Ne znam ljudi, samo znam kad god procitam o nekoj nesreci nesto mi se stegne. Ja licno dok vozim motor mislim uvijek sta se moze desit. Ako vidim da se neko auto necka, hoce-nece mi uzet prednost, ja uvijek racunam da hoce pa tako i postupim, polako. Draze mi je pustit levata nego da rizikujem. Jedino sto nas cuva je oprez, smirenost i razmisljanje unaprijed. Druge nema, najgore je pustiti odluku u ruke drugih, mada priznajem da me nekad povuce pa ubrzam ili postupim kako ne treba.
Treba se naucit suzdrzati, oprezu, smirenosti. Kljuc je predvidjati moguce opasnosti i pokusat ih izbjeci unaprijed. Ne moze se uvijek ali koliko je do nas, treba tako voziti pa sta bog da.
Takodjer je istna da ima dosta vozaca koji rizikuju mnogo u voznji. Idu brzo izmedju auta, provlace se, idu prebrzo.
Idem jednom cestom 60 - 70, i vidim zena za volanom, hoce da se ukljuci iz sporedne ulice. Vidim ja nju da me gleda i tacno vidim da razimislja (tj. ne razmislja

) hoce li se ukljuciti prije ili poslije mene. Ja prikocim i ona na 5 metatra od mene krene ko iz topa. Eto da nisam usporio garant bi je zveknuo.
Vozim se po Crnoj Gori, krivine, planincuge. Idem 60-tak, i nesto mi prodje kroz glavu sta ako je kakav odron iza krivine. Usporim kad odma iza sljedece ostre krivine stijena velika posred ceste. Eto da nisam usporio nasuko bi se.
Samo razmisljanje i predvidjanje nas spasava, i neko 6-to culo. Hebiga... CUVAJTE SE LJUDI!