Forum Klix.ba

Svako malo Klix i ostali mediji objave neku informaciju o Sidranu na koju se, relativno brzo, "zakaci" stotine komentara. Iz toga slijedi da Avdo Sidran nije nimalo nezanimljiv covjek niti neko nevazan, naprotiv. Nasuprot drugim ljudima iz kulture i umjetnosti (u najsirem smislu te rijeci) koji iskljucivo skandalima (politickim, erotskim ...)pokusavaju odrzati fokus javnosti okrenut u svom pravcu, Sidran se nadje na vjetromentini komentara "ZA" i "PROTIV" iskljucivo zbog toga sto sve sto kaze ili ucini ima veliku specificnu tezinu iako ono sto govori vrlo cesto jeste samo po sebi na rubu skandala.
Bosna i Hercegovina je kroz svoju istoriju imala previse slucajeva ciji su najistaknutiji primjerci Mak Dizdar i Mesa Selimovic, dakle ljudi prema kojima se ova zemlja odnosila u najmanju ruku - macehinski. Ono sto me zanima je razmisljanje ostalih forumasa po pitanju Sidrana u tom kontekstu. Ne postoji ni najmanja mogucnost da ga post mortem neko proglasi za Srbina ili Hrvata jer je vec za zivota dovoljno o sebi rekao i to je zabiljezeno (radi cega po mom skromnom uvjerenju i trpi dosta pritisaka danas). Dakle, šta je nama Sidran??? Da li smo savremenici jednog knjizevnog velikana ili prznice i ublehasa? Da li ova drzava treba da mu osigura nesto poput prave nacionalne penzije od koje bi mogao normalno da zivi ili ga treba pribiti na stub srama iz nekog razloga. Ja vjerujem da imamo pisca ciji stvarni kvalitet ce vrlo vjerovatno biti priznat prije u jednoj Italiji ili recimo Skandinaviji nego u Bosni i Hercegovini a to nije do Sidrana nego do nas!!!

baš sam nedavno pročitao Sidranov roman ''otkup sirove kože''.
to je njegova zakamuflirana autobiografija.
kćerka mu je Miranda bila ambasador bih u holandiji čini mi se.
njegova sestra (Emina) se pobunila zbog intimnosti koje Avdo opisuje u knjizi (stari mu je (Meša) bio teški kurvar koji je do mindže dolazio koristeći titove staze revolucije)

ranije sam čitao njegove scenarije za Dolly Bell i Oca na službenom putu.
prvi je film dobio Zlatnu palmu u Veneciji, a drugi zlatnog međeda, pardon zlatnu palmu u Kanu.
fakat je da su i jedan i drugi film utemeljeni na ranoj mladosti i djetinjstvu Abdulaha Sidrana.
Kusturica je to znao izrežirati.

a skoro pa na pamet znam njegove pjesme iz zbirke Sarajevski tabut.


Šta je nama?

kjsjhsj ni čulo za njega hdssjahwzdd 'ti mater.

meni je nakon nedodirljivog Mehmedalije Maka Dizdara iz Stoca, Avdo Sidran najkvalitetniji bošnjački pisac poezije.
u oštroj konkurenciji Skendera Kulenovića.

ova mi je ponajbolja

ČEGA SMO ZBIR


Ja nisam ovako, u noćima, bdijuć, zamišljao
Ovu zimu. Duša se gradom spremala koračati
Sama. Sad nas je dvoje! Biva ovo blago
Neko godišnje doba, ruka tek meko drhturi
Dok, kao starci, koračamo, toplinu noseć,
Pomalo bivšu.

Otuda, možda i nešto jeze u glasu mujezina:
Koliko da posjeti nas: traje neimaština,
I mrtvo među nas pada srce ptice koje nas
Spaja. Ljubav? Zapravo to je samo staza,
Kojom koračajući, s pogledom što svijetli,
Bližimo tek se putu na čijem kraju gori:
Ljubav. Samo trpnjom obdareni znaju
Tu tačku, taj u nebu ponor: kad put, i cilj
Mu, bivaju jedno i isto. Koračajmo, koračajmo
Zato dalje, drugo nenadana.

Našem hodu baščaršijska kao da podsmijeva
Se rulja! Tvoja je ruka, međutim, hladna,
I moje je da je grijem, ne osvrćuć se:
Naprijed, gdje se komeša svijet, sita i
Troma tijela, trgovine puneć i prazneć,
Natrag, gdje - pogledaj! - stopio se led,
Na žutoj cigli, pod našom stopom! Moje je,
Ruku da ti grijem.
Prospimo, kažeš, ovoga časa, žutoga zrna
Dvije šake, poštujuć smjerno običaj našega
Grada. Dajem ti za pravo, po stoti put, dok
Prh i leprš u ušima šumi. - Golubica ona
Tamo, sitna, šćućurena, iz tvoje ruke kao
Da puštena je, moju ne taknuvš. Zbilja - ti
I ja - čega smo zbir? Združene, dvije samoće - šta čine?

Treba maštati, kažeš. Maštati, ne znači li
To: o budućim danima po sjećanju govoriti?
O šetnjama drugim i davnim, kad ruka se
Drukčije bližila ruci, s nešto više strepnje
Čula u provjeri. Sve o tome može grad ovaj
Da nam kaže, jer zacijelo: on pripada nama,
I njegova zima naših je duša godišnje doba.
Ne raduje njega to što sve na licima našim
Piše. Ali - kuda se jaki od zime sklanjaju,
Kad dođe? Ljubav kad sine - kamo okreću lica?
Otkako u danima tvojim boravim, sve manje znam
Šta snivam, a šta se zapravo na javi zbiva…

Pored tebe ja sam naložio vatru, da ti je
Hladno znajuć. Na prstima se tako, strpljiva
I blaga, prikrada ljubav, lukavo i čedno u
Isti mah. Kako da, nazebla, odoli duša?
Snivajmo zato, iskusni a čisti, duše
Protivrječne! Iz sjećanja neka kose nam
Zasipa budući snijeg! Ljubljene nekoć,
Od nas se odmiču stvari. Snivajmo zato,
Tako sami i tako slični. Mnoge se još
Samoće bliže, I isti dani, gusti, hermetični.

"Treba maštati, kažeš. Maštati, ne znači li
To: o budućim danima po sjećanju govoriti?
O šetnjama drugim i davnim, kad ruka se
Drukčije bližila ruci, s nešto više strepnje"


Ne imadoh prilike prije da procitam ovu pjesmu, a iskreno govoreci i nisam neki veliki poklonik poezije kao umjetnosti, tek tu i tamo procitam ponesto. Vise me interesuje proza. Medjutim, i sa ovims kromnim znanjem o poeziji mogu reci da citirani stih vrijedi koliko cijeli opus pojedinih pisaca koji ne propustaju priliku da pljunu na Sidrana!

wolf07 wrote:"Treba maštati, kažeš. Maštati, ne znači li
To: o budućim danima po sjećanju govoriti?
O šetnjama drugim i davnim, kad ruka se
Drukčije bližila ruci, s nešto više strepnje"


Ne imadoh prilike prije da procitam ovu pjesmu, a iskreno govoreci i nisam neki veliki poklonik poezije kao umjetnosti, tek tu i tamo procitam ponesto. Vise me interesuje proza. Medjutim, i sa ovims kromnim znanjem o poeziji mogu reci da citirani stih vrijedi koliko cijeli opus pojedinih pisaca koji ne propustaju priliku da pljunu na Sidrana!

pa jest.
Sidranova poezija i jeste neka realistična poetična proza.
zbog toga mi je draga.

Otkup sirove koze : Kad god me upitaju za suzivot, ja ih posaljem u sukurac

Capajebo wrote:Otkup sirove koze : Kad god me upitaju za suzivot, ja ih posaljem u sukurac

UZEVŠI KOST I MESO

Meni više ništa, ni ružno ni dobro, ne može da se desi.
Ostalo je naprosto da brojim dane,
ko smjeran redov,
s malom razlikom u smislu i žestini.
Treba to pojmiti i izgovoriti,
napokon, mirno:
doći će i uzeće sve, uzevši kost i meso.
A juni je mjesec u svijetu, i cvate dud,
ospu se kiše, i minu, tren prođe, odjednom, odasvud,
u visinu, uzlijeće ljubav i prepun je polena zrak,
u polenu patnja mužjaka vri,
i nebo zari ljubavlju,
jer juni je mjesec u svijetu,
i dud zri.
Ona će doći.
Uzevši kost i meso, uzeće sve:
olovku s grafitnim srcem na stolu,
pamet i dušu, na zidu sliku
- muziku od koje soba sja,
suzu i strah, i prepun polena zrak.
Potom:
mrak, mrak, mrak, mrak.
A juni je mjesec u svijetu.
Ospu se kiše, i minu.
Ljubavlju gori nebo i mrljaju pisci ruke indigom ko djeca dudom.
Prepun je polena zrak.
U polenu patnja mužjaka vri.
Juni je mjesec u svijetu, i dud zri.

Nedavno se sjetih da je i rahmetli Mersad Berber bio član Ruske Akademije Nauka i Umjetnosti a eto mudre glave u BiH nisu našle za shodno da ga uvrste, pozovu ili ponude članstvom u ANU BiH!!! Naravno da je njegovom smrću BiH izgubila velikog umjetnika čiji je talenat prepoznat čak u Rusiji. Da je bar malkice navodio vodu na srpski mlin vidjeli bi koju bi ceremoniju od njegove smrti napravili "Dodik, Kusturica & Co." jer je Mersad eto bio član ruske akademije. Međutim, pošto to nije bio slučaj i pošto je naš odnos prema našim vrsnim umjetnicima takav kakav jeste onda je sve prošlo k'o da je krep'o Damjanov Zelenko. Bojim se da će nam se ista stvar desiti i kad jednog dana ode Sidran.

Jedan po jedan, mali a veliki Avdo. Vrstan književnik. Pomalo mi smeta njegovo prenemaganje po medijima, pa zato ne volim njegove medijske nastupe. Svojevrstan ters i osobenjak, uvijek sam protiv svih. Nekad mi se čini da je malo "puko". Njegovo štivo treba čitati.

Dovedeni smo u godine kada su samo politicari vazni.

knjizevnici, slikari, umjetnici su nebitni. Historija je nebitna, samo su oni bitni. Za 20 godina ce ulice u Sarajevu nositi njihova imena.


nije to slucaj samo sa sidranom, pogledajte kako se bosnjacka politika odnosi prema Ivi Andricu, kako ga se mucki odrekla a srpska ga svojata i sada ispada da je ivo andric najveci cetnik a ne jugosloven i veliki bosanski pisac koji je rodjen i najveca djela napisao o Bosni.

titinho wrote:Dovedeni smo u godine kada su samo politicari vazni.

knjizevnici, slikari, umjetnici su nebitni. Historija je nebitna, samo su oni bitni. Za 20 godina ce ulice u Sarajevu nositi njihova imena.


nije to slucaj samo sa sidranom, pogledajte kako se bosnjacka politika odnosi prema Ivi Andricu, kako ga se mucki odrekla a srpska ga svojata i sada ispada da je ivo andric najveci cetnik a ne jugosloven i veliki bosanski pisac koji je rodjen i najveca djela napisao o Bosni.

Hm, sto se tice Andrica tu nikako ne mogu da budem nacisto. Nije ni njegovo maslo za ramazana kako to kaze nas svijet. Ali da ne odmicem puno od teme, evo imamo Sidrana zivog i medju nama pa pogledaj kakv je stav drustva i drzave prema njemu. Neki marginalci odlucuju hoce li on ili nece biti primljen u Drustvo pisaca i sl. a Sidran ih od slova moze pola napravit, pa onda kad se sjetim prije par godina one ujdurme sa nagradom u Tuzli.... zlo mi dolazi kad vidim ko se pita za nasu kulturu i umjetnost.

1 x 2 wrote:
meni je nakon nedodirljivog Mehmedalije Maka Dizdara iz Stoca, Avdo Sidran najkvalitetniji bošnjački pisac poezije.

Jos da se imenovani nije izjasnjavao kao Hrvat...

wolf07 wrote:Šta je nama Sidran?

dok ne umre, nista.

Do čitanja romana "Otkup sirove kože" mi je bio prilično antipatičan. Ni ja nisam mogao to prenemaganje i prodaju svakome a, ruku na srce, nisam ga smatrao ni nekim velikim umjetnikom s obzirom da sam uvijek više preferirao prozu od poezije. Ali iščitavanjem knjige sam uvidio da je i on svjestan većine stvari koje mu drugi predbaciju.

Sada sam malo mekši prema njemu. I dalje tu ima patetike i tersluka, da ne kažem primitivizima, ali to gledam kroz jednu drugu prizmu s obzirom da ga je život oblikovao tako.

Ne znam zaista. Možda ga smo se malo i zasitili s obzirom da je svojevremeno halabuku dizao za dosta stvari a opet s druge strane politički petljao sa svakakvim likovima.

Meni nije ništa, al' znam frajera kojem je amidža

Nista, jer je pokvarenjak, za marku bi se prodao, i zelja mu je da prije nego odapne vidi kusturicu u Sarajevu.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Svim mudrim glavama koji tako spremno pljuju na Sidrana jedno vrlo jednostavno pitanje: Ako vec tvrdite da se Sidran "prodao" hajde odgovorite onda ko to nije prodat, kojem ste to umjetniku vi dali 0,0001% od svoje plate da bi isti mogao stvarati umjetnicka djela kojima ce se diviti cijeli svijet a on/ona biti rahat od politckih pritisaka i uzivati u svojoj nezavisnosti. Svi ste mudri i pametni, svi sve znate a DRZAVA, tj. kanton, uplacuje penziono za jednog Deena i za jednu Nelu Dzenisijevic, jakih umjetnika u p%#*u materinu. Avdo Sidran ne mora ni da doruckuje ko ga handri, isti nam je odnos bio u vakat i prema Maku Dizdaru i mnogim drugim umjetnicima koji su stekli svjetsku slavu dok smo mi tetosili mediokritete.

Sta je nama Sidran ? A sta nam to treba biti ?
Covjek je pisac, radi svoja djela sebi po savjesti i nama se njegova radovi mogu dopadati ili ne i to je to.
Sve drugo sta je on nama mi mu nabacujemo kroz neka svoja tumacenja njegovog rada.
Vjeruj da i mi njemu nismo neso posebno, eventualno citatelji/necitatelji...

Mislim da je Sidran dosta bitan svima, a prije svega bosnjackom korpusu, kao jedan od pokretaca identiteta i razumijevanja bosnjackog etnosa i postojanja, u onom obliku kakav nam je poznat na ovim prostorima, te lisen pretjerane okrenutosti istoku i postavljanju nekog orijentalno-islamskog identiteta, kojem bosnjacki narod nikada nije pripadao.

Vrlo je bitan, za stvaranje esencijalnog strujanja i knjizevne biti koja odredjuje "kriticnu masu", uspostavljanja nacionalnog identiteta... Zao mi je sto bosnjacki narod (nisam iz bosnjackog korpusa, pa to vidim sa strane) to ne shvata i ne razumije.

Za stasavanje bosnjacke nacije, bitan je Sidran, barem koliko i Krleza za hrvatsku ili Crnjanski za srpsku naciju, jer zna da odredi i definira sve lijepo i bitno u osobenostima jednog naroda, da ukaze na stetne elemente....

Sidran ima jedan problem, da se kao pisac, slabo snalazi u prakticnom zivotu, pa ga to dovodi do situacije da se, da grubo ne kazem "intelektualno prostituira", kod Radoncica, ili u nekim drugim politickim opcijama.

Njegove suradnje i kasnije svadje sa npr. Senadom Avdicem, koji nije neka moralna i ljudska velicina i kategorija, najbolje ogoljavaju svu situaciju, sto je svojstveno zemljama u tranziciji, da "violinista iz filharmonije svira u kafani za cenera", odnosno da vrhunski umjetnici ne mogu zivjeti od umjetnickog stvaranja u turbolentnim tranzicijskim vremenima...

Onom ko prati njegove poetsko-knjizevno-muzicke performanse u Vecerima sa Sidranom u Kamernom teatru, koje se prenose cesto na TV1 ili TV SA, moze vidjeti da covjek ima duha, da je prilican osobenjak, ali u pozitivnom smislu, da je poeta svjetske vrijednosti.

Uglavnom, dosta velikana nisu bili prepoznati u svoje vrijeme, vec tek nakon smrti, jer drustvu treba vremena da sazri i da "prozvace" ono sto je umjetnik govorio i ukazivao, to je tako kod ljudi koji idu ispred vremena...Hajde ti sad uzmi klinca od 10 godina i objasnjavaj mu teroriju relativiteta, upravo tako se umjetnik koji vrijedi i ide ispred vremena, nadje u konstelaciji sa svojom nacijom.

Prepoznat ce njega bosnjacki narod, ja ga cijenim jer je zagovarac zajednickog zivota (da ne kazem suzivota ) na ovim prostorima...

Medjutim, tesko da ce vidjeti neki lagodan zivot i ostatak zivota, tesko u ovakvoj zemlji....

Vidjeh ga nedavno u Ars Aevi na jednoj manifestaciji i ljudski mu stisnuh ruku, njemu i supruzi... cuvaju se i ne daju jedno drugo

Sidran je sve to iznad napisano, samo obratno.

Sidran, danas, je sramota - i književnog svijeta i svih djelatnika kulture i kukavnih medija i cijelog društva i, prije svega, sebe samog. Strašno je to što radi od sebe i od drugih zadnjih godina. Tako nisko i sramotno i tužno i nedostojanstveno.

Mnogi bosnjacki intelektualci su bili prodane duse.Mesa Selimovic se daklarisao kao Srbin.Skender Kulenovic takodje.Mak Dizdar kao Hrvat.Dervis Susic,ha...za njega postoji osnovana sumnja da je bio udbas,neka njegova djela su bila napisana,samo da bi se obracunao sa"mangupima iz svojih redova",tj.sa Bosnjacima koji nisu mislili kao Centralni Komitet.O Kusturici da ne govorim.E,bas na Nemanji Kusturici,Sidran je pao u mojim ocima,nekako mi je "otpao od srca".Otici na poklonjenje Nemanji,na njegov privatni Olimp,Drvengrad na Tari,a ovaj ga nije ni konstatovao...Od tada,trazim mahane na Sidranu,u njegovom ponasanju,rijecima i nalazim ih.Nije mi smetalo sto bi pijan ili polupijan dolazio u TV studio,nije mi mnogo stosta smetalo kod njega,a sad mi smeta.Smeta mi i njegovo stenjanje dok prica,koje mi zvuci kao da pati od zatvora.A,da,i Zlatko Pejakovic,mada nije Bosnjak,ali jeste vrsni Bosanac,dodje u Andricgrad,da se pokloni Nemanji "Velikom".Sto mu je to trebalo?

goodbar wrote:Mnogi bosnjacki intelektualci su bili prodane duse.Mesa Selimovic se daklarisao kao Srbin.Skender Kulenovic takodje.Mak Dizdar kao Hrvat.Dervis Susic,ha...za njega postoji osnovana sumnja da je bio udbas,neka njegova djela su bila napisana,samo da bi se obracunao sa"mangupima iz svojih redova",tj.sa Bosnjacima koji nisu mislili kao Centralni Komitet.O Kusturici da ne govorim.E,bas na Nemanji Kusturici,Sidran je pao u mojim ocima,nekako mi je "otpao od srca".Otici na poklonjenje Nemanji,na njegov privatni Olimp,Drvengrad na Tari,a ovaj ga nije ni konstatovao...Od tada,trazim mahane na Sidranu,u njegovom ponasanju,rijecima i nalazim ih.Nije mi smetalo sto bi pijan ili polupijan dolazio u TV studio,nije mi mnogo stosta smetalo kod njega,a sad mi smeta.Smeta mi i njegovo stenjanje dok prica,koje mi zvuci kao da pati od zatvora.A,da,i Zlatko Pejakovic,mada nije Bosnjak,ali jeste vrsni Bosanac,dodje u Andricgrad,da se pokloni Nemanji "Velikom".Sto mu je to trebalo?

Ni meni nikad nece biti jasna ova epizoda Sidrana (a i Pejakovica)! Medjutim, govorio je Sidran jednom prilkom o tom susretu sa Kusturicom. Uglavnom, po Avdinim rijecima, on je htio ponuditi Kusturici neke svoje scenarije, dakle cisto profesionalan odnos. S druge strane Kusturica je htio da "naruci" neke scenarije od Sidrana. Ispostavilo se da nisu nasli zajednicku rijec. Pored toga, Sidran je rekako kako jeste bilo rijeci i o politici i da je Sidran nastupio s pozicija da je Kusturica na neki nacin vrbovan od srpskog rezima sto je ovaj energicno odbacio. U konacnici, Sidran misli da je Beograd preko Kusturice htio da vidi kakva je priroda sukoba Sidrana sa sarajevskom carsijom (obicnom i onom politickom) i moze li se Sidrana malo po malo prebaciti u Kusturicin tabor. Po meni, vrlo moguca varijanta (mislim na ovo ispipavanje terena od strane beogradskog politckog establismenta)! Sva sreca je da je Sidran ostao tu gdje jeste iako je nazalost ponekad primoran, kako jedan prethodnik ovdje rece - "da svira violinu u kafani za cenera iako je prvak filharmonije"! Ali to je vise nasa nego njegova sramota.

Sreca pa ne dodje do transfera, bi nas zajeb'o


Envoyé de mon iPhone à l'aide de Tapatalk

insomnia78 wrote:Sreca pa ne dodje do transfera, bi nas zajeb'o


Envoyé de mon iPhone à l'aide de Tapatalk

Pa bi, ma kako to tebi izgledalo u ovom trenutku. Ja ti kazem da bi Srbi sto puta bolje koristili da recimo Sidran promijeni dres i pocne pricati neke lazi nego sto ga mi koristimo kad govori istinu!

wolf07 wrote:

insomnia78 wrote:Sreca pa ne dodje do transfera, bi nas zajeb'o


Envoyé de mon iPhone à l'aide de Tapatalk

Pa bi, ma kako to tebi izgledalo u ovom trenutku. Ja ti kazem da bi Srbi sto puta bolje koristili da recimo Sidran promijeni dres i pocne pricati neke lazi nego sto ga mi koristimo kad govori istinu!

Zadnjih godina, kad je vrlo rijetko ...

ko je Sidran i ko smo Mi, kad to saznamo imamo šanse da saznamo i ko je nama Sidran.

Mislim da Sidran i nije Sidran, ili je baš Sidran