SFR Jugoslavija i SSSR

[sinuhe]

U kolektivnom sjecanju odnose izmedju dvije zemlje je odredio raskol Tita i Staljina iako je do normalizacije doslo vec 1955 a saradnja je bila izuzetno dobra do raspada obe drzave. Bilateralna trgovina je cvijetala pa je i Ericsson postao vlasnikom zagrebacke firme Nikola Tesla bosanske ratne 1994 iskljucivo zbog prisutnosti Tesle na sovjetskom trzistu. Jugoslavija je postala pridruzena clanica SEV-a(Uzajamna ekonomska saradnja) 1964 a JNA naoruzana uglavnom sovjetskim oruzjem. Nekih priblizavanja zapadnoj Evropi sa jugoslovenske strane nije bilo.
Medjutim zanima me taj animozitet Jugoslovena prema Sovjetima pa i na forumu mozemo procitati o tome kako bi nas NATO branio od sovjetskog napada(zamisljeni napad drzave sa kojom Jugoslavija ima najbolje odnose ).
Kako su se to Sovjeti zamjerili Jugoslovenima?

[madner]

Po dogovoru smo bili u njihovoj sferi uticaja, pa je jedini realan scenario napada bio upravo od strane Sovjetskog Saveza. Kao u Madjarskoj ili Ceskoj.

NATO bi nas branio u slucaju opceg rata, jer je autoput za Italiju isao kroz Ljubljanska vrata. Tako da su u periodu naoruzavanja JNA zapadnim oruzjem, ista postavljenja na tom pravcu.

[jon_jovi]

Da je trebalo doči do rata između SFRJ i SSSR i došlo bi.
Odnosi su oscilirali od odličnih ka vrlo loših i osrednjih.
Zašto su odnosi oscilirali? Sve zavisno od promjene vodeće ličnosti u SSSR-u. U Jugoslaviji do 1980. nije bilo promjene a nakon toga se i u SSSR-u do 1991. mijenjaju čak četri generalna sekretara KP SSSR-a zbog bioloških razloga.
Postoje i neki opći razlozi povremenih animoziteta. SFRJ je SSSR u malom, zbog toga Sovjeti smatraju da imaju pravo patronizirati Jugoslaviju. Po ukusu partijskog i državnog vodstva Jugoslavije patroniziranje je prevršilo granicu dobrog ukusa i to dovodi do otvorenog ili zatajenog otpora prema SSSR-u. Otpor prema SSSR-u kod Sovjeta izaziva reakcije koje su bile različitih karakteristika, otvoren politički i vojni pritisak - 1948. Stalni politički i ideološki pritisak putem partijskih medija do raspada SSSR-a, tajna suradnja sa neprijateljskom emigracijom Jugoslavije, itd.
No, ipak...
Svi ti nesporazumi i animoziteti nemaju nikakvo suštinsko značenje. To je stvar intriga, težnje za prestižom, dvorske spletke. Nesporazumi su bili nešto površno, bez većeg značenja pa čak i u periodu 1948. - 1955.
Ideološki SKJ i KP SSSR nisu se razlikovali niti u jednom periodu postojanja. Politički su se razilazili ali vrlo malo i to oko problema okupacije Mađarske 1956., Čehoslovačke 1968. i najozbiljnije intervencijom SSSR-a u Afganistanu 1979.
Mađaerska i Čehoslovačka su bile članice Varšavskog pakta što je SSSR-u davalo po međunarodnom pravu i poretku stanovito pravo da tamo i interveniraju dok Afganistan nije bio član Varšavskog pakta nego je bio član pokreta nesvsrtanih te je tako udar SSSR-a na Afganistan bio udar na nesvrstane a naročito politički udar na SFRJ kao vrlo važne drževe u pokretu nesvrstanih.
Ipak to sve nije bilo dovoljno da SFRJ i SSSR dovede u direktan konflikt. To je zato što se SSSR i SFRJ nisu razlikovali u ideološkom smislu a u političkom smislu su se razlikovali vrlo malo. U ekonomskom smislu, a poglavito u političkom SFRJ bez SSSR-a nije mogla ostati ni opstati. Vrijeme je to dokazalo

[nosara]

Da je trebalo doči do rata između SFRJ i SSSR i došlo bi.
Odnosi su oscilirali od odličnih ka vrlo loših i osrednjih.
Zašto su odnosi oscilirali? Sve zavisno od promjene vodeće ličnosti u SSSR-u. U Jugoslaviji do 1980. nije bilo promjene a nakon toga se i u SSSR-u do 1991. mijenjaju čak četri generalna sekretara KP SSSR-a zbog bioloških razloga.
Postoje i neki opći razlozi povremenih animoziteta. SFRJ je SSSR u malom, zbog toga Sovjeti smatraju da imaju pravo patronizirati Jugoslaviju. Po ukusu partijskog i državnog vodstva Jugoslavije patroniziranje je prevršilo granicu dobrog ukusa i to dovodi do otvorenog ili zatajenog otpora prema SSSR-u. Otpor prema SSSR-u kod Sovjeta izaziva reakcije koje su bile različitih karakteristika, otvoren politički i vojni pritisak - 1948. Stalni politički i ideološki pritisak putem partijskih medija do raspada SSSR-a, tajna suradnja sa neprijateljskom emigracijom Jugoslavije, itd.
No, ipak...
Svi ti nesporazumi i animoziteti nemaju nikakvo suštinsko značenje. To je stvar intriga, težnje za prestižom, dvorske spletke. Nesporazumi su bili nešto površno, bez većeg značenja pa čak i u periodu 1948. - 1955.
Ideološki SKJ i KP SSSR nisu se razlikovali niti u jednom periodu postojanja postojanja. Politički su se razilazili ali vrlo malo i to oko problema okupacije Mađarske 1956., Čehoslovačke 1968. i najozbiljnije intervencijom SSSR-a u Afganistanu 1979.
Mađaerska i Čehoslovačka su bile članice Varšavskog pakta što je SSSR-u davalo po međunarodnom pravu i poretku stanovito pravo da tamo i interveniraju dok Afganistan nije bio član Varšavskog pakta nego je bio član pokreta nesvsrtanih te je tako udar SSSR-a na Afganistan bio udar na nesvrstane a naročito politički udar na SFRJ kao vrlo važne drževe u pokretu nesvrstanih.
Ipak to sve nije bilo dovoljno da SFRJ i SSSR dovede u direktan konflikt. To je zato što se SSSR i SFRJ nisu razlikovali u ideološkom smislu a u političkom smislu su se razlikovali vrlo malo. U ekonomskom smislu, a poglavito u političkom SFRJ bez SSSR-a nije mogla ostati ni opstati. Vrijeme je to dokazalo

Gomila gluposti...

[RATM56]

Politički smo se 1955. ponovo zbližili sa Sovjetima, to nije tajna. U mađarskoj svesti nikad nije zaboravljena jugoslovenska izdaja 1956. Bili smo njihov uzor i putokaz, a onda im zaboli nož u leđa, dali saglasnost za ulazak SSSR trupa, čak prevarili i premijera Nađa (sakrio se u SFRJ ambasadu, dobio azil a onda misteriozno pao u ruke Rusima).

Vojna saradnja sa NATO se zaustavlja 1958. i otad se kupuje u najvećoj meri sovjetsko naoružanje.

Mada je u vreme Brežnjeva dva puta dolazilo do zahlađenja ali ni blizu ozbiljno kao 1948.

[sinuhe]

Svi ti nesporazumi i animoziteti nemaju nikakvo suštinsko značenje. To je stvar intriga, težnje za prestižom, dvorske spletke. Nesporazumi su bili nešto površno, bez većeg značenja pa čak i u periodu 1948. - 1955.

Da. Prilikom susreta sa Titom 1955 Hruscev je rekao da ne postoji samo jedan put ka komunizmu. Sljedece godine su intervenisali u Madjarskoj Pa ni Cehoslovacka kriza nije predstavljala neki problem u odnosima. Breznjev je posjetio Beograd vec 1970.
Pored Sovjetskog saveza samo su Jugoslaviju vodili ljudi koji nisu instalirani izvana pa je to sigurno doprinjelo dobrim odnosima.

[dragan.s]

Politički smo se 1955. ponovo zbližili sa Sovjetima, to nije tajna. U mađarskoj svesti nikad nije zaboravljena jugoslovenska izdaja 1956. Bili smo njihov uzor i putokaz, a onda im zaboli nož u leđa, dali saglasnost za ulazak SSSR trupa, čak prevarili i premijera Nađa (sakrio se u SFRJ ambasadu, dobio azil a onda misteriozno pao u ruke Rusima).

Vojna saradnja sa NATO se zaustavlja 1958. i otad se kupuje u najvećoj meri sovjetsko naoružanje.

Mada je u vreme Brežnjeva dva puta dolazilo do zahlađenja ali ni blizu ozbiljno kao 1948.

Ima tu tačnih stvari, ali ne baš potpuno. Jeste došlo do zbližavanja 1955-te i Rusima je do toga bilo jako stalo. Na kraju krajeva Hruščov je došao Titu na noge, a ne obrnuto, što se moglo tumačiti (a i tumačilo se) kao neka vrsta pokajanja za ono što je Staljin radio. Mđt. Tito se nije baš tako lako dao i odnosi jesu bili prijateljski, ali na distanci. Ideološki, nije tu bilo velikih razlika, mđt. Rusi su insistirali na tome da imaju pravo intervenisati u drugim socijalističkim državama što SFRJ nikad nije prihvatala. Mađarski slučaj je poseban i nekakvo Titovo "odobrenje" je bilo uzrokovano ponašanjem novih mađarskih vlasti, mada bi i bez tog tzv. odobrenja Rusi svakako intervenisali. Što se Nađa tiče, stvar je jasna. Sklonio se u našoj ambasadi sve dok Rusi nisu dali garancije da može otići gdje god želi. Nakon izlaska iz ambasade, Rusi su ih sve potrpali u autobus i sudili im (mislim u Rumuniji) i pogubili ih.
Što se vojne saradnje tiče, tu je SFRJ bila pragmatična. Nakon prve faze odmah nakon rata i dobijanja pomoći, najprije od Rusa, a zatim od Amera, prešlo se na sopstvenu proizvodnju svega što se može. Rusi su bili spremni da daju-prodaju licence za AK-47 i ostalo naoružanje, zatim za artiljerijska sredstva, municiju itd. Sa zapadnjacima smo sarađivali po pitanju sredstava veze, aviona, avionskih motora, helikoptera (licenca od Francuza za Gazelu), brodova, protivbrodskih raketa (imali smo savremeni švedski PB sistem). Sa Rusima je ukupno gledano saradnja bila veća zbog načina trgovine koji nije zahtijevao devize (tzv. kliring) pa je i više vojne tehnike bilo sa istoka (koja uopšte nije bila loša, u nekim stvarima čak i bolja, ovi Mi-8 što sad gase požare su iz 60-tih godina npr.).

[sinuhe]

70-te su vrijeme normalizacije odnosa izmedju dva bloka pa je dolazilo do transfera tehnologije kako se to tada nazivalo. Tako je i Causesku bio dosta nezavisan od SSSR-a pa su i oni proizvodili neki francuski vojni helikopter, Daciu... Sovjeti su imali jak utjecaj u zemljama centralne Evrope dok u Rumuniji i Bugarskoj nisu uopste imali svoje trupe.
Rumuni su takodje bili odmetnici. Nisu ucestvovali u invaziji Cehoslovacke, bili su protiv rata u Afganistanu, ali ni to nije bilo dovoljno za neke strozije mjere sa sovjetske strane.

[RATM56]

Politički smo se 1955. ponovo zbližili sa Sovjetima, to nije tajna. U mađarskoj svesti nikad nije zaboravljena jugoslovenska izdaja 1956. Bili smo njihov uzor i putokaz, a onda im zaboli nož u leđa, dali saglasnost za ulazak SSSR trupa, čak prevarili i premijera Nađa (sakrio se u SFRJ ambasadu, dobio azil a onda misteriozno pao u ruke Rusima).

Vojna saradnja sa NATO se zaustavlja 1958. i otad se kupuje u najvećoj meri sovjetsko naoružanje.

Mada je u vreme Brežnjeva dva puta dolazilo do zahlađenja ali ni blizu ozbiljno kao 1948.

Ima tu tačnih stvari, ali ne baš potpuno. Jeste došlo do zbližavanja 1955-te i Rusima je do toga bilo jako stalo. Na kraju krajeva Hruščov je došao Titu na noge, a ne obrnuto, što se moglo tumačiti (a i tumačilo se) kao neka vrsta pokajanja za ono što je Staljin radio. Mđt. Tito se nije baš tako lako dao i odnosi jesu bili prijateljski, ali na distanci. Ideološki, nije tu bilo velikih razlika, mđt. Rusi su insistirali na tome da imaju pravo intervenisati u drugim socijalističkim državama što SFRJ nikad nije prihvatala. Mađarski slučaj je poseban i nekakvo Titovo "odobrenje" je bilo uzrokovano ponašanjem novih mađarskih vlasti, mada bi i bez tog tzv. odobrenja Rusi svakako intervenisali. Što se Nađa tiče, stvar je jasna. Sklonio se u našoj ambasadi sve dok Rusi nisu dali garancije da može otići gdje god želi. Nakon izlaska iz ambasade, Rusi su ih sve potrpali u autobus i sudili im (mislim u Rumuniji) i pogubili ih.
Što se vojne saradnje tiče, tu je SFRJ bila pragmatična. Nakon prve faze odmah nakon rata i dobijanja pomoći, najprije od Rusa, a zatim od Amera, prešlo se na sopstvenu proizvodnju svega što se može. Rusi su bili spremni da daju-prodaju licence za AK-47 i ostalo naoružanje, zatim za artiljerijska sredstva, municiju itd. Sa zapadnjacima smo sarađivali po pitanju sredstava veze, aviona, avionskih motora, helikoptera (licenca od Francuza za Gazelu), brodova, protivbrodskih raketa (imali smo savremeni švedski PB sistem). Sa Rusima je ukupno gledano saradnja bila veća zbog načina trgovine koji nije zahtijevao devize (tzv. kliring) pa je i više vojne tehnike bilo sa istoka (koja uopšte nije bila loša, u nekim stvarima čak i bolja, ovi Mi-8 što sad gase požare su iz 60-tih godina npr.).

O, pa ništa loše nema u vojnoj saradnji samoj po sebi, naročito kliringu. To je navedeno samo u prilog teze o korekciji odnosa sa SSSR. Operišemo u kontekstu ovdašnjih prilika gde je i među proponentima i oponentima titoizma uvreženo mišljenje o Titovoj bliskosti sa NATO i zapadom generalno.


Sa Mađarskom se čini da stvari ipak stoje malo drugačije, sem pragmatizma (uslovljenog sovjetskom konsolidacijom pod novim rukovodstvom, kao i pojačanim američkim interesovanjem na Srednji istok, po prvi put) ima itekakve i ideološke podudarnosti. Ako barem obratimo pažnju na tadašnju kritiku Đilasa na primer. Tito kao neka, uslovno rečeno srednja struja partije itekako je umeo da prikoči sa promenama

[nosara]

Seciranje bivseg rezima do u neuron, a sve iz perspektive ovog naseg ex-YU gliba, pa ima li vece tragikomedije...

"Boze, da li je Stari bio pro ovo ili kontra ono", ori "drzavama" u kojima se pocasna garda postrojava za otpravnike portirnica MIP-ova bjelosvjetskih vukojebina, koje po nekom "medjudrzavnom" poslu zalutaju ovdje...

[jon_jovi]

Razmatramo odnos SFRJ i SSSR. Oboje više ne postoji

[RATM56]

Seciranje bivseg rezima do u neuron, a sve iz perspektive ovog naseg ex-YU gliba, pa ima li vece tragikomedije...

"Boze, da li je Stari bio pro ovo ili kontra ono", ori "drzavama" u kojima se pocasna garda postrojava za otpravnike portirnica MIP-ova bjelosvjetskih vukojebina, koje po nekom "medjudrzavnom" poslu zalutaju ovdje...

Na taj način možeš upozoravati četno - bali - ustašiju koja iza kritike SFRJ krije nešto puno gore. Takvih ovde zasad nema

[jon_jovi]

Seciranje bivseg rezima do u neuron, a sve iz perspektive ovog naseg ex-YU gliba, pa ima li vece tragikomedije...

"Boze, da li je Stari bio pro ovo ili kontra ono", ori "drzavama" u kojima se pocasna garda postrojava za otpravnike portirnica MIP-ova bjelosvjetskih vukojebina, koje po nekom "medjudrzavnom" poslu zalutaju ovdje...

Na taj način možeš upozoravati četno - bali - ustašiju koja iza kritike SFRJ krije nešto puno gore. Takvih ovde zasad nema

Dakle - Balija je uvrjedljiv i šovinistički naziv za Bošnjake. Četnici i Ustaše su bili radikalni nacionalni pokreti Srba odnosno Hrvata.

[nosara]

Razmatramo odnos SFRJ i SSSR. Oboje više ne postoji

Razmatraj izlaz iz ove dubioze, ni on skoro da ne postoji, pa pozuri...

[RATM56]

Dakle - Balija je uvrjedljiv i šovinistički naziv za Bošnjake. Četnici i Ustaše su bili radikalni nacionalni pokreti Srba odnosno Hrvata.

Ok, samo šta na to mesto da stavim?

Inače četnik i ustaša su preživeli svoju izvornu namenu i koriste se i dan danas

[jon_jovi]

Razmatramo odnos SFRJ i SSSR. Oboje više ne postoji

Razmatraj izlaz iz ove dubioze, ni on skoro da ne postoji, pa puzuri...

DUbioza? Kako komu, ilitiga: rekla koka: kako ko.
Profesori izađu i do 1500 KM. Ministri, zastupnici i ti budjovani da ih i ne pominjem. Oni su kao tema već izlizani ko zvono u krave. Ostale budjetlije se pritajile i jedu meso. Doktorima, profesorima, portirima pred ustanovama, bolnicama, ministarstvima nikada nije bilo bolje. Svi su oni nekada imali duplo manju platu od Fadila Shtila iz monodrame Josipa Pejakovića. Danas Fadil ima tri puta manju platu od doktora, profesora, službenika i portira pri ministarstvima, bolnicama, ustanovama. Hoću da kažem nikada nisu svi zadovoljni. Neko me je bolje u komunizmu a nekome u kapitalizmu a nekome je bome sve jedno.

[jon_jovi]

Dakle - Balija je uvrjedljiv i šovinistički naziv za Bošnjake. Četnici i Ustaše su bili radikalni nacionalni pokreti Srba odnosno Hrvata.

Ok, samo šta na to mesto da stavim?

Inače četnik i ustaša su preživeli svoju izvornu namenu i koriste se i dan danas

Ne znam, jedna karika ti nedostaje. Nešto tu nije uredu

[Micaha]

Sjeba se fina tema. Bravo nosara

[Saraba]

Sjeba se fina tema. Bravo nosara

Nije kriv nosara nego komunisticka dogma

[dragan.s]

O, pa ništa loše nema u vojnoj saradnji samoj po sebi, naročito kliringu. To je navedeno samo u prilog teze o korekciji odnosa sa SSSR. Operišemo u kontekstu ovdašnjih prilika gde je i među proponentima i oponentima titoizma uvreženo mišljenje o Titovoj bliskosti sa NATO i zapadom generalno.

Slažem se da nema ništa loše u vojnoj saradnji ni sa jednim paktom u to vrijeme. Pored pragmatičnih finansijskih razloga, tu je i situacija da smo bili okruženi sa jedne strane Varšavskim paktom (Mađarska, Rumunija, Bugarska), a sa druge strane NATO paktom (Italija, Grčka, Austrija formalno ne, ali se svakako znalo na čijom bi strani bila). Ljudi često zaboravljaju da je u to vrijeme opasnost od nuklearnog rata bila stvarna. Kad danas gledamo filmove o Kubanskoj krizi vidimo koliko je malo nedostajalo da sve ode u neku stvar. U tom svijetlu treba gledati i one silne podzemne objekte koje je SFRJ pravila po našim planinama.
Titovo okretanje zapadu nije namjerni zaokret već pragmatično traženje prijatelja na drugoj strani van SSSR-a. Isto to su znali i zapadnjaci i njihova politika je bila da se SFRJ "ostavi na površini" i ništa više. Zato su nam pred rat (kad je SFRJ bila dužna nekih 20 milijardi dolara) rekli da smo prezaduženi i da nema novih kredita. Koju godinu kasnije bivše države skupa su višestruko premašile tu cifru i nikome ništa, dug se stalno povećava.

Sa Mađarskom se čini da stvari ipak stoje malo drugačije, sem pragmatizma (uslovljenog sovjetskom konsolidacijom pod novim rukovodstvom, kao i pojačanim američkim interesovanjem na Srednji istok, po prvi put) ima itekakve i ideološke podudarnosti. Ako barem obratimo pažnju na tadašnju kritiku Đilasa na primer. Tito kao neka, uslovno rečeno srednja struja partije itekako je umeo da prikoči sa promenama

Slažem se da su postojale ideološke podudarnosti, jer su i jedan i drugi sistem imali istu osnovu. Ali su postojale i velike razlike u pristupu. Posebno su velike razlike bile u pravu na intervenciju u drugim državama "ako je socijalistički sistem ugrožen". SSSR je zastupao tezu da na to ima pravo, a SFRJ da nema. I tu je bila osnova kasnijih sukoba sa Hruščovom i Brežnjevom. Mađarska je bila specifična jer su nove vlasti i pored savjeta iz SFRJ krenule prebrzo sa radikalnim potezima. To se ni Titu nije dopalo i tačno je da je dao načelnu saglasnost Hruščovu da interveniše, ali bi to ovaj sigurno uradio i bez njegovog pristanka. Ipak, za istoriju ostaje da se složio sa Hruščovom.

Postojale su i mnoge druge razlike između SSSR-a i SFRJ posebno u oblasti nečega što danas zovemo "ljudska prava". Građani SFRJ su mogli slobodni putovati gdje god su htjeli, a građani istočnih zemalja nisu. Muzika, literatura i filmovi sa zapada su normalno objavljivani i prikazivani u SFRJ, a u istočnom bloku "na kapaljku". Naravno, ni u SFRJ se nije moglo objavljivati šta se htjelo naročito od knjiga, ali 99,9% jeste.

[semirizsvemira]

Pa neke razlike izmedju Staljina i Broza i nije bilo . Oba imali konc logore za nepodobne , proganjali i cinili genocid nad muslimanima , siromastvo vladalo u njihovim drzavama , kurvali se i izivljavali nad svojim zenama

[nosara]

Pa neke razlike izmedju Staljina i Broza i nije bilo . Oba imali konc logore za nepodobne , proganjali i cinili genocid nad muslimanima , siromastvo vladalo u njihovim drzavama , kurvali se i izivljavali nad svojim zenama

Vise je muslimana stradalo pod alijom, nego pod Josipom... Barem 300 puta...

Al' dobar si... Perspektivan ko i ova drzava...

[forel]

Seciranje bivseg rezima do u neuron, a sve iz perspektive ovog naseg ex-YU gliba, pa ima li vece tragikomedije...

"Boze, da li je Stari bio pro ovo ili kontra ono", ori "drzavama" u kojima se pocasna garda postrojava za otpravnike portirnica MIP-ova bjelosvjetskih vukojebina, koje po nekom "medjudrzavnom" poslu zalutaju ovdje...

Na taj način možeš upozoravati četno - bali - ustašiju koja iza kritike SFRJ krije nešto puno gore. Takvih ovde zasad nema

Dakle - Balija je uvrjedljiv i šovinistički naziv za Bošnjake. Četnici i Ustaše su bili radikalni nacionalni pokreti Srba odnosno Hrvata.

Dakle bilo bi dobro da prije konstatacije budes historijski upucen ''balija'' nije šovnisticki naziv za bosnjake nego je to zapravo sinonim za baliste, nacisticku albansku formaciju koja je harala na podrucjima Kosova.Ali neobrazovanim i zatucanim tipovima to nije bilo vazno.Danas mnogi pisu stvari a u stvari ne znaju ni njihovo znacenje.Cak i da ih pitas zasto Ustaše nose taj naziv ni to ne bi znali

[majstorina]

E, nije. Pročitaj antropološke studije Jefte Dedijera sa početka dvadesetog vijeka i vidi kako je tamo objašnjen pojam"Balije". Uopšte se ne radi o nečemu pogrdnom.

[dragan.s]

Dakle bilo bi dobro da prije konstatacije budes historijski upucen ''balija'' nije šovnisticki naziv za bosnjake nego je to zapravo sinonim za baliste, nacisticku albansku formaciju koja je harala na podrucjima Kosova.Ali neobrazovanim i zatucanim tipovima to nije bilo vazno.Danas mnogi pisu stvari a u stvari ne znaju ni njihovo znacenje.Cak i da ih pitas zasto Ustaše nose taj naziv ni to ne bi znali

Izraz "balija" nema nikakve veze sa izrazom "balista". Ovaj drugi se koristio za imenovanje pripadnika balističkog pokreta na Kosovu i Albaniji tokom II Svjetskog rata, a ime su dobili po svom vođi Balli Kombetaru, http://hr.wikipedia.org/wiki/Balli_Komb%C3%ABtar
Oko izraza "balija" nema saglasnosti kako je nastao, ali definitivno potiče iz vremena turske okupacije BiH kada je tako nazivana obična raja od strane Turaka. Tek kasnije je dobio današnje značenje, tj. pogrdni naziv za sve Bošnjake.
Izraz "ustaša" je nastao od riječi ustanik. Ustanici Hercegovačkog ustanka 1875. su sebe nazivali ustašama (i pravoslavci i katolici). Današnje značenje je nastalo od kada je Ante Pavelić 1929. osnovao u Italiji organizaciju koju je nazvao "Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija". Pripadnici te organizacije od tada su sebe nazivali ustašama.