#1 Tamo gdje život nema milosti
Posted: 12/12/2013 11:44
Ova samohrana majka sa troje maloljetne djece treba nasu pomoc!
Na samom kraju naselja Hambarine kod Prijedora, u nedovršenoj kućici živi četveročlana porodica, samohrana majka Emira Žerić (36) sa troje maloljetne djece. Da biste se uvjerili u tužnu priču jedne od brojnih porodica u našem gradu potrebne su vam jako dobre zimske gume ili u najgoru ruku par gumenih čizama.

Ovdje život nema milosti. U kućici gdje su i prozori neparni, vrata gotovo da i nema, oronuli zidovi koje izjeda vlaga, ova familija provodi svakodnevnicu gotovo bez hrane.
Njihov kućni budžet je tek stotina KM dječijeg doplatka. I tako dugih šest godina otkako su se vratili iz Sanskog Mosta. Mali Amar ima bronhitis, a majka ga svakodnevno dva puta vodi u školu koja je udaljena par kilometara. Za oca koji ih je saminicijativno napustio prije nekoliko godina ne znaju ništa.
Ova samohrana majka do skoro je kao izvor primanja vidjela i na lokalnoj deponiji skupljajući i prodajući metalne sirovine ali su joj to odnedavno kako kaže zabranili.
Kako prehranjujem djecu ne znam ni sama, ali nadam se boljem. Voljela bih imati makar jednu kozu, lakše bi se živjelo, a i malom bi bilo bolje zbog bronhitisa. Čula sam da je to mlijeko zdravo kaže Emira.

Dobri ljudi su mi u nekoliko navrata donosili Kurbansko meso ali je nažalost mnogo toga propalo u vrelim ljetnim danima jer nikada nismo imali frižider. Do jučer nismo imali ni drva. Počeli su da se raspituju i obilaze nas i to mi olakšava ovu patnju.
Zahvaljujem se ovim putem svim dobrim ljudima.
I dok ova majka priča priče koje oduzimaju dah mali Amar sve nijemo i stidljivo promatra, sjedeći na drvenoj kladi sa parom cipela koji su mu primjetno veći za nekoliko brojeva. Izvor http://www.prijedor24.com
Na samom kraju naselja Hambarine kod Prijedora, u nedovršenoj kućici živi četveročlana porodica, samohrana majka Emira Žerić (36) sa troje maloljetne djece. Da biste se uvjerili u tužnu priču jedne od brojnih porodica u našem gradu potrebne su vam jako dobre zimske gume ili u najgoru ruku par gumenih čizama.

Ovdje život nema milosti. U kućici gdje su i prozori neparni, vrata gotovo da i nema, oronuli zidovi koje izjeda vlaga, ova familija provodi svakodnevnicu gotovo bez hrane.
Njihov kućni budžet je tek stotina KM dječijeg doplatka. I tako dugih šest godina otkako su se vratili iz Sanskog Mosta. Mali Amar ima bronhitis, a majka ga svakodnevno dva puta vodi u školu koja je udaljena par kilometara. Za oca koji ih je saminicijativno napustio prije nekoliko godina ne znaju ništa.
Ova samohrana majka do skoro je kao izvor primanja vidjela i na lokalnoj deponiji skupljajući i prodajući metalne sirovine ali su joj to odnedavno kako kaže zabranili.
Kako prehranjujem djecu ne znam ni sama, ali nadam se boljem. Voljela bih imati makar jednu kozu, lakše bi se živjelo, a i malom bi bilo bolje zbog bronhitisa. Čula sam da je to mlijeko zdravo kaže Emira.

Dobri ljudi su mi u nekoliko navrata donosili Kurbansko meso ali je nažalost mnogo toga propalo u vrelim ljetnim danima jer nikada nismo imali frižider. Do jučer nismo imali ni drva. Počeli su da se raspituju i obilaze nas i to mi olakšava ovu patnju.
Zahvaljujem se ovim putem svim dobrim ljudima.
I dok ova majka priča priče koje oduzimaju dah mali Amar sve nijemo i stidljivo promatra, sjedeći na drvenoj kladi sa parom cipela koji su mu primjetno veći za nekoliko brojeva. Izvor http://www.prijedor24.com