Forum Klix.ba

Reče jednom rodbina ženi kad je rodila žensko dijete, kao utjehu
U smislu, kad ođuturumi i grohne imaće ko da se brine oko nje.

Eh, potaknuta onom popularnom temom o usidjelicama s mačkama, a nevezano za spol djeteta, koliko se ljudi razmnožavaju vođeni tim motivima, da im ima k'o dodati čašu vode kad ostare i promijeniti im gaće?
Kolika su vam očekivanja od djece u tom smislu?
Razmatrate li situaciju da će ptić odletjeti iz gnijezda bez osjećaja da vam išta duguje ili očekujete skrb za skrb?

Ja do sada mislio kako se uglavnom razmnozavaju bez ikakvog razmisljanja, a kada bi najvise trebalo.
Sve naknadno mi dodje kao lazna utjeha.

Nije mi toliko do usrani gaca ali valja ekstra bubreg imati pod ruku za zlu ne trebalo...

Znam da je forumska populacija uglavnom godina kada ili tek planiraju porodicu ili su im klinci još bebe...ali bi mi bilo zanimljivo čuti kakva očekivanja imaju od djece u tom pogledu, i jesu li razmatrali opciju da se ta očekivanja ne realizuju.

Reče čovjek na onoj temi "ni kučeta ni mačeta, neće ko imati da ti čašu vode doda...", i zapitam se koliko je onih što zidaju trospratnice, za svakog sina po sprat (a sin u planu ili u bešici) zapravo vođeno osiguravanjem svoje a ne djetetove budućnosti.

Ne mislim čak ni da je to pogrešno i loše, više se pitam šta ako se to izjalovi, da li ostaje gorčina..

Mislim da je vecini ljudi to sa djecom neki bioloski imperativ tako da se ne razmiljsa tu previse.
Uostalom, dosta toga pocinje da izgleda drugacije ako puno razmisljas -recimo empatija - da li cinis dobro djelo da pomognes djetetu koje pati radi tog djeteta ili zato sto tebi licno patnja tog djeteta smeta ?
A vrjedi i spomenut da je odgojit djete (ako ces to radit kako treba) zajeban posao koji zahtjeva truda, rada, love, brige(o "neuslovljenoj ljubavi necu...) tako da roditelj koji dobro odradi taj posao moza ima i pravo ocekivati nesto od djeteta, ja'l muskog ja'l zenskog.

Pa vjerujem da je malo roditelja koji se smatraju lošim.
U našoj sredini je to pomalo i tabu, tema o "otrovnim roditeljima", uzima se nekako pod normalno da sve što roditelj uradi je s najboljom namjerom i za djetetovo dobro, i kada mu sjebe život razmatra se da je to bilo iz ljubavi.
Roditeljska ljubav se uvijek opisuje kao jedina nesebična.
Ali nisam sigurna koji dio je neseičan u potrebi da čovjek produži vrstu i očekivanju da za to dobije nešto zauzvrat.

Dosta ljudi misli da im djeca nešto duguju. Pa nije dijete tražilo da se rodi.

Djeca su mi na izlaznom pragu i pomisao na to mi nije nimalo ugodna, ali ni ja se bas nisam osvrtala kad sam odlazila iz roditeljskog doma... Nadam se da ce mi dolaziti kad to budu zeljeli, a ja budem stara i dovoljno zdrava da se brinem za sebe.
Ne volim razmisljati o bolesti (mada covjek svasta cuje pa ne moze bas skroz mozak na pasu) - nadam se da cu umrijeti "s'nogu" sto bi rekli .
Generalno mislim da se djeca ponasaju onako kako vide da se njihovi roditelji ponasaju prema svojim starcima (nauceno ponasanje kao model) - moji i muzevi roditelji su prilicno daleko, ali jos uvijek dobrog zdravlja i nezavisni, redovno ih zovemo i posjecujemo tako da je mojoj djeci to normalno i nadam se da ce i ako budu zivjeli negdje dalje ipak imati naviku nazvati i doci, ali samo da ih vidim (ljubi ih majka ) i da za nikakvom pomoci nece biti potrebe.

Danas je drugacije ,od ovih starih koje znam a koji ne mogu da se brinu o sebi svi su u starackom domu :/

Bambi_na_kofeinu wrote:Reče jednom rodbina ženi kad je rodila žensko dijete, kao utjehu
U smislu, kad ođuturumi i grohne imaće ko da se brine oko nje.

Eh, potaknuta onom popularnom temom o usidjelicama s mačkama, a nevezano za spol djeteta, koliko se ljudi razmnožavaju vođeni tim motivima, da im ima k'o dodati čašu vode kad ostare i promijeniti im gaće?
Kolika su vam očekivanja od djece u tom smislu?
Razmatrate li situaciju da će ptić odletjeti iz gnijezda bez osjećaja da vam išta duguje ili očekujete skrb za skrb?

ti si kćerko tatin sin, sa tobom se ponosim

http://www.youtube.com/watch?v=jwFgCWYtEfU

Bambi_na_kofeinu wrote:Ali nisam sigurna koji dio je neseičan u potrebi da čovjek produži vrstu i očekivanju da za to dobije nešto zauzvrat.

Nisam djecu "radjao" da bi mi ko imao case prinijet' kad vise ne budem mogao sam.
Ali je logicno da ja njih pomazem, podizem i osiguravam im egzistenciju sve dok oni nisu u mogucnosti, kao sto su to i moji roditelji pruzili meni. Isto tako, pretpostavljam da ce se i oni brinuti o meni kada ja to vise ne budem mogao na adekvatan nacin, kao sto i ja brinem o svojoj majci. Nadam se da ce i idno i drugo biti iz ljubavi a ne "moranja"...

Valjda je to na neki nacin i ono sto se zove medjugeneracijska solidarnost...nesto sto je na prelijep nacin prikazano u ovom clipu...

...ne očekujem ništa nazor, ako neće sam od sebe, pak ako je drvenast ja ga ne molila!

Cherry-Cherry wrote:Dosta ljudi misli da im djeca nešto duguju. Pa nije dijete tražilo da se rodi.

I duguju.

pratim..

Korisnicko ime wrote: Ali je logicno da ja njih pomazem, podizem i osiguravam im egzistenciju sve dok oni nisu u mogucnosti, kao sto su to i moji roditelji pruzili meni. Isto tako, pretpostavljam da ce se i oni brinuti o meni kada ja to vise ne budem mogao na adekvatan nacin, kao sto i ja brinem o svojoj majci. Nadam se da ce i idno i drugo biti iz ljubavi a ne "moranja"...

Šta ako to izostane?
Dijete stane na svoje noge, odseli, formira svoj život i odluči da je njemu dovoljno da te posjeti par puta godišnje, iz ovog ili onog razloga.
Bilo da ti nešto zamjera ili prosto ne vidi potrebu za više.
Da li bi se osjećao manje ponosan na sebe kao roditelja ili bi mogao to prihvatit kao tako bez ogorčenosti, sretan zbog njega/nje.

Bambi_na_kofeinu wrote:Reče jednom rodbina ženi kad je rodila žensko dijete, kao utjehu
U smislu, kad ođuturumi i grohne imaće ko da se brine oko nje.

Eh, potaknuta onom popularnom temom o usidjelicama s mačkama, a nevezano za spol djeteta, koliko se ljudi razmnožavaju vođeni tim motivima, da im ima k'o dodati čašu vode kad ostare i promijeniti im gaće?
Kolika su vam očekivanja od djece u tom smislu?
Razmatrate li situaciju da će ptić odletjeti iz gnijezda bez osjećaja da vam išta duguje ili očekujete skrb za skrb?

ne bih zeljela biti jedan od roditelja koji su rodili SEBI dijete..garanciju za starost
zeljela bih djetetu pruziti koliko mogu
donjeti ga na svijet i odgojiti
NE SMIJE dijete biti odgovorno za roditelja
meni su, vise manje, nabili taj osjecaj "krivice" da se o roditelju treba brinuti prije nego o sebi
ljudima koji tako razmisljaju ne bih dozvolila da imaju djecu, jer na taj nacin kao da sebi prave roba, da ih sluzi i dvori
valjda se u dijete ulaze bespovratno, bezgranicno ..i svakako bez interesa
zalosno je da je interes taj koji vecinu "pogura" da rode sebi dijete..


roditeljima cu pomoci koliko mogu i pomazem ..i dobro sam svjesna da mene jesu rodili bas iz tog osjecaja..garancije za starost
ne tako lijep osjecaj za dijete

Bambi_na_kofeinu wrote:Pa vjerujem da je malo roditelja koji se smatraju lošim.
U našoj sredini je to pomalo i tabu, tema o "otrovnim roditeljima", uzima se nekako pod normalno da sve što roditelj uradi je s najboljom namjerom i za djetetovo dobro, i kada mu sjebe život razmatra se da je to bilo iz ljubavi.
Roditeljska ljubav se uvijek opisuje kao jedina nesebična.
Ali nisam sigurna koji dio je neseičan u potrebi da čovjek produži vrstu i očekivanju da za to dobije nešto zauzvrat.

Trazi se zauzvrat itekako. Uvjek se je i trazilo. Suplja je roditeljska "ja ovo zbog djece"

Cherry-Cherry wrote:Dosta ljudi misli da im djeca nešto duguju. Pa nije dijete tražilo da se rodi.

A ne duguju?

x0z0y0 wrote:

roditeljima cu pomoci koliko mogu i pomazem ..i dobro sam svjesna da mene jesu rodili bas iz tog osjecaja..garancije za starost
ne tako lijep osjecaj za dijete

Ne tako davno bio je običaj u određenim dijelovima Balkana da najmlađa kćerka ostaje neudata, kako bi brinula o roditeljima do njihove smrti.
Pa i u urbanim sredinama se često najmlađe dijete zove granapče, k'o biva neka ga za trknut do prodavnice

Koliko uopće ima ljubavi i nesebičnosti u donošenju na svijet bića kojem neko predodredi unaprijed sudbinu.
A nekako se to još uvijek ne razmatra kao zlo koliko dijete koje okrene leđa roditeljima.

Bambi_na_kofeinu wrote:

Korisnicko ime wrote: Ali je logicno da ja njih pomazem, podizem i osiguravam im egzistenciju sve dok oni nisu u mogucnosti, kao sto su to i moji roditelji pruzili meni. Isto tako, pretpostavljam da ce se i oni brinuti o meni kada ja to vise ne budem mogao na adekvatan nacin, kao sto i ja brinem o svojoj majci. Nadam se da ce i idno i drugo biti iz ljubavi a ne "moranja"...

Šta ako to izostane?
Dijete stane na svoje noge, odseli, formira svoj život i odluči da je njemu dovoljno da te posjeti par puta godišnje, iz ovog ili onog razloga.
Bilo da ti nešto zamjera ili prosto ne vidi potrebu za više.
Da li bi se osjećao manje ponosan na sebe kao roditelja ili bi mogao to prihvatit kao tako bez ogorčenosti, sretan zbog njega/nje.

Dok mi se tako nesto ne desi, ne mogu sa sigurnoscu znati kako bih se osjecao i kako bih reagovao. Nadam se a i cinim sve sto mogu u ovom trenutku da se izgrade kao licnosti koji ce biti svjesni svoje odgovornosti, pa i prema svojim roditeljima...

Bambi_na_kofeinu wrote:Reče jednom rodbina ženi kad je rodila žensko dijete, kao utjehu
U smislu, kad ođuturumi i grohne imaće ko da se brine oko nje.

Eh, potaknuta onom popularnom temom o usidjelicama s mačkama, a nevezano za spol djeteta, koliko se ljudi razmnožavaju vođeni tim motivima, da im ima k'o dodati čašu vode kad ostare i promijeniti im gaće?
Kolika su vam očekivanja od djece u tom smislu?
Razmatrate li situaciju da će ptić odletjeti iz gnijezda bez osjećaja da vam išta duguje ili očekujete skrb za skrb?

Pa REALNO sagledavajući suštinu svog načina života uopšte se ne brinem oko toga.
Kad mi djeca odrastu i odsele se, očekujem da ću zbog pritiska godina i starosti izletjeti negdje sa motorom iz krivine.

ladyblue18 wrote:

Cherry-Cherry wrote:Dosta ljudi misli da im djeca nešto duguju. Pa nije dijete tražilo da se rodi.

A ne duguju?

A šta im to duguju?
Sve što roditelj uradi za dijete je nešto što je prirodno i što se podrazumijeva, nema tu nikakvog duga.

Bambi_na_kofeinu wrote:

x0z0y0 wrote:

roditeljima cu pomoci koliko mogu i pomazem ..i dobro sam svjesna da mene jesu rodili bas iz tog osjecaja..garancije za starost
ne tako lijep osjecaj za dijete

Ne tako davno bio je običaj u određenim dijelovima Balkana da najmlađa kćerka ostaje neudata, kako bi brinula o roditeljima do njihove smrti.
Pa i u urbanim sredinama se često najmlađe dijete zove granapče, k'o biva neka ga za trknut do prodavnice

Koliko uopće ima ljubavi i nesebičnosti u donošenju na svijet bića kojem neko predodredi unaprijed sudbinu.
A nekako se to još uvijek ne razmatra kao zlo koliko dijete koje okrene leđa roditeljima.

apsolutno se slazem
roditelji su jako sebicni
"otrovni roditelji" - sto i ja procitah, navode primjere koje nikada nisam ni povezivala sa otrovnim, a u biti jesu
ono sto mi, djeca - uslovno receno, zaboravljamo je da su i roditelji samo ljudi, koji grijese, koji su sebicni, nekada i zli
kada bi to na taj nacin shvatili i demistifikovali tu poziciju uzvisenog roditelja, bilo bi nam mnogo lakse
roditeljima mozda i ne

Cherry-Cherry wrote:

ladyblue18 wrote:

Cherry-Cherry wrote:Dosta ljudi misli da im djeca nešto duguju. Pa nije dijete tražilo da se rodi.

A ne duguju?

A šta im to duguju?
Sve što roditelj uradi za dijete je nešto što je prirodno i što se podrazumijeva, nema tu nikakvog duga.

Pa prirodno je i da dijete pazi mamu...pogledaj zivotinje

Bila je ona tema o neradzanju djece i neko je napisao da je to cin sam po sebi sebican jer djecu niko ne pita. Sada jedno je filozofsko pitanje ali ipak jako puno ljydi ima djecu iz sebicnih razloga.

Sent from my GT-S5830 using Tapatalk 2