Forum Klix.ba

Zdravo, kako sam naslov kaže zanima me vaše mišljenje o agnosticizmu i mišljenje agnostika.

Koliko sam upoznata to je idealističko-filozofsko učenje koje poriče mogućnost spoznaje objektivnog svijeta.

Ima li medju vama agnostika, kako gledate svijet? Ko je stvorio svijet po vama? Ko vlada svijetom? Postoji li zagrobni život?

Da li ste imali neki dogadjaj koji vas je potakao da postanete vjernik ili obrnuto od vjernika da postanete agnostik?

Ja sebe smatam agnostikom, odnosno ne poričem da postoji Bog (entitet) već smatram da je ljudskoj prirodi u ovom svijetu i dimenziji nemoguće pojmiti stvoritelja. Zvanična religijska uvjerenja smatram uglavnom ispravnim ali također smatram da tu ima dosta, dosta onoga što ne pripada bogu već je dodano zbog raznih interesnih skupina tokom istorije. Posmatrajući svijet oko sebe došao sam do zaključka da Onaj što je stvorio univerzum i postavio zakone priode nikako ne može biti isti Onaj sebični, gnjevni i malodušni kako ga opisuju zvanične religije. Smatram da je stvoritelj univerzuma mnogo "tolerantnija osoba" kome ne trebaju isprazni rituali, kipovi i bajke za djecu da bi ON bio zadovoljan sa svojim stvorenjima već čisto srce, dobornamjernost i svakodnevna borba sa iskušenjima i nepravdom na ovom svijetu. Također smatram da svojim svakodnevnim odlukama kreiramo našu budućnost i da ništa nije predodređeno već da svakodnevnim postupcima u djelićima sekunde sebi određujemo "sudbinu" i "biramo" mogućnosti. Predodređeni smo samo našim fizičkim tijelima i umom, sve ostalo je do nas. Smatram da nam je ON podario neograničenu slobodu, ograničenu samo našim tijelima i prirodnim zakonima, te da smrt ne predstavlja kraj ali isto tako ne nekakav novi raskalašeni zagrobni život, već da raj ili pakao za svakog od nas ima jedinstveno značenje i vrijednost. Isto tako ubjeđenje zvaničnih religija da je čovjek poseban te da je najomiljenije božije biće je također velika greška i laž. Kada jednog dana otkrijemo da nismo samo u svemiru onda će i ova dogma pasti te ćemo se uvjeriti da nismo posebni niti po jednom osnovu (osim možda po našoj oholosti i gluposti) i da niko nema poseban tretman kod stvoritelja. Religija ova ili ona, svejedno, sve nude samo apstraktna vjerovanja, spasi se samo kroz crkvu ili vjeruj samo u ovo ili ono je gotovo naučno dokaziva farsa.

Drvosjeca iz Dejcica wrote:Ja sebe smatam agnostikom, odnosno ne poričem da postoji Bog (entitet) već smatram da je ljudskoj prirodi u ovom svijetu i dimenziji nemoguće pojmiti stvoritelja. Zvanična religijska uvjerenja smatram uglavnom ispravnim ali također smatram da tu ima dosta, dosta onoga što ne pripada bogu već je dodano zbog raznih interesnih skupina tokom istorije. Posmatrajući svijet oko sebe došao sam do zaključka da Onaj što je stvorio univerzum i postavio zakone priode nikako ne može biti isti Onaj sebični, gnjevni i malodušni kako ga opisuju zvanične religije. Smatram da je stvoritelj univerzuma mnogo "tolerantnija osoba" kome ne trebaju isprazni rituali, kipovi i bajke za djecu da bi ON bio zadovoljan sa svojim stvorenjima već čisto srce, dobornamjernost i svakodnevna borba sa iskušenjima i nepravdom na ovom svijetu. Također smatram da svojim svakodnevnim odlukama kreiramo našu budućnost i da ništa nije predodređeno već da svakodnevnim postupcima u djelićima sekunde sebi određujemo "sudbinu" i "biramo" mogućnosti. Predodređeni smo samo našim fizičkim tijelima i umom, sve ostalo je do nas. Smatram da nam je ON podario neograničenu slobodu, ograničenu samo našim tijelima i prirodnim zakonima, te da smrt ne predstavlja kraj ali isto tako ne nekakav novi raskalašeni zagrobni život, već da raj ili pakao za svakog od nas ima jedinstveno značenje i vrijednost. Isto tako ubjeđenje zvaničnih religija da je čovjek poseban te da je najomiljenije božije biće je također velika greška i laž. Kada jednog dana otkrijemo da nismo samo u svemiru onda će i ova dogma pasti te ćemo se uvjeriti da nismo posebni niti po jednom osnovu (osim možda po našoj oholosti i gluposti) i da niko nema poseban tretman kod stvoritelja. Religija ova ili ona, svejedno, sve nude samo apstraktna vjerovanja, spasi se samo kroz crkvu ili vjeruj samo u ovo ili ono je gotovo naučno dokaziva farsa.

Dijelim s tobom mišljenje što se tiče većine nabrojanog, samo zanima me prema tvom mišljenju koja je svrha stvoritelja ako je on samo stvorio svijet i ne vlada njime? Ako je on onaj koji odredjuje početak zar ne bi trebao i da odredi kraj, a opet ako odredjuje kraj znači da vlada nečime tijekom njegovog postojanja? Ne osudjujem tvoje mišljenje, nego me čisto onako zanima još neko vidjenje agnostika. Osobno smatram da čovjek ne može da dosegne tu razinu da spozna neke nedokučive tajne što me navodi na to da čovjek nije predodredjen da zna takve stvari tako da se ne bi trebao baviti nečim nedokučivim niti poklanjati pažnju tome kako neke religije nalažu. Svaka čast vjernicima, ko poštuje druge osobe i svoju vjeru, ali smatram da je svaka vjera pogrešno protumačena od njenog samog početka, a kamoli danas kada je to postao biznis od kojeg ljudi žive. Takodjer smatram to kao odličnim načinom manipulacije ljudima jer je i to neka podjela kojom su uspjeli zavarati ljude da su drukčiji i manje vrijedni nego drugi te da zarate medjusobno.

Drvosjeca iz Dejcica wrote:Ja sebe smatam agnostikom, odnosno ne poričem da postoji Bog (entitet) već smatram da je ljudskoj prirodi u ovom svijetu i dimenziji nemoguće pojmiti stvoritelja. Zvanična religijska uvjerenja smatram uglavnom ispravnim ali također smatram da tu ima dosta, dosta onoga što ne pripada bogu već je dodano zbog raznih interesnih skupina tokom istorije. Posmatrajući svijet oko sebe došao sam do zaključka da Onaj što je stvorio univerzum i postavio zakone priode nikako ne može biti isti Onaj sebični, gnjevni i malodušni kako ga opisuju zvanične religije. Smatram da je stvoritelj univerzuma mnogo "tolerantnija osoba" kome ne trebaju isprazni rituali, kipovi i bajke za djecu da bi ON bio zadovoljan sa svojim stvorenjima već čisto srce, dobornamjernost i svakodnevna borba sa iskušenjima i nepravdom na ovom svijetu. Također smatram da svojim svakodnevnim odlukama kreiramo našu budućnost i da ništa nije predodređeno već da svakodnevnim postupcima u djelićima sekunde sebi određujemo "sudbinu" i "biramo" mogućnosti. Predodređeni smo samo našim fizičkim tijelima i umom, sve ostalo je do nas. Smatram da nam je ON podario neograničenu slobodu, ograničenu samo našim tijelima i prirodnim zakonima, te da smrt ne predstavlja kraj ali isto tako ne nekakav novi raskalašeni zagrobni život, već da raj ili pakao za svakog od nas ima jedinstveno značenje i vrijednost. Isto tako ubjeđenje zvaničnih religija da je čovjek poseban te da je najomiljenije božije biće je također velika greška i laž. Kada jednog dana otkrijemo da nismo samo u svemiru onda će i ova dogma pasti te ćemo se uvjeriti da nismo posebni niti po jednom osnovu (osim možda po našoj oholosti i gluposti) i da niko nema poseban tretman kod stvoritelja. Religija ova ili ona, svejedno, sve nude samo apstraktna vjerovanja, spasi se samo kroz crkvu ili vjeruj samo u ovo ili ono je gotovo naučno dokaziva farsa.

Prvo, agnosticizam nije nikakvo idealističko-filozofsko, niti bilo kakvo drugo učenje.
Nema nikakve oficijelne knjige ili ucenja koje se "slijede".

Da ti to dokazem, bas kao i kolega iz Dejcica i ja sebe smatram agnostikom ali za razliku od njega ja sam siguran da "svete knjige" nemaju nikakve veze sa eventualnim stvoriteljem. Sve dolaze od ljudi.
Bas kao i on, i ja imam vlastitu interpretaciju "uzvisenoga" koja mu daje plemenitu i cool svrhu ali, u sustini, to je samo moja licna zelja kako bih ja volio da on izgleda i djeluje. Svjestan sam da pojma nemam jel' pozitivac ili negativac, kako izgleda i sta zeli i jel' nas stvorio sa nekim visim ciljem ili smo samo nus pojava nekoga veceg procesa.
Prema tome ono sto je zajednicko kod svih agnostika je cinjenica po kojoj se svi slazemo da nema dovoljno dokaza da se utvrdi postojanje ili ne postojanje eventualnog stvoritelja. Sve ostalo ne podpada pod neko oficijelno ucenje nego pod licnu interpretaciju. Naci ces ih onoliko koliko ima agnostika.

Klitemnestraaa wrote:Koliko sam upoznata to je idealističko-filozofsko učenje koje poriče mogućnost spoznaje objektivnog svijeta.

agnosticizam jeste podgrupa skepticizma, ali ne ovog kalibra - oni izražavaju sumnju u mogućnost spoznaje metafizičkih "istina", ali ne i mogućnost spoznaje "objektivnog svijeta" (npr: "nisam siguran da postoji tastatura na kojoj upravo pišem"); to bi mogli biti solipsisti ili neke vrste mrtvih idealizama

Zanima ako mislite da Bog postoji i religije nisu ispravne mislite li da Bog nije sposoban da posalje uputu??

Kao bivši "pristalica" agnosticizma ću pokušati opisati prijašnje shvatanje, pokušavajući koliko-toliko ostati objektivan.

To je istovremeno lična filozofija i vjera svakog pojedinca, koja prihvaća postulat vjerovanja kao i religije, ali povlači određenu marginu između njih. Uvijek sam se vodio mišljenjem da postoji vjera/vjerovanja koliko i ljudi na zemlji, dok je religija zapravo mal broj. Zašto? Prvenstveno jer svako ima svoje shvaćanje univerzuma, Boga, biti, bitka itd. i može doći do nekih sličnosti, ali kao i otisak prstiju i pahuljica i šta još imamo kao prirodni primjer unikatnosti, tako je i samo poimanje Boga kod svakoga drugačije. Zatim, danas se suočavamo, kao što je već gore navedeno, tolikom manipulacijom kroz religije (bez iznimke) da se čovjek, koji malo uključi svoj mozak mora ispitati ispravnost svake pojedinačno. Odluka prihvaćanja jedne religije, kao svoje, pogotovo u današnje doba, ako nije nametnuto, je izuzetno hrabar čin. Agnosticizam ti ne određuje nikakve granice i omogućuje ti da svoj religijsko-duhovni horizont proširuješ apriorno, kao i aposteriorno koliko ti je volja.

A da li je Bog kadar poslati uputu? Apsolutno! Ne postoje ni makro ni mikro kriteriji, niti ograničenja za tako nešto. Susreo sam se s mišljenjima da je čovjek suviše sitan za ikakvu uputu, ali se ne bih nikako složio s takvim stavom, uzimajući u vid da je svaka individua mikrokosmos za sebe, sačinjen od sjećanja, ideja i mnogih ostalih pojava, koje ne moram pojedinačno nabrajati.

SugarCookie wrote:Kao bivši "pristalica" agnosticizma ću pokušati opisati prijašnje shvatanje, pokušavajući koliko-toliko ostati objektivan.

To je istovremeno lična filozofija i vjera svakog pojedinca, koja prihvaća postulat vjerovanja kao i religije, ali povlači određenu marginu između njih. Uvijek sam se vodio mišljenjem da postoji vjera/vjerovanja koliko i ljudi na zemlji, dok je religija zapravo mal broj. Zašto? Prvenstveno jer svako ima svoje shvaćanje univerzuma, Boga, čuda itd. i može doći do nekih sličnosti, ali kao i otisak prstiju i pahuljica i šta još imamo u kao prirodni primjer unikatnosti, tako je i samo poimanje Boga kod svakoga drugačije. Zatim, danas se suočavamo, kao što je već gore navedeno tolikom manipulacijom kroz religije (bez iznimke) da se čovjek, koji malo uključi svoj mozak mora ispitati ispravnost svake pojedinačno. Odluka prihvaćanja jedne religije, kao svoje, pogotovo u današnje doba, ako nije nametnuto, je izuzetno hrabar čin. Agnosticizam ti ne određuje nikakve granice i omogućuje ti da svoj religijsko-duhovni horizont proširuješ apriorno, kao i aposteriorno koliko ti je volja.

A da li je Bog kadar poslati uputu? Apsolutno! Ne postoje ni makro ni mikro kriteriji, niti ograničenja za tako nešto. Susreo sam se s mišljenjima da je čovjek suviše sitan za ikakvu uputu, ali se ne bih nikako složio s takvim stavom, uzimajući u vid da je svaka individua mikrokosmos za sebe, sačinjen od sjećanja, ideja i mnogih ostalih pojava, koje ne moram pojedinačno nabrajati.

Prije si bio ,,pristalica'' agnostizma a sta si sada?

Dobio si odgovor kao pm.