#1 Vaši "najdraži" diktatori?
Posted: 20/01/2014 16:37
Hajmo sad, vaš najdraži diktator, ako može da ne pričate plaho o domaćim političarima već o tipovima koji zaista podsjećaju na Aladeena the Dictatora, recite nešto o njima, po mogućnosti smiješno:
Gurbanguly Berdymukhamedov
Ovaj car je lider Turkmenistana od 2006. godine kada je zamijenio rahmetli Saparmurata Niyazova. Saparmurat je bio kategorija za sebe, frajer je davao mjesecima imena po imenima svoje bliže familije i preimenovao sve živo u svoje ime, i smijem ruku u vatru staviti, da je Sascha Baron Cohen upravo od njega kupio fore za The Dictatora. Gurbanguly je ipak mrvu simpatičniji, a njegovi ispadi su apsolutni hitovi na YouTubeu. On je inače stomatolog, ali otkako je predsjednik također je i general armije, akademik, doktor znanosti, nosilac crnog pojasa 10 dana u karateu, prvak autoutrka i nepobjedivi jahač. Evo prva priča o tome koliki je kralj ovaj lik:
da i DJ je:
I Jenifer Lopez mu je pjevala za rođendan:
Ali evo nešto pozitivno malo o njemu:
Gurbanguly Berdymukhamedov
Ovaj car je lider Turkmenistana od 2006. godine kada je zamijenio rahmetli Saparmurata Niyazova. Saparmurat je bio kategorija za sebe, frajer je davao mjesecima imena po imenima svoje bliže familije i preimenovao sve živo u svoje ime, i smijem ruku u vatru staviti, da je Sascha Baron Cohen upravo od njega kupio fore za The Dictatora. Gurbanguly je ipak mrvu simpatičniji, a njegovi ispadi su apsolutni hitovi na YouTubeu. On je inače stomatolog, ali otkako je predsjednik također je i general armije, akademik, doktor znanosti, nosilac crnog pojasa 10 dana u karateu, prvak autoutrka i nepobjedivi jahač. Evo prva priča o tome koliki je kralj ovaj lik:
Turkmenistan je ujedno i 4. destinacija na Svijetu koju nikako ne želite posjetiti po izboru Večernjeg lista, a evo šta oni kažu:Bio je lijep sunčan dan. April je bio na izdisaju. Ništa nije ukazivalo na uznemirujući tok dana. Praznik u nekadašnjoj srednjoazijskoj sovjetskoj pustinjskoj republici, a danas nezavisnom Turkmenistanu. Slavio se Dan ahaltekinskog jahaćeg konja (autohtona domaća pasmina), koji je uveo voljeni predsjednik Gurbanguli Berdimuhamedov.
Uz to što je šef države, predsjednik je i konjičkog udruženja, a napisao je i knjigu “Alhatekinski konj - naš ponos i slava”, koja ne silazi s liste najprodavanijih. Raskošni hipodrom u glavnom gradu Ašhabadu bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. Sve što vrijedi u toj petomilionskoj zemlji na obalama Kaspijskog jezera sjatilo se tamo.
A gdje drugdje. Zlobnici, doduše, kažu da je dolazak na konjička takmičenja tog dana obvezan za političku elitu zemlje te predstavnike svih važnih institucija te plinom i pamukom bogate zemlje. I prethodnih godina takmičio se predsjednik. I pobjeđivao. I ove se godine na startu trke, pod brojem 3, prijavio sa svojim lakonogim ljubimcem Berkararom (Snažni). Uplate na tu trku bile su nevjerovatne, a nagradni fond baš te trke sezao je do vrtoglavih 13 miliona dolara, od čega je 80 posto išlo pobjedniku.
Napetost na vrhuncu. Konji su krenuli. Berkarar je, očekivano, odmah krenuo naprijed. Njegova njegovana smeđa dlaka ljeskala se na popodnevnom suncu. No, onda se sve zamračilo, a i nacionalna televizija naprasno je prekinula prenos. Doduše, još nije posve jasno je li se to dogodilo netom nakon ulaska u cilj ili u ciljnoj ravnini, ali oholi lider trke Berkarar je posrnuo, a džokej (džigit) odjeven u tradicionalnu turkmensku ratničku nošnju poletio je preko grive i punom snagom pljusnuo u prašinu trkališta ciglaste boje.
Na hipodromu nestvarni muk i nevjerica, čuo se samo smjeli topot ostalih jurećih konja. Onda je, doslovce, na desetke, pa možda i stotinjak ljudi u tamnim odijelima u panici i zbrci potrčalo prema jahaču koji je nepomično ležao na stazi, dok je Snažni bezbrižno kaskao unaokolo. Da, osramoćeni konjanik koji se valjao u crvenkastoj prašini trkališta bio je džigit s brojem tri na leđima.
No, dok su stazom jurila državna vozila, hitna pomoć, vatrogasci i sva ostala potrebna tehnika, a snažni mladići kratkih frizura u crnim odijelima i bijelim košuljama unezvijereno se tiskali oko onesviještenog jahača, svaki pokušavajući pomoći na svoj način, preko razglasa službeni spiker blago drhtava glasa objavio je pobjednika utrke - jahača pod brojem tri. Prvo su se stadionom razlegli zbunjeni nekoordinirani, a zatim sve jači uvježbani pljesak i usklici oduševljenja, dok su vozila hitne odvozila unesrećenog jahača, ostavljajući pripadnike osiguranja i političku svitu da guta crvenkastu prašinu. Svako kome je stalo do sebe bio je tog trenutka na stazi.
I dok se čekala podjela trofeja, mnogobrojni pripadnici tajne službe i “studenti dragovoljci” razletjeli su se gledalištem. Pokupili su ih sve ispod tribina te su brisali snimke s njihovih mobitela, kamera, fotoaparata i svega drugog čime su se mogle napraviti kompromitirajući snimci.
Neki su preduhitrili stvar i obrisali sve sami. Tada je i zadnjoj naivčini na hipodromu bilo jasno - nesretni jahač stvarno nije mogao biti niko drugi nego vođa nacije dragi “Arkadag” (Patron), koji je pobijedio u trci. No, ni to nije bilo dosta - na svim izlazima iz grada, a pogotovo ašhabadskom aerodromu, svim putnicima pa i strancima, a bez iznimke i diplomatima, pregledavani su mobiteli i kamere te oduzimane memorijske kartice.
Desetak stranaca privedeno je zbog suprotstavljanja takvoj mjeri revnih turkmenistanskih graničara. A na hipodromu, nakon sat vremena neizvjesnosti, pojavio se predsjednik, mahnuo oduševljenoj publici kojoj je laknulo, poljubio nestašnog i uznemirenog Berkarara, a službeni spiker sada već smirenog sigurnoga glasa, opet na radost prisutnih, objavio je da će predsjednik svoju nagradu od 11 miliona dolara pokloniti mjesnoj ergeli za uzgoj alhatekinske pasmine. U toj ergeli timare i njegova dva ponosa - već spomenutog izdajnika Berkarara i Bagtijara (Srećka).
Da inače je poznati pjevač (na ovo oplačem vazda, zvuči k'o Sinan Sakić na autotuneu),Turkmenistan je bivša članica SSSR-a i smještena je u središnjoj Aziji i zasigurno će od nje teško odustati pravi ljubitelj putovanja. Ali, za ovu državu je gotovo nemoguće dobiti vizu. Zato je najbolje niti ne pokušavati. Koliko se tu može raditi o "dobitku na lutriji" može posvjedočiti i činjenica da je ovu zemlju tokom cijele 2012. godine uspjelo posjeteti samo 7000 turista. Ako i dobijete vizu, sigurno vas neće oduševiti policijski sat koji stupa na snagu u 23 sata, a imorate biti jako oprezni i ne smijete pričati o politici niti šetati sa ženom pored sebe. Zvuči li vam još uvijek zanimljivo?
da i DJ je:
I Jenifer Lopez mu je pjevala za rođendan:
Ali evo nešto pozitivno malo o njemu:
I za kraj kako časti vladine dužnosnike:Procjenjuje se da Turkmenistan ima četvrte po veličini u svijetu rezerve prirodnog plina, a plin, struja i voda su za domaćinstva besplatna od 1993. godine.
Znate li da postoji država u kojoj građani ne plaćaju račune za plin, struju i vodu? Taj "raj na zemlji" zove se Turkmenistan i nalazi se u središnjoj Aziji, a na njegovom čelu apsolutnom vlašću vlada predsjednik Kurbanguly Berdymukhamedov.
Država će postati malo skuplja za svoje građane zato što je predsjednik jučer najavio da će domaćinstva početi postavljati plinomjere jer želi da troše energiju učinkovitije, pišu RIA Novosti, a prenosi Večernji.hr.
Plin, struja i voda su za domaćinstva besplatna od 1993. godine
Procjenjuje se da Turkmenistan ima četvrte po veličini u svijetu rezerve prirodnog plina, a plin, struja i voda su za domaćinstva besplatna od 1993. godine. 2006. godine, kada je Berdymukhamedov došao na čelo države, parlament koji on u potpunosti kontrolira izglasao je produženje "politike besplatne energije" do 2030. godine.
Berdymukhamedov državom vlada čvrstom rukom, a slobodni mediji ne postoje u državi sa 5 miliona stanovnika u kojoj većinski žive muslimani. Njihov predsjednik je dobio nadimak "Zaštitnik", a 2012. godine je izbore dobio sa 97 posto glasova. Ali, nezavisne organizacije za nadgledanje izbora su imale mnoge zamjerke na postupak biranja.
Vlada je u oktobru objavila kako besplatan plin za građane državu svake godine stoji 5 milijardi dolara i jasno je kako predsjednik ovim potezom želi smanjiti taj trošak.
Još nije poznato kada će na adrese građana početi stizati računi za plin.
Kome nekakav diktator može biti drag 
