Pih, a sta bi tek bilo da nisu presli u partizane? Malo bi se teze komunisti dokopali Jugoslavije na kraju rata bez Srba koji su cinili skoro pa polovinu citave vojske (tacnije 44%).
Ne laje pas zbog sela nego zbog svoje guzice.
Da Tito nije ponudio vodeću poziciju Srbima u NOP-u, obnovio Jugoslaviju, koja se ni u kom slučaju nije smjela obnoviti već tada, i ponudio Srbima mjesto među pobjednicima u ratu, nikada, ali nikada ne bi prešli u partizane.
Goli interes, zla namjera, i velikosrpska strategija i agenda.
Bilo kako bilo, ta prica o Srbima iskljucivo kao cetnicima pre 43' odavno ne pije vodu uzimajuci u obzir da su bili vecina od pocetka rata pa do kraja u partizanama od Bosne do Kosova. Same 1941., uza Srbija je imala najvise clanova - 23,000 za razliku od ostalih republika.
Mozemo i dalje od Srbije dakako...
Bitka na Sutjesci na primer :
- Srba iz Bosne i Hercegovine oko 7000
- Hrvata iz Dalmacije oko 5200
- Srba iz Hrvatske 3 900
- Crnogoraca 3337
- Srba iz Srbije 1492
- Muslimana 866
Pa Hrvatska 1942 :
6.lička - 96% Srba
7.banijska - 92% Srba
8.kordunaška - 95% Srba
12.slavonska - 85% Srba
Cudna je ipak naprimer cinjenica da nakon kapitulacije Italije, broj Hrvata u hrvatskim partzanama naglo raste od oktobra 1943. i nadmasuje broj hrvatskih Srba, pa pri kraju 44' cine cak 60% vojske za vrlo kratak vremenski period.
No kako god okrenes jedno ostaje sigurno - bez tako omrazenih Srba odakle god bili pa tako i iz samog Mordora pardon Srbije , SFRJ ne bi ni postojala, pa tako ni Bosna i Hercegovina u svojim AVNOJ-evskim granicama na kojoj temelji svoju nezavisnost i suverenost. (tacnije na kojoj bi trebala da temelji umesto Dejtona).
I da napomenem :
Ljotic je ima vojsku od samo 3500 , dok je Ravnogorski pokret u najboljem slucaju 1943. brojao 50,000 van Srbije sto je neuporedivo manje sa brojnim stanjem Srba u partizanama te godine.
Tito je iz Beograda 1941 izašao u Užice sa 9000 radnika - komunista, i 17000 SKOJ-evaca slovom i brojem 26000 ljudi. To je otprilike jezgro pokreta i prijeratni komunisti - šaka jada.
Kad se to uporedi sa stotinama hiljada četnika od prvog dana, jasno je zašto je tražio pregovore sa Dražom, i zašto Draža nije pristao.
Srbi su prilazili partizanima samo iz razloga što su tu nalazili aktivnu zaštitu od ustaša i progona, i potrajalo je do 1943 dok ih je većina stavila petokrake na kape, a i to iz interesa. Kad god su četnici imali jaku alternativu, prilazili bi četnicima prvo, pa tek onda partizanima.
Ne precjenjuj brojno stanje partizana, većina tih su ljudi koji su vagali, pa ostali u partizanima, pa iza rata se brojali kao takvi. Lokalne srpske milicije koje su u jednom džepu imali petokraku, a u drugom kokardu. Pravih hard core partizana i komunista je bilo vrlo malo, često samo komesar i komandant brigade među hiljadama drugih.
Nema smisla da se prozivamo brigadama - bila je i 106 i 109 muslimanska sa bošnjačkom većinom, pa nikom ništa.
Ko god ne vjeruje da Srbi u ogromnoj većini među partizanima nisu bili ništa više nego presvučeni četnici (čast rijetkim izuzecima), treba da se sjeti 90tih i lakoće s kojom je JNA postala ono što je od početka i bila, četnička i veliko-srpska vojska sa lijevim predznakom i slovenačko-hrvatskim mješancem kao komandantom.