Amilci wrote:sickle_and_hammer wrote:anksioznost, napadi panike 100%
godinama se patio, prezivio. pio xanax jedno dvjasosam i po dana i bacio.
pozitivno razmisljanje obavezno. sto vise vremena provodi na otvorenom, kreci se, vjezbaj. sto manje kafe, pljuga i alkohola, sto vise vitamina c, svjezeg voca i povrca. cjepaj kamilicu, lavandu, anis.
nemoj da ti bude frka ni psihologu otic, cisto da se ispricas i otvoris ako nemas osobu sa kojom bi to mogla.
izbjegavaj negativne ljude, ljude koji te sputavaju, smaraju.
nadji neki hobi, cisto da okupiras um.
moras da promjenis zivot i zivotne navike. samo polako, korak po korak. nista se ne desava preko noci, naoruzaj se strpljenjem, vjeruj u sebe i bit ce sve ok.
ako ne budes imala volje da nesto mjenjas, ucis nesto novo, MORAS da se natjeras! ipak je to za tvoje dobro, ti i tvoje zdravlje trebaju da ti budu prioritet.
znam kako ti je, patio sam se sa time, nije lako, al moze se izljecit.
bit ces ti ok!
pozdrav.
I meni je takodje lakse kada se krecem napolju,i sa poztivno nastrojenim ljudima.Bas kada se prepadnem imam jace simptome.Najveci problem mi je kada trebam negdje ici sama,pa tad me bas neka panika uhvati,i strah i onda mi simptomi budu jos intezivniji (Pa popijem Lexislium,jedino tako mogu negdje ici,bude mi lakse,al ne smijem da ga koristim previse,postala bih ovisna o njemu) Jel tebi bilo lakse kad popijes tu tabletu ?. Kako je tebi sada,za koliko si se "izlijecio" ? Na koji nacin prebrodi sve ovo ? Jesu ti rekli da je to na nervnoj bazi sve ?

I hvala ti,i izvni ako sam naporna,al covjek onako svasta pokusa,kako bi mu bilo bolje .
nisi naporna, pitaj sve sto te interesuje, tu smo da cavrljamo!
pa kad popijem tu tabletu, ne da mi bude lakse, nego ono bas me boli kurac, al to nisam htjeo i zato sam i presto da ih uzimam. kontam, kad sam tolko vremena bio bez njih, opet cu pa kako bude. hvala manituu, sve je proslo,ne znam ni sam kako. kad covjek skonta da ima problem, i kad pocne da radi na njemu, nekako od tad pocne i da se osjeca bolje.
jeste, i meni su rekli da je zivac u pitanju. obletio sam sve moguce hecime, snimo sve djelove tjela raznim skenerima, vadio sve moguce nalaze, kad ono vele, ovo sto ti imas se ne moze snimit a ni izvadit, haj ti na razgovor.
ja sam sad ok, valjda. uglavnom, ne trese me nikaka panika, ne drhtim, ne znojim se... ne mogu ti rec kako je sve to proslo jer fkt neznam. nisam nikad mislio o tome, nit sam pratio sta mi se desava. al samo znam da dugo vec nemam frku, i da se moze covjek moze kutarisat ovog sranja.
kazu da je dobra stvar i dnevnik vodit. svaki dan zapises sta ti ide na kurac, nakenjas se na papir i tako olaksas dusu. ja to licno nisam praktikovo, al eto da cisto da znas.
ne znam jesam li ti ista pomogo sa ovim sto sam se nakenjo ovde, al znaj da ima masa ljudi sa tim problemom i da nisi jedina.
daj si vremena, i bit ce sve ok.
pozdrav!