_____________________________________________________________________________________________________Opasnosti kreacionizma u obrazovanju, rezolucija Vijeća Europe
Utorak, 14. travnja 2009.
1. Cilj ove rezolucije nije dovoditi u pitanje ili suzbijati vjeru - pravo na slobodu vjere to ne dopušta. Cilj je upozoriti na određena nastojanja da se vjera shvati kao znanost. Neophodno je razdvojiti vjeru od znanosti. To nije pitanje antagonizma. Znanost i vjera moraju biti sposobne postojati usporedno. To nije stvar suprotstavljanja vjere i znanosti, nego nužnost sprječavanja vjere da se suprotstavlja znanosti.
2. Nekim ljudima Stvaranje, kao pitanje religijskog uvjerenja, daje smisao u životu. Ipak, Parlamentarna skupština Vijeća Europe zabrinuta je zbog mogućih loših utjecaja širenja kreacionističkih ideja kroz naše obrazovne sustave i posljedicama na našu demokraciju. Ukoliko ne budemo oprezni, kreacionizam može postati prijetnja ljudskim pravima, što je ključna briga Vijeća Europe.
3. Kreacionizam, koji se temelji na poricanju evolucije vrsta prirodnom selekcijom, dugo vremena bio je gotovo isključivo američki fenomen. Današnje kreacionističke ideje nastoje naći svoj put u Europu i njihovo širenje pogađa više država članica Vijeća Europe.
4. Glavna meta današnjih kreacionista, od kojih su većina kršćani ili muslimani, jest obrazovanje. Kreacionisti su odlučni u nastojanju da se njihove ideje uvrste u školske znanstvene programe. Kreacionizam ne može, polagati pravo na to da bude znanstvena disciplina.
5. Kreacionisti dovode u pitanje znanstveni karakter određenih područja znanja i tvrde da je teorija evolucije samo jedna interpretacija u nizu mnogih. Oni optužuju znanstvenike da ne pružaju dovoljno dokaza da bi teoriju evolucije znanstveno potvrdili. S druge strane, kreacionisti svoje tvrdnje brane kao znanstvene. Ništa od toga nije zasnovano na objektivnoj analizi.
6. Svjedoci smo širenja modela razmišljanja koji dovode u pitanje utvrđeno znanje o prirodi, evoluciji, našem porijeklu i našem mjestu u svemiru.
7. Postoji stvarni rizik da bi umove naše djece mogla zahvatiti zbunjenost glede onoga što se tiče uvjerenja, vjerovanja i svakakvih ideala te onog što se tiče znanosti. Stav da su „sve stvari jednake" može se činiti primamljivim i tolerantnim, no ustvari je opasan.
8. Kreacionizam sadrži mnogo proturječnih aspekata. Ideja „inteligentnog dizajna", koja je najnovija, prerađena verzija kreacionizma, ne poriče određeni stupanj evolucije. Ipak, inteligentni dizajn na ublaženi način nastoji predstaviti kreacionizam kao znanstveni pristup, i u tome leži opasnost.
9. Skupština stalno inzistira na tome da je znanost od temeljne važnosti. Znanost je omogućila znatna poboljšanja životnih i radnih uvjeta, a važan je faktor u ekonomskom, tehnološkom i društvenom razvoju. Teorija evolucije nema nikakve veze s Božanskim otkrivenjem, već je zasnovana na činjenicama.
10. Kreacionizam tvrdi da je utemeljen na znanstvenom principu. U stvarnosti, metode koje kreacionisti koriste spadaju u sljedeće tri kategorije: čisto dogmatsko uvjeravanje; iskrivljena upotreba znanstvenih citata, ponekad ilustrirana prekrasnim fotografijama; i potvrda od manje-više poznatih znanstvenika, od kojih većina nisu stručnjaci za ta područja. Na taj način, kreacionisti se obraćaju nestručnima i unose sumnju i zabunu u njihove umove.
11. Evolucija nije samo stvar razvoja ljudskih bića i populacija. Njezino poricanje može imati ozbiljne posljedice na razvitak naših društava. Pomaci u medicinskim istraživanjima, s ciljem borbe protiv zaraznih bolesti poput AIDS-a, bit će nemogući ako svaki princip evolucije bude odbačen. Ako ne razumijemo mehanizme evolucije, ne možemo u potpunosti biti svjesni rizika što ih nose smanjenje biološke raznolikosti i klimatske promjene.
12. Naš moderni svijet zasnovan je na dugoj povijesti, čiji važan dio čini razvitak znanosti i tehnologije. Ipak, znanstveni pristup još uvijek nije dobro shvaćen i to ohrabruje razvoj svih vrsta fondamentalizma i ekstremizma. Potpuno odbacivanje znanosti je definitivno jedna od najozbiljnijih prijetnji ljudskim i građanskim pravima.
13. Rat protiv teorije evolucije i njezinih pristalica najčešće proizlazi iz nekog oblika vjerskog ekstremizma usko povezanog s ekstremnim desničarskim političkim pokretima. Kreacionistički pokreti posjeduju stvarnu političku moć. Činjenica, razotkrivena u više prilika, jest da neki pristalice strogog kreacionizma žele demokraciju smijeniti teokracijom.
14. Svi vodeći predstavnici glavnih monoteističkih religija usvojili su mnogo blaži stav. Papa Benedikt XVI, primjerice, kao i njegov prethodnik papa Ivan Pavao II, danas slavi ulogu znanosti u razvoju čovječanstva i prepoznaje teoriju evolucije kao „nešto više od hipoteze".
15. Podučavanje o svim pojavama u vezi s evolucijom kao temeljnom znanstvenom teorijom je, dakle, ključno za budućnost naših društava i naših demokracija. Zbog toga ona mora imati središnje mjesto u obrazovnim programima, naročito u znanstvenim predmetima, sve dok, kao i svaka druga teorija, može proći strogu znanstvenu provjeru. Evolucija je prisutna svuda, od medicinske pretjerane uporabe antibiotika koji uvjetuju pojavu otpornih bakterija, do zemljoradničke zloupotrebe pesticida koji uvjetuju mutacije insekata na koje pesticidi više nemaju nikakvog učinka.
16. Vijeće Europe je istaknulo važnost podučavanja o kulturi i religiji. U ime slobode izražavanja i osobnih uvjerenja kreacionističke ideje, kao i svaki drugi teološki stav, mogu eventualno biti predstavljene kao dodatak kulturnom i religijskom obrazovanju, ali ne mogu težiti znanstvenom statusu.
17. Znanost nudi nezamjenjivo obrazovanje intelektualne strogosti. Ona ne teži objašnjenju „zašto stvari jesu", već razumijevanju o njihovom funkcioniraju.
18. Istraživanje rastućeg utjecaja kreacionista pokazuje da argumenti koji se tiču kreacionizma i evolucije idu daleko od intelektualne rasprave. Ako ne budemo oprezni, one vrijednosti koje su sama srž Vijeća Europe bit će pod direktnom prijetnjom kreacionističkih fundamentalista. Dio uloge parlamentaraca Vijeća Europe jest da reagiraju prije nego što bude prekasno.
19. Parlamentarna skupština stoga potiče države članice, a posebno njihove obrazovne vlasti, da:
19.1. brane i promoviraju znanstveno znanje;
19.2. pojačaju podučavanje o temeljima znanosti, njezinoj povijesti, epistemologiji i njezinim metodama, uz podučavanje o objektivnom znanstvenom znanju;
19.3. učine znanost razumljivijom, privlačnijom i bliskijom stvarnosti sadašnjeg svijeta;
19.4. pruže čvrst otpor kreacionističkim učenjima kao znanstvenoj disciplini na jednakoj razini kao i teorija evolucije, i općenito prezentacijama kreacionističkih ideja u bilo kojoj disciplini osim u religiji;
19.5. promoviraju podučavanje o evoluciji kao temeljnoj znanstvenoj teoriji u školskim programima.
20. Skupština pozdravlja činjenicu da je 27 akademija znanosti država članica Vijeća Europe u lipnju 2006. godine potpisalo deklaraciju o podučavanju evolucije i poziva one akademije koje to još nisu učinile, da potpišu tu deklaraciju.
Rezolucija 1464 (2005.) Vijeća Europe "Žene i religija u Europi"
1. U životima mnogih žena u Evropi religija nastavlja igrati značajnu ulogu. Bilo da su one vjernice ili ne, većina je žena na ovaj ili onaj način pogođena stavovima različitih religija prema ženama, izravno ili kroz njihov tradicionalni utjecaj na društvo i državu.
2. Ovaj je utjecaj vrlo rijetko dobroćudan: u ime religije ženska se prava često ograničavaju ili krše. Dok većina religija poučava jednakost žena i muškaraca pred Bogom, ženama i muškarcima na zemlji pripisuju različite uloge. Religijski motivirani rodni stereotipi udjeljuju muškarcima osjećaj superiornosti koji dovodi do diskriminacijskog odnosa muškaraca prema ženama, pa čak i do nasilja nad njima.
3. S jedne strane spektra stoji ekstremno kršenje ženskih ljudskih prava kao što su takozvani zločini zbog “časti”, prisilni brakovi i genitalno osakaćivanje žena, koje je – iako još rijetko u Evropi – u nekim zajednicama upravo u porastu.
4. Na drugoj strani su suptilniji i manje spektakularni oblici netolerancije i diskriminacije koji su u Evropi rašireniji – a koji mogu biti podjednako učinkoviti u postizanju podčinjenosti žena, poput odbijanja da se dovede u pitanje patrijarhalna kultura koja kao ideal podržava uloge supruge, majke i domaćice i odbija usvojiti pozitivne mjere u korist žena (npr. na parlamentarnim izborima).
5. Sve žene koje žive u državama članicama Vijeća Evrope imaju pravo na jednakopravnost i dostojanstvo u svim područjima života. Slobodu religije ne može se prihvatiti kao izgovor za opravdavanje kršenja ženskih prava, bilo otvoreno ili prikriveno, zakonito ili nezakonito, prakticirano sa ili bez nominalnog pristanka žrtava – žena.
6. Dužnost je zemalja članica Vijeća Evrope zaštititi žene od kršenja njihovih prava u ime religije i promovirati i u potpunosti provoditi politiku rodne ravnopravnosti. Države ne smiju prihvatiti bilo kakvo kulturalno relativiziranje ženskih ljudskih prava. One ne smiju pristati na opravdavanje diskriminacije i nejednakosti koja pogađa žene pod izlikom fizičkog ili biološkog razlikovanja temeljenog na religiji ili pripisanog religiji. Države se moraju boriti protiv religijom motiviranih stereotipa ženskih i muških uloga od ranog dječjeg doba, uključujući i škole.
7. Parlamentarna skupština stoga poziva zemlje članice Vijeća Evrope da:
7.1. u potpunosti zaštite sve žene koje žive u njihovim zemljama od kršenja njihovih prava temeljenih na religiji ili pripisanih religiji tako što će:
7.1.1. uvesti i provoditi specifične i učinkovite politike i mjere za suzbijanje svih oblika kršenja prava žena na život, tjelesni integritet, slobodu kretanja i slobodnog izbora partnera, uključivši takozvane zločine iz “časti”, prisilne brakove i žensko genitalno sakaćenje, ma tko ih i gdje počinio, kako god bili opravdavani i bez obzira na nominalni pristanak žrtve; što znači da je sloboda religije ograničena ljudskim pravima;
7.1.2. odbijati priznati strane obiteljske običaje i zakone o osobnom statusu temeljene na religijskim načelima koji krše ženska ljudska prava, i prestati ih primjenjivati na svom teritoriju, ponovno pokrećući pregovore o bilateralnim ugovorima ukoliko je to nužno;
7.2. zauzeti stav protiv kršenja ženskih ljudskih prava opravdavanih religijskim i kulturalnim relativizmom svugdje na svijetu, uključujući međunarodne forume kao što su Ujedinjeni narodi ili Međuparlamentarna unija;
7.3. jamčiti odvojenost crkve i države, što je nužno kako bi se osiguralo da žene ne budu podvrgnute religijski inspiriranim zakonima i politikama (npr. u području zakona o obitelji, razvodu i pobačaju);
7.4. osigurati da se slobodu religije i poštivanje kulture i tradicije ne prihvaća kao izgovor za opravdavanje kršenja ženskih prava, uključujući slučajeve prisiljavanja maloljetnih djevojaka i djevojčica na podvrgavanje vjerskim kodeksima (uključujući pravila odijevanja), ograničavanja slobode kretanja ili zabrane pristupa kontracepciji od strane njihove obitelji ili zajednice;
7.5. tamo gdje je u školama dopušten religijski odgoj i obrazovanje, osigurati nastavu u skladu s načelima rodne jednakosti;
7.6. zauzeti stav protiv bilo koje religijske doktrine koja je antidemokratska ili ne poštuje ljudska prava, naročito ženska prava, i odbiti mogućnost da takve doktrine imaju utjecaja na političko donošenje odluka;
7.7. aktivno promovirati poštivanje ženskih prava, jednakost i dostojanstvo u svim područjima života kad se vodi dijalog s predstavnicima različitih religija i raditi na postizanju pune rodne jednakosti u društvu.
"Evo zakonskih užasa, kako država štiti vjerske organizacije:
Pravilnikom o primjeni zakona o PDV-u u članku 28 stoji
Kako se ,,oslobađa od plaćanja PDV-a za promet dobara i usluga iz oblasti sporta, usluge koje obavljaju vjerske, političke, humanitarne,sindikalne, dobrotvorne, invalidske ili slične organizacije:”
(3) Poresko oslobađanje iz članka 24. stavak 1. tačka 7. Zakona, se odnosi na usluge i isporuke dobara vjerskih organizacija ako se obavljaju radi zadovoljavanja vjerskih potreba u skladu sa propisima kojima je regulisano obavljanje tih djelatnosti.
Ne treba smetnuti sa uma da su vjerske organizacije registrovane kao pravna lica, dakle imaju svoj pečat, svoje prostorije, svoju organizaciju prema spoljnjem svijetu-državi. Pa, ipak, zakon o PDV-u ih jasno oslobađa istoga. I zato, jedino u Bosni i Hercegovini, u skladu sa zakonom ove organizacije naplaćuju svoje usluge bez fiskalnih kasa, prodaju u krugu svojih bogomolja vjerske simbole, pa i bižuterijski materijal na koji ne plaćaju famoznih 17 % PDV-a. I koliko god to apsurdno bilo, sve je po zakonu.
Ali, apsurdnost ide i dalje. Na nedavno održanom seminaru u Sarajevu na kojem se vodila debata između sociologa, pravnika i ekonomista sa jedne strane i vjerskih velikodostojnika sa druge strane mogla se čuti jedna jako zanimljiva, ali nadrealna priča.
Naime, jedan muftija je ispričao ,,toplu ljudsku priču” o ljudskoj solidarnosti ,,običnog vjerujućeg naroda” , koji je svojim prilozima napravio novi minaret na džamiji u Cazinu. Muftija je pri tom istakao, kako bi bilo neljudski i nemoralno, da se oporezuje ljudska humanost. I bilo bi zaista. Samo što je , opet, logici uz vjetar, Bosna i Hercegovina jedina država koja ima ,,porez na humanost”.
Naime, dobro je poznato svim čitaocima da se bilo koja humanitarna akcija, bilo koje vrste koju organizuje jedan od tri telekoma u BiH, direktno oporezuje. I bez obzira koliko bilo promtno, a uvijek je, da se nekoj osobi uruče novčana sredstva za liječenje, država će biti ta koja će uzeti svojih 17% PDV-a na skupljeni iznos.
Mir, mir, niko nije kriv...
Iz svega navedenog, na prvu se zaključuje se da problem leži u Upravi za indirektno oporezivanje BiH. Međutim iz Uprave ističu da je ona institucija koja je isključivo nadležna za provođenje zakona iz oblasti indirektnih poreza, pa tako i Zakona o PDV-u. Sa druge strane, politiku indirektnog oporezivanja u BiH kreira Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje, Savjet ministara BiH i Parlamentarna skupština BiH, a članovi Upravnog odbora UIO s pravom glasu su i tri ministra finansija (državni i dva entitetska ministra finansija), te tri člana iz reda stručnjaka.
Po svemu nabrojanom, sam dragi Bog zna ko je nadležan i kad će se rasplesti te nadležnosti, pa samim tim i pokrenuti sa mrtve tačke promjene Zakona o PDV-u.
A, promjene su neminovne.
Jer, uprkos zdravoj pameti, kao legalisti mi moramo prihvatiti da je sasvim legalno prodavati crkvene kalendare, brojanice, tespihe, naplaćivati vjerske obrede po odokativnoj tarifi i za to ne plaćati bilo kakav porez. Moramo prihvatiti i da je ispravno i normalno da jedna vrsta NVO, poput vjerskih organizacija ne plaća ni pfeninga ovoj državi, dok druge moraju imati fiskalnu kasu, iako sa trgovinom imaju veze koliko i crkva za Darvinom.
Moramo prihvatiti da je legalno i zakonski jednom dječaku hitno potrebno 100 000KM za operaciju kao bi preživio, ali će dobiti svega 83 000KM, jer država mora uzeti svoj dio.
Stvar je krajnje jasna. Ili ćemo biti legalisti do kraja pa oporezovati ,na primjer, minaret u Cazinu, izgradnju neke lokalne crkve, jednako kao i humanitarne akcije nevladinog ili bilo kog drugog sektora ili ćemo ukinuti ,,porez na humanost” koja se valjda ne dijeli na vjerski i zemaljski. "
Član 13. 4. Država se obavezuje regulirati penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje vjerskih službenika,
posebnim propisom, a na poticaj bilo koje institucije iz člana 15. tačke 1. ovog zakona.
Član 14. 2. Država nema pravo miješati se u unutrašnju organizaciju i poslove crkava i vjerskih zajednica;
(obrnuto može jelda?)
Član 14. Država može, na osnovu jednakosti prema svima, davati materijalnu podršku crkvama i vjerskim
zajednicama za očuvanje kulturne i historijske baštine, zdravstvene djelatnosti, obrazovne, karitativne i
socijalne usluge koje pružaju crkve i vjerske zajednice, jedino pod uslovom da crkve i vjerske zajednice
spomenute usluge obavljaju bez ikakve diskriminacije, a posebno nediskriminacije na osnovu vjere ili
uvjerenja;
