HRVAT-BIH wrote:u hrvatskoj se ubilo 1369 oboljelih od PTSP-a! jel ima slicnih problema i u bih ili se o tome ne pise?
u BiH je ta cifra dosta manja. koliko tacno se ne zna, jer nema relevantnih naucnih istrazivanja o tome. postoje ideje i hipoteze koje tek treba istraziti tj. dokazati ili ne dokazati. sa druge strane postoje najsvjeziji podaci iz susjedne HR koji kazuju da je u posljednjih mjesec dana 10 bivsih boraca pocinilo suicid od kojih se izdvaja slucaj 41.godisnjeg Oreškovica iz Hrastina, koji si je motornom pilom prerezao vrat.
dakle, cinjenica jeste da je u BIH manji broj samoubistava uprkos vecem broju zrtva rata, ratnih veterana, logorasa i sl. sto je neka vrst paradoksa. ako pretpostavimo da je manji broj suicida u BIH kod osoba sa dijagnosticiranim PTSP-om, dolazimo do pitanja a sta je razlog da se kod nas osobe sa (blazim, umjerenim ili jakim) PTSP-om (signifikantno?) manje ubijaju. iako je proslo nekih 10-tak godina od zavrsavanja ratnih sukoba, skale za mjerenje stresa (primjenjene na istim osobama) su pokazale da je on i dalje jako prisutan.
da li je do mentaliteta tj. karaktereistike mentalnih sklopova, odbrambenih mehanizama i nacina praznjenja to ostaje da se vidi. cula sam neki dan na jednoj odbrani dr. disertacije vezane za ovu temu - iz zadnjih redova dobaciju (a u kontekstu ovoga) da se ''nasi'' vise prazne uz krkansku muziku i cesce ''odvaljuju i utapaju u alkoholu''.... ??? ne znam. postoji i ta mogucnost. u HR jeste teska situacija ali ni blizu kao nasa, samim time sto nasi borci dobijaju puno manje prizanja za ono za sto su se borili u ratu. s druge strane nasi bivsi borci su jos uvijek u borbi za golu egzistenciju (puno je manje rijesenih stambenih i problema zaposljevanja nego u HR) i nemaju kad misliti na dr. socijalne ili licne probleme. no alkoholizam i droga su u obje drzave kod pomenute populacije veliki problem.
dakle, danas pored primarnih, problem predstavljaju i tzv. sekundarni efekti PTSP-a. ali je cinjenica da je nakon svih ratnih godina kod osoba sa PTSP-om sve prisutnija agresivnost - uz drogu i alkoholizam - (i to vise kod npr. logorasa i ranjenika nego kod ratnih veterana) kao i depresija i anksioznost. ali kazem, ovo je malo presiroko za dati tacan i precizan odg. zapravo je i nemoguce dok imamo malo akademskih, naucno-istrazivackih radova koji ne samo da tretiraju PTSP kao sindrom vec PTSP kao poremecaj sa pratecim problemima, socijalnim, egzistencijalnim... U znanstvenim krugovima za ovo gore (dalje posljedice na licnost, opce funkcioniranje i obitelj) već postoji izraz multigeneracijska trauma, transgeneracijski prijenos posljedica PTSP-a.
a ovo vrijeme (mislim na godine od prestanka ratnih sukoba na ovamo) i populacija koju imamo su (nazalost) savrseni za dalja istazivanja sekundarnih efekata posttraumatskog stresnog poremecaja, s obzirom na etiologiju i klinicku sliku ovog oboljenja.