Forum Klix.ba

[img]http://www.bhdani.com/img/logop12.gif[/img][color=white]__[/color][size=117][b]Broj 400 - 11.02.2005.[/b][/size] wrote:Brajković(i)

Mijo Brajković je zaista jedinstvena pojava među najkrupnijim bosanskohercegovačkim kriminalcima. Svoj boravak na slobodi duguje moćnim zaštitnicima: čelnicima HDZ-a koji su u zatvoru (poput Jelavića) i onima koji će uskoro biti (poput Čovića), njihovim partnerima iz SDA (poput Bičakčića i Hadžipašića), te moćnim međunarodnim protektorima koji štite interese moćnog njemačko-američkog DaimlerChryslera u Aluminiju (poput Petritscha, Ashdowna i Haysa).

Mirza Hajrić je nedavno u svojstvu direktora Agencije za promicanje stranih investicija (o trošku poreznih obveznika, na ceremoniji u sarajevskom hotelu Holiday Inn) dodijelio nagradu Brajkoviću za poslovni uspjeh, a Oslobođenje je prošle sedmice objavilo i veliki intervju sa njim. Nakon čitanja intervjua, od nagona za povraćanjem kod svih onih koji makar i djelimično znaju rasističko-kriminalne metode kojima Brajković gradi svoje poslovno carstvo, jača je dilema: nisu li Mirza Hajrić, Mijo Brajković i urednik Oslobođenja Josip Vričko možda, ipak, u pravu? Žive li zaista u ovoj zemlji isključivo debili?

Zanima li ikog ovdje (Međunarodnu federaciju sindikata svakako) to što je Brajković metodom apartheida uklonio zaposlene Bošnjake i Srbe iz Aluminija? Je li ikoga briga što je, kršeći sve zakone koji su se mogli prekršiti (SFRJ, RBiH, HRHB, FBiH), promijenio vlasničku strukturu Aluminija otevši većinsko vlasništvo države u njemu? Da li više ikoga interesuje činjenica da je Aluminij već godinama jedini poslovni subjekt u državi u kojem je onemogućen pristup nadležnim poreskim i finansijskim organima?

Bojim se da su i Brajković i Hajrić i Vričko dobro procijenili ovdašnju javnost. Samo tako se može objasniti i Hajrićev izbor, kao i spomenuti intervju u Oslobođenju. Ova stranica je premalen prostor da bi se ukazalo na količinu drskosti koju su demonstrirali Brajković i Vričko. No, za ilustraciju dovoljno će biti i tek nekoliko primjera.

Opravdavajući razloge izbacivanja radnika srpske nacionalnosti iz Aluminija, Brajković kaže da je sa aspekta morala to bilo opravdano, jer su ih ti ljudi "gađali": "Morate razumjeti da je tog trenutka moral bio jedan, a danas je moral bio drugi." Dakle, o bilo kakvom moralu govori čovjek koji je iz mostarskih koncentracionih logora preuzimao logoraše Bošnjake i Srbe da raščišćavaju ruševine Aluminija za svoje kolege Hrvate?! I pritom se poziva na Srbe koji su ih gađali, kao da je sam manji zločinac od njih!

Govoreći o navodnoj diskriminaciji kada je u pitanju cijena po kojoj Aluminij plaća struju Elektroprivredi BiH, Brajković, naravno, ne govori o tome da je ona godinama bila drastično niža i od cijena za ostale velike potrošače u zemlji, kao i od one na svjetskom tržištu. Pritom, valjda kao dokaz diskriminacije hrvatskog Aluminija, Brajković pita: "Pitam vas, koliko plaća Željezara Zenica?" Da bi proizveo željeni učinak, Brajković je, naravno, ostao bez Vričkovog odgovora. No, to je bilo nužno jer se činjenice nikako ne uklapaju u sliku koju pokušava prodati Brajković: Aluminij je godinama, sve do donedavne razumne odluke poslovodstva Elektroprivrede BiH, plaćao 24 eura po obračunskoj jedinici, sada je plaća 33, a Željezara Zenica 36 eura.

Sve dok su ljudi poput Brajkovića, Hajrića i Vrička paradigme bosanskohercegovačkog biznisa, politike i novinarstva, a oni to jesu, ova država nema nikakvih šansi. Slaba je utjeha što je politička lignja Mirza Hajrić ("ja sam za Aliju i SDP") odlaskom u Ameriku i napuštanjem Agencije napravio dobar posao za sebe, a još bolji za Agenciju. Ostaje nam menadžer godine Mijo Brajković, sa svojim priznanjima ovjenčanim moralom, koji je očito prototipski model za privrednika koji se smatra uspješnim u današnjoj Bosni. Da, ostaje i Josip Vričko, ali i nada da njegov intervju sa Brajkovićem ne predstavlja praktičan izraz opredjeljenja Oslobođenja za oslonac na "patriotsku privrednu misao".