#1 Žena
Posted: 11/03/2005 03:24
[img]http://www.htnet.hr/imagesT/fset_images/logo50.gif[/img][color=white]__[/color][size=117][b]10.03.2005.[/b][/size] wrote:Feministice i radnice za početnike
Davnih smo dana napustili divljinu i šumu, podigli kuće, zgrade i ustanove, organizirali život, podijelili se ekonomski, politički, društveno i vjerski, a ipak su nam negdje duboko zakopani ostali stavovi primjereni pradavnom načinu života. I ti stavovi su, međutim, izgovori koji se pogrešno interpretiraju.
![]()
Ako ćemo krenuti ab ovo, onda je nužno razriješiti jednu u narodu uvriježenu zabludu. U doba kad su ljudi živjeli u plemenskim društvima, poznato je da je glavna muška uloga bila odlazak u lov. Suprotno ustaljenom mišljenju, žene nisu bile 'domaćice', imale su mnoge uloge u društvu, a jedino u što se tad nisu petljale bili su sukobi s drugim plemenima i ratovi.
I tako su godine počele prolaziti. U staroj Grčkoj i Rimu žena je bila 'u vlasništvu' oca dok se ne bi udala, tada bi postala posjedom muža. Ni srednji vijek ženama nije donio velike promjene, osim što su malo češće osuđivane i paljene na lomači. Obred optuživanja žene za vještičarenje i njezino smaknuće vjerojatno je postao oblik zabave, kao borbe gladijatora nekoliko stotina godina ranije. Čovjek bi rekao da su humanizam, renesansa pa prosvjetiteljstvo kasnije, sve redom pokreti koji su se borili za ljudska prava i oživljavali duh iznad svega što je materijalno, u tom smislu bili progresivni. Međutim, i tu bi se prevario.
Žene se smatraju dubokima - zašto? Jer im nitko ne može otkriti dno. Žene nisu čak ni plitke. (Friedrich Nietzsche)
Među ostalima cijenjeni filozof i prosvjetitelj Jean-Jacques Rousseau bio je izraziti ženomrzac. Smatrao je da žena, zajedno s drugim 'zemaljskim nasladama' i uživanjima muškarca može odvesti jedino u propast. Za njegovim razmišljanjem nije puno zaostajao niti Machiavelli, Tolstoj ili Nietzsche. Mišljenje da su muškarci sposobni obrazovati se, dostići određeni nivo znanja i uzdići se iznad mase, stvarati revolucionarne ideje, rabiti mozak u uzvišene svrhe, dok za žene u toj sferi nije bilo mjesta, korijen možda vuče od antike koja je, kao što je smatrala muški mozak uzvišenijim od ženskog, isto tako je kao ideal ljepote uzimala tijelo dječaka. Kasnije su ženski spol proglasili ljepšim, a muški vjerojatno pametnijim.
Tako već stoljećima život piše priču u kojoj svaka žena mora znati svoje mjesto. Kad se konačno u tom ljepšem spolu probudila svijest o tome da ne treba slijepo pratiti nastale stereotipe, u 19. stoljeću su se počeli formirati ženski pokreti, pisale su se knjige, rasprave, članci, jato potlačenih žena krenulo je dizati svoj glas.
Demokracija dozvoljava čovjeku, tj. ljudskom biću, da ne bi bilo zabune, individualnu slobodu, slobodu uma i građanska prava, što god pod tim definirali. Možda se jedino mentalno zakinutoj osobi mora objasniti da pojam čovjek, u množini ljudi, obuhvaća jednako ženski i muški spol. Prema tome, ljudska bi se prava trebala odnositi na sve bez iznimke, iako će se antifeministi i antidemokrati odlučno obrecnuti na taj zaključak ističući 'prirodne' razlike između spolova iz kojih slijedi da su žene podčinjene svojim očevima i muževima i da im je mjesto u kući.
Sufražetkinje - temelj modernog feminizma
Pokret žena u Engleskoj počeo je prvom reformom o pravu glasa 1832. godine. Industrijska revolucija i bogatstvo britanskog imperija otvorili su mnoga radna mjesta ženama, koje iako uglavnom rade u tvornicama, prvi put dobivaju nadnicu za obavljen posao. Prvi i osnovni korak u borbi za prava žena, jer tada nije bio posve jasan pojam ljudskih prava, bilo je pravo glasa. Engleska riječ suffrage (izborni glas) dao je naziv pokretu koji se upravo za to borio.
Žene su se okupljale na ulicama, bile zatvarane, štrajkale glađu, a kad su shvatile da ni to nema dovoljnog odjeka, pripadnice sufražetskog pokreta često su podmetale požare u praznim zgradama, razbijale prozore na javnim zgradama i vršile druge sabotaže. Međutim, odlučni korak učinila je 1913. Emily Wilding kad se za javnog okupljanja britanske kreme bacila pod kopita konja kralja Georgea V. i umrla nekoliko dana kasnije. Potpuno pravo glasa Engleskinje su dobile tek 1928.
Diskriminacija žena ne očituje se samo u pravu glasa, naravno. Nakon Prvog svjetskog rata u SAD-u većina zaposlenih žena radila je po tvornicama i za isti posao kakav je obavljao muškarac, dobivale su puno nižu plaću, a osim toga razlike je bilo i u radnom vremenu.
![]()
Moderni se prosvjedi razlikuju od onih u devetnaestom stoljeću
To su bili dovoljni razlozi za velike demonstracije, iz kojih je nastao Dan žena. Jedan od prvih, koji se spominje, je izlazak radnica u tekstilnim tvornicama 8. ožujka 1875. na ulice New Yorka kad ih je policija zaustavila otvorivši vatru na njih. Službeno je, navodno, ovaj praznik ustanovljen 1910. na konferenciji u Kopenhagenu, a glavnim se inicijatorom smatra SI (Socialist International), međunarodna organizacija socijal-demokratskih stranaka.
Problemi za koje su se feministice i radnice borile, za koje se još uvijek bore, duboko su ukorijenjene u onom načinu razmišljanja o kojem smo govorili na početku. Nije toliko teško izboriti se za promjenu zakona ili pravila, puno je teže postići pomak u mentalitetu. Tko bi danas mogao jednom slabo obrazovanom muškarcu, odgojenom u strogo patrijarhalnoj obitelji, u kakvima su odgojeni naši roditelji, a isti princip funkcionira još uvijek na mnogim mjestima, objasniti da žena ima pravo izbora kad su u pitanju karijera, djeca i slično?
U takvom okružju odluke, koje se odnose i na ženu i na muškarca, donosi muškarac jer on je 'glava obitelji'. Žena bi mogla biti stup, i to dorski, jednostavniji, možda i oslonac, ali jedinka koja razmišlja svojom glavom, to nikako.
AS
