#1 SARAJEVO
Posted: 09/02/2005 16:31
Spava li Sarajevo veceras? Osjeti li grad Nostalgiju za nama dragim uspomenama!? Svjetla ovog grada sijaju magicnim sjajem i kada mu se vracas u srcu svom osjetis snagu pjesme 'Sarajevo, ljubavi moja'. To mi se desava najcesce kada u predvecerje, zacarana njegovim svjetlima, osjetim tu slatku melanholiju. Grade, koji me uvijek pozdravis na tako topao nacin i pozelis dobrodoslicu na samo tebi svojstven nacin. I kao sto je veliki covjek, pjesnik Izet Sarajlic napisao"...ako i nisam rodjen u ovom gradu, neka to bude grad rodjenja moje smrti!". U spomen ovom gradu svoj post cu i zavrsiti pjesmom ranije pomenutog pjesnika, koju je posvetio svom gradu, gradu Sarajevu
Sad nek spavaju svi nasi i besmrtni.
Pod mostom, kraj "Druge Zenske" nabujala Miljacka tece.
Sutra je nedelja. Uzmite prvi tramvaj za Ilidzu.
Naravno pod predpostavkom da ne pada kisa.
Dosadna duga sarajevska kisa.
Kako li je bilo Cabrinovicu bez nje u tamnici!
Mi je preklinjemo, psujemo, a ipak dok pada
zakazujemo ljubavne sastanke kao da smo u najmajskijem maju.
Mi je proklinjemo, psujemo, svjesni da od nje nikad
Miljacka nece postati ni Gvadalkivir ni Sena.
Pa sta? Zbog toga zar manje ce te voljeti
i muciti manje kroz stradanja?
Zbog toga zar manja bice moja glad
za tobom i manje moje gorko pravo
da ne spavam kad svijetu prijete kuga ili rat
i kad jedine rijeci postaju "ne zaboravi" i "zbogom"?
Uostalom, mozda ovo i nije grad u kome cu umrijeti,
ali u svakom slucaju on je zasluzio jednog neuporedivo vedrijeg mene,
ovaj grad u kome mozda i nisam bio najsrecniji,
ali u kome je sve moje i u kome uvijek mogu
naci barem nekog od vas koje volim
i reci vam da sam tuzan do ocajanja.
U Moskvi to bih isto mogao, ali Jesenjin je mrtav
a Jevtusenko sigurno negdje u Gruziji.
U Parizu kako da zovem hitnu pomoc
kad se ona nije odazvala ni na pozive Vijona?
Ovde zovnem li i tople svoje sugradjanke,
i one cak znace sta je to sto me boli.
Jer ovo je grad u kome mozda i nisam bio najsrecniji,
ali u kome i kisa kad pada nije prosto kisa.
Dobro došli u Sarajevo
Dobro došli u Sarajevo
dobro došli u razorene ulice grada
gdje se živi od ljubavi
a ne od mržnje i jada
Dobro došli u Sarajevo
u grad hrabrih jarana
gdje se gine jedan za drugog
jer tu je prava raja.
I živi se ovdje od dana do dana
i korica hljeba dijeli se na pola.
A kažu...takva je sudbina ovoga grada.
Miljacka i dalje teče
ispod mostova nade,
sjeća se prošlih vremena
i uspomene na protekle dane...
I još jedne bolne rane iz '86. davne.
I na dva lika koja nestaše preko noći
Dobrodošli u Sarajevo
grad ponosa i slave
grad ljubavi i nade
gdje se živi za drugoga
gdje se mirna noć plaća skupo
gdje se u mukoj noći čuje samo dječji plač
gdje rane krvare,
a pucanj prestane samo na čas.
Dobro došli u Sarajevo
ranjeni grad pun ljubavi
koji raširenih ruku raju zove
u topli zagrljaj svoj.
A ti, stari prijatelju moj
koji utjehu tražiš u svijetu dalekom
potraži je tamo gdje pripadaš.
I dok lutaš hladnim ulicama Toronta
prisjeti se toplih noći
grada na Miljacki
koji te beskrajno voli.
Dobro došli u Sarajevo
grad ljubavi i ponosa.
Sad nek spavaju svi nasi i besmrtni.
Pod mostom, kraj "Druge Zenske" nabujala Miljacka tece.
Sutra je nedelja. Uzmite prvi tramvaj za Ilidzu.
Naravno pod predpostavkom da ne pada kisa.
Dosadna duga sarajevska kisa.
Kako li je bilo Cabrinovicu bez nje u tamnici!
Mi je preklinjemo, psujemo, a ipak dok pada
zakazujemo ljubavne sastanke kao da smo u najmajskijem maju.
Mi je proklinjemo, psujemo, svjesni da od nje nikad
Miljacka nece postati ni Gvadalkivir ni Sena.
Pa sta? Zbog toga zar manje ce te voljeti
i muciti manje kroz stradanja?
Zbog toga zar manja bice moja glad
za tobom i manje moje gorko pravo
da ne spavam kad svijetu prijete kuga ili rat
i kad jedine rijeci postaju "ne zaboravi" i "zbogom"?
Uostalom, mozda ovo i nije grad u kome cu umrijeti,
ali u svakom slucaju on je zasluzio jednog neuporedivo vedrijeg mene,
ovaj grad u kome mozda i nisam bio najsrecniji,
ali u kome je sve moje i u kome uvijek mogu
naci barem nekog od vas koje volim
i reci vam da sam tuzan do ocajanja.
U Moskvi to bih isto mogao, ali Jesenjin je mrtav
a Jevtusenko sigurno negdje u Gruziji.
U Parizu kako da zovem hitnu pomoc
kad se ona nije odazvala ni na pozive Vijona?
Ovde zovnem li i tople svoje sugradjanke,
i one cak znace sta je to sto me boli.
Jer ovo je grad u kome mozda i nisam bio najsrecniji,
ali u kome i kisa kad pada nije prosto kisa.
Dobro došli u Sarajevo
Dobro došli u Sarajevo
dobro došli u razorene ulice grada
gdje se živi od ljubavi
a ne od mržnje i jada
Dobro došli u Sarajevo
u grad hrabrih jarana
gdje se gine jedan za drugog
jer tu je prava raja.
I živi se ovdje od dana do dana
i korica hljeba dijeli se na pola.
A kažu...takva je sudbina ovoga grada.
Miljacka i dalje teče
ispod mostova nade,
sjeća se prošlih vremena
i uspomene na protekle dane...
I još jedne bolne rane iz '86. davne.
I na dva lika koja nestaše preko noći
Dobrodošli u Sarajevo
grad ponosa i slave
grad ljubavi i nade
gdje se živi za drugoga
gdje se mirna noć plaća skupo
gdje se u mukoj noći čuje samo dječji plač
gdje rane krvare,
a pucanj prestane samo na čas.
Dobro došli u Sarajevo
ranjeni grad pun ljubavi
koji raširenih ruku raju zove
u topli zagrljaj svoj.
A ti, stari prijatelju moj
koji utjehu tražiš u svijetu dalekom
potraži je tamo gdje pripadaš.
I dok lutaš hladnim ulicama Toronta
prisjeti se toplih noći
grada na Miljacki
koji te beskrajno voli.
Dobro došli u Sarajevo
grad ljubavi i ponosa.