Ja sam se zatekao u situaciji da prisustvujem jednom dogadjaju od prije par tjedana pa me sada bas zanima kako ljudi koji su se nasli - odnosno koji se nalaze u istoj ili slicnoj situaciji, kako i na koji nacin oni dozivljavaju takve stvari?
Naime, porodica, muz i zena, kasne tridesete, imaju jedno dijete.
Muz dolazi sa posla, zena mu ustaje na noge, on joj dodaje jaknu i onako zapovjednicki, kao u vojsci naredjuje joj da ode u kuhinju i da mu "pristavi" kafu, da on odmori i procita novine.
I ona krece, kad iz nje krenu salva negodovanja, ona ce ti njemu:
Pa kako te nije stid, vidis li da imamo goste, (gost sam bio ja, da se zna,
Meni sega, rekoh ja njima, ma nema potrebe da se prepirete, pokusavam ja da savladam taj neki gorak osjecaj nelagode u prostoriji.. Kad njoj muz odbrusi da ako joj se ne svidja, nek se slobodno pokupi i ode, jer je to njegov stan.
E ja sada ne znam ciji je to stan, ili kako su oni uredili te odnose, ali me je zaprepastio njegov odnos prema sopstvenoj zeni.... Bas kretenski, sovinizam na djelu...
E ono sto me zanima je sljedece:
Da li bi zene tolerisale ovakvo ponasanje svojih muzeva, i koja je granica koju bi povukle kada bi njihovo ponasanje dostiglo neki vrhunac, preko koje mjere ne bi smjeli ici? I pitanje za oba spola:
Boga Vam, ko je gazda u kuci? Cija se rijec slusa? Cija je zadnja?
Ako ne moze doci do kompromisa kada je u pitanju neka dilema, svadja ili sta vec, ko je taj koji stavlja tacku na i?
Ko je dominantan? Ko smije biti dominantan? Kako inace gledate na ove stvari?
Ili su kod svih ljudi brakovi i zivoti tako savrseni pa se svi kompromisno dogovaraju i nikad niko se ne zamjeri ovom drugom?
Ah, sto je to lijepo..
