https://fcjp.ba/templates/ja_avian_ii_d ... _Ramic.pdf
Fondacija Centar za javno pravo
Lejla Ramić, Novi model naplate RTV takse
Citat:
3.Zaključak
Na temelju analiziranog, model naplate takse, koji egzistira na jednom dijelu teritorije BiH je nezakonit jer je u suprotnosti sa članom 36 stav 2 Zakona o zaštiti potrošača u BiH. Zakonom utemelje no pravo potrošača je da za svaku pruženu uslugu, uz izričito navođenje RTV takse, bude dostavljen pojedinačni račun. Uprkos navodima JP Elektroprivrede BH o postupanju preduzeća u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača BiH, iz činjeničnog stanja nedvojbeno proizilazi očigledno kršenje i postupanje u suprotnosti sa zakonom garantiranim pravima potrošača.
Postupku povjeravanja naplate RTV takse drugim pravnim licima na ugovornoj osnovi mora prethoditi afirmativna odluka Odbora sistema. Ona u ovom slučaju ne postoji. Samim time, pozivanje JP Elektroprivreda BiH na postojanje poslovnog ugovora kao legalnog i legitimnog osnova nema zakonsko uporište.
Aktuelnim modelom naplate takse, kao mjesečne naknade za posjedovanje radio/TV prijemnnika krši se pravo pristupa osnovnim potrebama i uslugama, pravo izbora, jednakost u pristupu i tretmanu svih potrošača. Postupanje javnog preduzeća, koje na tržištu ima monopolski položaj s obzirom da se bavi uslugama od interesa za državu, je nedopustivo. Javno preduzeće JP Elektroprivreda BiH svojim postupanjem krši odredbu stava 2 člana 36 Zakona o zaštiti potrošača BiH. Nezakonitost postojećeg modela za posljedičnu vezu ima netransparentnost plaćanja RTV takse. Nedostatak transparentnosti plaćanja proizilazi iz činjenice da na platnom nalogu, koji je sastavni dio računa, nije posebno iskazan iznos za RTV taksu, već je iskazan cijeli iznos (utrošena električna energija + RTV taksa). Upitno je da li prosječni potrošač analizira stavke računa koji mu se dostavlja uz nalog za plaćanje. Iako JP Elektroprivreda BiH iznosi argument koji se temelji na postojanju mogućnosti plaćanja samo iznosa koji se odnosi na isporuku električne energije, bez plaćanja iznosa koji se odnosi na RTV taksu putem priznanica ili putem korekcije iznosa na automatskim elektronskim uplatnicama, svrsishodno je postaviti pitanje da li je prosječni potrošač upoznat sa ovom mogućnošću korigovanja iznosa ili upotrebe priznanica kako bi se platila samo usluga električne energije?
Kao jedan od mehanizama za uspostavu finansijski stabilnog javnog RTV servisa je povećavanje procenta naplate RTV takse, kao ključnog izvora finansiranja RTV servisa. Međutim, model naplate ne smije ugrožavati prava platiša, kao i nametati obavezu koja nije sastavni dio ugovora zaključenog sa isporučiteljem električne energije.
Novi model naplate takse pored kršenja potrošačkih prava ujedno je i diskriminatorni budući da se primjenjuje samo na dijelu teritorije Bosne i Hercegovine. Trošak takse snose potrošači koji uslugu električne energije dobivaju od JP Elektroprivreda BiH. Na osnovu teritorijalne pripadnosti potrošači koji plaćaju energiju JP Elektroprivreda tretirani su nepovoljnije od osoba koje se nalaze u uporedivom ili analognom položaju izvan ovog teritorija, odnosno, bilo gdje na teritoriji Bosne i Hercegovine. Pravo na jednak tretman znači i pravo na jednakost pred zakonom. Ovo pravo podrazumijeva i mogućnost fizičkih i pravnih lica da pod jednakim uslovima imaju pristup pravnim sredstvima i da državni organi osiguraju da se o njihovim pravima na teritoriji BiH rješava pod jednakim uslovima. Kako je potrošačima samo na teritoriju JP Elektroprivreda uspostavljena obaveza naplate RTV taksi, to je na djelu diskriminacija po osnovu teritorijalne pripadnosti u odnosu na sve građane BiH koji se nalaze u uporedivoj ili analognoj situaciji, a nisu nastanjeni na ovom teritoriju. Oslanjajući se na sve to, dodatni razlog neodrživosti aktuelnog modela plaćanja proizilazi iz nepristupanja i dva preostala isporučitelja električne energije zaključivanju poslovnog ugovora o novom modelu naplate RTV takse.
Na temelju izloženog zaključujem da je potrebno promijeniti postojeći model naplate RTV takse, kojim će biti otklonjeni nedostaci aktuelnog modela plaćanja takse. Potrebno je uspostaviti model naplate koji će istovremeno omogućiti ostvarivanje interesa javnog RTV servisa BiH i poštivanje prava i interesa potrošača. Neosporno je da je zakonito povjeriti naplatu usluge drugom preduzeću ili agenciji na ugovornoj osnovi, uz postojanje prethodne saglasnosti Odbora sistema, ali ne na način da se usluga koja se isporučuje i RTV taksa objedinjavaju na jednom računu i platnom nalogu.