Forum Klix.ba

Pozdrav forumasi,
Sezona je godisnjih odmora ,a ja imam "veliki " problem ,a vjerujem da nisam jedina. Naime,strah me voznje ,vise zatvorenog prostora ,nego same voznje .Voznju automobilom sa poznatom osobom sam i nekako "savladala",ali autobusi i ostali oblici masovnog prevoza kod mene izazivaju siptome iritabilnog kolona,mucnine ,panike,ledenog znoja,trnjenja dlanova i stopala ,bolova u stomaku ...Pola problema rijesim tabletama koje zatvaraju (enterofuryl ),rodovan/dramina za mucninu .......ali ostaje nelagoda,panika,znojenje,grcevi.....Nastojim da mi ovo ne ometa zivot,i borim se koliko toliko ,da ne propustam neke stvari ,ali i sama pomisao na to kod mene izaziva veliku nervozu .Situacija je takva,da je ovo ljeto jedina solucija autobus / kombi .......gdje ja ne mogu birati hocu li gdje stati ,neugodno mi je zbog ostalih putnika ukoliko dodje do nekog napada panike,a ne zelim da drugima kvarim ljetovanje zbog mojih "bubica" ako ne odem .....
Postoje li na nasem trzistu neke tablete za ovakve simtome ,nesto da me drzi 5-6 sati u nekom vegetativnom stanju ,dok se ne "transportujem" ?
Da li je neko od vas imao ovakve probleme i kako se nosio sa tim?
Hvala

Jesi li pokusala svoju fobiju tretirati kod neke osobe koja je obucena za takve stvari?

Vise puta ,jos od srednje skole i skolskih psihologa,pa studentskih ,razlicitih pristupa,od promjena rezima ishrane do vjezbi ,gdje sam doslovno isla da "malo sjedim u autobusu " . Nije toliki problem kad je strucno lice uz tebe i pratis sta ti govori........drugacije je ipak u realnoj situaciji,gdje ljudi nisu bas upoznati sa tvojim problemom,i gdje nece biti vremena za neko navikavanje i meditaciju. Tada se iskreno oslanjam na medikamente,jer me je i malo stid svega toga,a necu da budem teret nekome da provede 5 sati "oblijecuci oko mene" formalno zdrave-prave

Ma fobije su zajebane stvari, dosta ljudi to ne moze shvatiti... Mada te zaista nema sta biti sramota, nisi nista lose uradila. Ne znam za neki lijek za to, jedino da uzmes tablete za spavanje pa prespavas put, mada vjerujem da si i to pokusavala

Na fobije se kod nas gleda kao na neke hirove,a tesko je bilo kome objasniti ko i sam nema iskustva sa istim.
Nadam se da ce biti jos odgovora forumasa koji se nekako nose sa tim

A da probas naci nekoga ko ce te autom odvesti na more, pa kad osjetis nelagodu da samo kazes da stane na par minuta, mislim ako je to vec jace od tebe pa bus ne dolazi u obzir? Da li u svim ostalim zivotnim situacijama normalno funkcionises, ili postoji jos nesto pored ovoga zbog cega se tako osjecas?

.

Danima se pitam da li da otvorim temu gdje bih opisala ovaj svoj problem i listajuci bezveze naidjem na ovo. Ja isti problem imam od srednje skole, ali sto godine prolaze problem postaje sve intenzivniji. Ovo ljeto sam morala jedan dio putovanja provesti u busu 6 sati, a poslije toga na avion. Ja nekoliko dana prije nego sto krenem na put sam koncentrisana samo na taj dio putovanja, kao da nista drugo ne postoji i svo prijasnje uzbudnjenje oko putovanja se pretvori u nocu moru. Moj problem je sto ja cim sjednem u bus krece identican napad, zaboli me stomak, moram u wc, pocnem da se znojim, krene knedla u grlu i plitko disanje. Moj suprug zna za ovo i on me kroz pricu navede da ne mislim na to, kada krene pomogne mi da se smirim, ali ponekad je moja psiha jaca od svega.

Ove godine sam krenula na put i prije putovanja pocela piti Flobian, probiotik protiv nervoze crijeva. Iskreno, ne znam da li su mi pomogle, ali pila sam ih cijelih 20 dana na putovanju i bilo mi je lakse, ako nista barem u glavi. Ove tablete se koriste u USA za lijecenje IBS-a, pa sam ih zato i uzela. Zaista pomognu, narocito ujutro prije dorucka. Piju su jednom dnevno, tako da ne moras brinuti kada ih moras ponovo uzeti. Stvarno smire stomak. Kada znam da idem negdje van kuce na duze vrijeme ili da cu se voziti onda i ja pijem enterofuryl.

Pomoc nisam trazila jer drugarica ima slican problem, samo sa malom nudzom i nju je par psihologa ismijalo. Meni je najgore kada putujem sama, a to je dosta, jer onda nemam nikoga pored sebe ko ce me umiriti i dati mi do znanja da je ustvari sve OK. Tada uglavnom nosim slane stapice i plazmu i to jedem dok traje putovanje. Cesto popijem i neki caj. Puno je lakse kada idem avionom jer onda znam da imam wc blizu, pa onda i sam taj osjecaj nestane ili je dosta umanjen. I meni je najgore kada sam u busu i ne bih nikome da smetam, a i grozno je neugodno. Najgori je osjecaj spoznaja da bus ne moze stati kad tebi bas treba, a i sta ako moram stati 10 puta? To pitanje me uvijek grozno zamara.

granita wrote:Pomoc nisam trazila jer drugarica ima slican problem, samo sa malom nudzom i nju je par psihologa ismijalo. Meni je najgore kada putujem sama, a to je dosta, jer onda nemam nikoga pored sebe ko ce me umiriti i dati mi do znanja da je ustvari sve OK. Tada uglavnom nosim slane stapice i plazmu i to jedem dok traje putovanje. Cesto popijem i neki caj. Puno je lakse kada idem avionom jer onda znam da imam wc blizu, pa onda i sam taj osjecaj nestane ili je dosta umanjen. I meni je najgore kada sam u busu i ne bih nikome da smetam, a i grozno je neugodno. Najgori je osjecaj spoznaja da bus ne moze stati kad tebi bas treba, a i sta ako moram stati 10 puta? To pitanje me uvijek grozno zamara.

Wtf?! I onda se pitamo što ljudi kod nas neće da idu kod psihologa kad imaju probleme. Treba preći prvo prag straha od reakcije okoline, i onda kad uspiješ dočekaju te idioti koji ti naprave još veći problem i traumu.

Btw jedna meni bliska osoba ima isti problem kao i tvoja drugarica, i jedino rješenje je da se informiramo kod vozača tačno kada se prave pauze i da ništa ne pije prije i tokom vožnje.

Imam vrlo sličnu situaciju. Ali navodno prema maminim riječima, ona me odvela doktoru kad sam bila vrlo mala zbog toga. I,opet kažem, navodno imam poremećaj srednjeg uha
Jel to ima smisla? Mislim znam da je to centar za ravnotežu, al opet
Tako da godinama izbjegavam autobuse (mogu izdržati 10 minuta najviše u njemu), u auto nisam sjela jedno 5 godina. Tramvaj koristim jer moram i to kad se vozim u njemu uvijek moram gledati kroz prozor ispred sebe.
Ako ne gledam, bude mi muka pa moram vani.

I meni se znalo desiti da mi se grče noge i ruke dok se vozim(čitaj povraćam). Razlog za to je navodno dehidracija.
Što se tiče fobija... a ne znam. Ako je imam stvorila sam je sama sebi, mada probleme sa vožnjom ima skoro čitava bliža porodica, pa je možebit i nešto genetski.

Meni je najgore sto ne znam vise kome da se obratim. Ti psiholozi su imali razlicit pristup mojoj drugarici, jedan joj je cak dao i antidepresive, a cura uopste nije depresivna. Drugi joj je pokusao naci izvor poremecaja u nedostatku roditeljske paznje, iako im je ona govorila da cijeli zivot ima tu paznju.

A to sa srednjim uhom stoji, jer je tu centar za ravnotezu, pa ima smisla da ti je lose kada se vozis. Ja sam svjesna da ja vecinu ovog problema stvorim sama sebi, ali to je nekako jace od mene. Nekada se smirim, nekada ne. Npr. problema skoro nikako nema kada se vracam sa puta kuci, jer znam da se vracam na sigurno.

Ljudska psiha je jedan veliki aparat koji ne radi uvijek za nas vec protiv nas. Ja imam problem sa punim tramvajem. Naime nekad sam isla na posao sa tramvajem i onda bi izdrzala jednu-dvije stanice pa izadjem, pa opet jednu -dvije pa izadjem... Svaki dan tako... Onda sam morala prestati panicariti jer bi za nesto sto realno treba nekih pola sata meni trebalo sat vremena putovanja sa tramvajem. Ili kad trebam na putovanje oni neki glupi strahovi da ce auto stati, da cu zakasniti na bus, da ... milion stvari...

Mislim da je i do psihologa kod kojeg osoba ide, ali ima ih dobrih i ne lijece bas svi antidepresivima. Da sad ne reklamiram nikoga. Ali pravi psiholog ce ti dati zadatak svaki put da odradis nesto sto ce te pomaknuti sa mrtve tacke tvog straha i umanjiti paniku. Nauciti te da ukoliko dobijes napad panike pocnes pravilno disati, i samu sebe odvesti u mislima na sigurno mjesto, da panicni napad nije kraj svijet (svako je barem jendom u zivtu to dozivio) i da ti se od njega nece nista desiti, neces umrijeti, i slicne gluposti. Autosugestija je vrlo jaka stvar.

.nemam strah od nikakve voznje ,ali ne volim prepune autobuse i tramvaje ........