Forum Klix.ba

Koliko znam, ovo je bio jedan od posljednjih slučajeva policijsko-sudskog progona "neprijatelja" u socijalističkoj BiH.
01.04.1986. došlo je do masovnog privođenja građana srpske nacionalnosti sa Ilidže. Sve je rađeno po već oprobanom receptu: identificiranje "neprijatelja" iz određene nacionalne grupe, masovno hapšenje (po pravilu uglednijih) ljudi te nacije, da bi se potom, na osnovu njihovog držanja pred svemoćnim DB-om odredilo ko je podoban da bude okrivljeni, a ko samo svjedok.
Ovaj slučaj bio je posljedica poznatog "bosanskog modela", koji su instalirali drugovi BiH (Branko i Hamdija): ako se progone "neprijatelji" iz jedne nacionalne grupe u BiH, mora uskoro uslijediti progon i osoba iz druge dvije. Tako smo početkom 80-ih imali suđenja popu Janjiću sa Borika, fra Zovki iz Gruda, efendiji Hasanbegoviću iz Goražda, islamskim "fundamentalistima" u Sarajevu, dr Ribičiću (Hrvat) u Bugojnu, zvorničkoj "četničkoj trojci" itd. Tako su došli na red i Ilidžanci.
Navedenog dana (kao i brojnih narednih) privođeni su Radomir Kovačević (trgovački putnik), Sveto Petković (ugostitelj), Budimir Đurić (ugostitelj), Milorad Babalj i Vlado Elez-Pop (trgovački putnici), Zdravko Mišeljić i Ljubo Bosiljčić (advokati), Vukašin Koprivica (direktor "Energoinvestove" Tvornice alata na Stupu), Ratko Ćućilo (profesor fizike u srednjoj školi), Kapular Branko (radnik RSUP-a u penziji) i niz drugih osoba.
Optužbe su se uglavnom svodile na to da su, prilikom sjedeljki u Budimirovom restoranu "Kod Bude" u Maloj Aleji i Svetinom "Tadenu" (koji i danas postoji na istom mjestu, sa istim imenom, ali drugim vlasnikom) vrijeđali druge nacije, posebno Bošnjake, govorili o lošem položaju Srba u BiH i na Kosovu, pjevali četničke pjesme, čitali knjige Vuka Draškovića itd. Za vrijeme višesatnih ispitivanja u DB-u svi odreda su ovo negirali, i većinom odbili da terete ostale. Svaki od njih poznavao je najviše dvojicu i trojicu iz "grupe". Svi odreda družili su se sa Bošnjacima i redovno sjedili sa njima u ugostiteljskim objektima kada su navodno vrijeđali njihovu naciju. Za vrijeme ispitivanja tipično udbaški im je prijećeno da će im porodice stradati ako ne priznaju i slično. Većina njihovih poznanika Bošnjaka negirala je pred milicijom sve ove navode, opisujući ih kao vrijedne i časne ljude, koji nikada nisu ljude odvajali po naciji, a kamoli nekoga vrijeđali. Svi osumnjičeni tvrdili su da su im sve navode "napakovali" poznati policijski provokatori, prije svih Ćućilov kolega nastavnik Ratko Kovač. Poseban kuriozitet je da je jedan od ovih "četnika", bivši milicajac Branko Kapular zapravo-Hrvat (rodom iz Gruda, inače poznatog "četničkog" kraja!).
Epilog ove "afere" bio je porazan za njene montere: jedino su za Kovačevića našli dovoljno "materijala" da pokrenu sudski proces, na kome je, radi isključivo verbalnog delikta, osuđen na godinu dana zatvora. Ostali su isključeni iz Saveza komunista (čiji su većina bili članovi), izgubili poslove i došli na rub materijalne egzistencije. Kovačević je nakon odslužene kazne otišao u SAD kod brata. Koprivica, ugledan direktor, pokušao se ubiti hicima iz pištolja. Preživio je i odselio u Gornji Milanovac. Većina ostalih takođe su izjavili da moraju napustiti Ilidžu, jer ih se sada gleda kao neprijatelje.
Smatralo se da su monteri ovog procesa, pored nezaobilaznog Duška Zgonjanina, bili lokalni vojnici Partije, među kojima se najvatreniji progonitelji bili Vahida Srzić (koja je već ranije zbog ličnih netrpeljivosti iskonstruisala afere u "Bosnaputevima" i robnoj kući "Dobrinja", uništivši nekoliko karijera), ilidžanski komandir RSUP-a Slobodan Škipina, Rde Vasiljević, Hasan Ajnadžić i drugi.
U svojim opširnim iskazima nakon svega kroz šta su prošli (datim za knjigu "Ilidžanci", objavljenu 1990), ovi "četnici" su redom (osim Kovačevića, koji nije krio da mu je otac poginuo kao četnik) isticali svoje porijeklo iz partizanskih porodica (većina su porijeklom iz ustaničke istočne Hercegovine), ponosni na svoje članstvo u SK, aktivnosti u raznim političko-društvenim organizacijama na Ilidži i na brojne prijatelje među Bošnjacima i Hrvatima. Mnogi su isticali poraznu činjenicu da su branitelji tekovina revolucije postigli upravo suprotno od onoga što su navodno branili: dotadašnji skladan život među nacijama na Ilidži narušen je, jer su ih sada ljudi počeli gledati (ali i oni druge) prema nacionalnoj pripadnosti, što ranije nikome nije bilo važno. Dodatni dokaz tome da je DB "fulio" jeste činjenica da je recimo advokat Bosiljčić, nakon svega što mu se na Ilidži desilo, svoju praksu otvorio u muslimansko-hrvatskoj Fojnici. Baš tipično za jednog "okorjelog četnika". Takođe, na internetu nisam našao podatke da se ijedan od ovih "četnika" nečasno ponio za ratnih dešavanja na Ilidži. S druge strane, njihov najvatreniji progonitelj, Slobodan Škipina, postao je jedan od osnivača Karadžićevog MUP-a. Nedavno je umro, bez kazne.
Nema sumnje da je i ovom aferom dijelom posijana klica svega što će se dešavati 90-ih. Komunistički sistem sam je sebi proizvodio neprijatelje, čak i od ljudi koji to (kao u ovom slučaju) objektivno nisu bili.
I tako se čuvalo bratstvo i jedinstvo.

Namjestaljka vjerovatno. Da su kakvi cetnici aktivirali bi se 92, nepoznata imena.

Ljubo Bosiljčić, jedan od osnivača SDS-a, član kriznog štaba na Ilidži i poslanik ratne Skupštine RS-a i član Glavnog odbora SDS-a za vrijeme rata, je vama nepoznato ime?

Očekujem temu o nevinim Krajišniku i Karađiću koje također zbog privrednog kriminala svojevremeno osudiše 'zli komunisti'.

Nisam iz Sarajeva. A ko zna mozda mu je motiv osnivanju SDS na Ilidzi i bilo hapsenje.
Obzirom da su rani cetnici i nisu nesto napredovali u hijerarhiji. Meni barem nepoznati.

Nema sumnje da je i ovom aferom dijelom posijana klica svega što će se dešavati 90-ih.

Novinar Enver Čaušević je napisao knjigu o tome prije rata. Mislim da se zvala ILIDŽANCI.

VjecitiStudent wrote:Ljubo Bosiljčić, jedan od osnivača SDS-a, član kriznog štaba na Ilidži i poslanik ratne Skupštine RS-a i član Glavnog odbora SDS-a za vrijeme rata, je vama nepoznato ime?

Očekujem temu o nevinim Krajišniku i Karađiću koje također zbog privrednog kriminala svojevremeno osudiše 'zli komunisti'.

I? Hoćemo li se sada uhvatiti jednog imena i njega meziti?
I upravo baš taj primjer je dokaz da su "drugovi" omanuli: ako su mislili da djeluju vaspitno, očito nisu uspjeli. Mada, i ja mislim da je bilo obratno, sudeći po iskazu tog čovjeka (datom novinaru, a ne miliciji) koji je čitav život bio član SK i aktivan društveni radnik (osnivač odreda izviđača), iako mu to, kao nekome ko se bavio privatlukom, očigledno nije bilo neophodno za napredovanje u karijeri. Zatim, gola je činjenica da je nakon progona sa Ilidže otvorio advokatsku kancelariju u Fojnici, gdje su Srbi uvijek bili brojčano zanemariva manjina, iako je mogao otići u neki "srpskiji" kraj, pa i u samu Srbiju, kao što su učinili "zvorničani" nakon što ih je pustilo.
Ne pravdam čovjeka, samo iznosim činjenice. A i da je najcrnji četnik, iz svega je jasno da je ovaj slučaj (kao i svi slični) iskonstruisan, da li samo zbog "bosanskog modela" ili i iz drugih pobuda (konkretno Bosiljčić kaže da se ranije bio zamjerio moćnoj Vahidi Srzić), to ne znam.

julisiz es grant wrote:

VjecitiStudent wrote:Ljubo Bosiljčić, jedan od osnivača SDS-a, član kriznog štaba na Ilidži i poslanik ratne Skupštine RS-a i član Glavnog odbora SDS-a za vrijeme rata, je vama nepoznato ime?

Očekujem temu o nevinim Krajišniku i Karađiću koje također zbog privrednog kriminala svojevremeno osudiše 'zli komunisti'.

I? Hoćemo li se sada uhvatiti jednog imena i njega meziti?
I upravo baš taj primjer je dokaz da su "drugovi" omanuli: ako su mislili da djeluju vaspitno, očito nisu uspjeli. Mada, i ja mislim da je bilo obratno, sudeći po iskazu tog čovjeka (datom novinaru, a ne miliciji) koji je čitav život bio član SK i aktivan društveni radnik (osnivač odreda izviđača), iako mu to, kao nekome ko se bavio privatlukom, očigledno nije bilo neophodno za napredovanje u karijeri. Zatim, gola je činjenica da je nakon progona sa Ilidže otvorio advokatsku kancelariju u Fojnici, gdje su Srbi uvijek bili brojčano zanemariva manjina, iako je mogao otići u neki "srpskiji" kraj, pa i u samu Srbiju, kao što su učinili "zvorničani" nakon što ih je pustilo.
Ne pravdam čovjeka, samo iznosim činjenice. A i da je najcrnji četnik, iz svega je jasno da je ovaj slučaj (kao i svi slični) iskonstruisan, da li samo zbog "bosanskog modela" ili i iz drugih pobuda (konkretno Bosiljčić kaže da se ranije bio zamjerio moćnoj Vahidi Srzić), to ne znam.

Takvih pizdarija je bilo uvijek i bit ce dok je politike i ljudi... Nekad je to bilo slucaj, danas pravilo, dakle i u tom segmentu smo u kurcu u odnosu na ono vrijeme...

Očekujem da se javi i @PipiDugaDevetka. Ako je istina što kaže da je radio u SUP-u/MUP-u, i ako je predratni Ilidžanac, možda će nam nešto znati reći iz prve ruke o ovome.

Najebali su srbi, tako da je to njemu u principu ok...

julisiz es grant wrote: I upravo baš taj primjer je dokaz da su "drugovi" omanuli: ako su mislili da djeluju vaspitno, očito nisu uspjeli ...

Nisu drugovi omanuli, osamdesetih su svakako montirali jedni drugima, sve ista stoka, to je desetljeće bilo vrhunac ''raskrinkavanja'' naših i njihovih, potkuhavanja i medijskog širenja mržnje ... a onda su se s početka devedesetih svi zagrlili i vezali zastave, ''ako na listi nema našeg glasajte za njihovog'' ... I danas smo tu gdje smo.

Isto kao da se borba protiv četnika može dobiti jednom policijskom racijom. Stucalo ih se na sve moguće načine ali ih je bilo nemoguće uništiti. Primjer taktičke pobjede patriotske frakcije u državnim i partijskim organima SR BiH bilo je i onemogućavanje da na mjesto člana predsjedništva SFRJ iz BiH ode Kecmanović Nenad. Kecmanović je od strane republičke UDBE- SDB raskrinkan kao špijun stranih obavještajnih službi. Ali i to je išlo jako teško, i pored toga je Kecmanović trebao proči ali su iz SDB dodali još inkriminirajućeg materijala, kada i to nije pomoglo, vjerovatno su pritisli Kecmnovića nečim što nisu objavili javno pa se gospon sam povukao. Za člana predsjedništva SFRJ otišao je Bogić Bogičević. Ostatak priče znate.

У кафани Таден од литературе читали књиге Вука Драшковића, необорив доказ

julisiz es grant wrote:Očekujem da se javi i @PipiDugaDevetka. Ako je istina što kaže da je radio u SUP-u/MUP-u, i ako je predratni Ilidžanac, možda će nam nešto znati reći iz prve ruke o ovome.

da je riječ o nekoj besmislenoj temi gdje treba spominjati ljude koje niko ne zna i koji nisu bitni za raspravu javio bi se on
ovako sumnjam

jon_jovi wrote:Isto kao da se borba protiv četnika može dobiti jednom policijskom racijom. Stucalo ih se na sve moguće načine ali ih je bilo nemoguće uništiti. Primjer taktičke pobjede patriotske frakcije u državnim i partijskim organima SR BiH bilo je i onemogućavanje da na mjesto člana predsjedništva SFRJ iz BiH ode Kecmanović Nenad. Kecmanović je od strane republičke UDBE- SDB raskrinkan kao špijun stranih obavještajnih službi. Ali i to je išlo jako teško, i pored toga je Kecmanović trebao proči ali su iz SDB dodali još inkriminirajućeg materijala, kada i to nije pomoglo, vjerovatno su pritisli Kecmnovića nečim što nisu objavili javno pa se gospon sam povukao. Za člana predsjedništva SFRJ otišao je Bogić Bogičević. Ostatak priče znate.

Mrzim štabibilokadbibilo, ali ovdje se valja zamisliti ...

julisiz es grant wrote:kao što su učinili "zvorničani" nakon što ih je pustilo.

mlad sam bio da bih ovo upamtio, ali se nešto i ne sjećam da je neko pričao..možeš li mi neki link da vidim o kome se radi..

udrch wrote:

julisiz es grant wrote:kao što su učinili "zvorničani" nakon što ih je pustilo.

mlad sam bio da bih ovo upamtio, ali se nešto i ne sjećam da je neko pričao..možeš li mi neki link da vidim o kome se radi..

1985. godine uhapsili su u Zvorniku trojicu građana srpske nacionalnosti, dr Bogdana Antića, ljekara, Obrena Jovića, nastavnika, pjesnika i slikara i Jovana Antića, zubotehničara. Optuženi su da su djelovali sa velikosrpskih pozicija (isključivo verbalno), vrijeđali Bošnjake, govorili da su Srbi ugroženi, uglavnom tipične konstrukcije. Joviću je zamjereno i zbog nekih pjesama koje je pisao, u kojima su prepoznali druga Tita i tadašnje rukovodstvo. Poseban je kuriozitet da ih se teretilo da su se slikali sa šajkačom, tobože četnička uniforma. Svi su dobili vremenske kazne, po nekoliko godina zatvora. Kasnije su im kazne smanjili (tipično za politička suđenja u Jugoslaviji bilo je da viši sudovi ili ukinu prvostepenu presudu i vrate predmet sudu ili da smanje kaznu), i svi su se odselili u Srbiju.
U štampi, na TV i radiju digla se tih dana i mjeseci prava haranga na "četničku trojku", sa naslovima tipa "Zvornički bal vampira", izjavama podobnih građana kako trojci nema mjesta ne u Zvorniku, nego ni u Jugoslaviji i sl.
Od pomenute trojice jedino je Obren Jović aktivan, opisao je sve u knjigama koje je objavio. Više o njemu i o samom slučaju ima ovdje:
http://riznicasrpska.net/knjizevnost/in ... topic=74.0

hvala ti, ali nemoj ih braniti dok ti se ne raspitam..nekad u ovo doba je počela nacionalna netrepeljivost u tom dijelu BiH..
zadnjih godina nas su zvali isključivo turcima..

.

udrch wrote:hvala ti, ali nemoj ih braniti dok ti se ne raspitam..nekad u ovo doba je počela nacionalna netrepeljivost u tom dijelu BiH..
zadnjih godina nas su zvali isključivo turcima..

Ne branim ja nikoga, ali je činjenica da ako su šta zgriješili, to je bio samo verbalni delikt.

Cybernetic wrote:Ti procesi su bili indirektni rat bosanskog i srbijanskog rukovodstva koji je Hamdija Pozderac na kraju izgubio.

Da, vjerovatno je tu negdje bila i afera Neum, pa Agrokomerc, pa Moševac (prvo stupanje Dževada Galijaševića na scenu )...zaista, tih 80-ih kao da se vodio hladni rat u Bosni. I iako su u ostatku Jugoslavije nakon Titove smrti politička suđenja bila uglavnom demodirana, pa čak rezultirala i oslobađajućim presudama već u prvom stepenu, što je ranije bilo nezamislivo (Beogradska petorka, suđenje Vlasiju), u Bosni ona te decenije doživljavaju kulminaciju.

julisiz es grant wrote:

udrch wrote:

julisiz es grant wrote:kao što su učinili "zvorničani" nakon što ih je pustilo.

mlad sam bio da bih ovo upamtio, ali se nešto i ne sjećam da je neko pričao..možeš li mi neki link da vidim o kome se radi..

1985. godine uhapsili su u Zvorniku trojicu građana srpske nacionalnosti, dr Bogdana Antića, ljekara, Obrena Jovića, nastavnika, pjesnika i slikara i Jovana Antića, zubotehničara. Optuženi su da su djelovali sa velikosrpskih pozicija (isključivo verbalno), vrijeđali Bošnjake, govorili da su Srbi ugroženi, uglavnom tipične konstrukcije. Joviću je zamjereno i zbog nekih pjesama koje je pisao, u kojima su prepoznali druga Tita i tadašnje rukovodstvo. Poseban je kuriozitet da ih se teretilo da su se slikali sa šajkačom, tobože četnička uniforma. Svi su dobili vremenske kazne, po nekoliko godina zatvora. Kasnije su im kazne smanjili (tipično za politička suđenja u Jugoslaviji bilo je da viši sudovi ili ukinu prvostepenu presudu i vrate predmet sudu ili da smanje kaznu), i svi su se odselili u Srbiju.
U štampi, na TV i radiju digla se tih dana i mjeseci prava haranga na "četničku trojku", sa naslovima tipa "Zvornički bal vampira", izjavama podobnih građana kako trojci nema mjesta ne u Zvorniku, nego ni u Jugoslaviji i sl.
Od pomenute trojice jedino je Obren Jović aktivan, opisao je sve u knjigama koje je objavio. Više o njemu i o samom slučaju ima ovdje:
http://riznicasrpska.net/knjizevnost/in ... topic=74.0

Jedan od ovih Antića je bio iz Rakovice kod Sarajeva

Cybernetic wrote:Ti procesi su bili indirektni rat bosanskog i srbijanskog rukovodstva koji je Hamdija Pozderac na kraju izgubio.

Taj indirektni rat traje i danas. Povremeno je bio i direktan. Slučaj Hamdije Pozderca je izgubljena bitka a ne izgubljen rat.

julisiz es grant wrote:

udrch wrote:hvala ti, ali nemoj ih braniti dok ti se ne raspitam..nekad u ovo doba je počela nacionalna netrepeljivost u tom dijelu BiH..
zadnjih godina nas su zvali isključivo turcima..

Ne branim ja nikoga, ali je činjenica da ako su šta zgriješili, to je bio samo verbalni delikt.

Slikali se sa šubarama i kokardama i puškama. Pisali pismo J B Titu koje nisu nikada poslali a u njemu se isticala navodna ugroženost Srba u BiH.