#1 Petar Luković rehabilitovao četnike!
Posted: 18/12/2013 06:30
Na stranici e-novine, čiji je vlasnik Pera Luković, u posljednje vrijeme moguće je svašta vidjeti.
U nekoliko objavljenih tekstova na tom portalu oštro se kritikuje tv serija "Ravna gora", kao svojevrsan pokušaj rehabilitacije četnikog pokreta, i prekrajanja historije Drugog svjetskog rata. Na meti kritike koja se uveliko miješa sa klasičnim novinarskim pljuvanjem, našli su se reditelj Radoš Bajić, i glumac Nebojša Glogovac koji tumači ulogu Draže Mihajlovića.
OK, ništa ne obično, reći će mnogi, to je politika tog portala.
Ali ono što jeste neobično jeste, nekad latentna, nekad manifestna ljubav između e-novina i vladajuće Srpske napredne stranke tj. vodećih lidera ove stranke, Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića.
A ta ljubav počela je bezazleno - objavljivanjem predizborne reklame SNS-a na Lukovićevom portalu. Tada je reagovao jedan sarajevski novinar, koji je, koliko se sjećam, bio saradnik tog portala. Vrlo emotivno je reagovao na tu reklamu, i nije štedio riječi pokude protiv Lukovića. Luković se tada branio da on ne zastupa politiku SNS-a, nego eto, nema se para, pa svaka plaćena reklama je dobro došla. I činilo se da je Sarajevo progutalo ovaj argument svog počasnog građanina, jer je spomenuti novinar bio ušutkan vrlo visoko intoniranim glasovima drugih Sarajlija.
Ali tu ljubav nije prestala, Luković je stao puhao u jedra SNS-a stalnim napadima na njihove glavne rivale Demokratsku stranku, ne štedi se ni Jovanovićev LDP, i praktično do današnjeg dana, ta vrsta podrške SNS-u još traje. Koliko god ima kritike sada opozicionih DS-a i LDP-a, toliko na e-novinama nije moguće pročitati nijednu kritičku riječ protiv vladajućeg SNS-a i njegovih lidera. Vrlo se blagonaklono gleda na sadašnju vladu u Srbiji.
Na e-novinama nećete u posednjih dvije godina protičati ništa o opterećujućoj prošlosti lidera SNS-a a oni su kako se svi sjećamo, (samo)deklarisani četnici.
Ako Nikolić želi da se zaboravi njegov status četničkog vojvode, ako Vučić želi da se zaborave njegova ranija pročetnička politika, šta bi bolje mogli poželjeti nego da jedan portal koji uživa glas da je vrlo liberalan, ne ističe te njihove grijehe iz mladosti, nego naprotiv, da stalno insitira na njihovim sadašnjim dobrim stranama.
Pošto e-novine upravo to rade, ne čine li one, sa sve Perom i saradnicima mu, svojevrsnu rehabilitaciju deklarisanih četnika?
Pa moglo bi se reći da se ta rehabilitacija sprovodi, barem na neki način... No, Sarajevo šuti o toj politici svog počasnog građanina. Bošnjaci hrle na e-novine i tamo se osjećaju kao svoji na svome, pa posredno i sami doprinose četničkoj rehabilitaciji koji sprovodi Luković.
Ona predizborna reklama nije bila incident, kao što se tada mislilo, već početak velike ljubavi između vojvode Nikolića i nižih četničkih oficira sa e-novinama i Perom Lukovićem, ljubavi koja traje evo, mašalah, dvije godine.
Sarajelije su izgleda zadovoljne Lukovićevim iživljavanjem nad običnim glumcem, kojem kao i svakom glumcu predstavlja izazov da igra konroverzne historijske ličnosti, i nad rediteljem (i glumcem iz mnogih partizanskih filmova) koji je možda izazvan idejom da jedan historijski fenomen predstavi, pa makar i naivno, iz drugog ugla; dok su te iste Sarajlije slijepe kod očiju dok Luković pere biografije, ne bezezlenih filmiskih radnika, nego političara koji su imali vrlo opasnu epizodu u jednoj etapi svog političkog djelovanja.
U nekoliko objavljenih tekstova na tom portalu oštro se kritikuje tv serija "Ravna gora", kao svojevrsan pokušaj rehabilitacije četnikog pokreta, i prekrajanja historije Drugog svjetskog rata. Na meti kritike koja se uveliko miješa sa klasičnim novinarskim pljuvanjem, našli su se reditelj Radoš Bajić, i glumac Nebojša Glogovac koji tumači ulogu Draže Mihajlovića.
OK, ništa ne obično, reći će mnogi, to je politika tog portala.
Ali ono što jeste neobično jeste, nekad latentna, nekad manifestna ljubav između e-novina i vladajuće Srpske napredne stranke tj. vodećih lidera ove stranke, Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića.
A ta ljubav počela je bezazleno - objavljivanjem predizborne reklame SNS-a na Lukovićevom portalu. Tada je reagovao jedan sarajevski novinar, koji je, koliko se sjećam, bio saradnik tog portala. Vrlo emotivno je reagovao na tu reklamu, i nije štedio riječi pokude protiv Lukovića. Luković se tada branio da on ne zastupa politiku SNS-a, nego eto, nema se para, pa svaka plaćena reklama je dobro došla. I činilo se da je Sarajevo progutalo ovaj argument svog počasnog građanina, jer je spomenuti novinar bio ušutkan vrlo visoko intoniranim glasovima drugih Sarajlija.
Ali tu ljubav nije prestala, Luković je stao puhao u jedra SNS-a stalnim napadima na njihove glavne rivale Demokratsku stranku, ne štedi se ni Jovanovićev LDP, i praktično do današnjeg dana, ta vrsta podrške SNS-u još traje. Koliko god ima kritike sada opozicionih DS-a i LDP-a, toliko na e-novinama nije moguće pročitati nijednu kritičku riječ protiv vladajućeg SNS-a i njegovih lidera. Vrlo se blagonaklono gleda na sadašnju vladu u Srbiji.
Na e-novinama nećete u posednjih dvije godina protičati ništa o opterećujućoj prošlosti lidera SNS-a a oni su kako se svi sjećamo, (samo)deklarisani četnici.
Ako Nikolić želi da se zaboravi njegov status četničkog vojvode, ako Vučić želi da se zaborave njegova ranija pročetnička politika, šta bi bolje mogli poželjeti nego da jedan portal koji uživa glas da je vrlo liberalan, ne ističe te njihove grijehe iz mladosti, nego naprotiv, da stalno insitira na njihovim sadašnjim dobrim stranama.
Pošto e-novine upravo to rade, ne čine li one, sa sve Perom i saradnicima mu, svojevrsnu rehabilitaciju deklarisanih četnika?
Pa moglo bi se reći da se ta rehabilitacija sprovodi, barem na neki način... No, Sarajevo šuti o toj politici svog počasnog građanina. Bošnjaci hrle na e-novine i tamo se osjećaju kao svoji na svome, pa posredno i sami doprinose četničkoj rehabilitaciji koji sprovodi Luković.
Ona predizborna reklama nije bila incident, kao što se tada mislilo, već početak velike ljubavi između vojvode Nikolića i nižih četničkih oficira sa e-novinama i Perom Lukovićem, ljubavi koja traje evo, mašalah, dvije godine.
Sarajelije su izgleda zadovoljne Lukovićevim iživljavanjem nad običnim glumcem, kojem kao i svakom glumcu predstavlja izazov da igra konroverzne historijske ličnosti, i nad rediteljem (i glumcem iz mnogih partizanskih filmova) koji je možda izazvan idejom da jedan historijski fenomen predstavi, pa makar i naivno, iz drugog ugla; dok su te iste Sarajlije slijepe kod očiju dok Luković pere biografije, ne bezezlenih filmiskih radnika, nego političara koji su imali vrlo opasnu epizodu u jednoj etapi svog političkog djelovanja.
