprostom. Kada je osoba u stanju drugoga šerijatski primjerno kazniti (podnošenjem tužbe nadležnom sudu), ali ipak to ne učini želeći ili da tako njoj Uzvišeni oprosti grijehe, ili želeći probuditi iskrenu ljudsku ljubav između sebe i čovjeka koji joj je nepravdu učinio, ili, jednostavno, želi pridonijeti miru, stabilnosti i zrelosti društva, tada se može reći da je ta osoba oprostila nekome nepravdu koja joj je nanijeta.
Allahovo Lijepo Ime “Onaj koji mnogo prašta” ima značenje sakrivanja grijeha i mahana Njegovih robova. Kada čovjek uprlja odjeću, ne može izbrisati sâm događaj koji je prouzročio tu uprljanost. Ono što radi jeste pranje odjeće, i tako stiče mogućnost ponovnoga kretanja u nekada uprljanoj ali sada ponovno čistoj odjeći.
Iz ljudskog srca ne može se izbrisati grijeh, ne može se na grijeh zaboraviti, ne može se na pravu bol potpuno zaboraviti. Te stvari ostavljaju stalnoga traga na srcu. Ali se čišćenjem srca, snaga te prljavštine uklanja pa čovjek na svome srcu može opet osjetiti trag manifestiranja Lijepih Božijih Imena i Atributa.
Uzvišeni Allah, el-Gaffār, ne čini da čovjek na prethodno počinjeni grijeh zaboravi, već čovjeku daje dar ponovne mogućnosti kročenja i hodanja putem konačnoga spasa. El-Gaffār ne dozvoljava da mahane čovjeka i drugi saznaju. Manifestiranje Božijeg Lijepog Imena “el-Gaffār” čovjeka uvodi u ponovnu društvenu ravnotežu, prikrivajući čovjekovu stvarnost, njegovu unutrašnjost, izvanjskim izgledom, izvanjskim, pojavljenim, tragovima. Tako niko ne zna šta je stvarno u duši onog drugog. A ako nam Uzvišeni i pošalje kakav znak, kakav išaret, ne upozna nas detaljno s mahanama drugog, već nas samo upozori da napravimo jedan otklon od njega. Možemo samo zamisliti, šta kada bi neko saznao stvarno sve što krijemo u sebi? Sve naše slabosti, sve naše namjere, sve naše misli.
Iskreni vjernik treba uzvišenome Gospodaru zahvaljivati na ovome daru, stidjeti se svoga Gospodara, i uvijek biti svjestan da mogućnost skrivanja “pravih nas” iza maski našeg lica, pojave i riječi, treba služiti radi širenja pravde i ljubavi u društvu, a nikako da se zlim, podlim, namjerama prikrivenim lažnim smiješkom, lijepim odijelom i opčaravajućom elokventnošću drugima pakosti i vlastite slabosti još produbljuju.
Istigfar (oprost) uvijek ide u paru s tevbom (pokajanjem). A nije za svakoga, i nije za sve, i nije u svim prilikama jednak. Shodno iskrenosti pokajanja, stvarnoj jačini želje za oprostom, i način učenja istigfara različit je.
Hazreti Davud (David), alejhisselam, načinivši jedan propust i nakon što mu meleci ukazaše na pogrešku, u potpunosti je shvatio tu kušnju:
pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.
(Kur’an, sura Sād, ajet 24.)
Na toj sedždi, kako se prenosi, ostao je ravno četrdeset dana. Bez prestanka je plakao, tako da mu je pod glavom niknuo cvijet. Niti je šta jeo, niti je šta pio. S našeg gledišta to je nemoguće, ali, kao iskren Božiji rob i kao pravi poslanik, ophrvala ga je učinjena pogreška; srce mu je reklo da je jedinu pravu ljubav – svoga Gospodara, možda iznevjerio. Ustao je sa sedžde tek kada mu je uzvišeni Allah objavio:
I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalište ga čeka.
(Kur’an, sura Sād, ajet 25.)
U Kur’anu je navedeno mnogo dova za oprost. Kaže se da je najbolja, najvelikodušnija, dova hazreti Ibrahima (Abrahama), alejhisselam:
“Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!”
(Kura’n, sura Ibrāhīm, ajet 41.)
Jedna od tih nesebičnih dova je i dova hazreti Nuha (Noe), alejhisselam:
Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj.
(Kura’n, sura Nūh, ajet 28.)
Za ljude mole čak i mubarek meleci:
“Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!”
(Kura’n, sura Mu’min, ajet 7.)
U Kur’anu je zabilježena i zajednička dova muslimana:
“Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!”
(Kura’n, sura el-Hašr, ajet 10.)
Uzvišeni Allah bira ono što je dobro u čovjekovu srcu i to otkriva drugim ljudima, a ono što je ružno i loše, to od drugih krije, i za to znaju samo taj čovjek i uzvišeni Gospodar. Takav treba biti i čovjek čije je srce izloženo djelovanju ovog Božijeg Imena. Drugima prašta nepravdu, kao što njemu uzvišeni Bog prašta, i od drugih prenosi samo ono što je lijepo i dobro, a ružne stvari prikriva.
Vezanje za ovo Božije Ime (te‘alluk), ogleda se u čovjekovoj potrebi da ga uzvišeni Allah sakrije od nesreća drugog, vječnog, života.
Spoznaja ovog Lijepog Božijeg Imena (tehakkuk) ogleda se u jasnom viđenju dara egzistencije svim stvorenjima, a ujedno i sakrivanje njihovih relativnih, posuđenih, egzistencija od sagorijevanja uslijed manifestiranja Slavâ ljepote Božijega Lica (Subhātu Vedžhih).
Kićenje odrazima manifestiranja ovog Božijeg Lijepog Imena (tehalluk), ogleda se, kao što smo već spomenuli, u tome da rob prikriva kod drugih ono što bi volio da kod drugih bude o njemu skriveno. Da pokrije svoju dušu od suprotstavljanja naredbama i zabranama uzvišenoga Allaha. Imadne li čovjek kakvo novo duhovno iskustvo, a za koje zna da ga drugi ne poznaju i da ga ne bi mogli shvatiti, treba ga prikriti, dok mu Istiniti jasno ne naredi drugačije.
Za postizanje Božijega oprosta traži se makar minimalan napor Božijega roba. Hazreti Kušejri navodi jednu predivnu predaju:
Neki čovjek osuđen je da gori u Vatri. Kada je prešao trećinu puta prema Vatri, okrenuo se. Potom je nastavio dalje, pa kada je prešao drugu trećinu puta, ponovno se okrenuo. Nastavio je i dalje i kada je došao na sam kraj puta, ponovno se okrenuo. Tada ga uzvišeni Allah upita, mada On sve zna:
“Zašto si se okretao na putu prema Vatri?”
Čovjek odgovori:
“Prvi put se sjetih Tvojih riječi: Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv. (18:58). Tako mi se pojavi nada da ćeš me, možda, ipak spasiti. Kada pređoh i drugu trećinu, ponovno mi naumpadoše Tvoje riječi:a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? (3:135). Tada mi se nada u spas još više poveća. Konačno, na kraju putu ponovno mi naumpadoše Tvoje riječi: Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’ (39:53). Nada mi se potpuno raspali, nada u Tvoj oprost i Tvoju milost.”
Tada mu uzvišeni Allah reče:
“Idi, oprostio sam ti!”
Navodeći slijedeći ajet: Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će Allaha da prašta i da je milostiv. (4:110), hazreti imam Kušejri navodi tri latife (prefinjenosti) koje se mogu izvući iz ovog ajeta.
Prva latifa potvrđuje da, iako oprosta treba tražiti što ranije, i dok je osoba mlada, ipak, uzvišeni Allah prihvaća i pokajanja starih ljudi, makar se pokajali na samom koncu života. Niko se ne smije na to oslanjati ali niko ne može ni isključiti mogućnost prihvaćanja pokajanja i iskanja oprosta starijih.
Druga latifa, jasno se vidi veličina Allahove milosti. Naime, iako osoba počini djelom neku nepravdu, za oprost od toga ružnog čina, dovoljna je samo verbalna molba. Naravno, ona mora biti iskrena.
Treća latifa, zanimljivo, kada počiniš grijeh i zatražiš od Allaha oprost, “naći” ćeš i Allaha, uzvišen je: naći će Allaha da prašta i da je milostiv.
Kako mudro kaže hazreti imam Kušejri – nije čudo što je karavana pronašla hazreti Jusufa (Josipa), alejhisselam, u bunaru; čudo je kada griješnik zaišće oprost a pronađe uzvišenog Allaha, dželle šanuhu.
Neki čovjek dozivao je uzvišenoga Allaha:
“Allahu moj, propadoh! Allahu moj, propadoh!”
Tada ga Glas dozva s neba:
“Nemoj tako, nisi propao. Propao je onaj ko je umro a nije se prethodno pokajao.”
Hazreti imam Gazali navodi da je uzvišeni Allah podario čovjeku tri vrste oprosta, tri vrste pokrivanja. Prva vrsta jeste što je uzvišeni Allah u čovjekovom tijelu sakrio mnogu nečist da ju oči ne vide: mokraćne kanale, debelo crijevo, vene i arterije i slično. Ko zna kako bismo se jedni prema drugima ophodili da umjesto lijepog osmjeha, lijepih zuba, lijepoga parfema, lijepe kose i pravilnih crta lica, vidimo pretvaranje hrane i vode u krv i izmet. Drugo prikrivanje tiče se prikrivanja čovjekovih ružnih misli i namjera od drugih ljudi. Koliko puta čovjek “u sebi” opsuje, o drugome ružno pomisli. Ko zna, kada bi to odmah bilo javno, da li bi iko od nas imao prijatelja? I treće prekrivanje tiče se Božijega opraštanja pogrešaka i grijeha ljudi. Naš hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, rekao je:
Prokleti šejtan je rekao:
“Gospodaru moj, Tvoje mi siline, neću prestati zavoditi Tvoje robove sve dok su im duše u tijelima!”
A Gospodar na to reče:
“A tako Mi siline Moje i veličanstvenosti Moje, neću im prestati opraštati, sve dok od Mene oprost traže.”
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Ahmed, Ebu Ja‘la i Hākim, prenoseći ga od hazreti Ebu Seida)

Božije ime “el-Gafur” (أَلْغَفُور) – Koji puno prašta

Lijepo Božije Ime “el-Gafur” spomenuto je i u časnome Kur'anu i u hadis-i šerifu. Tako, naprimjer, u petnaestom ajetu sure “Sebe'”, kaže se:
Stanovnici Sabe su imali dokaz u mjestu u kom su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. “Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni.; kakav divan kraj i Gospodar (Rabb), Koji puno prašta (Gafūr).”
Lijepo Božije Ime “Koji puno prašta”, nikada se u časnome Kur'anu ne navodi samo. Štaviše, i atribut “puno praštati” naveden je samo jedanput sâm:
Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni, - pa, Allah će doista oprostiti (gafūren) onima koji se kaju.
(Kur'an, el-Isrā', 25.)
Ako bi se moglo logički zaključiti, Allahovo opće davanje pravila ponašanja kompletnoga svijeta (sunetullāh) izravni oprost (gufrān) dozvoljava samo čovjeku koji se iskreno kaje (evvāb). Za sve druge slučajeve, uzvišeni Allah Svoj oprost veže za još jedan Atribut, odnosno za još jedno Lijepo Ime.
Kako je naglašeno da je ovo pravilo sunnetullaha lahko je zaključiti, uzvišeni Gospodar nije nemoćan učiniti šta želi već se vezanjem Njegovoga oprosta za još jedno Lijepo Ime ili još jedno Svojstvo želi naglasiti jedan izuzetno nizak, skoro neopisiv, položaj na koji se čovjek, Allahovo krunsko stvorenje, može spustiti. Od nosioca emaneta, kojeg su svi drugi odbili, do inadžije i prkosnika dragome Bogu.
U časnome Kur'anu, Lijepo Božije Ime “Koji puno prašta” najčešće se veže za Allahovo Lijepo Ime “Samilosni” i za Svojstvo samilosti. Tako se, naprimjer, veli:
On zna šta u Zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta se na nj uspinje; On je Samilosni (er-Rahīm) i Koji mnogo prašta (el-Gafūr).
(Kur'an, Sebe', 2.)
Gospodar tvoj će onima koji se isele, nakon što su zlostavljani bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili, - Gospodar tvoj će im, poslije toga, doista, oprostiti i samilostan biti (gafūr rahīm).
(Kur'an, en-Nahl, 110.)
U pedeset i osmom ajetu sure “el-Kehf” još izraženije se ističe svojstvo samilosti uz svojstvo opraštanja:
Gospodar tvoj je Onaj koji mnogo prašta (el-Gafūr) i Onaj koji je neizmjerno milostiv (Zur-rahma).
Svojstvo milosti određeno je još prije dolaska stvorenja na ovaj prolazni svijet, još u Ezelu. Uz dodatni, ali stvarno malen, trud, svakome je Božiji oprost zagarantiran. Niko nije izvan kategorije Božijeg oprosta. Istina, svojim ružnim djelima čovjek može navući Božiju srdžbu na sebe. No, dokle god je živ ima šansu pokajati se i moliti dragoga Allaha za oprost. A niko ne zna do kada će živjeti, kada će tačno umrijeti.
Lijepo Božije Ime “el-Gafur” navodi se i uz Lijepo Ime “Blagi” i Božije Svojstvo blagosti. Tako se veli:
O vjernici, ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni; a ako budete pitali za to dok se Kur'an objavljuje, objasnit će vam se, ono ranije Allah vam je već oprostio. – A Allah prašta (gafūr) i blag je (halīm).
(Kur'an, el-Mā'ida, 101.)
Poslata je Uputa svim ljudima, a čovjek i dalje prkosi, drugima ne pomaže, ne podstiče svoju okolinu na činjenje dobrih djela. Opet, dragi Allah ga ne kažnjava, već mu ponovno prašta. Ovakvo bi trebalo biti i međuljudsko shvatanje pojma “blagost”. Otrpjeti uvrede, tuđa poskliznuća i pogrješke, i opet drugima oprostiti, sa njima dobar biti. Zahvaljujući takvim ljudima, kojih ima u svakome vremenu, u svijetu se održava ravnoteža, sklad. Preko tih ljudi manifestira se Allahovo Svojstvo blagosti.
Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; On je zaista blag (halīmen) i prašta grijehe (gafūren).
(Kur'an, Fātir, 41.)
Slično ovome, Allahov veliki oprost na Zemlji osiguravaju i robovi preko kojih tuđi grijesi i nepravde prelaze, koji se na njih skoro ne osvrću. Kao da ih ni nema. No, ne čine to iz vlastite slabosti. Uzvišeni Allah kaže:
Eto tako! A onome ko istom mjerom uzvrati za učinjeno zlo, i kome opet nepravda bude učinjena, Allah će, sigurno, pomoći. – Allah je Onaj koji grijehe poništava ('Afuvv) i Onaj koji mnogo prašta (Gafūr).
(Kur'an, el-Hadždž, 60.)
Sve ružno i neprijatno što čovjeka pogodi na Ovome svijetu, bit će mu sigurno naknađeno Božijim oprostom, shodno veličini odnosno odnosu počinjenog grijeha i nepravde tome čovjeku učinjene. Stoga, ma šta god ga zadesi, čovjek treba u sebi reći: “Bog dragi zna za šta je ovo dobro”. No, i ovo je stvarni hâl, nešto što se ne može tek tako oponašati. Shodno spomenutoj općoj ravnoteži, uvijek se jedno naknađuje drugim, uvijek dragi Allah nakon poteškoće i nepravde insanu dariva olakšanje i zadovoljenje pravde.
A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite. – Allah, zaista, briše grijehe ('afuvven) i prašta (gafūren).
(Kur'an, en-Nisā', 43.)
Za vjernika, ovo je izvor neuništive nade – zadovoljenje pravde sigurno će se desiti, ili na Ovom ili na Drugom svijetu. Na Ovome svijetu čovjek je zadužen za pravdu se boriti, na Drugome svijetu ona će se dogoditi, bez njegovog truda, i htio on to ili ne.
Dragi Allah kroz odraz manifestiranja Njegovog Lijepog imena “el-Gafur” otkriva i istinsko značenje imanja moći. On je, nesumnjivo, moćan, silan. Ipak, ne kažnjava sve ljude. Štaviše, neće kazniti nikoga ko Mu se iskreno pokaje. Onaj ko poznaje Allahovu moć i silinu, taj se uzvišenoga Gospodara boji, a onaj ko Ga se boji, taj se i kaje. A silni Allah prašta onome ko se kaje.
I ljûdī i životīnjā i stoke ima, isto tako, različitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista, Silni ('Azīz) i Onaj koji puno prašta (Gafūr).
(Kur'an, Fātir, 28.)
Allah uzvišeni čovjeka stvara a potom mu dariva relativno slobodnu volju, pravo odabira između dobra i zla. kako god čovjek da postupi, niti će šta pomoći dragome Allahu niti Mu ikako može odmoći. Ipak, dragi Gospodar, kada čovjek odabere dobro, skoro da je čovjeku zahvalan, kao da je čovjek sâm sebi sve to omogućio. Uzvišeni Allah cijeni osobu koja Mu je zahvalna, i njoj sve prašta. U časnome Kur'anu kaže se:
da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga dâ, jer On mnogo prašta (gafūr) i blagodaran je (šekūr).
(Kur'an, Fātir, 30.)
I čovjek treba drugima pomagati, od drugih ništa ne tražiti. Raditi dobro samo uslijed sâmog dobra.
“Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim pažnje rodbinske.” A umnogostručit ćemo nagradu onome ko učini dobro djelo, jer Allah, zaista, mnogo prašta (gafīūr) i blagodaran je (šekūr).
(Kur'an, eš-Šūrā, 23.)
Samo osoba koja ne razmišlja ne vidi da je dragi Allah sve stvorio iz Svoje ljubavi. Jedini On, uzvišen je, jeste. Stoga stvori sve što je stvorio i tako i drugima podari egzistenciju. S obzirom da je sve stvorio iz Svoje ljubavi, naravno i da mnogo prašta upravo iz ljubavi.
On iz ničega stvara, i ponovo će to učiniti; i On je Onaj koji puno prašta (el-Gafūr) i Onaj koji voli (el-Vedūd).
(Kur'an, el-Burūdž, 13., 14.)
Glagol iz kojega se sastoji Lijepo Božije Ime “el-Gafur”, izveden je iz glagola g-f-r, koje, u obliku “gafr” ima značenje i “pokriti”, “prekriti”. Tako dragi Allah manifestiranjem Svoga Lijepog Imena “el-Gafur” čovjeku ne samo da prašta grijehe već ih i sakriva. Uzvišeni Allah sakriva grijehe čovjeka da ih ne vide drugi ljudi. Ukoliko se iskreno pokaje, Allah dragi je kadar dati da ružna čovjekova djela postanu dobra, a još mu i grijehe oprosti. Tako se u Kur'anu veli:
ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta (gafūren) i samilostan je (rahīmen).
(Kur'an, el-Furkān, 70.)
Uzvišeni Allah čovjeku oprašta i na način da mu podari neku tegobu, neku bolest, težak hâl, i da mu to bude kao otkup za počinjene grijehe. Hazreti Pejgamber, alejhisselam, kaže:
Za vjernika, kada mu Allah podari neku bolest a potom ga od nje izliječi, to mu bude kao otkup (kefaret) za prethodne grijehe, i opomena za budućnost. A za dvoličnjaka (munafik) kada se razboli a potom ozdravi, to bude kao kod deve: vlasnik je sveže, a potom odveže. A ona ne zna niti zašto ju je vezao, niti zašto ju je odvezao.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Ebu Davud, prenoseći ga od hazreti Amira ibn er-Rāma)
Dragi Allah u stanju je Svome robu, uslijed robovih grijeha, manifestirati Se i preko Svoga Lijepog Imena “Onaj koji štetu daje” (ed-Dārr). No, uzvišeni Allah kao da se odriče toga, ukoliko se rob kaje, a u stanju je činiti šta god zaželi – oprašta kome hoće, a kažnjava koga hoće:
Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On prašta kome On hoće, a kažnjava koga hoće – Allah mnogo prašta (gafūren) i samilostan je (rahīmen).
(Kur'an, el-Feth, 14)
Uzvišeni Allah oprašta kome hoće, ali dragi Bog prašta i zajednici, ljudima koji Mu se zajednički kaju, koji zajedno tevbu i istigfar čine. Tako se hazreti Muhammed, alejhisselam, savjetuje da podstiče ummet na zajedničko kajanje i traženje oprosta:
da od Gospodara svoga oprosta tražite te da se Mu se kajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu. A ako leđa okrenete, - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu. Allahu ćete se vratiti, a On sve može!
(Kur'an, Hūd, 3., 4.)
Dragi Allah oprašta čovjeku. Tako bi i ljudi trebali opraštati jedni drugima, međusobno se voljeti, poštivati i pomagati. Samo tako bit će moguće jasno prepoznati odraze svojstava Lijepog Božijeg Imena “Koji mnogo prašta”.
Vezanje za Lijepo Božije Ime “Koji mnogo prašta” (et-Te‘alluk) ogleda se u čovjekovoj potrebi da mu dragi Allah pokrije grijehe i sramote, pred drugima, pred melecima i nebeskim dušama, i pred sâmim sobom. No, sve grijehe, one koji se jasno pokazuju na Ovome svijetu, osjetilne grijehe (setr hissī), ali i grijehe koje insan počini u nevidljivom, duhovnom, manevijatskom svijetu (setr ma'nevī).
Ozbiljenje Lijepog Božijeg Imena “Koji mnogo prašta” (et-Tehakkuk) ogleda se u čovjekovom prepoznavanju da svi udarci sudbine ustvari otkrivaju prisustvo uzvišenoga Gospodara. A posebna nadogradnja ovome svojstvu je da kada čovjeka ne pogodi nešto, da se osjeti na gubitku, zakinut.
Kićenje odrazima svojstava Lijepog Božijeg Imena “Koji mnogo prašta” (et-Tehalluk) izravno se nadovezuje na tehakkuk. Tako tehakkuk predstavlja čovjekovu spoznaju, a tehalluk čovjekovo ponašanje u svakodnevnome životu.
Ovako nema sumnje da je čovjek u jednom konstantnom hâlu kajanju, teško ga šta od toga odvraća. Na ovaj način najbolje se vidi zabluda onih koji smatraju da im je sve oprošteno. U jednome hadis-i šerifu hazreti Muhammed, alejhisselam, kaže:
Kada rob prihvati islam, Allah mu zapiše svaki prethodno dobro djelo a izbriše mu svako loše djelo koje je počinio. A potom mu se rekne: “Počni raditi. Za dobro djelo naknada bit će deset sličnih njemu pa do sedam stotina puta više. A za loše djelo, naknada bit će takvo djelo a može ga Allah i oprostiti. On je Onaj koji mnogo prašta (el-Gafūr)”
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Simevejh, prenoseći ga od hazreti Ebu Seida)
Čineći loša djela, čovjek prlja svoju dušu i svoje srce. Tragovi ostaju na njima, sklonost ka grijehu, ružne osobine na njima izgrađene, iskrivljena svijest i pogrešna percepcija svijeta oko sebe. Na Levh-i Mahfuzu grijesi budu izbrisani, ali “čovjekov levh-i mahfuz”, njegovo srce (kalb), ostaje prljavo. A ono se jedino može očistiti konstantnim kajanjem. A kada čovjek dosegne takav stupanj da mu kajanje postane kompletan život, svaki njegov segmenat, doživjet će tehakkuk Lijepog Božijeg Imena “el-Gafur” i opet će se, ovaj put još dublje, sav posvetiti kajanju za počinjene grijehe. Samo pametan, razborit, čovjek ne zaboravlja nepravdu koju je učinio prema drugima i prema uzvišenom Allahu. Nikada nije siguran od Allahove kazne. Takav mudar čovjek svjestan je značenja plemenitog ajeta:
I ima li nepravednijeg od onoga koji, kada se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onoga što je učinio? Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur'an ne shvate, i gluhim ih činimo: i ako ih ti na pravi put pozoveš, oni, kad su takvi, nikada neće pravim putem poći.
(Kur'an, el-Kehf, 57.)
Nemoguće je potpuno prestati griješiti i greške činiti. U jednome hadisu hazreti Muhammed, alejhisselam, jasno kaže:
Kada robovi ne bi griješili, Allah stvorio bi stvorenja koja griješe pa bi im praštao. On je Onaj koji mnogo prašta (el-Gafur), Samilosni (er-Rahīm).
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Hakim, prenoseći ga od hazreti Ibn Amra)
S druge strane, ovo ne znači da je dobro griješiti. Božanska potvrda čovjekove sklonosti griješenju objašnjava način odvijanja stvarî na Ovome svijetu i čovjeku pruža nadu u život. U drugoj predaji hazreti Muhammed, alejhisselam, kaže:
Uzvišeni Allah rekao je: “Potomče Ademov, tri su stvari: jedna je za Mene, jedna je za tebe, a jedna je između Mene i tebe. Ta što je za Mene, jeste da Mi robuješ i da Mi ništa za druga ne pripisuješ. Ta što je za tebe jeste da ćeš šta god uradiš za to i odgovarati. Možda ću oprostiti, jer Ja sam Onaj koji puno prašta (el-Gafur), Samilosni (er-Rahim). A ta što je između Mene i tebe, jeste da ti je obaveza dovu Meni činiti i moliti Me, a Moja je obaveza da ti uslišam i podarim.”
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Taberani, prenoseći ga od hazreti Selmana)
Mnogo je kur'anskih i sunnetskih dova za oprost. Naprimjer dova hazreti pejgambera Ibrahima, alejhisselam:
“Gospodaru naš, oprosti oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!”
(Kur'an, Ibrahim, 41.)
I slijedeća dova za druge:
“Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!”
(Kur'an, el-Hašr, 10.)
U jednoj predaji, hazreti Muhammed, alejhisselam, uči ovu dovu:
أَللَّهُمَّ إِنِّي ظَلَمْتُ نَفْسيِ ظُلْمًا كَثيِرًا، وَ أَنَّهُ لاَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ إِلاَّ أَنْتَ، فَاغْفِرْ ليِ مَغْفِرَةً مِنْ عِنْدِكَ وَ ارْحَمْنيِ؛ إِنَّكَ أَنْتَ الْغَفُورُ الرَّحيِم.
Allāhumme, innī zalemtu nefsī zulmen kesīren, ve ennehu lā jagfiruz-zunūbe illā Ente, fa'gfir lī magfireten min 'indiKe ve'rhamnī, inneKe Entel Gafūrur-Rahīm
(Allahu moj, učinio sam sebi nasilje, veliko nasilje, a grijehe ne oprašta niko doli Ti, pa mi oprosti, oprostim onim koji je kod Tebe, i smiluj mi Se. Uistinu si Ti Onaj koji mnogo prašta, Samilosni)
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Ahmed, Buharija, Muslim, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže, prenoseći ga od hazreti Ibn Omera, i od hazreti Ebu Bekra)
U drugoj, opet, dovi, hazreti Pejgamber, alejhisselam, uči:
رَبِّ اغْفِرْ ليِ وَ تُبْ عَلَيَّ إِنَّكَ أَنْتَ التَّوَّابُ الْغَفُور.
Rabbi'grif lī ve tub 'alejje inneKe Entet-Tevvābul Gafūr
(Gospodaru, oprosti mi i primi mi pokajanje, uistinu si Ti Onaj koji prima pokajanje, Koji mnogo prašta)
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Bejheki, prenoseći ga od hazreti Ibn Omera)

[animals]

Jos se niko nije vratio i ispricao..tako , da..samo puste zelje o lijepom zivotu i perverzije kako te cekaju mlade djevice..
nadanja da ces svoj prljavi zivot oprati, izvodeci neke izmisljene rituale..mnoge vjerske knjige navodno znaju,sta ce se desiti sa ljudima kad umru..samo nagadjanja pusta..zato ljudi moji strpljenje je spas..
samo malo strpljenja i saznacemo svi, ima li sta ili nema,poslije zivota..

[m_l]

...naravno da cemo saznati, ali povratka nema.

[arslanbey]

Ako ti se otac ukazao nije se mogao ukazati iz dzenneta ili dzehenema,jer duse umrlih borave u Berzahu(sto je duhovni svijet mrtvih).Tu borave do sudnjeg dana,nakon sudnjeg dana dolazi dzennet ili dzehenem

tako da babo ti je mogao opisati Berzah...ali dzehenem ni on nije dozivio kao ni ti

[animals]

Onaj koji se onesvijestio jednom u zivotu, ili isao na operaciju, dozivio je samo jedan prazni trenutak u svom zivotu..ugasi se svijetlo, praznina..jeil to to..mozda jeste , mozda nije..ali sigurno nije ono sto propovijeda Islam ili Krscanstvo..u to sam uvjeren..odsjeces covjeku glavu i Alah te nagradi sa djevicama mladim ,propupalim..perverzija..ili ubijas, pa se poslije pokajes i Bog te nagradi, jer si eto svatio da si radio lose stvari..perverzija..i zato dragi vjernici vjerujte u ljubav i Boga, ali ne vjerujte u religijske lazi..

[vatrogasac]

..ali sigurno nije ono sto propovijeda Islam ili Krscanstvo..u to sam uvjeren..

Kako znaš kada nisi bio tamo? Sličan si nekome prije 1000 godina koji tvrdio da ne može postojati kontinent koji mi danas zovemo Amerika.

[animals]

..ali sigurno nije ono sto propovijeda Islam ili Krscanstvo..u to sam uvjeren..

Kako znaš kada nisi bio tamo? Sličan si nekome prije 1000 godina koji tvrdio da ne može postojati kontinent koji mi danas zovemo Amerika.

Pa pravci koji podrazavaju ubistva, pljacke, genocidne pohode u ime Bogova, i jos sve to u ime ljubavi, ne mogu nikome biti uzor osim osim onima koji pokusavaju svoj strah od smrti traziti u njima..

[vatrogasac]

..ali sigurno nije ono sto propovijeda Islam ili Krscanstvo..u to sam uvjeren..

Kako znaš kada nisi bio tamo? Sličan si nekome prije 1000 godina koji tvrdio da ne može postojati kontinent koji mi danas zovemo Amerika.

Pa pravci koji podrazavaju ubistva, pljacke, genocidne pohode u ime Bogova, i jos sve to u ime ljubavi, ne mogu nikome biti uzor osim osim onima koji pokusavaju svoj strah od smrti traziti u njima..

Čista vjera zabranjuje sve te grijehe koje su neki preformulisali u dobro i time se udaljili od prave vjere.

Koliko je krvi proliveno? Koliko nevine djece, žena i starih ljudi je ubijeno, osakaćeno i protjereno iz svojih domova u ime „el-Qaide“?
Da li si sretan sresti Allaha sa ovim teškim bremenom na svojim ramenima? Ono je zaista teško breme- najmanje stotine hiljada nevinih ljudi, ako ne miliona.
Kako možeš to želiti?- nakon što znaš da je Allahov Poslanik rekao: „Ko ubije čak vrapca bezrazložno, naći će ga na Sudnjem danu kako se žali Allahu: „Gospodaru moj! Ta osoba me je ubila bez razloga. Nije me ubila iz opravdanog razloga (iz potrebe).“

Naša vjera koja je došla da zaštiti život vrapca, nikad ne može prihvatiti ubijanje nevinih ljudi, bez obzira koje je navodno opravdanje dato za to.
Zar nisi čitao da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Jednom je jedan od poslanika sjedio pod jednim drvetom i ujeden je od strane jednog mrava. Zbog toga, on je zapalio mravlju jazbinu. Uslijed toga, Allah mu je objavio: „Zašto ne samo jednog mrava?“ (Sahih Muslim)
Allah je objavio tom poslaniku: „Šta? Samo zbog toga što te je jedan mrav ujeo, ti si zapalio cijelu skupinu koja slavi Allahova!“ (Sahih Muslim, 2241)
Ako je ovako u slučaju jazbine mrava, razmisli koliko mora biti gore nanijeti štetu ljudskim bićima.
Ko je odgovoran za sve one mlade muslimane, koji su još u procvatu svoje mladosti, sa svim žarom svoga uzrasta, koji su zalutali putem za kojeg ne znaju kuda vodi?

Slika Islama je danas zamagljena. Ljudi širom svijeta govore kako Islam podučava da one koji ga ne prihvataju treba ubiti. Oni takođe govore da sljedbenici selefijskog učenja ubijaju muslimane koji ne dijele njihove poglede.
No, stvarnost Islama jeste da naš Poslanik, s.a.v.s., nije ubijao podmukle munafike u svojoj sredini, čak iako mu je Allah objavio ko su oni i informisao ga da su oni namijenjeni za najniže dubine džehennema. Zašto je suzdržao svoju ruku? Dao je slijedeće objašnjenje: „Ne želim da ljudi govore kako Muhamed ubija svoje drugove.“

Šejh Selman el-Avde

[animals]

[quote="vatrogasac"]

Čista vjera zabranjuje sve te grijehe koje su neki preformulisali u dobro i time se udaljili od prave vjere.


Ne postoji cista vjera, jer su oni koji su je izmislili i oni koji je sljede necisti..

[rekla-kazala]

"Život poslije smrti", ili bolje rečeno, " Život poslije života" je realan koliko i "Život prije rođenja" ili " Život prije života".
Ne razumijem kako se neko pita kuda ide a da se istovremeno ne pita od kuda je došao.

[vatrogasac]

Ne postoji cista vjera, jer su oni koji su je izmislili i oni koji je sljede necisti..

Ako je to samo mišljenje jednog forumaša....idemo dalje.

[kerima1]

"Život poslije smrti", ili bolje rečeno, " Život poslije života" je realan koliko i "Život prije rođenja" ili " Život prije života".
Ne razumijem kako se neko pita kuda ide a da se istovremeno ne pita od kuda je došao.

Ni jedno ni drugo ne mozemo znati,tj,ni otkud dolazimo,ni gdje se vracamo,a to ne mora znaciti da se nista od tog nije desilo,jer dok se desio ovaj zemaljski zivot,zasto ne bi bilo moguce da se desio i prije i poslije njega? Bolje bi bilo zapitati se ko smo to mi?

[vatrogasac]

"Život poslije smrti", ili bolje rečeno, " Život poslije života" je realan koliko i "Život prije rođenja" ili " Život prije života".
Ne razumijem kako se neko pita kuda ide a da se istovremeno ne pita od kuda je došao.

Ni jedno ni drugo ne mozemo znati,tj,ni otkud dolazimo,ni gdje se vracamo,a to ne mora znaciti da se nista od tog nije desilo,jer dok se desio ovaj zemaljski zivot,zasto ne bi bilo moguce da se desio i prije i poslije njega? Bolje bi bilo zapitati se ko smo to mi?

Pa dok si bila u stomaku majke živjela si devet mjeseci, a pojma nisi imala šta te čeka ovamo. Sunčeva svjetlost, banane, čokolade, fudbal, plivanje, učenje.....

[fatamorgana]

Pa dok si bila u stomaku majke živjela si devet mjeseci, a pojma nisi imala šta te čeka ovamo. Sunčeva svjetlost, banane, čokolade, fudbal, plivanje, učenje.....

pa političke partije, SDA, SDP i ostali, pa nacionalizam, pa religija ....

[Ja BiH da izjavim]

"Život poslije smrti", ili bolje rečeno, " Život poslije života" je realan koliko i "Život prije rođenja" ili " Život prije života".
Ne razumijem kako se neko pita kuda ide a da se istovremeno ne pita od kuda je došao.

Ni jedno ni drugo ne mozemo znati,tj,ni otkud dolazimo,ni gdje se vracamo,a to ne mora znaciti da se nista od tog nije desilo,jer dok se desio ovaj zemaljski zivot,zasto ne bi bilo moguce da se desio i prije i poslije njega? Bolje bi bilo zapitati se ko smo to mi?

Pa dok si bila u stomaku majke živjela si devet mjeseci, a pojma nisi imala šta te čeka ovamo. Sunčeva svjetlost, banane, čokolade, fudbal, plivanje, učenje.....

Ajkula,drakula,ninđa kornjaca

Oklen smo dosli i đe idemo niko nikad saznat nece.

[kerima1]

znam ja to Vatrogasče Mi ne znamo,a Allah je svemoguc,mozda nas je bilo i prije tog zivota u utrobi majki.Bog stvara i rastvara,nama nema smrti.

[Ja BiH da izjavim]

Nije mi jasno kako mozes bazirat tvrdnje na necemu sto nisi licno dozivjela?Ljudi svasta pisu kad bi svakog sluso sta kaze zavrsio bi u ludari davno.

[vatrogasac]

znam ja to Vatrogasče Mi ne znamo,a Allah je svemoguc,mozda nas je bilo i prije tog zivota u utrobi majki.Bog stvara i rastvara,nama nema smrti.

Prije toga smo bili u Ezelu. Ko prihvata šehadet prihvata i riječi Poslanika koji nas obavještava o onome što je dobio prvo kao riječ, a onda bio počašćen da vidi za vrijeme Mi'radža.

[fatamorgana]

Nije mi jasno kako mozes bazirat tvrdnje na necemu sto nisi licno dozivjela?Ljudi svasta pisu kad bi svakog sluso sta kaze zavrsio bi u ludari davno.

Pa mehanizam je jednostavan, neko ti dođe i nešto ti ispriča, ispripovijeda što je njemu neko jednom ispričao i ispripovjedao i onda ti povjeruješ ili ne povjeruješ u to ispričano, zavisno od tvog sklopa ličnosti, sklonosti, odgoja, obrazovanja, društvenog okruženja i prilika, porodice i od starosne dobi kao vrlo bitnog faktora u svemu.

[kerima1]

Nije mi jasno kako mozes bazirat tvrdnje na necemu sto nisi licno dozivjela?Ljudi svasta pisu kad bi svakog sluso sta kaze zavrsio bi u ludari davno.

Dobro si A kako vidimljudima je data slobodna volja,otud razlicita shvacanja Boga.
I niko nista nije dozivio od vjerovanja,svi mi samo smatramo da ce tako i tako da se desi.

[shadowblade]

Neka mi netko odgovoriti, po kojoj logici nakon smrti neće biti isto kao i prije rođenja? Dakle nepostojanje.
Nemojte mi samo o nekim kurčevim energijama u čovjeku koje će nakon naše smrti odlepršat u obliku ljudske svijesti, jer da u čovjeku postoji takva neka energija, onda bi se mogla izmjeriti u džulima, mislim da je svima jasno razvojem znanosti i obrazovanjem da ništa u svemiru ne funkcionira po principu ćiribu-ćiriba.
Tako da bi bilo najbolje koristiti logiku i zdrav razum.

[Leo_alfa]

Neka mi netko odgovori, po kojoj logici nakon smrti neće biti isto kao i prije rođenja? Dakle nepostojanje.
Nemojte mi samo o nekim kurčevim energijama u čovjeku koje će nakon naše smrti odlepršat u obliku ljudske svijesti, jer da u čovjeku postoji takva neka energija, onda bi se mogla izmjeriti u džulima, mislim da je svima jasno razvojem znanosti i obrazovanjem da ništa u svemiru ne funkcionira po principu ćiribu-ćiriba.
Tako da bi bilo najbolje koristiti logiku i zdrav razum.

U tome je kvaka, sto to ne ide po logici.

[shadowblade]

Neka mi netko odgovori, po kojoj logici nakon smrti neće biti isto kao i prije rođenja? Dakle nepostojanje.
Nemojte mi samo o nekim kurčevim energijama u čovjeku koje će nakon naše smrti odlepršat u obliku ljudske svijesti, jer da u čovjeku postoji takva neka energija, onda bi se mogla izmjeriti u džulima, mislim da je svima jasno razvojem znanosti i obrazovanjem da ništa u svemiru ne funkcionira po principu ćiribu-ćiriba.
Tako da bi bilo najbolje koristiti logiku i zdrav razum.

U tome je kvaka, sto to ne ide po logici.

Pa naravno, ne ide po logici, a ne ide ni po znanosti, ne ide po ničemu.
Mislim, na stranu i logika i znanost, vi stvarno mislite da će čovjek u ovom ili onom obliku postojati vječno? Da jednom jadnom i nebitnom čovječuljku u bespućima kozmosa koji ni sam neće trajati vječno u kojemu sijaju zvijezde koje će jednog dana "umrijeti", a mnogo ih je već i umrlo, da jednom čovječuljku nema kraja? I da je pritom cijeli ovaj kozmos stvoren zbog čovjeka? Ja mislim da je to najegocentričnije moguće razmišljanje .

Onome kome nije jasno što je čovjek u svemu tome, neka se malo udaljava i udaljava..

http://www.atlasoftheuniverse.com/12lys.html