Intervju za E-novine :Prvi mart, svima trn u oku
20. Juli 2013.
Piše: Paulina Janusz
I kad na idućim lokalnim izborima za 2016. Milorad Dodik dobije načelnika Srebrenice i počne da ispunjava svoje prijetnje da će on početi da uklanja imena sa spomenika, narod treba da zna da za to će biti odgovorni ljudi koji su juče na Vijeću ministara, odnosno danas na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH glasali za ovaj Zakon o prebivalištu.
„Prošlo je pet godina otkad sam pročitao članak Bojana Bajića [nekadašnji lider Naše stranke] u Danima o tome kako izgleda srpska politika u Bosni i Hercegovini i u kojem je on napisao da nemojte se igrati, nemojte to raditi, jer zakon omogućava da se 200.000 ljudi prijavi tamo gdje su živjeli prije rata i da pobjede na izborima“, kaže mi Emir Suljagić, lider inicijative Prvi mart na početku našeg razgovora. Govori o počecima ideje registracije birača na mestima predratnog prebivališta zabrinut, jer se baš u ovom trenutku (razgovor je vođen u četvrtak, prim. e-Novine) u Predstavničkom domu Parlamenta BiH izglasava zakon koji može označiti njen kraj.
Dan ranije naime Vijeće ministara uputio je u proceduru novi Zakon o prebivalištu, koji dozvoljava u narednih pet godina predstavnicima entitetskog MUP-a po sopstvenom nahođenju verifikaciju da li izabrana osoba stvarno živi na adresi na kojoj je prijavljena. „Dati MUP-u RS pravo da u toku narednih pet godina izvrši provjeru prebivališta, a za razliku od njih ja znam kakvu politiku vodi MUP RS-a. MUP RS-a ne sprovodi zakon, MUP RS-a je politička institucija koja sprovodi ono što joj kaže Milorad Dodik. Oni se ne bave provedbon zakona, oni se bave provedbom političkih naloga“, tvrdi Suljagić.
Međutim, Zakon o prebivalištu nije jedina briga ovih dana prvog čoveka Prvog marta. Da krenemo redom.
*Juče je premijerka Željka Cvijanović najavila krivičnu prijavu protiv tebe zbog navodno korištenje govora mržnje. Neke retoričke figure koje upotrebljavaš zaista bude dosta kontroverzi. Da li misliš da je to primeren način komunikacije?
Kako da ja drugačije da razgovaram sa predstavnicima entiteta koji umjesto da osigura sigurno okruženje porodicama onih koji su htjeli samo da dođu i pouče fatihu na mjesto gdje su poginuli njihovi najmili, pošalju policajce koji fizički nasrnu na ove žene. Kako ja da nazovem vlast koja iz godine u godinu usvaja sistemske zakone kao što je zakon o katastru čiji je jednini cilj da se nesrbima otme imovina koja se nalazi u entitetu Republika Srpska. Kako ja da nazovem vlast koja provodi politiku obrazovanja u kojoj je zakonito da javne ustanove poput škole imaju krsne slave, da mali Bošnjaci i Hrvati moraju obavezno da farbaju jaja, da dođe pop da ih prska vodicom. Kako ja da nazovem vlast koja naredi djetetu mog prijatelja koji je sa 17 godina preživio Omarsku da mora napisati rad na temu „20 godina moje Republike“ ili će dobiti zaključnu jedinicu i neće završiti razred. Koja riječ je upotrebljiva, koja riječ opisuje tu politiku? Ja mislim da tu politiku najbolje opisuje riječ „okupatorska“.
*Znači li da je to jedini mogući način komunikacije?
Koji drugi?! Da podignemo dva prsta? Imamo posla sa ljudima koji očekuju da ja kao nesrbin podignem dva prsta, da pitam smijem li ja dobiti riječ pa da onda kažem to što se njima dopada. Nisam ja Mirsad Đapo iz Brčkog da se odmah dogovorimo oko toga. Dakle, nisam ja dio taloga. Ja radim ono u šta vjerujem. Ja nisam ničiji džepni Bošnjak, nisam ja Lejla Rešić, koja prvo kad sam bio u SDP-u dolazi kod mene da traži posao, da bih je dva dana kasnije vidio kako je ispred stranke Marka Pavića Ministarka lokalne uprave i samouprave. Dakle, kako ja drugačije da razgovaram sa tim ljudima?
*Dakle, nije taj jezik rezultat nekih ratnih trauma kako je to o tebi pre neki dan izjavio Bakir Izetbegović?
Jedino sramnije od toga što Željka Cvijanović, dakle moj premijer, kaže meni “pazi šta pričaš”, jedino sramnije od toga je da se Bakir Izetbegović u intervjuu Pressu RS izvinjava za moje izjave. U Pressu RS, a to uopšte nije novina, to je paravojna formacija i to da on njima daje intervju je samo po sebi skandalozno. A drugo, da on moje izjave objasni mojom dubokom ličnom tragedijom. Jesi ti normalan? Pa trista hiljada nas u ovoj zemlji je izgubilo nekoga, preživio ličnu i porodičnu tragediju, kakvu Bakir Izetbegović nije preživio. I mi smo u toj mjeri bolji od njega i drugih koji misle da treba začepiti usta svakome ko je preživio neki lični, porodični ili bilo koji drugi gubitak. I on ide i izvinjava se u novinama u kojima je jutros izašla kolumna pod naslovom „Bajke Srebrenice“ . On se tamo izvinjava u moje ime. Evo, nećeš ti da se izvinjavaš u moje ime. Ako ja nađem za shodno da se izvinjavam nekome ja ću se izviniti. A sasvim sigurno neću se izviniti ljudima koji progone oni što nisu uspjeli da pobiju od 1992. do 1995.
*U nekim medjima zbog ove retorike si izrastao u novog Harisa Silajdžića, znači čoveka koji će pomoći Miloradu Dodiku da pobedi na izborima.
Prije svega nije tako zato što kad pogledate istraživanja Milorad Dodik je u padu i nema šanse da se oporavi do budućih izbora. Ne može da se oporavi jer je u RS-u pokradeno sve, uništeno, tim entitetom vlada jedna oligarhija, jedna kleptomanska organizacija. I bilo koja moja retorika ne može vratiti Milorada Dodika niti bilo koga.
Drugo, razlika između mene i Harisa Silajdžića je u tome što ja radim ono što govorim. Mi smo prikupili 100.000 imena birača koje ćemo mobilizirati na sledećim izborima. Razlika je u tome što zagovaramo zakone na federalnom nivou koje će ljudima omogućiti da zadrže svoja prava i da se prijave tamo gdje sad žive. Vi u ovom trenutku imate najmanje 10.000 ljudi nesrba koji žive od Doboja do Višegrada, žive u RS-u ali ne mogu da se prijave jer su kantonalne i federalne vlasti učinile apsolutno sve da bude tako. I stvari se popravljaju.
Ima i ljudi tamo gdje bi trebali da budu. Naprmjer Adil Osmanović, i mene boli briga šta ko misli o njemu. Ja sam juče dobio nacrt Zakona o pravama povratnika, koji će biti stavljen pred Federalni parlament. Dakle, mi radimo ono što govorimo i vjerujemo u ovo što radimo.
*Nije samo srpska vlast ona koja ima problem sa tvojim rečima. Da ja sad pitam za građane srpske nacionalnosti koji žive u manjem entitetu kako to oni precepiraju, velika većina od njih bi rekla da su svi Srbi žrtva ataka na nacionalnoj osnovi.
Pitanje za te ljude glasi da li se oni slažu ili ne slažu s tim što Vlada Republike Srpske daje milion i po maraka Stefanu Karganoviću i takozvanom Istorijskom projektu Srebrenica da uzaludno ubeđuje svijet da mi lažemo kad kažemo da su nam pobili porodice. Dakle to je jedino pitanje. Ko se slaže s time da Vlada na takav način troši novac poreskih obaveznika, ja s njim nemam o čemu da pričam. Ko se ne slaže nema potrebu da se osjeća napadnutim, jer mi napadamo ovu politiku. Ja živim u Bratuncu gdje je 80% Srba, ja nemam ništa protiv Srba. Ja sam protiv politike koja je kidnapovala 49% zemlje, koja većinsko stanoviništvo drži pod opsadom, jer tamo ni jedan glas koji Dodik ne želi ne može da se čuje. To je moj problem, ova politika, a ne ljudi koji su podjednako njene žrtve. A Milorad Dodik misli da najbolje da se te pare ovako potroši.
Dakle, sa njegovim dolaskom na vlast u RS-u se dogodila tektonska politička promjena. Znači mi smo bili ugroženi dosad, to nije sporno, ali je to bilo povremeno. Sad je postalo sistematski i stvar politike koja se provodi. To je jedina razlika, to je dio politike koju provodi Milorad Dodik u RS-u. I dok on to radi upropaštava sve. Evo, koliko ima ljudi zaposlenih u Bratuncu? Ja znam neki stotinjak ljudi koje rade u zavodu koji je prenesen iz Hadžića u Bratunac. Ostali su birokrati.
Ja neću sad da imenujem političke opcije, jer ako ja to napravim one su politički mrtve, ali ima ljudi u RS-u s kojima se može razgovarati, koji nisu Dušanka Majkić ni Aleksndra Pandurević. Na kraju krajeva nije nijedan Srbin u RS-u ugrožen zato što sam ja nešto rekao. Nije nikome razbijen prozor.
*Još u aprilu koalicija Prvi mart se obratila strankama da se opredele prema ideji zajedničke liste. Šta je s tim?
Sve stranke kojima smo uputili taj zahtjev su odgovorile potvrdno. Jedina stranka koja nije odgovorila je SDP. Ali moram odmah sad reći da činjenica da je juče glasanjem SDP-a i SBB-a jednoglasno usvojen zakon o prebivalištu koji puca u koljena Prvom martu apsolutno mjenja sve (glasanje u Vijeću ministara održano je u srijedu, prim. e-Novine) . Mi ćemu u narednih nekoliko dana odlučiti šta zapravo da radimo, jer ovo što se dogodilo je nož u leđa nama i nož u leđa svakom pojedinačnom povratniku Bošnjaku i Hrvatu u Republiku Srpsku. I mi moramo da donesemo odluku šta sad da radimo i izaći ćemo pred narod s tom odlukom.
Činjenica da neko iz Sarajeva ko za sebe tvrdi da je državotvoran i da predstavlja i interese tih ljudi koji su se tamo vratili i žive u tom entitetu, sad je odlučio da učestvuje u zabadanju noža u leđa tim ljudima mijenja apsolutno sve. Mijenja naš odnos prema svim strankama.
Nakon jučerašnje odluke Vijeća ministara, s obzirom da razgovaramo dok traje sjednica parlamenta i s obzirom na to da u tom parmalentu nema nikog ko misli svojom glavom nego ima ko misli glavom svojih stranačkih šefova, ja sam siguran da će ovaj zakon proći u Predstavničkom domu pa onda ostaje Dom naroda i nakon toga će Milorad Dodik moći da radi legalno ono što je dosad radio nelegalno, odnosno sprovoditi etničko čišćenje nesrba u RS-u.
Očigledno je da su se oni ovdje u Sarajevu založili zato da bi neko održao svoju fotelju, a ja nisam čovjek koji će voditi bilo koga u biku koja je izgubljena.
*Da li postoji alternativa zajedničkoj listi svih stranka?
Svaka alternativa zajedničkoj listi bi bila i biće ponavljanje ove agonije u kojoj živimo.
*Da li to znači da ne uzimaš u obzir mogućnosti da Prvi mart napravi svoju listu?
Ne. Mi nismo nikad imali političkih ambicija, nemamo političkih ambicija i nećemo praviti svoju listu i svoju stranku. To nam ne pada na pamet. Ja sam niko i ništa. Iza mene ne stoji niko osim infrastrukture Prvog marta, mi nismo ništa. Međutim, to neće proći bez posledica, to je sasvim sigurno. Jedino što mogu uraditi to je da u dogovoru sa Dodikom, jer očigledno se tu o tome radi, ja budem uhapšen ili priveden ili saslušan. Očigledno je dakle da Prvi mart predstavlja puno veći problem političkom Sarajevu nego Banjaluci. Banjaluka sama ne bi mogla uraditi ništa Prvom martu dok su se SDP i SBB nisu stavili na raspolaganje.
*Možeš li onda sa sigurnošću reći da nemaš nikakvih političkih ambicija i da Prvi mart nije pokušaj da se na mala vrata vratiš u politiku?
Ja se na vraćam u politiku ni na mala ni na velika vrata. Ako odlučim da ću se vratiti u politiku ja ću se vratiti u politiku. Svi oni koji me znaju znaju da nikad nije bilo lako biti moj politički protivnik. A ko nije vjerovao u to mogao je otići u Srebrenicu.
Ali, mogu da kažem da ukoliko oni zaista odluče da ubiju Prvi mart, odluka je već donesena, ali ukoliko istraju i provedu tu odluku, nek budu sigurni u jednu stvar: ja neću otići. Neću otići, ostaću u ovoj zemlji i nastaviću da se borim za ono u šta vjerujem.
*Čini mi se da je najava ovih odnosa sarajevskih stranaka prema Prvom martu mogla da se vidi već nakon izbora u Srebrenici. Zahvaljajući Inicijativi Glasaću za Srebrenicu koju si pokrenuo, Ćamil Duraković je postao načelnik opštine, ali srpske i bošnjačke stranke su se odmah dogovorile oko koalicije i raspodele vlasti.
Mi smo insistirali na načelniku zato što načelnik ima jednu simboličku ulogu, mada suštinski sva ta njihova saradnja tamo, sve je to jadno i bijedno, jer opštine u Republici Srpskoj nemaju apsolutno nikakvih ovlasti, o svemu se odlučuje u Banjaluci. Sad ne može ni da se pokrene Banja Guber od koje je prije rata živjeo cijeli grad, zbog toga što vlast u Banjaluci to ne dopušta.
Dakle, sve je to jadno i bijedno objektivno i sve to ima rok trajanja od četiri godine i sve će to da završi na odborničkim paušalima i foteljama direktora obdaništa.
*Da li imaš osećaj da je dogovor nekih stranaka, mislim pre svega na SDA i SNSD, pregazio ideju Inicijative Glasaću za Srebrenicu?
Tu se s tobom apsolutno slažem. Mada oni to nikad nisu potpisali u znak podrške Ćamilu Durakoviću, oni su se obavezali na to da rade na većini koja ne poriče genocid nakon konstituisanja Skupštine opštine. A da nije bilo Ćamila Durakovića, da nije bilo nas, ne bi ni izbori bili priznati. I šta sad, oni su krenuli da se dogovaraju oko toga ko će biti direktor obdaništa.
Da li onda građani mogu stvarno nešto promeniti, a da to ne unište stranački dogovori?
Mogu. Ja vjerujem da mogu. Ja to govorim danas, a odavno nisam bio tako duboko razočaran, ali mislim da mogu. Ti znaš naprimjer kakva je većina u Srebrenici trebala da bude i kakva je sad. Nije bilo problem napraviti većinu sa Momčilom Cvijetinovićem i Radomirom Pavlovićem [lideri srebreničkog SDS-a i SNSD-a], ali to se nije dogodilo. Tako da vidiš da mogu.
Ali, opet, ovaj zakon o prebivalištu mjenja apsolutno sve i dugoročno onemogućava promjenu političke dinamike u Bosni i Hercegovini.
I kad na idućim lokalnim izborima za 2016. Milorad Dodik dobije načelnika Srebrenice i počne da ispunjava svoje prijetnje da će on početi da uklanja imena sa spomenika, narod treba da zna da za to će biti odgovorni ljudi koji su juče na Vijeću ministara, odnosno danas na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH glasali za ovaj Zakon o prebivalištu.
Sve je rekao! Jedina svrha ovog zakona je obezbjediti etnički čistu RS. Dodik je već zakonom o katastru oduzeo pola imovine Bošnjaka i hrvata u šumskoj, dobio je i entitetsko državljanstvo (poklon SDP-SBB
), prenio je ragistraciona područja za JMBG u okvir entiteta (dosad nije bilo tako) i sad je cilj spriječiti masovniji povratak je povratak predstavlja prijetnju po opstanak šumske, Dodik ne krije šta je svrha ovog zakonahttp://www.youtube.com/watch?feature=pl ... PReNHv9YZU
Danas je ponovo aktuelizirana priča o ukidanju Vojske BiH.
I otrčat će svom pokrovitelju Moon-u i reći vidiš kako se mi fino dogovorimo. 
