Naranca wrote:Znam da je grijeh, ali svakim danom se sve vise i vise uvjeravam kakva je osoba. Citav zivot mi je sjeban. Voli da popije i to nenormalno pa ga zbog toga sva nasa uza i sira famelija izbjegava u sirokom luku. Svaki dan zapocinje svadanjem s mamom, kako je ona glupa, kako ona nema pojma te kako je on najpametniji. Jednoj poznanici podvalio je svinjetinu nasto sam ja poludila jer zena ne konzumira to meso, nasto je on mene napao.. Evo tri sedmice ne pricamo, mada svaki dan me rasplace, zelim da iskocim iz svoje koze radi njega jer mi je vise dosta njega i njegove flase. Kad sam bila maturantkinja on naravno meni nije dosao zato sto je imao preceg posla- sjediti s flasom. To je bilo i za malu i veliku maturu, ista prica se ponovila za diplomu. Toliko me je emocionalno unakazio da ne mogu opisati. U poslijednje vrijeme pozelim da umre i iskreno da kazem samo tako znam da ce i mama odahnuti, jer osim njenog psihickog zlostavljanja zna je i cesto izudarati.. Ima li slicnih prica?
Kompleksna situVacija. Malo ko ce ti ovdje reci da je dozivio nesto slicno, sto je i za razumjeti.
Alkoholizam jeste bolest i tvoj se otac treba lijeciti ali to je jako tesko postici.
Ti si znaci punoljetna, zavrsila fakultet. Ako ne radis trazi poso , kopaj i nogama i rukama, budu finacijski neovisna pa onda spasavaj mamu i sebe. Nije lako otici i uciniti kako ti neki savjetuju a ostaviti mamu njemu na milost i nemilost. Imas li jos sestara, brace, gdje je ostala rodbina, striko i sl, ima li iko ko moze na njega uticati? Treba ti necija pomoc, ima u sarajevu psihologa, otidji , posavjetuj se s njima sta i kako da ucinis...Uradi to radi vas ali i radi svih onih koji pate i muku muce zbog nekog clana porodice koji je alkoholicar...pokazi put i ostalima. Daj sebi ciljeve...
Moj rahm otac nije nikad pio i rakija je u kuci sluzila samo za obloge:)) Ali jest rahm komsija i njegova djeca su se znala skloniti kod nas kad bi on poceo lupati i nama kao komsijskoj djeci su ostale neke traumite iz detinjstvo zbog toga

Njegova djeca su ga tako slatko klela i zeljela tj Boga molila njegovu smr da je to bilo strasno cuti...Medjutim, godine su prolazile, njihov otac je ostario i razbolio se. Svi su ga pazili ko malo vode na dlanu jer kad je bio trijezan uvijek je bio prijatan covjek, saljivdzija.. A od kad je bio bolestan nije vise pio...Nakon njegove smrti kcerke, koje su ga prije klele, su plakale ko mala djeca , toliko su ga zalile i danas zale da je to cudo jedno, toliko zale sto nisu znale drugacije s njim...Medjutim, sto je najgore, sin danas radi sve isto sto je radio i njegov otac, razlika je u tome sto snaha tj sinova zena nije kao njegova majka nego je zena razgulila nakon par godina braka i razvela se od alkoholicara. A majka je jadna trpila citav zivot muza a danas trpi sina. A zena je kakvih je malo, predivna dobra i postena dusa...Sve je ovo bilo puno puno godina prije rata a sin i prije i poslje rata, znaci nije za sve kriv uvijek ni PTS...
Danas je naprednije drustvo i postoje solucije...ne treba ici iz krajnosti u krajnost pa ili trpi ili razguli...Ima strucnjaka koji mogu pomoci, vrijedi se potruditi, zbog majke, zbog tebe same a i zbog bolesnog oca.
U svakom slucaju sretno i drzi se, kazu glavni "lajtmotiv" prezivljavanja je nikad ne gubiti nadu.