Otomansko carstvo -> Republika Turska = Austro-ugarska monarhija -> Republika Austrija;
Zaista, poređenje Otomanske imperije sa današnjom modernom Republikom Turskom se na početku može svesti na vlažne snove Recepa Tayyipa Erdoğana i njegovog ministra inostranih poslova Ahmeta Davutoğlua, što je opet i politički opravdano. Istrorija ove dvije, možemo slobodno reći dijametralno suprotne a i istorijski udaljene države, je isto tako dijametralno suprotna.
Ako uzmemo u obzir početak osnivanja Otomanske Imperije pod Osman Begom krajem XIII vijeka, nailazimo na 700 godina uspona i padova početnih turskih nomadskih plemena pa sve do zadnjeg sultana Mehmeda VI i njegovog tužnog kraja. Otomanska imperija je bila manje-više ista kao i sve euro-azijske imperije srednjeg vijeka. Primarno osvajačka, sekundarno vjerski i kulturno misionarska. Nijedan ozbiljan političar ne može tvrditi niti za jednu imperiju da je "u startu" dobra niti loša. Svaka ima svojih dobrih i loših strana, a prava istina je daleko kompleksnija. Međutim, činjenica je da je svaka od njih ostavila dubok trag na istoriji, religiji, kulturi i znanosti svih zemalja kojima je vladala, pa i onih s kojima je imala kontakt.
Sljedeća činjenica je da se Otomanska imperija prostirala na tri kontinenta (pola Evrope, pola Afrike i veći dio Azije). Kao i važna činjenica da je Otomanska imperija samu sebe smatrala "čuvarem" Islama i svih muslimana na svijetu, što je opet proizvodilo kontra-reakciju ostatka muslimanskog svijeta koji takvo "tutorstvo" nije podržavalo kako iz osnovano religijskih razloga, tako i početno nacionalističkih. Taj antagonizam je naročito bio izražen kod Arapa i Persijanaca (Iranaca), ali uzevši u obzir vojnu moć Otomana, svaki takav otpor je u početku bio osuđen na propast.
Apsolutna vojna premoć Otomana u svijetu do Bečke opsade može se porediti sa moći Armije SAD + Armija Sovjetskog saveza naspram bilo koje druge današnje armije u svijetu.
Analitički, Otomanska Imeprija se razvila na teritoriji tadašnjih: Vizantske Imperije, Seldžučkog sultanata Rum, grčke Imperije Trebiznod (u Anadoliji), peloponeške Morejske despotije, grče Epirske despotije, bugarske despotije Dobruža, Karamanidskog emirata u Anadoliji, kraljevine Bosne, Bugarske Imeprije, Srpske Imperije, albanske Ležke lige, Mađarske kraljevine, Hrvatske kraljevine, Egipatskog mamelučkog sultanata i teritorije Hospitalaca Tripolitanije (današnja Malta). S druge strane, u trenutku disolucije nastaju sljedeće države: Turska privremena uprava, Prva grčka republika, Egipatski hedivat, Kondomnijum Bosne i Hercegovine, Emirat Diriyah (današnja S. Arabija), Privremena uprava Albanije, Kraljevina Rumunija, Kneževina Bugarska, Britanski Kipar, Francuski Alžir i Tunis, Kuvajtski šeikat, Administracija okupiranih teritorija (Palestina), Italijanska Sjeverna Afrika (Libija) i Jemen.
S druge strane, Republika Turska nastaje 1922 g. na pepelu i ruševinama Otomanske imperija u trenutku "kada se spasavalo što se može spasiti". Pod vođstvom Kemala Ataturka i mlado-Turaka dolazi do tektonske promjene turskog društva: Ukida se dotadašnji arapsko/persijski alfabet i uvodi se latinica kao standard turskog jezika. Islam prestaje biti državna religija, i uvodi se laička (građanska) država. Mijenja se način odijevanja i način života (recimo, prestaje se piti kafa). Zabranjuje se nošenje fesova i pokrivanje žena. Vrši se sveobuhvatna agrarna reforma i ubrzana industrijalizacija. Nauka i obrazovanje se uvode kao obavezan dio turskog društva, a sa druge strane se zabranjuje bilo kakav vid islamskog misticizma. Sve ove promjene su bile bolne, nasilne ali i uspješne jedino pod vojnom stegom. Ne treba zaboraviti da je Republika Turska od svog nastanka pa sve do početka XXI vijeka bila, de-facto pod vlašću vojne hunte, koja se pitala za sve: od najmanjih životnih sitnica pa sve do strateško-političkih pitanja. Ta ista vojska se uspješno izvlači iz oba svjetska rata i ostaje unutar svojih granica sa izuzetkom obaveza prema NATO-u (Korejski rat) i nesretne invazije Kipra. Do dan-danas igra važnu ulogu u NATO-u kao strateški igrač prema Sovjetskom savezu (Rusija) a u današnje vrijeme i prema islamskom svijetu.
Uh, umorih se više pisajući... Ako su potrebne još neke teze, bujrum, oglasi se.
Pozdrav domovini
