#1 Pomoc, savjet...
Posted: 28/06/2013 14:46
Sorry zbog gramatickih , pisem brzo 
Mozda je bilo slicnih naslova, nisam gledao. Uglavnom radi se o tome da sam prekinuo sa djevojkom, ustvari prekinuli smo na ruzan nacin, a jos mi je stalo do nje. Pa me samo zanima vase misljenje.
Prije 4 godine javila mi se na FB simpaticna djevojka, ali nije bila bas moj tip. Nema veze pricali smo samo ne na neki nacin da bi ja nesto pokusao, al ni ona nije tada. Dosli smo do toga da je ona bivsa djevojka od mog prijatelja iz srednje, koji je nazalost preminuo dok su se oni zabavljali, znam da ga je ludo voljela (prva ljubav itd...) i da je tesko to sve prebrodila, ako je uopste.
Ja sam jos tada bio u vezi i iskreno nisam ni pomislio da nesto pokusam kod nje. Jednom smo izasli prijateljski i cak u zivo kad sam je vidio nije mi se toliko svidjala, jednostavno nije bila moj tip. Ona je sve vise zvala da izadjemo da se vidimo itd... proslo je vremena ja sam je odbijao te sto je bila djevojka do mog preminulog prijatelja , te sto nisam nista osjetio za nju. Prekinuo sam vezu sa tadasnjom djevojkom i ostali smo prijatelji, znaci bez svadje bez losih rijeci, jednostavno nismo se voljeli vise p.s. i danas smo prijatelji. Uglavnom ponovo sam sreo ovu djevojku, vidjela je da sam slobodan na FB i javila mi se. Izasli smo par puta u drustvu, a vec treci put poljubili smo se i desilo se krenula je nasa veza, proljece, klupice, drustvo, bila je divna prema meni, a to je na mene pozitivno uticalo. Zaljubili smo se, zavoljeli, vec nakon 5 mjeseci smo poceli pricati o zajednickom zivotu o zenidbi o djeci itd...
Al kad je najljepse i kad vise nemoze problemi dolaze. Ja sam imao nekih bas losih problema na poslu, previse problema je dovelo mene do toga da sam poceo da pijem, znaci ne svaki dan, al jednom sedmicno ili dva puta definitivno. Ipak ona mi je bila podrska koliko je valjda mogla. Ja sam maltene na nju trosi pola plate, al to nije vazno, pazio sam je u svemu, pokazao sam joj da je volim. Vremenom ona se pocela udaljavati od mene, sakrivat mobitel, nije me ni zanimao, al se primjetilo. Pocela cesce izlaziti sa prijateljicama. Uglavnom nije vise bila ona djevojka. Pitao sam je ima li nekoga drugog, klela se da nema majkom i sestrom. Postao sam ljubomoran sto nikad nisam bio i sam sam se sebi cudio. Uglavnom bilo je puno lijepih trenutaka, al i puno ruznih. Mislio sam da ce se sve rijesiti ako je zaprosim i tako sam ucinio, samo da me saceka da ponovo nadjem posao, jer sam na starom dao otkaz izdrzati torturu nisam mogao. Neko vrijeme je i bilo lijepo, al onda opet isto. Mjenjala je misljenje svake minute. Prosle su 2 godine i putovali smo i zabavljali, al svadja je bilo sve vise. Zahladnila je nije me vise onako voljela, a ja sam nju sve vise i vise. U mejduvremenu sam i magistrirao i smjesila mi se fina karijera u jednoj od najboljih nasih firmi. Napravio sam dosta nekih gresaka i ja, zvao sam roditelje njene koje sam prije naravno upoznao, zvao sam ih jer mi se nekoliko sati nije javila, da provjerim gdje je i znaju li oni uopste sta im je sa cerkom il misle da je sa vjerenikom. Kad popijem znao sam je izvrjedjati, al nisam bio agresivan nikad nebi ni mogao. Uglavnom sjeli smo popricali i shvatili da je nemoguce ovako, vratila mi je prsten, a ja sam ga zelio baciti, sto nisam uradio naravno. Poslije sam je zamolio da ga uzme i ako zeli da ga proda al ja ga ne zelim. I da zavrsim proslo je nekih par 6 mjeseci bili smo na kafi par puta, par puta se poljubili i vodili ljubav, al nismo se pomirili. U meni je bio uvjek neki tracak nade da cemo opet mozda ponovo pokusati. Bio sam smiren, prestao da pijem samo ponekad pivce sa rajom, nasao posao taj sto sam i zelio. Djevojaka ima i mogu ih uvjek naci al nemam volje ni zelje, samo na nju mislim. Al neku vece vidjeh na njenom profilu ona zagrljena sa drugim momkom i to me je dotuklo. Nemogu da radim, nemogu da jedem, da spavam. Nazvao sam je, kaze sta si mislio da cu u samostan. Tesko mi je i nemogu da se pomirim stim. Nisam tip koji cmizdri i muske picke su mi uvjek isle na zivce, al postajem dio te zalosne skupine. Da napomenem, imao sam puno prije djevojaka, zato se i cudim sebi, mozda jer sam ja ostavljao pa Bog mi vraca. Svaki savjet je dobro dosao...
Mozda je bilo slicnih naslova, nisam gledao. Uglavnom radi se o tome da sam prekinuo sa djevojkom, ustvari prekinuli smo na ruzan nacin, a jos mi je stalo do nje. Pa me samo zanima vase misljenje.
Prije 4 godine javila mi se na FB simpaticna djevojka, ali nije bila bas moj tip. Nema veze pricali smo samo ne na neki nacin da bi ja nesto pokusao, al ni ona nije tada. Dosli smo do toga da je ona bivsa djevojka od mog prijatelja iz srednje, koji je nazalost preminuo dok su se oni zabavljali, znam da ga je ludo voljela (prva ljubav itd...) i da je tesko to sve prebrodila, ako je uopste.
Ja sam jos tada bio u vezi i iskreno nisam ni pomislio da nesto pokusam kod nje. Jednom smo izasli prijateljski i cak u zivo kad sam je vidio nije mi se toliko svidjala, jednostavno nije bila moj tip. Ona je sve vise zvala da izadjemo da se vidimo itd... proslo je vremena ja sam je odbijao te sto je bila djevojka do mog preminulog prijatelja , te sto nisam nista osjetio za nju. Prekinuo sam vezu sa tadasnjom djevojkom i ostali smo prijatelji, znaci bez svadje bez losih rijeci, jednostavno nismo se voljeli vise p.s. i danas smo prijatelji. Uglavnom ponovo sam sreo ovu djevojku, vidjela je da sam slobodan na FB i javila mi se. Izasli smo par puta u drustvu, a vec treci put poljubili smo se i desilo se krenula je nasa veza, proljece, klupice, drustvo, bila je divna prema meni, a to je na mene pozitivno uticalo. Zaljubili smo se, zavoljeli, vec nakon 5 mjeseci smo poceli pricati o zajednickom zivotu o zenidbi o djeci itd...
Al kad je najljepse i kad vise nemoze problemi dolaze. Ja sam imao nekih bas losih problema na poslu, previse problema je dovelo mene do toga da sam poceo da pijem, znaci ne svaki dan, al jednom sedmicno ili dva puta definitivno. Ipak ona mi je bila podrska koliko je valjda mogla. Ja sam maltene na nju trosi pola plate, al to nije vazno, pazio sam je u svemu, pokazao sam joj da je volim. Vremenom ona se pocela udaljavati od mene, sakrivat mobitel, nije me ni zanimao, al se primjetilo. Pocela cesce izlaziti sa prijateljicama. Uglavnom nije vise bila ona djevojka. Pitao sam je ima li nekoga drugog, klela se da nema majkom i sestrom. Postao sam ljubomoran sto nikad nisam bio i sam sam se sebi cudio. Uglavnom bilo je puno lijepih trenutaka, al i puno ruznih. Mislio sam da ce se sve rijesiti ako je zaprosim i tako sam ucinio, samo da me saceka da ponovo nadjem posao, jer sam na starom dao otkaz izdrzati torturu nisam mogao. Neko vrijeme je i bilo lijepo, al onda opet isto. Mjenjala je misljenje svake minute. Prosle su 2 godine i putovali smo i zabavljali, al svadja je bilo sve vise. Zahladnila je nije me vise onako voljela, a ja sam nju sve vise i vise. U mejduvremenu sam i magistrirao i smjesila mi se fina karijera u jednoj od najboljih nasih firmi. Napravio sam dosta nekih gresaka i ja, zvao sam roditelje njene koje sam prije naravno upoznao, zvao sam ih jer mi se nekoliko sati nije javila, da provjerim gdje je i znaju li oni uopste sta im je sa cerkom il misle da je sa vjerenikom. Kad popijem znao sam je izvrjedjati, al nisam bio agresivan nikad nebi ni mogao. Uglavnom sjeli smo popricali i shvatili da je nemoguce ovako, vratila mi je prsten, a ja sam ga zelio baciti, sto nisam uradio naravno. Poslije sam je zamolio da ga uzme i ako zeli da ga proda al ja ga ne zelim. I da zavrsim proslo je nekih par 6 mjeseci bili smo na kafi par puta, par puta se poljubili i vodili ljubav, al nismo se pomirili. U meni je bio uvjek neki tracak nade da cemo opet mozda ponovo pokusati. Bio sam smiren, prestao da pijem samo ponekad pivce sa rajom, nasao posao taj sto sam i zelio. Djevojaka ima i mogu ih uvjek naci al nemam volje ni zelje, samo na nju mislim. Al neku vece vidjeh na njenom profilu ona zagrljena sa drugim momkom i to me je dotuklo. Nemogu da radim, nemogu da jedem, da spavam. Nazvao sam je, kaze sta si mislio da cu u samostan. Tesko mi je i nemogu da se pomirim stim. Nisam tip koji cmizdri i muske picke su mi uvjek isle na zivce, al postajem dio te zalosne skupine. Da napomenem, imao sam puno prije djevojaka, zato se i cudim sebi, mozda jer sam ja ostavljao pa Bog mi vraca. Svaki savjet je dobro dosao...
jebo ga ja pitam za savjet vi se zajebajete, pa ja svakom pomognem ako mogu svasta. Bas sam kontao na hrvatski forum jer izgleda su normalniji od nas. Ovdje samo svako gleda da uliva pa i kad ti je najteze. Ako nemate sta pametno, nemojte se ni javljati. Zelim vam svima najjj i da i vi ovo iskusite 
) i okači na FB, al' ti napravi album slika, maksuzija za FB. 
