Forum Klix.ba

Zavrsavam fakultet, i u zadnje vrijeme sve vise i vise osjecam neku nostalgiju u svemu, od muzike do filma,pa od nekih ulica do zgrada i nekih mjesta itd itd..

Pitanje, da li je dobro ili lose biti nostalgican ? dali je to znak da si na neki nacin depresivan ili ipak dobro sto to sada dozivljavas, a ne kad dodjes u neke starije godine i tek onda zapitas sebe, "pa u cemu mi zivot prodje" ?

Mislim da to uvijek doživljavaš. Ja sam doživjela nostagiju za rodnim gradom kada sam otišla u Sa na tri hefte preko ljeta, nostalgiju za porodicom, kafićom gdje izlazim, najfrendicom, dok oni mi svi govore blago tebi, ti u velikom gradu, bla, bla... Vratila sam se u svoj grad i treći dan mi je dosadio i pitala se šta mi je nedostajalo kad u gradu nema ništa zanimljivo, sve je ustaljeno, znam gdje ću izaći, koga ću sresti, šta ću kad raditi... Mislim da to proizlazi iz čovjekove tendencije za promjenom i želje za nečim višim, sanjaš čitav život o nekom gradu i kad odeš tamo nakon tri dana ti dosadi i vidiš da nema ništa spešl u tom gradu i pitaš se što svi ono hvale to npr. Kada dodješ u srednu nedostaje ti osnova, kada dodješ na faks nedostaje ti srednja jer imaš u glavi neku zamisao to je nešto vaaauu i onda kad vidiš da to nije ništa spešl razočaraš se, kad završiš faks nedostaje ti opet taj faks, a želiš nešto više opet ujedno. Tako da mislim da ti je to normalan osjećaj, meni su jadni (mladi) ljudi u tvojim godinama koji se zadovoljavaju ispijanjem kafa po cijeli dan, ništa ne radeći. Problem je (po meni) što svi previše idealizujemo druge, a ne uživamo u onome što imamo.

Po mom misljenju, nostalgija je predigra za depresiju. Isto kao i ironija i/ili sarkazam.

Nostalgija te vuče samo onda kada te strah budućnosti.

nostalgija je karina

kako znam da je kita

zato što sam bio svjestan jedne lose situacije na jednom novom mjestu
i znao sam da ce mi to sve skupa za godinu biti super
i bilo je... jer pamtimo samo dobre stvari... barem vecina

zato je i prije vuijek bolje nego sada

Bilo nam je bolje, sad čekamo da bude samo još gore.

nostalgija je najnormalnija pojava kod svakog normalnog covjeka
nostalgicni smo uvijek samo to nekada potiskujemo a nekada manje ili nikako ne potiskujemo.

Ja npr obicno sebi vikendom dozvolim nostalgicne trenutke pa ond aidem na yT i preslusam par dugmetovih ili balasevicevih pjesmica ili bilo kojih drugih iz "mog" vremena

Sjecam se kako su moji rahm roditelji govorili kako je njihov amladost bila ljepsa i interesantnija od moje a to isto sam ja mislila samo nisam govorila za moju i mladost moje djece...

E sad za cime ta nasa nostalgija? Za nama kad smo bili mladji, ljepsi, bezbrizniji...? Pa tek onda za necim drugim? Jer, npr, ulica kao ulica je i dalje na istom mjestu ali nasi koraci sada manje poskakuju....mi smo se promijenili....

ZAvrsavas fax, jedno poglavlje se zatvara i ostaje iza tebe. Period skolovanja je svakako najljepsi period a dok studiramo jedva cekamo da zavrsimo i nismo u potpunosti svjesni ljepote tog perioda...I , kad zavrsimo skolovanje znamo da tek tada pocinje "ozbiljan" zivot jer sve nase ludosti, koje su nam u startu bile oprostene na racun mladosti i godina nece vise biti oprostene...Od nas se "ocekuje " odgovorno ponasanje i zavisi koliko smo spremni i spretni da se nosimo s ocekivanjima roditelja/okloline i sa nasim sopstvenim htjenjima i zeljama...

I onda tako plovimo i gazimo po novim, nepoznatim stazama i s vremena na vrijeme si priustimo po koji trenutak nostalgije, samo nase i samo nama znane i razumljive...

Jednostavno, ucrtavamo nove putove, pisemo nase zivote....

nabacah ja svasta s brda s dola

fina tema

Mene puca nostalgija za vremenom u kojem nisam živjela. Ludo pravo. Čujem Denis&Denis, pa tačno bih zaplesala, neka me sreća opuca. ( a nikad ne plešem inače, nit slušam pop, pa da kažeš da je do muzike)

FreakyStyley wrote:Po mom misljenju, nostalgija je predigra za depresiju. Isto kao i ironija i/ili sarkazam.

what?


Nostalgican si jer si nostalgican, nedostaje ti nesto, sasvim normalna stvar koju svi ponekad osjecaju, nema veze s pishicki pormecajima.