#1 Slava i moć Dubrovnika
Posted: 02/04/2014 11:10
Mnogi ljudi ni ne znaju koliko je Dubrovnik u svjetskim okvirima, iako geografski malen, značajan grad. Nijedna se južnoslavenska sredina ne može staviti u istu rečenicu s Dubrovnikom glede civilizacijskih dosega. Koja je tajna ovog diva na hridima? Što ga je učinilo tako slavnim i moćnim?
Godine 1203. na Lokrumu su benediktinci, 1212. u Gradu su franjevci, 1225. dominikanci; Statut je usvojen 1272. (sedma knjiga Statuta Grada Dubrovnika sadrži isključivo članke koji reguliraju pomorsko pravo, što je najstarija takva isprava na svijetu), iste godine ustanovljen je leprozij (bolnica za izolaciju gubavaca); 1296. u Dubrovniku je izgrađen jedan od prvih sustava kanalizacije, dok je London gecao u izmetu; 1309. izglasana je odredba o organizaciji vatrogastva, iste godine Malo vijeće donijelo je zaključak o čišćenju ulica u pojedinim dijelovima Grada; već u 13. stoljeću počinje djelovati fundacija Blago djelo (Opera Pia) s ciljem pomaganja i uzdržavanja socijalnih i karitativnih ustanova; 1317. u samostanu Male braće otvorena je prva ljekarna, jedna od najstarijih u Europi; 1333. otvorena je prva općinska škola; 1347. prvi put se spominje velika općinska bolnica (Hospitale Magnum communis), koja je 1540. pretvorena u prvu javnu bolnicu (Domus Christi), a djelovala je sve do otvaranja bolnice na Boninovu 1888. godine; 1377. osnovan je lazaret (karantena za izolaciju sumnjivih na kugu), a osim toga djelovale su i sanitarne straže koje su dočekivale robu i putnike već na Brgatu; 1384. u Gradu se spominju prve orgulje, iste godine otvorena je prva bojadisarnica sukna; 1395. donesen je u Dubrovniku zakon o osiguranju koji je najstariji u Europi, tri stoljeća stariji od Lloydova osiguranja s kraja 17. stoljeća; 1397. započela je gradnja gradskog zvonika; od kraja 13. do 19. stoljeća Dubrovnik je kovao svoj novac; 1413. ustanovljena je prva ubožnica; 27. siječnja 1416. Veliko vijeće donijelo je odluku kojom se zabranjuje trgovanje robljem (153 godine prije nego što je to učinila primjerice Engleska); 1417. počinje proizvodnja sapuna; 1419. godine otvorena je prva manufaktura sukna u Hrvatskoj, iste godine podignut je Orlandov stup kao simbol samostalnosti i oprjeke venecijanskim lavovima; 1423. otvorena je prva radionica stakla; 1428. izglasan je Zakon o zaštiti manufakturnih radnika, prvi u jugoistočnoj Europi; 1435. otvorena je Komora vunenih obrtnika (prva u Hrvatskoj), iste godine otvoren je dom za nahočad; 1438. gradi se veliki vodovod; 1455. Republika donosi odluku prema kojoj plemići nisu mogli vršiti javne službe ako nisu bili pismeni, s obrazloženjem "da oni koji ne znaju čitati i pisati radije moraju biti upravljani nego upravljati drugima i nimalo ne služi na čast onoj upravi i vladi, u kojoj se nalazi čovjek neznalica, nevješt u čitanju i pisanju"; 1463. obavljen je prvi (djelomični popis stanovništva; 1560. dolaze isusovci, koji ne samo što su upotpunili crkvenu infrastrukturu Grada, nego su njihovi prostori postali značajno obrazovno središte (Ruđer Bošković, Ivan Gundulić itd.); 1663. osnovana je zaklada i zavod za odgajanje djevojčica koje su ostale bez roditelja; 1671. osnovana je banka za pozajmljivanje bez kamata (Monte di Pieta), jedna od prvih takvih ustanova na svijetu; 1873./74. obavljen je popis stanovništva na području cijele Republike; 1682. otvoreno je prvo javno kazalište praizvedbom Kanavelićeva Vučistraha; Arboretum Trsteno najstariji je arboretum u Europi, izgrađen 1498. godine; Ston je drugi planirani grad u Europi, njegove zidine najveće su na svijetu nakon Kineskog zida, te je u njemu najstarija solana u Europi; na Kolumbovu brodu bilo je dubrovačkih pomoraca, a Dubrovačka Republika prva je država koja je priznala neovisnost SAD-a; zapanjujuće dubrovačke zidine TripAdvisor je 2013. uvrstio među deset najvrjednijih kulturno-povijesnih spomenika svijeta, 6. travnja 1667. izdržale su jedan od najjačih potresa ikada (10.5/12 po MCS ljestvici), a 1991. četnički napad. Ako bismo navedenim podacima pridružili renesansnu i baroknu dubrovačku književnost (dubrovački govor je osnova suvremenog standardnog hrvatskog jezika), renesansno slikarstvo, graditeljstvo svih stilova, glazbeništvo, prevodilaštvo, leksikografiju, dostignuća u filozofskoj, ekonomskoj, medicinskoj, ljekarničkoj i astronomskoj znanosti, tek tad bi se upotpunila veličanstvena slika svekolike višestoljetne moći i veličine starog Dubrovnika. Vrijedno bi sada bilo zapitati se čime je sve to taj div na hridima zavrijedio, čemu, komu i kojim okolnostima to treba zahvaliti? Odmah treba ustvrditi da za sve to, jamačno, nije bila zaslužna njegova teritorijalna i populacijska veličina. U trenutku konačnog zaokruženja ozemlja ova državica imala je površinu tek oko 1375 km četvornih, od kojih se samo jedna trećina mogla obrađivati, s 30 000 do 40 000 stanovnika, da bi uoči pada brojila 31 000. Sam Grad u tom trenutku imao je 6 564 žitelja: u Pilama 1 165, na Pločama 365, unutar gradskih zidina 4 175 te u ostalim dijelovima 859. Broj plemićkih obitelji krajem 18. i početkom 19. stoljeća naglo je opadao. Prvi ruski konzul u Dubrovniku Antoine Gicca zabilježio je da je 1792. u Gradu živjela 21 plemićka obitelj, te da je Veliko vijeće tada brojilo 70 članova. U vrijeme pada Republike broj vlasteovskih obitelji spao je na 17, da bi koncem 19. stoljeća spao na svega šest.
Je li vam poznato da je Dubrovačka Republika imala trgovačke kolonije, među kojima i jednu u Indiji.
*"U 16. st. Dubrovnik je imao jaku mornaricu (oko 180 brodova), po jačini i veličini treću u svijetu. Dubrovački su brodovi prevozili robu stranih trgovaca, plovili obalama Sredozemnog mora i stizali sve do Engleske, a postoji i dokazani slučaj da je dubrovačka karaka došla do obale Sjeverne Amerike, gdje su se pomorci pomiješali s lokalnim stanovništvom (Indijancima). Također je poznata dubrovačka kolonija u mjestu Goa i Gvendolin u Indiji, gdje još postoji Crkva sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovačke Republike i Dubrovčana i poneki potomci dubrovačkih trgovaca." (Wikipedija)
*"Istoga dana, 3. veljače, kada Dubrovnik slavi svoga parca, zaštitnika Sv. Vlaha, u indijskoj Goi stanovnici sela Gandaulim izlaze u procesiju svome svecu Sao Brazu (Sv. Vlahu) u čast, hodočasteći iza njegova kipa do istoimene crkve koju su, u 16. stoljeću, tamo sagradili Dubrovčani. Iz temelja sagradili ili tek njenu izgradnju 1563. godine potpomogli bogatim milodarima, nije do kraja razjašnjeno, iako je poznato da su dubrovački kapetani, poput Vice Bune Lopuanina, oporučno dio svog imetka namjenjivali upravo za crkvu Sv. Vlaha. Goa je početkom 16. stoljeća bila jedna od najjačih trgovačkih točaka Orijenta i između najbogatijih gradova tada na svijetu te je dubrovačkim trgovcima i pomorcima postala nezobilaznim središtem za trgovanje. Svećenik crkve Sao Braz iz Goe, padre Orlando Lopez, posebni je gost na ovogodišnjoj Festi Sv. Vlaha u Dubrovniku i kročit će u svečanoj procesiji iza barjaka svoje crkve zajedno sa svojim sunarodnjakom Brazom Silveirom." (vijest iz 2008.)
*"Its unevenness escapes attention quite soon as the Croatia-connected Gaundalim is reached. Gaundaulim is the Catholic ward of the predominantly Hindu-populated village of the vast Ponda taluka, located at the centre of the State... There are hardly any Catholic families on the Cumbharjua mainland and hence they have just a couple of small chapels but their parish church is of Sao Braz, built by the Croatian sailors, at Gaundalim, on the western bank of the river... Gaundalim or Sao Braz ward lies 5 kms east of Old Goa, on the banks of the Cumbharjua canal (connecting the river Mandovi with Zuari) and is situated opposite the island of Cumbharjua. All along the road, the ruins of the erstwhile Old Goa city covered with thick vegetation can be discerned. The village church situated on a small promontory is dedicated to St. Braz. It was built by the sailors on the pattern of a similar church back in Croatia. In 1999, a Croatian delegation, led by their Ambassador in India, flew to Goa to have a look at the Sao Braz church. It was a nostalgic and feeling-filled visit that they paid to the eastern land where their ancestors were engaged in boat-building centuries ago. During her research in Goa, a Croatian came upon information that the Gaundaulim church was built by her countrymen. She delved into the subject further and eventually it materialised in the visit of the delegation. They also believed that there was a big mansion of a rich Croation lady in the village but none could throw any light on it. They were filled with nostalgia to be in the land where some of their ancestors lived centuries ago and some of whom lie buried in the local cemetery. Many an architectural student visits Gaundalim to have look at the ancient, Croatian-built church on the hillock. It was quite an aristocratic residence once upon a time, says some of the villagers." (neke indijske stranice)
Godine 1203. na Lokrumu su benediktinci, 1212. u Gradu su franjevci, 1225. dominikanci; Statut je usvojen 1272. (sedma knjiga Statuta Grada Dubrovnika sadrži isključivo članke koji reguliraju pomorsko pravo, što je najstarija takva isprava na svijetu), iste godine ustanovljen je leprozij (bolnica za izolaciju gubavaca); 1296. u Dubrovniku je izgrađen jedan od prvih sustava kanalizacije, dok je London gecao u izmetu; 1309. izglasana je odredba o organizaciji vatrogastva, iste godine Malo vijeće donijelo je zaključak o čišćenju ulica u pojedinim dijelovima Grada; već u 13. stoljeću počinje djelovati fundacija Blago djelo (Opera Pia) s ciljem pomaganja i uzdržavanja socijalnih i karitativnih ustanova; 1317. u samostanu Male braće otvorena je prva ljekarna, jedna od najstarijih u Europi; 1333. otvorena je prva općinska škola; 1347. prvi put se spominje velika općinska bolnica (Hospitale Magnum communis), koja je 1540. pretvorena u prvu javnu bolnicu (Domus Christi), a djelovala je sve do otvaranja bolnice na Boninovu 1888. godine; 1377. osnovan je lazaret (karantena za izolaciju sumnjivih na kugu), a osim toga djelovale su i sanitarne straže koje su dočekivale robu i putnike već na Brgatu; 1384. u Gradu se spominju prve orgulje, iste godine otvorena je prva bojadisarnica sukna; 1395. donesen je u Dubrovniku zakon o osiguranju koji je najstariji u Europi, tri stoljeća stariji od Lloydova osiguranja s kraja 17. stoljeća; 1397. započela je gradnja gradskog zvonika; od kraja 13. do 19. stoljeća Dubrovnik je kovao svoj novac; 1413. ustanovljena je prva ubožnica; 27. siječnja 1416. Veliko vijeće donijelo je odluku kojom se zabranjuje trgovanje robljem (153 godine prije nego što je to učinila primjerice Engleska); 1417. počinje proizvodnja sapuna; 1419. godine otvorena je prva manufaktura sukna u Hrvatskoj, iste godine podignut je Orlandov stup kao simbol samostalnosti i oprjeke venecijanskim lavovima; 1423. otvorena je prva radionica stakla; 1428. izglasan je Zakon o zaštiti manufakturnih radnika, prvi u jugoistočnoj Europi; 1435. otvorena je Komora vunenih obrtnika (prva u Hrvatskoj), iste godine otvoren je dom za nahočad; 1438. gradi se veliki vodovod; 1455. Republika donosi odluku prema kojoj plemići nisu mogli vršiti javne službe ako nisu bili pismeni, s obrazloženjem "da oni koji ne znaju čitati i pisati radije moraju biti upravljani nego upravljati drugima i nimalo ne služi na čast onoj upravi i vladi, u kojoj se nalazi čovjek neznalica, nevješt u čitanju i pisanju"; 1463. obavljen je prvi (djelomični popis stanovništva; 1560. dolaze isusovci, koji ne samo što su upotpunili crkvenu infrastrukturu Grada, nego su njihovi prostori postali značajno obrazovno središte (Ruđer Bošković, Ivan Gundulić itd.); 1663. osnovana je zaklada i zavod za odgajanje djevojčica koje su ostale bez roditelja; 1671. osnovana je banka za pozajmljivanje bez kamata (Monte di Pieta), jedna od prvih takvih ustanova na svijetu; 1873./74. obavljen je popis stanovništva na području cijele Republike; 1682. otvoreno je prvo javno kazalište praizvedbom Kanavelićeva Vučistraha; Arboretum Trsteno najstariji je arboretum u Europi, izgrađen 1498. godine; Ston je drugi planirani grad u Europi, njegove zidine najveće su na svijetu nakon Kineskog zida, te je u njemu najstarija solana u Europi; na Kolumbovu brodu bilo je dubrovačkih pomoraca, a Dubrovačka Republika prva je država koja je priznala neovisnost SAD-a; zapanjujuće dubrovačke zidine TripAdvisor je 2013. uvrstio među deset najvrjednijih kulturno-povijesnih spomenika svijeta, 6. travnja 1667. izdržale su jedan od najjačih potresa ikada (10.5/12 po MCS ljestvici), a 1991. četnički napad. Ako bismo navedenim podacima pridružili renesansnu i baroknu dubrovačku književnost (dubrovački govor je osnova suvremenog standardnog hrvatskog jezika), renesansno slikarstvo, graditeljstvo svih stilova, glazbeništvo, prevodilaštvo, leksikografiju, dostignuća u filozofskoj, ekonomskoj, medicinskoj, ljekarničkoj i astronomskoj znanosti, tek tad bi se upotpunila veličanstvena slika svekolike višestoljetne moći i veličine starog Dubrovnika. Vrijedno bi sada bilo zapitati se čime je sve to taj div na hridima zavrijedio, čemu, komu i kojim okolnostima to treba zahvaliti? Odmah treba ustvrditi da za sve to, jamačno, nije bila zaslužna njegova teritorijalna i populacijska veličina. U trenutku konačnog zaokruženja ozemlja ova državica imala je površinu tek oko 1375 km četvornih, od kojih se samo jedna trećina mogla obrađivati, s 30 000 do 40 000 stanovnika, da bi uoči pada brojila 31 000. Sam Grad u tom trenutku imao je 6 564 žitelja: u Pilama 1 165, na Pločama 365, unutar gradskih zidina 4 175 te u ostalim dijelovima 859. Broj plemićkih obitelji krajem 18. i početkom 19. stoljeća naglo je opadao. Prvi ruski konzul u Dubrovniku Antoine Gicca zabilježio je da je 1792. u Gradu živjela 21 plemićka obitelj, te da je Veliko vijeće tada brojilo 70 članova. U vrijeme pada Republike broj vlasteovskih obitelji spao je na 17, da bi koncem 19. stoljeća spao na svega šest.
Je li vam poznato da je Dubrovačka Republika imala trgovačke kolonije, među kojima i jednu u Indiji.
*"U 16. st. Dubrovnik je imao jaku mornaricu (oko 180 brodova), po jačini i veličini treću u svijetu. Dubrovački su brodovi prevozili robu stranih trgovaca, plovili obalama Sredozemnog mora i stizali sve do Engleske, a postoji i dokazani slučaj da je dubrovačka karaka došla do obale Sjeverne Amerike, gdje su se pomorci pomiješali s lokalnim stanovništvom (Indijancima). Također je poznata dubrovačka kolonija u mjestu Goa i Gvendolin u Indiji, gdje još postoji Crkva sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovačke Republike i Dubrovčana i poneki potomci dubrovačkih trgovaca." (Wikipedija)
*"Istoga dana, 3. veljače, kada Dubrovnik slavi svoga parca, zaštitnika Sv. Vlaha, u indijskoj Goi stanovnici sela Gandaulim izlaze u procesiju svome svecu Sao Brazu (Sv. Vlahu) u čast, hodočasteći iza njegova kipa do istoimene crkve koju su, u 16. stoljeću, tamo sagradili Dubrovčani. Iz temelja sagradili ili tek njenu izgradnju 1563. godine potpomogli bogatim milodarima, nije do kraja razjašnjeno, iako je poznato da su dubrovački kapetani, poput Vice Bune Lopuanina, oporučno dio svog imetka namjenjivali upravo za crkvu Sv. Vlaha. Goa je početkom 16. stoljeća bila jedna od najjačih trgovačkih točaka Orijenta i između najbogatijih gradova tada na svijetu te je dubrovačkim trgovcima i pomorcima postala nezobilaznim središtem za trgovanje. Svećenik crkve Sao Braz iz Goe, padre Orlando Lopez, posebni je gost na ovogodišnjoj Festi Sv. Vlaha u Dubrovniku i kročit će u svečanoj procesiji iza barjaka svoje crkve zajedno sa svojim sunarodnjakom Brazom Silveirom." (vijest iz 2008.)
*"Its unevenness escapes attention quite soon as the Croatia-connected Gaundalim is reached. Gaundaulim is the Catholic ward of the predominantly Hindu-populated village of the vast Ponda taluka, located at the centre of the State... There are hardly any Catholic families on the Cumbharjua mainland and hence they have just a couple of small chapels but their parish church is of Sao Braz, built by the Croatian sailors, at Gaundalim, on the western bank of the river... Gaundalim or Sao Braz ward lies 5 kms east of Old Goa, on the banks of the Cumbharjua canal (connecting the river Mandovi with Zuari) and is situated opposite the island of Cumbharjua. All along the road, the ruins of the erstwhile Old Goa city covered with thick vegetation can be discerned. The village church situated on a small promontory is dedicated to St. Braz. It was built by the sailors on the pattern of a similar church back in Croatia. In 1999, a Croatian delegation, led by their Ambassador in India, flew to Goa to have a look at the Sao Braz church. It was a nostalgic and feeling-filled visit that they paid to the eastern land where their ancestors were engaged in boat-building centuries ago. During her research in Goa, a Croatian came upon information that the Gaundaulim church was built by her countrymen. She delved into the subject further and eventually it materialised in the visit of the delegation. They also believed that there was a big mansion of a rich Croation lady in the village but none could throw any light on it. They were filled with nostalgia to be in the land where some of their ancestors lived centuries ago and some of whom lie buried in the local cemetery. Many an architectural student visits Gaundalim to have look at the ancient, Croatian-built church on the hillock. It was quite an aristocratic residence once upon a time, says some of the villagers." (neke indijske stranice)
