#1 Bosna i fenomen Bosanstva u umjetnickoj vizije M. Selimovica
Posted: 18/03/2004 03:44
Citajuci misljenja i razgovore jednog od nasih najvecih pisaca M.S. naletih i na ovaj komentar o fenomenu Bosnanstva u njegovoj umjetnickoj viziji...
Bosna je moja velika i stalna ljubav i moja povremena bolna mrznja. Bezbroj puta sam pokusvao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije vazno gdje covjek fizicki zivi: Bosna je u meni, kao krvotok. Nije to samo neobjasnjiva veza izmedju nas i zavicaja, vec i koloplet nasljedja, istorije, cijelokupnog zivotnog iskustva vezanog za ovaj karj, iskustva mog i tudjeg, dalekog, koje je postalo moje. Vidjena izvana i bez ljubavi, Bosna je gruba i teska, vidjena iznutra i s ljubavlju, koju zasluzuje, ona je ljudski bogata iako u sebi nesaznana potpuno. “Ni s kim istorija nije napravila takvu salu kao s nama” – kaze jedna licnost u “Dervisu” o Bosancima, - “juce smo bili ono sto danas zelimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nesto drugo. Stali smo na pola puta zabezeknuti. Ne mozemo vise nikud. Otrgnuti smo a nismo prihvaceni. Kao rukavac sto ga je bujica odvojila od majke rijeke i nema vise toka i usca, suvise malen da bude jezero a suvise velik da ga zemlja upije.” Rijetko je ko bolnije i dramaticnij odredjen istorijom kao Bosanac. Sta se sve kroz stoljeca nakupilo u tim ljudima! Osjecanje vlastite neodredjenosti, tudje krivice, teske istorije, neizvjesne buducnosti, straha od promjena, zelje za dobrotom i humanoscu koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ogranicenja (to je poznati merhamet, siroka otvorenost prema svim ljudima, teznja ka jednom univerzalnom humanizmu, kao odbrana od svoje izdvojenosti), i cestih razocarenja koja su radjala mrznje. To su veoma slozeni i zamrseni ljudi, i tesko ih je razrjesavati po prvom vidjenju i po spoljasnjim utiscima. Volio sam ih uvijek, mada znaju ad budu i neugodni, ali mi ih je posljenji rat otkrio s prave strane: poznati su mi veoma brojni primjeri ljudskog razumjevanja, koje je islo do samozrtvovanja, prema svima koji su stradali. To me je ispunilo radoscu i ponosom.
Moj roman sadrzi ponesto od te slozene Bosne, jer je ona ovdje samo okvir a ne osnovna tema, ali mi je posluzila kao ambijent u kojem sam zelio da plasiram jednu univerzalnu misao o ljudskom zivotu.
Vjerujem da je Bosna osnovni razlog, da ne kazem krivac, sto su moje licnosti toliko komplikovane.
Bosna je moja velika i stalna ljubav i moja povremena bolna mrznja. Bezbroj puta sam pokusvao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije vazno gdje covjek fizicki zivi: Bosna je u meni, kao krvotok. Nije to samo neobjasnjiva veza izmedju nas i zavicaja, vec i koloplet nasljedja, istorije, cijelokupnog zivotnog iskustva vezanog za ovaj karj, iskustva mog i tudjeg, dalekog, koje je postalo moje. Vidjena izvana i bez ljubavi, Bosna je gruba i teska, vidjena iznutra i s ljubavlju, koju zasluzuje, ona je ljudski bogata iako u sebi nesaznana potpuno. “Ni s kim istorija nije napravila takvu salu kao s nama” – kaze jedna licnost u “Dervisu” o Bosancima, - “juce smo bili ono sto danas zelimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nesto drugo. Stali smo na pola puta zabezeknuti. Ne mozemo vise nikud. Otrgnuti smo a nismo prihvaceni. Kao rukavac sto ga je bujica odvojila od majke rijeke i nema vise toka i usca, suvise malen da bude jezero a suvise velik da ga zemlja upije.” Rijetko je ko bolnije i dramaticnij odredjen istorijom kao Bosanac. Sta se sve kroz stoljeca nakupilo u tim ljudima! Osjecanje vlastite neodredjenosti, tudje krivice, teske istorije, neizvjesne buducnosti, straha od promjena, zelje za dobrotom i humanoscu koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ogranicenja (to je poznati merhamet, siroka otvorenost prema svim ljudima, teznja ka jednom univerzalnom humanizmu, kao odbrana od svoje izdvojenosti), i cestih razocarenja koja su radjala mrznje. To su veoma slozeni i zamrseni ljudi, i tesko ih je razrjesavati po prvom vidjenju i po spoljasnjim utiscima. Volio sam ih uvijek, mada znaju ad budu i neugodni, ali mi ih je posljenji rat otkrio s prave strane: poznati su mi veoma brojni primjeri ljudskog razumjevanja, koje je islo do samozrtvovanja, prema svima koji su stradali. To me je ispunilo radoscu i ponosom.
Moj roman sadrzi ponesto od te slozene Bosne, jer je ona ovdje samo okvir a ne osnovna tema, ali mi je posluzila kao ambijent u kojem sam zelio da plasiram jednu univerzalnu misao o ljudskom zivotu.
Vjerujem da je Bosna osnovni razlog, da ne kazem krivac, sto su moje licnosti toliko komplikovane.