tornjak?
-
mirza
- Posts: 39
- Joined: 10/05/2002 00:00
#1 tornjak?
sta ce biti sa tornjakom? cuo sam da susjedi pokusavaju da ga prisvoje, bas bi me naljutili da to uspiju?!
- manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#2
Ako bude dobro i predano uz prismotru
kinologa posvećivao pažnju tornjankama
onda će biti ono što bu
a to je ovo
Tornjak je Bosanac a možda i Hercegovac
a ovi ljudi su se pobrinuli da se zna kako izgleda čistokrvni
arijevac
u Tornjaka

pa Njegovo Veličanstvo Sultan

pa hadžo
Boni

i glavni u raji
Dango

Eto , ima ljudi koji će spriječiti tvoj
bijes.
Tornjak je Bosanac a možda i Hercegovac

pa Njegovo Veličanstvo Sultan

pa hadžo

i glavni u raji

Eto , ima ljudi koji će spriječiti tvoj
-
Tornjak
- Posts: 363
- Joined: 30/12/2004 00:17
#3
Jos u bivsoj Jugoslaviji se dokazalo da ova pasmina pripada Bosni i Hercegovini i naravno kada se Jugoslavija raspala tada su pocela i Hrvatska i Srbija i Makedonija cak i Bugarska da tacno receno ukradu Tornjaka od Bosne i Hercegovine. Ali naravno Tornjak je Bosansko-Hercegovacki pastirski pas.


Nedajmo svoga Tornjaka


Nedajmo svoga Tornjaka
- horns&drums
- Posts: 15667
- Joined: 16/03/2004 16:24
- Location: Quaff a cup to the dead already and hooray for the next to die
#5
Brazzo, Skljoco te bas uzeo pod svojemanijak1 wrote:Tornjak je Bosanac a možda i Hercegovac![]()
.
-
privremeni
- Posts: 1522
- Joined: 29/07/2003 00:00
#9
a imamo li mi u Bosni uopce Kinoloski savez i sta su uradili ili onaj Travnicanin radi sam na svoju ruku?
- manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#10
Zvaničnom odlukom bivšeg JKS-a (Jugoslovenskog kinološkog saveza) 09. 05. 1981. godine otvoren je uslovni rodovnik za BOSANSKO-HERCEGOVAČKOG PASTIRSKOG PSA – TORNJAKA i oformljena komisija za registraciju pasa, uvođenje svih pasa u rodovnu knjigu i standardizaciju ove pasmine. Ovaj tim je bio zadužen da pregleda sve pse, kako u Bosni i Hercegovini tako i u susjednim republikama. Čak i prije ovog “početka” standardizacije Tornjaka u Travniku je 1972. god. osnovan K.K. “Tornjak” koji je vodio evidenciju o brojnom stanju pasa i uzgoju. Kako Bosanski-hercegovacki kinološki savez tako i K.K. Tornjak svoje su aktivnosti oko Tornjaka obavljali i u toku agresije na BiH (1992.-1995.) koliko su to dozvoljavale mogućnosti. Po završetku rata došlo je do preregistriranja Kinološkog kluba “Tornjak” - Travnik i od tada klub radi pod patronatom Unije kinoloških saveza Bosne i Hercegovine odnosno Bosanskog kinološkog saveza. Klubu je povjereno vođenje uzgoja Bosansko-hercegovačkog pastirskog psa-Tornjaka.
-
privremeni
- Posts: 1522
- Joined: 29/07/2003 00:00
#11
Imao prilike na Vlasicu vidjeti, prema vlasnikovom objasnjenju (sam sam laik) i Bosanskog tornjaka i Hrvatskog ? -da li se isto kaze tornjak. Vizuelno je razlika ogromna, Bosanski tornjak je ,da nista drugo, mnogo krupniji, pravi planinski pas, a ovaj drugi djeluje vise kao pas nizije. Sta je potrebno da bude medjunarodno priznat?
-
St.Germain
- Posts: 2218
- Joined: 22/12/2002 00:00
#12
ima u Danima tekst o tome, ako koga interesuje, postiracu ga
- manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#13
-
St.Germain
- Posts: 2218
- Joined: 22/12/2002 00:00
#14
voila!
Kinologija: Bosanski pastirski pas tornjak na putu ka balkanskoj integraciji
Jugoslavenstvo među psima
Na sastanku stručne komisije Međunarodne kinološke federacije 12. marta 2005. u Beogradu, bosanski tornjak bi mogao biti svrstan u grupaciju balkanskih pastirskih pasa, čime bi BiH izgubila još jedan svoj brand name
Amer Obradović
Na svijetu postoji 385 pasmina pasa. Iako nije upisana na tu listu, jedna obitava u BiH, uglavnom na planini Vlašić. Pas te rase je dobroćudan prema ljudima, a agresivan prema zvijerima i napadačima na tor, ograđeni prostor za smještaj ovaca na otvorenom na planinskoj ispaši. Upravo je zbog toga naš najpoznatiji pas i dobio ime tornjak.
Malo je danas pasmina pasa koje imaju stare i precizne podatke o svom postojanju, obliku, boji, visini i namjeni a da nisu priznate.
Bosanski pastirski pas tornjak ima, pak, bogat historijat, koji mu neće biti dovoljan za njegovu potpunu standardizaciju.
Bosanac i(li) Balkanac Prvi podatak o njegovom prisustvu u Bosni stariji je čak 122 godine od dokumenta koji se često naziva rodnim listom naše države - Povelje Kulina bana. U tom dokumentu iz 1067. godine, koji je sačuvan u Đakovačkoj nadbiskupiji, tornjak se spominje kao Canis montanus, ili planinski pas, sa njegovim tjelesnim mjerama i osobinama. Skoro hiljadu godina kasnije, prijeti mu gubljenje bosanskog identiteta.
Stručna komisija Međunarodne kinološke federacije (FCI) sastat će se 12. marta ove godine u Beogradu, gdje će se raspravljati o novim pasminama pasa. "FCI je jedina meritorna da presuđuje o novim pasminama, da ih standardizira. Ona utvrđuje, kada neko podnese zahtjev, i da li postoji dovoljno razlika između pasmina da bi se standardizirala i zaštitila nova vrsta", kaže Refet Hadžić, predsjednik Unije kinoloških saveza BiH.
U Beogradu će se, dakle, raspravljati o sudbini psa koji je uvijek nepovjerljiv prema strancima i otporan na bolesti, o sudbini milenijskog stanovnika BiH koji je generacijama u sebi sakupljao sve odlike podneblja u kojem obitava. Tornjaku prijeti svrstavanje u balkansku grupaciju pasa. Hadžić priča: "Sastanak u Beogradu odgovara BiH da zaštiti svoju baštinu. Ovo je jako važno i veoma je bitno istaći da se ne radi samo o psu. Velika bi bila stvar kada bi BiH uspjela dokazati da ima nešto što nema cijeli svijet. Da je to naš specifikum, što i jeste. Međutim, treba i strahovati u Beogradu zbog jednog koncepta koji se pojavio, a to je da bi se naš tornjak mogao registrovati u grupu - balkanski pastirski pas. Znači, može se desiti da BiH kroz jednu takvu opciju izgubi taj identitet, jer bi bosanski pastirski pas postao balkanski. Tu se uključilo dosta zemalja, postoji interes Hrvatske, Rumunije, Bugarske, Grčke i SiCG. Rumuni i Bugari imaju svoja dva psa, međutim sličnosti sa našim tornjakom su onolike koliko ličimo ja i jedan Rumun ili Bugarin. Dakle, ti psi i nisu baš slični."
Borba za priznanje tornjaka kao autohtone pasmine počela je znatno prije osamostaljenja BiH. Za vrijeme bivše Jugoslavije također je bila jagma za tornjakom, koji je na ovdašnje prostore stigao vjerovatno iz Irana, a bh. kinolozi su pokrenuli veliku kampanju za priznanje ove pasmine.
Jugoslaven i(li) Bosanac Kao autohtona rasa, tornjak je registriran osamdesetih prošlog stoljeća pod imenom bosanskohercegovački pastirski pas - tornjak, a za njega je tada otvoren jugoslavenski rodovnik. Formirana je komisija kinoloških sudija sa zadatkom da uradi stručni dio poslova potrebnih za standardizaciju pasmine i njeno registriranje kod FCI-ja kao nove autonomne pasmine pasa pod gore navedenim imenom. Međutim, ni tada odrednica bosanski nije odgovarala.
"Standardizacija tornjaka bila je gotova 1981. godine. U tadašnjoj komisiji su bila fra Petar Krasić, pokojni Ante Kozina... Gdje je zapelo i zašto ta standardizacija nije otišla u Međunarodnu kinološku federaciju? Insistiralo se da se pas nazove jugoslavenski, a ne bosanski pastirski pas. Ante Kozina je insistirao na nazivu bosanski i zato je priznanje tornjaka bilo zaustavljeno. Hrvatska je paralelno radila projekat i ona sada želi da tornjaka standardizira kao hrvatskog psa", kaže Hadžić.
Za Hrvate je dokument iz 1067. isto važan jer je sačuvan u Đakovu. U 13. stoljeću, zbog tadašnjih nemirnih i nesigurnih prilika u Bosni, bosanski biskup i bosanski kaptol morali su napustiti svoje sjedište: Brdo kod Sarajeva. Prešli su Savu, te biskupsku katedru (sjedište) prenijeli u Đakovo, zadržavši tada još uvijek i duhovnu ovlast nad Bosnom. Otud je i dokument o planinskom psu sačuvan u ovom hrvatskom gradu.
Pomoć države Gorštak s Vlašića je krupan pas, sa vrlo snažnim i skladnim oblikom tijela; duge dlake sa poddlakom, sa osnovnom bijelom bojom i flekama po tijelu i glavi. Posebna odlika ovog psa je karakterističan visoko nošeni, dlakavi rep. Od 1998. do 2005. u BiH je upisano oko 2.000 novih tornjaka. Za proglašenje pasmine, prema pravilima Međunarodne kinološke federacije, minimum su 64 psa. Hrvatska je, naprimjer, za 13 godina (1992.-2005.) upisala 1.548 pasa sličnih našem tornjaku. Na Homolju, u Srbiji, pronađeno je svega nekoliko pasa, na jako maloj površini.
Hadžić smatra kako su naši susjedi učinili mnogo više, iako BiH ima bolje predispozicije za standardizaciju tornjaka: "Hrvati žele svog, Srbi svog, samo nas nema nigdje. Ne znam da ih je iko izbrojao na Homolju i pokazao 20 takvih pasa - e zato bi oni rado ušli u balkansku grupaciju. Hrvatska i SiCG su stalne članice FCI-ja, a mi smo pridružena, a samo stalne članice mogu aplicirati nove pasmine. Ne treba zaboraviti da je bivša Jugoslavija bila jedna od najuticajnijih članica FCI-ja. Za nekoliko godina, kada mi postanemo stalna članica, sve će biti druga priča, međutim valja se do tada boriti za našeg tornjaka. No, ovaj sastanak u Beogradu bi mogao to pokvariti, zato trenutno lobiram ljude koji vole BiH i kojima je stalo do simbola naše države. Problem je i taj što naše društvo ne prihvata nešto što je bosanskohercegovačko. A i ulaganja u nešto što ne donosi profit nisu nikome atraktivna. Zato bi država morala pomoći."
Opasnost da tornjak završi u pasmini sa grupom pastirskih pasa sa Balkana jeste velika. "Kako se može stvoriti jedna nova pasmina pasa? To ne mogu stvoriti laici. Jedna pasmina je skup genetskih osobina psa, koji je sposoban da to prenese na svoje potomke. Dakle, kada je jedan pas tornjak - zna se kako će njegov potomak izgledati, koliko će narasti, kako će se ponašati… U tome je i razlika između rasnog i nerasnog psa, koji je 'genetska bomba': ne zna se kakav će taj pas biti - miran, agresivan, lovni, nelovni… Tornjak je dokaz da se već hiljadu godina ovdašnji narod bavio stočarstvom. On može odslikati i mentalitet ljudi sa kojima je živio: naš planinski pas nije agresivan, miran je i ne napada. Ako nije teško zapamtiti da je metaksa grčko piće, da je Francuska zemlja vina, a Njemačka zemlja automobila, zašto mi ne bismo bili poznati po tornjaku?", zaključuje Hadžić.
Susjedski odnosi
Kolateralno priznanje
U SiCG odnedavno se pojavila opcija koja zagovara balkansku pasminu pasa, gdje bi bio svrstan i srpski pastirski pas. Ova grupa pasa obitava na planini Homolj. Beogradski sastanak je, prema riječima Hadžića, iniciran iz krugova koje ne podržava niti Kinološki savez SiCG: "Oni pokušavaju da tu kolateralno bude priznat taj srpski pas. To BiH ne odgovara. Mi smo pozvani u Beograd i tamo ćemo reći da smo protiv koncepta balkanskog psa. Ako ćemo gledati politički, to nam se slično već godinama nameće."
S druge strane, ni zapadni susjed ne miruje: Hrvatska je prije 13 godina oformila Komisiju za zaštitu tornjaka. Predsjednik Unije kinoloških saveza BiH ne negira postojanje tornjaka u Hrvatskoj, međutim taj pas nije identičan bosanskom: "Bosanski tornjak je strogo vezan za planinske predjele. On je snažniji, koščatiji i kraći od sličnog u Hrvatskoj. U BiH nijedan tornjak nije jednobojan, dok u Hrvatskoj može biti. U Hrvatskoj je to više nizijski pas, što je i logično jer su bosanski stočari zimi stoku i pse vodili u nizije, gdje se dio tih pasa zadržao. Mi imamo potpisan protokol sa Hrvatskom, u kojem stoji da ne može samo Hrvatska imati svog psa, nego BiH mora imati svoj varijetet. Jer to nisu dva ista psa."
Kinologija: Bosanski pastirski pas tornjak na putu ka balkanskoj integraciji
Jugoslavenstvo među psima
Na sastanku stručne komisije Međunarodne kinološke federacije 12. marta 2005. u Beogradu, bosanski tornjak bi mogao biti svrstan u grupaciju balkanskih pastirskih pasa, čime bi BiH izgubila još jedan svoj brand name
Amer Obradović
Na svijetu postoji 385 pasmina pasa. Iako nije upisana na tu listu, jedna obitava u BiH, uglavnom na planini Vlašić. Pas te rase je dobroćudan prema ljudima, a agresivan prema zvijerima i napadačima na tor, ograđeni prostor za smještaj ovaca na otvorenom na planinskoj ispaši. Upravo je zbog toga naš najpoznatiji pas i dobio ime tornjak.
Malo je danas pasmina pasa koje imaju stare i precizne podatke o svom postojanju, obliku, boji, visini i namjeni a da nisu priznate.
Bosanski pastirski pas tornjak ima, pak, bogat historijat, koji mu neće biti dovoljan za njegovu potpunu standardizaciju.
Bosanac i(li) Balkanac Prvi podatak o njegovom prisustvu u Bosni stariji je čak 122 godine od dokumenta koji se često naziva rodnim listom naše države - Povelje Kulina bana. U tom dokumentu iz 1067. godine, koji je sačuvan u Đakovačkoj nadbiskupiji, tornjak se spominje kao Canis montanus, ili planinski pas, sa njegovim tjelesnim mjerama i osobinama. Skoro hiljadu godina kasnije, prijeti mu gubljenje bosanskog identiteta.
Stručna komisija Međunarodne kinološke federacije (FCI) sastat će se 12. marta ove godine u Beogradu, gdje će se raspravljati o novim pasminama pasa. "FCI je jedina meritorna da presuđuje o novim pasminama, da ih standardizira. Ona utvrđuje, kada neko podnese zahtjev, i da li postoji dovoljno razlika između pasmina da bi se standardizirala i zaštitila nova vrsta", kaže Refet Hadžić, predsjednik Unije kinoloških saveza BiH.
U Beogradu će se, dakle, raspravljati o sudbini psa koji je uvijek nepovjerljiv prema strancima i otporan na bolesti, o sudbini milenijskog stanovnika BiH koji je generacijama u sebi sakupljao sve odlike podneblja u kojem obitava. Tornjaku prijeti svrstavanje u balkansku grupaciju pasa. Hadžić priča: "Sastanak u Beogradu odgovara BiH da zaštiti svoju baštinu. Ovo je jako važno i veoma je bitno istaći da se ne radi samo o psu. Velika bi bila stvar kada bi BiH uspjela dokazati da ima nešto što nema cijeli svijet. Da je to naš specifikum, što i jeste. Međutim, treba i strahovati u Beogradu zbog jednog koncepta koji se pojavio, a to je da bi se naš tornjak mogao registrovati u grupu - balkanski pastirski pas. Znači, može se desiti da BiH kroz jednu takvu opciju izgubi taj identitet, jer bi bosanski pastirski pas postao balkanski. Tu se uključilo dosta zemalja, postoji interes Hrvatske, Rumunije, Bugarske, Grčke i SiCG. Rumuni i Bugari imaju svoja dva psa, međutim sličnosti sa našim tornjakom su onolike koliko ličimo ja i jedan Rumun ili Bugarin. Dakle, ti psi i nisu baš slični."
Borba za priznanje tornjaka kao autohtone pasmine počela je znatno prije osamostaljenja BiH. Za vrijeme bivše Jugoslavije također je bila jagma za tornjakom, koji je na ovdašnje prostore stigao vjerovatno iz Irana, a bh. kinolozi su pokrenuli veliku kampanju za priznanje ove pasmine.
Jugoslaven i(li) Bosanac Kao autohtona rasa, tornjak je registriran osamdesetih prošlog stoljeća pod imenom bosanskohercegovački pastirski pas - tornjak, a za njega je tada otvoren jugoslavenski rodovnik. Formirana je komisija kinoloških sudija sa zadatkom da uradi stručni dio poslova potrebnih za standardizaciju pasmine i njeno registriranje kod FCI-ja kao nove autonomne pasmine pasa pod gore navedenim imenom. Međutim, ni tada odrednica bosanski nije odgovarala.
"Standardizacija tornjaka bila je gotova 1981. godine. U tadašnjoj komisiji su bila fra Petar Krasić, pokojni Ante Kozina... Gdje je zapelo i zašto ta standardizacija nije otišla u Međunarodnu kinološku federaciju? Insistiralo se da se pas nazove jugoslavenski, a ne bosanski pastirski pas. Ante Kozina je insistirao na nazivu bosanski i zato je priznanje tornjaka bilo zaustavljeno. Hrvatska je paralelno radila projekat i ona sada želi da tornjaka standardizira kao hrvatskog psa", kaže Hadžić.
Za Hrvate je dokument iz 1067. isto važan jer je sačuvan u Đakovu. U 13. stoljeću, zbog tadašnjih nemirnih i nesigurnih prilika u Bosni, bosanski biskup i bosanski kaptol morali su napustiti svoje sjedište: Brdo kod Sarajeva. Prešli su Savu, te biskupsku katedru (sjedište) prenijeli u Đakovo, zadržavši tada još uvijek i duhovnu ovlast nad Bosnom. Otud je i dokument o planinskom psu sačuvan u ovom hrvatskom gradu.
Pomoć države Gorštak s Vlašića je krupan pas, sa vrlo snažnim i skladnim oblikom tijela; duge dlake sa poddlakom, sa osnovnom bijelom bojom i flekama po tijelu i glavi. Posebna odlika ovog psa je karakterističan visoko nošeni, dlakavi rep. Od 1998. do 2005. u BiH je upisano oko 2.000 novih tornjaka. Za proglašenje pasmine, prema pravilima Međunarodne kinološke federacije, minimum su 64 psa. Hrvatska je, naprimjer, za 13 godina (1992.-2005.) upisala 1.548 pasa sličnih našem tornjaku. Na Homolju, u Srbiji, pronađeno je svega nekoliko pasa, na jako maloj površini.
Hadžić smatra kako su naši susjedi učinili mnogo više, iako BiH ima bolje predispozicije za standardizaciju tornjaka: "Hrvati žele svog, Srbi svog, samo nas nema nigdje. Ne znam da ih je iko izbrojao na Homolju i pokazao 20 takvih pasa - e zato bi oni rado ušli u balkansku grupaciju. Hrvatska i SiCG su stalne članice FCI-ja, a mi smo pridružena, a samo stalne članice mogu aplicirati nove pasmine. Ne treba zaboraviti da je bivša Jugoslavija bila jedna od najuticajnijih članica FCI-ja. Za nekoliko godina, kada mi postanemo stalna članica, sve će biti druga priča, međutim valja se do tada boriti za našeg tornjaka. No, ovaj sastanak u Beogradu bi mogao to pokvariti, zato trenutno lobiram ljude koji vole BiH i kojima je stalo do simbola naše države. Problem je i taj što naše društvo ne prihvata nešto što je bosanskohercegovačko. A i ulaganja u nešto što ne donosi profit nisu nikome atraktivna. Zato bi država morala pomoći."
Opasnost da tornjak završi u pasmini sa grupom pastirskih pasa sa Balkana jeste velika. "Kako se može stvoriti jedna nova pasmina pasa? To ne mogu stvoriti laici. Jedna pasmina je skup genetskih osobina psa, koji je sposoban da to prenese na svoje potomke. Dakle, kada je jedan pas tornjak - zna se kako će njegov potomak izgledati, koliko će narasti, kako će se ponašati… U tome je i razlika između rasnog i nerasnog psa, koji je 'genetska bomba': ne zna se kakav će taj pas biti - miran, agresivan, lovni, nelovni… Tornjak je dokaz da se već hiljadu godina ovdašnji narod bavio stočarstvom. On može odslikati i mentalitet ljudi sa kojima je živio: naš planinski pas nije agresivan, miran je i ne napada. Ako nije teško zapamtiti da je metaksa grčko piće, da je Francuska zemlja vina, a Njemačka zemlja automobila, zašto mi ne bismo bili poznati po tornjaku?", zaključuje Hadžić.
Susjedski odnosi
Kolateralno priznanje
U SiCG odnedavno se pojavila opcija koja zagovara balkansku pasminu pasa, gdje bi bio svrstan i srpski pastirski pas. Ova grupa pasa obitava na planini Homolj. Beogradski sastanak je, prema riječima Hadžića, iniciran iz krugova koje ne podržava niti Kinološki savez SiCG: "Oni pokušavaju da tu kolateralno bude priznat taj srpski pas. To BiH ne odgovara. Mi smo pozvani u Beograd i tamo ćemo reći da smo protiv koncepta balkanskog psa. Ako ćemo gledati politički, to nam se slično već godinama nameće."
S druge strane, ni zapadni susjed ne miruje: Hrvatska je prije 13 godina oformila Komisiju za zaštitu tornjaka. Predsjednik Unije kinoloških saveza BiH ne negira postojanje tornjaka u Hrvatskoj, međutim taj pas nije identičan bosanskom: "Bosanski tornjak je strogo vezan za planinske predjele. On je snažniji, koščatiji i kraći od sličnog u Hrvatskoj. U BiH nijedan tornjak nije jednobojan, dok u Hrvatskoj može biti. U Hrvatskoj je to više nizijski pas, što je i logično jer su bosanski stočari zimi stoku i pse vodili u nizije, gdje se dio tih pasa zadržao. Mi imamo potpisan protokol sa Hrvatskom, u kojem stoji da ne može samo Hrvatska imati svog psa, nego BiH mora imati svoj varijetet. Jer to nisu dva ista psa."
- stickitout
- Posts: 1744
- Joined: 15/01/2005 23:58
#16
Bas tako "pravi Bosanac"
Znam da je Josip Pejakovic imao jednog, svaki dan smo se u velikom parku vidjali u Sa. Taj gdje naumi da ode on ode, nije nas 5 moglo da ga zaustavi, cirkus pravi. Nije bio dresiran a tvrdoglav do bola.....pravi Bosanac
Znam da je Josip Pejakovic imao jednog, svaki dan smo se u velikom parku vidjali u Sa. Taj gdje naumi da ode on ode, nije nas 5 moglo da ga zaustavi, cirkus pravi. Nije bio dresiran a tvrdoglav do bola.....pravi Bosanac
-
rei
- Posts: 1101
- Joined: 21/02/2005 12:40
#17
manijak1 wrote:
Zvaničnom odlukom bivšeg JKS-a (Jugoslovenskog kinološkog saveza) 09. 05. 1981. godine otvoren je uslovni rodovnik za BOSANSKO-HERCEGOVAČKOG PASTIRSKOG PSA – TORNJAKA i oformljena komisija za registraciju pasa, uvođenje svih pasa u rodovnu knjigu i standardizaciju ove pasmine. Ovaj tim je bio zadužen da pregleda sve pse, kako u Bosni i Hercegovini tako i u susjednim republikama. Čak i prije ovog “početka” standardizacije Tornjaka u Travniku je 1972. god. osnovan K.K. “Tornjak” koji je vodio evidenciju o brojnom stanju pasa i uzgoju. Kako Bosanski-hercegovacki kinološki savez tako i K.K. Tornjak svoje su aktivnosti oko Tornjaka obavljali i u toku agresije na BiH (1992.-1995.) koliko su to dozvoljavale mogućnosti. Po završetku rata došlo je do preregistriranja Kinološkog kluba “Tornjak” - Travnik i od tada klub radi pod patronatom Unije kinoloških saveza Bosne i Hercegovine odnosno Bosanskog kinološkog saveza. Klubu je povjereno vođenje uzgoja Bosansko-hercegovačkog pastirskog psa-Tornjaka.
Eto čiji je tornjak
preslatki su ...
