Zašto volim Bosnu?

[mostarac]

Kažu da je najteže objasniti ljubav, jer ljubav se ne objašnjava, ljubav se živi, pa je tako i teško objasniti zašto volim ovu zemlju, jer Bosna se ne može objasniti, Bosna se samo može živjeti.
Ima u ovoj zemlji i tuge i bola i patnje i onog crnog čemera koji nas zna ponekada ujediniti ili razjediniti, kako mu se prohtije, ali ima u njoj i mnogo toga lijepog, mnogo toga što naš život čini sadržajnim i što od nas čini stablo koje je pustilo korjene u hladnim bosanskim rijekama, u poskocima prošaranom vrelom kamenu Hercegovine, u nepreglednim šumama Zelengore i Perućice, divljini Bjelašnice ili u mirisu kahve u sevdahom raspjevanim bosanskim čaršijama. I baš to stablo ne misli nigdje da ide sa svoje zemlje u kojoj mu je najljepše. Zaluta ponekad neki cvijet i u komšijsku bašču, nekoga pak vjetar odnese i mnogo dalje, preko brda, kako bi tamo, u mislima na svoju krošnju, rodilo novi život, ali onaj najljepši behar, najljepši pupoljak, ostaje ovde u svom na svom, u našoj i na našoj zemlji Bosni.
Ima vode svukuda, ima i rijeka i jezera, ima i mora i okeana, ali nijedna voda tako veselo ne skače s kamena na kamen kao naša bosanska rijeka, puna krvi, ali i inata, puna bola ali i ljubavi, mutna od zavisti koju drugi imaju prema njoj, ali i bistra kao naša srca i naša dobra bosanska duša. Gazili su Bosanci u svojoj istoriji mnoge rijeke, u nekima se i kupali i hvatali ribe, u nekima i našli svoj posljednji dom, ali se samo jedna rijeka na svijetu zove JEDINA, naša bistra i najljepša UNA. Prelazili su Bosanci i preko mnogih mostova i kojekakvih ćuprija, nekima su se i divili ili se na njima poljubili, ali nijedna ćuprija nije im izmamila uzdah i izazvala poštovanje, kao ona mostarska, kada je ugledaše kako grli i lukovima miluje svoju zelenu nevjestu Neretvu. Žeđ čovjek može ugasiti na različite načine. Može sokom, može pivom, može i onom evropskom, kao lijek upakovanom, fabričkom vodom, ali nijedna voda ne može ugasiti žeđ i ugrijati srce istovremeno, osim naše hladne vode sa česme na Baščaršiji, koja nas prska bisernim kapljicama. Ima li igdje ljepše vode na svijetu?
Boriše se Bosanci širom svijeta i po mnogim brdima, na nekima su ostavili i svoje kosti, a ponegdje su išli i da skijaju i da se dive prirodi, ali nigdje ne nađoše brdo s kojim se možeš razgovarati i reći mu za svoje muke, olakšati mu svoju dušu, ili ispričati o nesretnoj ljubavi. Nigdje to ne nađoše, osim u svojoj Bosni. Tu brda znaju da se razgovaraju s ljudima i čak i kada šute ona nam nešto govore i šapću nam na uho riječi koje može razumjeti samo onaj koji voli Bosnu, jer samo Bosanac može razumjeti i shvatiti bosanske planine, jer zna da i planina ima dušu, našu bosansku dušu. Ne puše vjetar s Bjelašnice i Veleža bezveze, ne pjeva lišće Konjuha i Vlašića radi sebe, nije snijeg na Majevici i Kozari veliki, jer mu je to drago. Ne! Oni to Bosance jačaju, daju im snagu i spremaju ih na nova iskušenja, govore im da je svijet surov i pun zla i da mehka bosanska duša mora znati da se snađe u toj okrutnosti, ali im i govore da merhamet mogu imati samo veliki ljudi i da ga nikada ne smiju izgubiti.
Prolazili su Bosanci i Parizom i Rimom i Atinom i ostalim svjetskim metropolama, a i zabitima. Neki od njih postaše tamo i cjenjeni i slavni ljudi, pa im se i obožavaoci klanjaju, a oni opet ne znaju da se postave oholo i nadmoćno, nego ih opet gledaju toplim pogledom čovjeka, jer znaju da smo svi mi ljudi. Naučile ih tome ove naše planine raspjevanog lišća. Ali ako pogledaš malo bolje, vidićeš da ima neke sjete u njihovim očima, vidićeš da u njima ima one neke mrtve prirode, jer Pariz jeste velika i poznata čaršija, ali Pariz nije bosanska čaršija. Nema u Parizu ni mirisa kahve, ni fildžana viška, ni užarene hercegovačke kaldrme, a nema ni našeg sevdaha. Sve je to u njih nešto nama strano i ne snalazi se Bosanac u stranoj zemlji. Nije Bosanac navik'o gledat samo u novčanik. U bosanskoj čaršiji se uvijek gledalo kroz oči u srce, a nikad kroz džep u novčanik. Zbog toga nikada i nismo imali novca, ali smo imali i imamo dušu i nećemo je dati nikome, ma kakav mu novčanik bio, jer mi gledamo samo srce. Zbog toga mi imamo komšiluk, a oni imaju sami sebe. Zbog toga mi imamo «Dobro jutro komšija», a oni svoje i ne poznaju. To «Dobro jutro komšija» se ne kupuje za novac ili kreditnom karticom, jer mnogo više vrijedi, zato što opija dušu ljepotom i radošću, a sreća se ne može kupiti novcem. To je ono nešto što dolazi iz srca i od srca, to je ono nešto što govori da smo ljudi, a ne mašine, to je ono nešto što govori da smo svi tu i da je merhamet u našim avlijama i da ako zatreba on je tu i nikad nije iznevjerio. Zbog toga će Banjaluka i Travnik vazda i uvijek biti veće čaršije do Pariza i Londona, zbog toga se samo ovde mogla roditi Šantićeva Emina i Andrićeva «Ćuprija», zbog toga što smo mi ovde ljudi, a ne «pasi». Zbog toga smo uvijek i vazda i bili mimo svijeta i svoji, dični i ponosni, jadni i gladni, naivni i tvrdoglavi, humani i čestiti, zbog toga su nas i harali i varali, i krali i klali, i ubijali i razbijali, ali nikad nismo prestali biti PRKOSNI OD SNA. Sna o čovjeku, o ljubavi, o sreći, o merhametu, o radosti svih ljudi bili oni žuti, bijeli, crveni, crni, krstili se ili klanjali, volili ili sanjali, jer za nas Bosance, jedina nacija je bila i ostala ČOVJEK.
E zbog toga ja volim ovu zemlju, zbog toga joj se divim, zbog toga što sve Bosance jednim imenom mogu zvati DOMOVINA, a to je valjda najljepši izraz za ljubav koju Bosanci žive, a ne mogu je nikada dovoljno opisati.

[playa]

Cudna je nasa zemlja, ali puna je ljepote

[alphonse kauders]

Kažu da je najteže objasniti ljubav, jer ljubav se ne objašnjava, ljubav se živi, pa je tako i teško objasniti zašto volim ovu zemlju, jer Bosna se ne može objasniti, Bosna se samo može živjeti.
Ima u ovoj zemlji i tuge i bola i patnje i onog crnog čemera koji nas zna ponekada ujediniti ili razjediniti, kako mu se prohtije, ali ima u njoj i mnogo toga lijepog, mnogo toga što naš život čini sadržajnim i što od nas čini stablo koje je pustilo korjene u hladnim bosanskim rijekama, u poskocima prošaranom vrelom kamenu Hercegovine, u nepreglednim šumama Zelengore i Perućice, divljini Bjelašnice ili u mirisu kahve u sevdahom raspjevanim bosanskim čaršijama. I baš to stablo ne misli nigdje da ide sa svoje zemlje u kojoj mu je najljepše. Zaluta ponekad neki cvijet i u komšijsku bašču, nekoga pak vjetar odnese i mnogo dalje, preko brda, kako bi tamo, u mislima na svoju krošnju, rodilo novi život, ali onaj najljepši behar, najljepši pupoljak, ostaje ovde u svom na svom, u našoj i na našoj zemlji Bosni.
Ima vode svukuda, ima i rijeka i jezera, ima i mora i okeana, ali nijedna voda tako veselo ne skače s kamena na kamen kao naša bosanska rijeka, puna krvi, ali i inata, puna bola ali i ljubavi, mutna od zavisti koju drugi imaju prema njoj, ali i bistra kao naša srca i naša dobra bosanska duša. Gazili su Bosanci u svojoj istoriji mnoge rijeke, u nekima se i kupali i hvatali ribe, u nekima i našli svoj posljednji dom, ali se samo jedna rijeka na svijetu zove JEDINA, naša bistra i najljepša UNA. Prelazili su Bosanci i preko mnogih mostova i kojekakvih ćuprija, nekima su se i divili ili se na njima poljubili, ali nijedna ćuprija nije im izmamila uzdah i izazvala poštovanje, kao ona mostarska, kada je ugledaše kako grli i lukovima miluje svoju zelenu nevjestu Neretvu. Žeđ čovjek može ugasiti na različite načine. Može sokom, može pivom, može i onom evropskom, kao lijek upakovanom, fabričkom vodom, ali nijedna voda ne može ugasiti žeđ i ugrijati srce istovremeno, osim naše hladne vode sa česme na Baščaršiji, koja nas prska bisernim kapljicama. Ima li igdje ljepše vode na svijetu?
Boriše se Bosanci širom svijeta i po mnogim brdima, na nekima su ostavili i svoje kosti, a ponegdje su išli i da skijaju i da se dive prirodi, ali nigdje ne nađoše brdo s kojim se možeš razgovarati i reći mu za svoje muke, olakšati mu svoju dušu, ili ispričati o nesretnoj ljubavi. Nigdje to ne nađoše, osim u svojoj Bosni. Tu brda znaju da se razgovaraju s ljudima i čak i kada šute ona nam nešto govore i šapću nam na uho riječi koje može razumjeti samo onaj koji voli Bosnu, jer samo Bosanac može razumjeti i shvatiti bosanske planine, jer zna da i planina ima dušu, našu bosansku dušu. Ne puše vjetar s Bjelašnice i Veleža bezveze, ne pjeva lišće Konjuha i Vlašića radi sebe, nije snijeg na Majevici i Kozari veliki, jer mu je to drago. Ne! Oni to Bosance jačaju, daju im snagu i spremaju ih na nova iskušenja, govore im da je svijet surov i pun zla i da mehka bosanska duša mora znati da se snađe u toj okrutnosti, ali im i govore da merhamet mogu imati samo veliki ljudi i da ga nikada ne smiju izgubiti.
Prolazili su Bosanci i Parizom i Rimom i Atinom i ostalim svjetskim metropolama, a i zabitima. Neki od njih postaše tamo i cjenjeni i slavni ljudi, pa im se i obožavaoci klanjaju, a oni opet ne znaju da se postave oholo i nadmoćno, nego ih opet gledaju toplim pogledom čovjeka, jer znaju da smo svi mi ljudi. Naučile ih tome ove naše planine raspjevanog lišća. Ali ako pogledaš malo bolje, vidićeš da ima neke sjete u njihovim očima, vidićeš da u njima ima one neke mrtve prirode, jer Pariz jeste velika i poznata čaršija, ali Pariz nije bosanska čaršija. Nema u Parizu ni mirisa kahve, ni fildžana viška, ni užarene hercegovačke kaldrme, a nema ni našeg sevdaha. Sve je to u njih nešto nama strano i ne snalazi se Bosanac u stranoj zemlji. Nije Bosanac navik'o gledat samo u novčanik. U bosanskoj čaršiji se uvijek gledalo kroz oči u srce, a nikad kroz džep u novčanik. Zbog toga nikada i nismo imali novca, ali smo imali i imamo dušu i nećemo je dati nikome, ma kakav mu novčanik bio, jer mi gledamo samo srce. Zbog toga mi imamo komšiluk, a oni imaju sami sebe. Zbog toga mi imamo «Dobro jutro komšija», a oni svoje i ne poznaju. To «Dobro jutro komšija» se ne kupuje za novac ili kreditnom karticom, jer mnogo više vrijedi, zato što opija dušu ljepotom i radošću, a sreća se ne može kupiti novcem. To je ono nešto što dolazi iz srca i od srca, to je ono nešto što govori da smo ljudi, a ne mašine, to je ono nešto što govori da smo svi tu i da je merhamet u našim avlijama i da ako zatreba on je tu i nikad nije iznevjerio. Zbog toga će Banjaluka i Travnik vazda i uvijek biti veće čaršije do Pariza i Londona, zbog toga se samo ovde mogla roditi Šantićeva Emina i Andrićeva «Ćuprija», zbog toga što smo mi ovde ljudi, a ne «pasi». Zbog toga smo uvijek i vazda i bili mimo svijeta i svoji, dični i ponosni, jadni i gladni, naivni i tvrdoglavi, humani i čestiti, zbog toga su nas i harali i varali, i krali i klali, i ubijali i razbijali, ali nikad nismo prestali biti PRKOSNI OD SNA. Sna o čovjeku, o ljubavi, o sreći, o merhametu, o radosti svih ljudi bili oni žuti, bijeli, crveni, crni, krstili se ili klanjali, volili ili sanjali, jer za nas Bosance, jedina nacija je bila i ostala ČOVJEK.
E zbog toga ja volim ovu zemlju, zbog toga joj se divim, zbog toga što sve Bosance jednim imenom mogu zvati DOMOVINA, a to je valjda najljepši izraz za ljubav koju Bosanci žive, a ne mogu je nikada dovoljno opisati.

Ma braaaavo maaaaajstooooore Nema sta, patriota si pravi nadasve.Samo sto se meni cini da ti pricas o nekoj iluziji koju si stvorio u svojoj glavi, a ne o realnosti... Tema bi trebala biti- " moje subjektivno misljenje o bosni kakva bi ja volio da bude".. Istina je da smo mi jedna mala nacionalisticka zemlja u jugoistocnoj evropi, koja EU-a, a ni prosperiteta nece vidjeti jos najmanje petnaestak godina. IStina je takodjer da 90 posto recimo ljudi u Sarajevu zaboli neka stvar i za Banja Lukom i za Prijedorom i za Bijeljinom i Focom i za Sirokim Brijegom i da te gradove dozivljavaju kao neke gradove stranih drzava i da gradjani isti tih gradova tako dozivljavaju sarajevo, tuzlu, zenicu, mostar...
Da se razumijemo, ja grad Sarajevo volim, pogotovo meni bliske ljude u njemu,volim i taj carsijski duh ali tvoj tekst zvuci kao kakva starinska bajka u kojoj se svi Bosanci i Hercegovci drze za ruke ponosni sto su eto geografsi locirani na sred Balkana sto moras priznati ni blizu nije istina. Ali bar ovakve izumrle romaticarske tekstove ne srecemo svakodnevno iako nemaju veze s stvarnoscu (osim ako si bas zaludjen ili na drogama)..
Pozdrav.

[Maminjo]

Kažu da je najteže objasniti ljubav, jer ljubav se ne objašnjava, ljubav se živi, pa je tako i teško objasniti zašto volim ovu zemlju, jer Bosna se ne može objasniti, Bosna se samo može živjeti.
Ima u ovoj zemlji i tuge i bola i patnje i onog crnog čemera koji nas zna ponekada ujediniti ili razjediniti, kako mu se prohtije, ali ima u njoj i mnogo toga lijepog, mnogo toga što naš život čini sadržajnim i što od nas čini stablo koje je pustilo korjene u hladnim bosanskim rijekama, u poskocima prošaranom vrelom kamenu Hercegovine, u nepreglednim šumama Zelengore i Perućice, divljini Bjelašnice ili u mirisu kahve u sevdahom raspjevanim bosanskim čaršijama. I baš to stablo ne misli nigdje da ide sa svoje zemlje u kojoj mu je najljepše. Zaluta ponekad neki cvijet i u komšijsku bašču, nekoga pak vjetar odnese i mnogo dalje, preko brda, kako bi tamo, u mislima na svoju krošnju, rodilo novi život, ali onaj najljepši behar, najljepši pupoljak, ostaje ovde u svom na svom, u našoj i na našoj zemlji Bosni.
Ima vode svukuda, ima i rijeka i jezera, ima i mora i okeana, ali nijedna voda tako veselo ne skače s kamena na kamen kao naša bosanska rijeka, puna krvi, ali i inata, puna bola ali i ljubavi, mutna od zavisti koju drugi imaju prema njoj, ali i bistra kao naša srca i naša dobra bosanska duša. Gazili su Bosanci u svojoj istoriji mnoge rijeke, u nekima se i kupali i hvatali ribe, u nekima i našli svoj posljednji dom, ali se samo jedna rijeka na svijetu zove JEDINA, naša bistra i najljepša UNA. Prelazili su Bosanci i preko mnogih mostova i kojekakvih ćuprija, nekima su se i divili ili se na njima poljubili, ali nijedna ćuprija nije im izmamila uzdah i izazvala poštovanje, kao ona mostarska, kada je ugledaše kako grli i lukovima miluje svoju zelenu nevjestu Neretvu. Žeđ čovjek može ugasiti na različite načine. Može sokom, može pivom, može i onom evropskom, kao lijek upakovanom, fabričkom vodom, ali nijedna voda ne može ugasiti žeđ i ugrijati srce istovremeno, osim naše hladne vode sa česme na Baščaršiji, koja nas prska bisernim kapljicama. Ima li igdje ljepše vode na svijetu?
Boriše se Bosanci širom svijeta i po mnogim brdima, na nekima su ostavili i svoje kosti, a ponegdje su išli i da skijaju i da se dive prirodi, ali nigdje ne nađoše brdo s kojim se možeš razgovarati i reći mu za svoje muke, olakšati mu svoju dušu, ili ispričati o nesretnoj ljubavi. Nigdje to ne nađoše, osim u svojoj Bosni. Tu brda znaju da se razgovaraju s ljudima i čak i kada šute ona nam nešto govore i šapću nam na uho riječi koje može razumjeti samo onaj koji voli Bosnu, jer samo Bosanac može razumjeti i shvatiti bosanske planine, jer zna da i planina ima dušu, našu bosansku dušu. Ne puše vjetar s Bjelašnice i Veleža bezveze, ne pjeva lišće Konjuha i Vlašića radi sebe, nije snijeg na Majevici i Kozari veliki, jer mu je to drago. Ne! Oni to Bosance jačaju, daju im snagu i spremaju ih na nova iskušenja, govore im da je svijet surov i pun zla i da mehka bosanska duša mora znati da se snađe u toj okrutnosti, ali im i govore da merhamet mogu imati samo veliki ljudi i da ga nikada ne smiju izgubiti.
Prolazili su Bosanci i Parizom i Rimom i Atinom i ostalim svjetskim metropolama, a i zabitima. Neki od njih postaše tamo i cjenjeni i slavni ljudi, pa im se i obožavaoci klanjaju, a oni opet ne znaju da se postave oholo i nadmoćno, nego ih opet gledaju toplim pogledom čovjeka, jer znaju da smo svi mi ljudi. Naučile ih tome ove naše planine raspjevanog lišća. Ali ako pogledaš malo bolje, vidićeš da ima neke sjete u njihovim očima, vidićeš da u njima ima one neke mrtve prirode, jer Pariz jeste velika i poznata čaršija, ali Pariz nije bosanska čaršija. Nema u Parizu ni mirisa kahve, ni fildžana viška, ni užarene hercegovačke kaldrme, a nema ni našeg sevdaha. Sve je to u njih nešto nama strano i ne snalazi se Bosanac u stranoj zemlji. Nije Bosanac navik'o gledat samo u novčanik. U bosanskoj čaršiji se uvijek gledalo kroz oči u srce, a nikad kroz džep u novčanik. Zbog toga nikada i nismo imali novca, ali smo imali i imamo dušu i nećemo je dati nikome, ma kakav mu novčanik bio, jer mi gledamo samo srce. Zbog toga mi imamo komšiluk, a oni imaju sami sebe. Zbog toga mi imamo «Dobro jutro komšija», a oni svoje i ne poznaju. To «Dobro jutro komšija» se ne kupuje za novac ili kreditnom karticom, jer mnogo više vrijedi, zato što opija dušu ljepotom i radošću, a sreća se ne može kupiti novcem. To je ono nešto što dolazi iz srca i od srca, to je ono nešto što govori da smo ljudi, a ne mašine, to je ono nešto što govori da smo svi tu i da je merhamet u našim avlijama i da ako zatreba on je tu i nikad nije iznevjerio. Zbog toga će Banjaluka i Travnik vazda i uvijek biti veće čaršije do Pariza i Londona, zbog toga se samo ovde mogla roditi Šantićeva Emina i Andrićeva «Ćuprija», zbog toga što smo mi ovde ljudi, a ne «pasi». Zbog toga smo uvijek i vazda i bili mimo svijeta i svoji, dični i ponosni, jadni i gladni, naivni i tvrdoglavi, humani i čestiti, zbog toga su nas i harali i varali, i krali i klali, i ubijali i razbijali, ali nikad nismo prestali biti PRKOSNI OD SNA. Sna o čovjeku, o ljubavi, o sreći, o merhametu, o radosti svih ljudi bili oni žuti, bijeli, crveni, crni, krstili se ili klanjali, volili ili sanjali, jer za nas Bosance, jedina nacija je bila i ostala ČOVJEK.
E zbog toga ja volim ovu zemlju, zbog toga joj se divim, zbog toga što sve Bosance jednim imenom mogu zvati DOMOVINA, a to je valjda najljepši izraz za ljubav koju Bosanci žive, a ne mogu je nikada dovoljno opisati.

Ma gdje ti živiš, čovječe! Ustvari, znam - dijaspora i to odavno. Inače, mora da si našao neku novu i posebno poletnu travku!

[Carl_Cox]

Zasto je volim?? vjerovatno zato sto nisam u Njoj ili mozda zato sto je vecina nevoli!

[Vodenjak]

Prvo, mijenjaj taj nick da ti se k´o covjeku mogu obratiti!
A drugo, kakvu god ti primjedbu ljudi dali na tekst, bice u pravu!
I oni koji te pitaju jesi li zdrav, i oni koji ti kazu da djelujes k´o da si se sad "bocn´o" i oni koji te dijasporom nazivaju!
Ali znam da sam u pravu i ja koji tvoje osjecaje prema Bosni u svakom slucaju neuporedivo vise cijenim nego "osjecaje" onih koji pjene zaludjeni svojim politicarima, svojim nacionalizmima, svojim banalijama...

Ti si onaj koji vidis razliku izmedju zemlje i drzave i to je ono sto te cini istinskim Bosancem!
Malo je takvih!

[MayaSA]

Volim je zato sto tamo disem punim plucima, sto sam tamo rodjena i odrasla, sto je onda dio mene i ja dio nje i sto mi to niko ne moze oduzeti, bez obzira na sve. Volim je, jednostavno, zato sto je volim

[Fair Life]

Iz inata... samom sebi, jer ne zelim biti prema njoj onakav kakva je ona bila prema meni.

[8. sekretar SKOJ-a]

Mišo Marić:

Novi Stari most je nišan (nadgrobni spomenik) Mostaru.

Ja bih rekao da je novi Stari nišan za cijelu Bosnu i Hercegovinu.

[Shoba]

Mišo Marić:

Novi Stari most je nišan (nadgrobni spomenik) Mostaru.

Ja bih rekao da je novi Stari nišan za cijelu Bosnu i Hercegovinu.

istorija je dug proces.imala je bosna i gorih vremena..........

[Shoba]

Mišo Marić:

Novi Stari most je nišan (nadgrobni spomenik) Mostaru.

Ja bih rekao da je novi Stari nišan za cijelu Bosnu i Hercegovinu.

A Miso Maric je sebi nisan....

[wedo]

E ljudi imala je bosna i gorih momenata. Ali bosna je zemlja koja kao drzava mozda i nije nesto specijalno ali je zato kao zemlja super. Moze pricati ko sta hoce ali ja je volim kao zemlju a mrzim kao drzavu iskreno da vam kazem. Neka tumaci ko kako zeli nije me briga. Bosna nije vidjela drzave niti ce je vidjeti u skorije vrijeme ali je uvijek bila i uvijek ce biti prekrasna zemlja.

[Toozla]

...ja sam se rodio u zemlji Bosni...kakva, takva ,moja je.....tu sam se rodio...ne stidim je se...volim je...
...iz te ljubavi proizilazi i sva moja kritika trenutne drzave Bosne i Hercegovine...naserem joj se u usta i svima koji je napravise i vode...

[Vodenjak]

...ja sam se rodio u zemlji Bosni...kakva, takva ,moja je.....tu sam se rodio...ne stidim je se...volim je...
...iz te ljubavi proizilazi i sva moja kritika trenutne drzave Bosne i Hercegovine...naserem joj se u usta i svima koji je napravise i vode...

[r_faruk]

je volim kao zemlju a mrzim kao drzavu, slazem se, potpisujem, takodjer, ma nekad me stid sto sam bosanac

[Vodenjak]

Jest da ih nema previse, ali svidjaju mi se komentari!
Dakle, iako ih je malo, nikad na samo jednoj temi nije bio toliki broj koncentrisanih postova koji su napokon jasno i glasno napravili razliku izmedju pripadnosti zemlji i pripadnosti drzavi.
I jos uz to, usuditi se reci da ne vole drzavu BiH (drzavu???) bez da se osjecaju krivim ili metom dusebriznika koji ne vide ni prst pred nosom ali zato u svakom pametnom, obrazovanom i samosvjesnom covjeku vide protivnika Bosne i Hercegovine!

Imamo mi sanse da upravo zbog ljubavi prema zemlji nam Bosni i Hercegovini napravimo i voljenu drzavu Bosnu i Hercegovinu...
Treba samo podici glavu, zasukati rukave i misheve u rupe satjerati, gdje im je i mjesto!

[rajvosa]

je volim kao zemlju a mrzim kao drzavu, slazem se, potpisujem, takodjer, ma nekad me stid sto sam bosanac

Da si uspjesan nebi se ti stidio sto si bosanjceros.

[rajvosa]

...ja sam se rodio u zemlji Bosni...kakva, takva ,moja je.....tu sam se rodio...ne stidim je se...volim je...
...iz te ljubavi proizilazi i sva moja kritika trenutne drzave Bosne i Hercegovine...naserem joj se u usta i svima koji je napravise i vode...

Takodjer

Pozdrav

[Tornjak]

Volim je zato sto sam tu roden i zato sto sam tu proveo najljepse godine mog zivota i zato sto je Bosna samo jedna i zato sto me uvijek hvata nostalgija kada pomislim na nju, njene planine, rijeke njene slasticarne i mnogo svasta sto cini njenu ljepotu. Volim je iz inata koliko god je drugi mrzili ja cu je voljeti jos vise.

[sami sebi najgori]

Planinari i ribari mogu samo znati i osjetiti tu ljepotu Bosne!!!!!
Dali ste ikada slusali orkanske vjetrove Prenja, Bjelasnice itd???
Dali ste ikada osjetili kako planina ili rijeka mirise!!!!!

[8. sekretar SKOJ-a]

Mišo Marić:

Novi Stari most je nišan (nadgrobni spomenik) Mostaru.

Ja bih rekao da je novi Stari nišan za cijelu Bosnu i Hercegovinu.

A Miso Maric je sebi nisan....

Nije bas tako jer sam rečenicu izdvojio iz članka koji pun tuge i ljubavi prema Bosni i Hercegovini.

[stickitout]

Uvijek se sjetim slavnih rijeci naseg nam slavnog Josipa Pejakovica......


....."Cuj on meni nema Bosne....."


P.S. Gospodin "umro je mostar", od trenutka prikljucivanja ovom forumu, ostavlja sasvim normalne poruke i zapocinje sasvim normalne teme. To sto nekima ne odgovara normalan stav je zalosno. Cak sta vise, zalosno je da mnogi nemaju emocionalnog potencijala pa da se barem mogu suosjecati sa covjekom koji voli svoju zemlju......

[wedo]

Iskreno da kazem ne stidim se ja Bosne koliko god je losa drzava. Treba da budemo ponosni jer je nasa kakva god da je. Nekada cce biti bolja ali eto. Ja sam imao srecu da dodjem vani na studiranje i neku oc pricam sa starim i govori sine ako imas imalo pameti ne vracaj se. Mislim dotle je doso. Ja iskreno mislim da ja ne mogu da zivim negdje drugo tako da cu se vratiti nakon skolovanja jer je Bosna zemlja kakve nigdje nema, sto zbog ljepota silnih sto zbog ljudi u njoj.

[ChoosenOne]

Odlican tekst.

Samo nisu mi jasni ovi sto "napadaju" ???
Sta je ba poenta???
Odma napadate k'o bijesni kerovi; te 'vak'i je te 'nak'i je,
te nije ovdje, te fali nam ovo te fali nam ono, te EU nam je spas.
Samo ko p..... kukate, zugate i kontate kako nas je neko zajebo.
Nije nas ba niko zajebo DO NAS JE!!!

Hocete da kazete da je Bosna i Hercegovina jedna sjebana zemlja?? Dobro jutro Kolumbo....
Kakva je takva je, nasa je ili bolje receno mi smo njeni....

Jos jednom aferim "umro je mostar".

[themen]

RS unistava i kalja obraz bosne i hercegovine...entiteti su realini problem bosne i hercegoviene...TREBA SE VRATITI IME REPUBLIKE BOSNIE I HERCEGOVINE I UNISTITI PREFIX REPUBLIKE DRUGOGOG ENTITETA I ISTJERATII NEPRIJATELJE BOSNE...jer ko radi protiv vlade bosanske radi protiv svoje glave....neka vam to bude jasno... RAT SE NIKADA NIJE ZAVRSIO U 95 GODINI...UVJEK SE RATUJE U TISINI U UNISTAVANJU BOSNE ALI VI TO NE VIDITE.... JER TREBA RECI ISTINU KOJA KAZE DA SU BOSANCI NAIVNI, I NESLOZNI.