Forum Klix.ba

Pozdrav svima, za 10 ak dana idem prvo obici rodbinu u grad zove se Ystad u Svedskoj da bih poslije toga avionom isao za Tromsø u sjevernoj norveskoj. U Svedsku turisticki, u Tromsø gledati posao.

Imam 22 godine, norveski ucim vec 7 mjeseci i ide mi dobro, u NO imam rodbinu koja bi mi pomogla da se snadjem, jer su vec rekli da bi mi mogli srediti posao, za pocetak nesto nize rangirano da se prilagodim novoj sredini a kasnije sta bude.
Prvi put idem tamo, dosta sam citao i po forumima, i iskreno ne znam sta da ocekujem. Ulozio sam para u ovo, naravno spreman sam na nove izazove i drugu okolinu. Engleski naravno pricam perfektno.




Citao sam dosta forume, raspitivao se preko rodbine. Neki kazu da je to mjesto Tromsø vrlo lijepo, ali jako tesko za zivot (zimi skoro i da nema dnevnog svijetla, ljeti skoro i da nema mraka). Norvezani kao ljudi vrlo povuceni, tesko da cu ostvariti neki kontakt sa njima, socijalni zivot vrlo los, narocito zimi.
Odmah su mi u startu rekli da koliko god mogu da se drzim norvezana, jer cu vremenom preko toga i izgovor popraviti a i bice mi lakse.

Taj rodjak mi zivi u Kristiansandu (sami jug), on je jedno vrijeme isto zivio gore medjutim jednostavno nije mogao da se navikne na to, depresije kao u prici, dosada, i otisao je na jug.
Znam da idem u zemlju koja ce mi pruziti sansu za neki solidan zivot, medjutim sve me ove price deprimiraju.






Htio bih cuti neko vase misljenje kako i sta, kakvi su uslovi zivota gore, ima li nasih ljudi, da mi nesto kazete o tom strasnom vremenu gore o kome svi pricaju. Ja sam se za ostalo manje vise snasao, medjutim zanima me nacin zivota gore iz prve ruke jer jedni kazu jedno, drugi drugo..

ne znam kako je gore, to je negdje pri sjeveru, nije krajnji sjever, ali
jeste da je na moru, ali opet...

norvezani i ostali su se navikli, gori svjetlo citav dan, hhladno je, snijeg, vjetar, vozis po ledu 7+8+9+10 mjeseci godisnje navikne se covjek i na to, organizira se tako.

i sto se tice udaljenosti, to je bogu iza leđa, odokativno, od osla do trømse je kao od osla do minhena.

a sto se tice posla, ako ti rodbina moze ponuditi posao u svojoj firmi i(li) garantirati ogromnu platu na koju ces placati ogroman porez, onda mozes dobiti radnu dozvolu kao neki bezze radnik. ili ako si neki ekstra strucnjak za kojim postoji potraznja.

ali norveska je puna azilanata i eu stanovnika koji su ispred tebe na listi za posao za te neekspertne poslove.

zelim ti puno srece, ali tesko da ces dobiti radnu dozvolu.

jedino ako se ozenis

Tromsø, tu pingvini raznose postu

Mal gradic (vecina gradova u No su mali), duge zime i kratka ljeta (kao i u cjeloj No), mracnije zimi i svjetlije ljeti nego na istoku ili jugu drzave.
Imaju prvoligasa u gradu tako da ako te interesuje fudbal imas lokalni tim za navijat
Sjevernjaci su nekim cudom otvoreniji od ostali norvezana, i znaju se zajebavat.
Klima utice na sve aspekte drustva, od kulture pijenja do odnosa prema sportu, hrani...
Klima nije tako strasna, i ljudi su prilagodljivi. Nemoj da te to unaprjed zabrinjava. Imaju cak i poslovicu (sa kojom se ja ne slazem, ali kontam odakle im) "nema loseg vremena, samo lose odjece"
Ako imas konkretna pitanja reci.
I sretno

malsal wrote:Mal gradic (vecina gradova u No su mali), duge zime i kratka ljeta (kao i u cjeloj No), mracnije zimi i svjetlije ljeti nego na istoku ili jugu drzave.
Imaju prvoligasa u gradu tako da ako te interesuje fudbal imas lokalni tim za navijat
Sjevernjaci su nekim cudom otvoreniji od ostali norvezana, i znaju se zajebavat.
Klima utice na sve aspekte drustva, od kulture pijenja do odnosa prema sportu, hrani...
Klima nije tako strasna, i ljudi su prilagodljivi. Nemoj da te to unaprjed zabrinjava. Imaju cak i poslovicu (sa kojom se ja ne slazem, ali kontam odakle im) "nema loseg vremena, samo lose odjece"
Ako imas konkretna pitanja reci.
I sretno

Ta poslovica je itekako tacna. Kad se covjek odgovarajuce obuce za vremenske uslove, onda bukvalno nema zime. Radila sam sa jednom Norvezankom kojoj ni pljusak, ni snijeg ni sunce nisu smetali. Za kisu obavezno nepromociva odjeca i ode ona dok se mi ostali snebivamo.

na -30 duze od 5-10 minuta meni nista ne pomaze

ni na -25

Ma ljudi dzaba vam je sva odjeca kad onaj sjeverac puhne koji bukvalno prolazi kroz kosti tu "nema" spasa - nego stisni zube pa nastavi. Jedno je navika a drugo je kako se osjecas. Naviko sam i ja na svakodnevni vjetar, na -20 i na kisu i da se 4 vremenska preiode pojave u roku od 24 sata. Jednostavno jer moram da se naviknem, no nvika od malih nogu je navjerovatnije laksa nego za starije osobe. Ovdje slabo ko da dozivi 80 godinu u dobro pokretnom stanju - vecina ih sa 70 gura rolatore, jer kosti na ovoj klimi stradaju samo tako.

kazu ljepota Bozija, more, plaze ..

Matijevic_Vlado wrote:kazu ljepota Bozija, more, plaze ..

ljepota jeste kad gledas iz tople sobe ili mjesec dva godisnje

najljepse je gledati iz aviona

Matijevic_Vlado wrote:kazu ljepota Bozija, more, plaze ..

Jest' imamo i mi palme na obali






Nadam se prvoj zetvi kokosa i ananasa a u bliznje vrijeme i banana

Pa sta si ti mislio, krenuti s najbolje lokacije u Norveskoj?
Moj prijedlog, sto je gore to je bolje.
Moras krenuti od necega.
Ne moze biti u Norveskoj kao na juznom polu, a i tamo ljudi idu raditi po 6 mjeseci godisnje, najveca temperatura 0-3 celzija (prosjek - 20) , jedes ustajalu hranu, imas 2 kafane i 1 atm aparat, i barem 2-3 ljudi pogine u sezoni, sad zamisli biti s 2000 ljudi na santi leda a regrutuju 2000-3000 ljudi (za americku bazu), kad se vratis u civilizaciju treba ti 7 dana da sebi dodjes tj. ljudi se boje semafora, glasnog zvuka, imas istancan miris, mozes saksiju zemlje i bilo koju biljku namirisati jer dodjes iz diviljine apsolutne, postanes ko zivotinja. Pa opet idu ljudi raditi, jedna zena je 34 sezona odradila po 6 mjeseci, jedini uslov je da 6 mjeseci moraju otici s juznog pola, da nebi psihicki pukli, ali veliki broj ljudi ode iz americke baze u neku drugu drugih 6 mjeseci pa se vrati. To je cisti avanturizam, ali ako neko moze tako par godina, sta je Norveska?
Najbitnije ti je da nadjes posao.
Ako nadjes posao upoznaces nekog, a van posla ti ni ne treba raja.
Krenes uciti jezik, kupis kartu za svako desavanje lokalnog karaktera, od fudbala do koncerata.
Sto se tice depre, svako 4 mjeseca uzmes par dana i odes u toplije krajeve.
Sve u svemu, ne budi sminker, prihvati sve, uci i radi na sebi, pa vidi da li ce sistem to da nagradi.
Sistem kad te nagradi moci ces ici u urbanije mjesto i topliji kraj, i imati bolje sanse za drustveni zivot, ali prvo moras platiti cijenu, cijena je da zivis gdje mnogi nece, i s tim se pomiris i nosis, nije do vijeka, probaj 1-2 godine pa revidiraj stavove. U tvojim godinama ljudi u kafani potrose 1-2 godine, sta je onda Norveska, makar ces znati gdje si bio i sta si radio.

Napisao sam ti odgovor od nekih 10ak rečenica jer sam i sam bio u tom gradu (doduše jako kratko, brat mi je bio duži period), ali ipak izbrisah, ne bih da unosim negativne tenzije i da te demorališem.

Depresije će biti i u to nema sumnje, naročito prva zima kad dnevno svjetlo ne vidiš po nekoliko mjeseci. Ali prva godina je najteža, sve poslije toga biće lakše i lakše..

Sa srećom.

meni taj mrak nije tako tesko pao jeste da nije sjever, ali 3 mjeseca je sasvim dovoljno lako se navici na to, pa i u bosni ima mracnih dana, kad po citav dan gori svjetlo.
i zato imas kompenzaciju, suncanje u ponoc

meni je gora hladnoca, snijeg, led, vjetar, lopatanje , udaljenosti, slab izbor hrane, a tek cijene...

inace, nisam neki pretjerano drustven tip da moram biti sa 5-10 ljudi svaki dan u kafani i da nekome idem i da nama neko dolazi kad mu padne na pamet.

porodica, par prijtelja za rodjendane, novu godinu i slicno sasvim dosta.

a norvezani su pristojni, ljubazni, ali nema te pretjerane bliskosti na prvu, nakon 2 susreta zdravo za zdravo da te neko zove u kucu.


ali nema postavljaca teme, da nam kaze kako misli dobiti radnu dozvolu?

Jarane neka je tebi sa srećom i što prije da se snađeš i da budeš zadovoljan.

Međutim...