Dobro je poznata priča da većina njih ima red povrća za sebe, a ovo ostalo za druge ljude kojima će prodati. A tu su već nemilosrdni, prskaju dok god ne prodaju (npr paradajz)
Svaki se redom kune kako tu istu hranu svom djetetu daje, a zna se da nije tako. Isto tako.. zar ste ikad čuli da neki seljak kaže bilo šta sem da ništa ne valja, niko neće da mu kupuje, jedva spaja kraj s krajem..?
Jeste zadovoljni ponudom sa tržnice?
A za našu dijasporu, jedno drugo pitanje, da ne sjede skrštenih ruku. Gledate li šta kupujete? Organsko, GMO, ili žderete sve odreda?
Mi recimo sobom proizvodimo koliko je nama potrebno,pa ako sta ostane onda to prodamo,mada je to vrlo rijetko...
) hrane ugodno egzistira na strahu ljudi od genetske modofikacije hrane, kao da se bukvalno radi o otrovu tipa virus, bakterija itd.. Međutim, GMO nije nužno i uvijek štetan po čovjeka. Baš nedavno upratih na Al Jazeeri priču iz Bangladeša gdje sela preživljavaju zahvaljujući GMO usjevima kultura koje su rezistentne na neku bubu, koja je umalo "izgladnila" ljude do smrti. Ne tvrdim da je GMO dobar i da je bolji od nemodifikovane hrane, ali - u 21. stoljeću, teško da ćete dobiti "100 %" prirodan proizvod. 
