#1 Zlatko Lagumdžija te tuži, Živko Budimir ti sudi
Posted: 24/03/2013 07:28
Evo kako Zlatko Lagumdžija i njegova kvislinškokriminalna vlada od prava pravi bosnocid, a od bosnocida pravo: http://penzionerivojniosiguranici.com/c ... e/151.html
U samom naslovu “ZAKON O POVOLJNIJEM PENZIONISANJU BRANILACA ODBRAMBENO-OSLOBODILAČKOG RATA“ sadržana je sva morbidnost mineriziranih mozgova koji sačinjavaju vladu, tj. koji vladaju. Pošto je za izetbegovizirane, pa i za lagumizirane, mozgove sve izvan njihovog primitivnog fokusa bivše, ne znam kako im je promaklo da i u naslovu branioci budu bivši. A što oni uistinu i jesu, mrtvi ili živi, svejedno.
Ali, vratit ću se početku. Ukoliko je rat definiran odbrambeno-oslobodilačkim (uzgred: na moj prijedlog je ovako definiran), koga je, onda, strah oslobodilaca? Naravno, slučajni prolaznici u odbrambeno-oslobodilačkom ratu panično zaziru baš od oslobodilaca, pa su zato odano slijedili kvislinško-kriminalni cilj Alije Izetbegovića da se ne dogodi strateška prekretnica, odnosno da rat ne preraste iz odbrambene u oslobodilačku fazu, a što bi Izetbegovićevoj kvislinško-kriminalnoj sviti onemogućilo uživanje na bosnocidnim lovorikama Daytona. Tim slijedom, u rješenju o penzionisanju, braniocima odbrambeno-oslobodilačkog rata će pisati da su, od 18.09.1991. godine do 22.12.1995. godine, penzioni staž ostvarili u Oružanim snagama Federacije Bosne i Hercegovine.
Dalje, u civiliziranom svijetu, pravo na penziju je materijalno pravo povezano sa radnim pravom. U tom kontekstu, uz određene profesije, kao što su vojna, policijska itd., a zbog njihove specifičnosti, vežu se „posebni“, a ne „povoljniji“ uvjeti. Također, rat je događaj izvan svakodnevnog (normalnog) ljudskog iskustva, te se i aktivno sudjelovanje u njemu, a posebno u komandirsko-komandantskoj formaciji oružanih snaga, tretira posebnim, a nikako povoljnijim uvjetima. Potom, uvjeti penzionisanja su posebni. Povoljnije uvjete izmislila je Izetbegovićeva kvislinško-kriminalna svita, i to ne iz neznanja, vać s jasno definiranom namjerom da satanizira sve one koji su, za Izetbegovićevu kvislinško-kriminalnu svitu neočekivano, uspjeli organizirati se i slomiti blitzkrieg Slobodana Miloševića i njegovih srbonacista i, tim slijedom, odbraniti Republiku Bosnu i Hercegovinu. Jasno, ta svita je znala i zna da će joj baš ti organizatori biti ključni neprijatelji u realizaciji postdaytonskog tajkunskog (bosnocidnog!) blitzkriega.
Član 1. „Ovim zakonom se na jedinstven način propisuje korištenje i ostvarivanje prava na povoljnije penzionisanje bivših pripadnika oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH, HVO, HOS, MUP-a RBiH i HZHB) osnovica, obračun, isplata, ponovni obračun i postupak za ostvarivanje prava na penziju, osiguravanje sredstava i druga pitanja.“
Vjerujem da ni Staljinova hunta nije bila u stanju osmisliti ovakvu uranilovku. I to primjenljivu 13 godina unazad te na nepopravljivu štetu onih kojih se zakon najneposrednije tiče. Od primjene ovakvih zakona i samovolje zakonodavaca, čak i u BiH, pošteđeni su čak ratni zločinci i kriminalci. Korjen ovakvim zakonima i zakonodavcima je u Izetbegovićevim deviznim knjižicama pripadnika Oružanih snaga Federacije Bosne i Hercegovine, sa kojima je kvislinško-kriminalna svita realizirala dva cilja, i to: (1) satanizaciju ratnog komandirsko-komandnog kadra Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, odnosno i Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, a u korist kvislinga, ratnih profitera, dezertera, kriminalaca i sl., te (2) postdaytonski tajkunski (bosnocidni!) blitzkrieg.
Kada je u pitanju najbrojniji bh-etnitet, prema predsjedniku FBiH, Živku Budimiru, još nije prošlo vrijeme Alija Sirotanovića: „Ako usporedimo primanja vojnih umirovljenika, odnosno jednog dijela njih, sa primanjima ljudi koji su 40 godina radili u rudniku pa primaju mirovinu od 350 maraka, to su visoka primanja. I to sam otvoreno, jasno i glasno rekao. I generalima i predsjednicima udruga koji su bili kod mene na sastanku, pa je uslijedila jedna njihova iskrena reakcija: ´Nismo protiv toga da se nama smanje mirovine, mi smo samo za to da se konačno jednim zakonom riješe svi vojni umirovljenici po istim kriterijima´" http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/inte ... -pripadaju).
Prethodna tvrdnja je jednako bosnocidna kao i Izetbegovićeve devizne knjižice. Naravno, Živko Budimir ne navodi imena predsjednika udruga niti generala, pošto se zna da su i predsjednici udruga i generali nerazdvojiv dio postdaytonskog tajkunskog (bosnocidnog!) blitzkriega, uglavnom.
...
U samom naslovu “ZAKON O POVOLJNIJEM PENZIONISANJU BRANILACA ODBRAMBENO-OSLOBODILAČKOG RATA“ sadržana je sva morbidnost mineriziranih mozgova koji sačinjavaju vladu, tj. koji vladaju. Pošto je za izetbegovizirane, pa i za lagumizirane, mozgove sve izvan njihovog primitivnog fokusa bivše, ne znam kako im je promaklo da i u naslovu branioci budu bivši. A što oni uistinu i jesu, mrtvi ili živi, svejedno.
Ali, vratit ću se početku. Ukoliko je rat definiran odbrambeno-oslobodilačkim (uzgred: na moj prijedlog je ovako definiran), koga je, onda, strah oslobodilaca? Naravno, slučajni prolaznici u odbrambeno-oslobodilačkom ratu panično zaziru baš od oslobodilaca, pa su zato odano slijedili kvislinško-kriminalni cilj Alije Izetbegovića da se ne dogodi strateška prekretnica, odnosno da rat ne preraste iz odbrambene u oslobodilačku fazu, a što bi Izetbegovićevoj kvislinško-kriminalnoj sviti onemogućilo uživanje na bosnocidnim lovorikama Daytona. Tim slijedom, u rješenju o penzionisanju, braniocima odbrambeno-oslobodilačkog rata će pisati da su, od 18.09.1991. godine do 22.12.1995. godine, penzioni staž ostvarili u Oružanim snagama Federacije Bosne i Hercegovine.
Dalje, u civiliziranom svijetu, pravo na penziju je materijalno pravo povezano sa radnim pravom. U tom kontekstu, uz određene profesije, kao što su vojna, policijska itd., a zbog njihove specifičnosti, vežu se „posebni“, a ne „povoljniji“ uvjeti. Također, rat je događaj izvan svakodnevnog (normalnog) ljudskog iskustva, te se i aktivno sudjelovanje u njemu, a posebno u komandirsko-komandantskoj formaciji oružanih snaga, tretira posebnim, a nikako povoljnijim uvjetima. Potom, uvjeti penzionisanja su posebni. Povoljnije uvjete izmislila je Izetbegovićeva kvislinško-kriminalna svita, i to ne iz neznanja, vać s jasno definiranom namjerom da satanizira sve one koji su, za Izetbegovićevu kvislinško-kriminalnu svitu neočekivano, uspjeli organizirati se i slomiti blitzkrieg Slobodana Miloševića i njegovih srbonacista i, tim slijedom, odbraniti Republiku Bosnu i Hercegovinu. Jasno, ta svita je znala i zna da će joj baš ti organizatori biti ključni neprijatelji u realizaciji postdaytonskog tajkunskog (bosnocidnog!) blitzkriega.
Član 1. „Ovim zakonom se na jedinstven način propisuje korištenje i ostvarivanje prava na povoljnije penzionisanje bivših pripadnika oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH, HVO, HOS, MUP-a RBiH i HZHB) osnovica, obračun, isplata, ponovni obračun i postupak za ostvarivanje prava na penziju, osiguravanje sredstava i druga pitanja.“
Vjerujem da ni Staljinova hunta nije bila u stanju osmisliti ovakvu uranilovku. I to primjenljivu 13 godina unazad te na nepopravljivu štetu onih kojih se zakon najneposrednije tiče. Od primjene ovakvih zakona i samovolje zakonodavaca, čak i u BiH, pošteđeni su čak ratni zločinci i kriminalci. Korjen ovakvim zakonima i zakonodavcima je u Izetbegovićevim deviznim knjižicama pripadnika Oružanih snaga Federacije Bosne i Hercegovine, sa kojima je kvislinško-kriminalna svita realizirala dva cilja, i to: (1) satanizaciju ratnog komandirsko-komandnog kadra Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, odnosno i Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, a u korist kvislinga, ratnih profitera, dezertera, kriminalaca i sl., te (2) postdaytonski tajkunski (bosnocidni!) blitzkrieg.
Kada je u pitanju najbrojniji bh-etnitet, prema predsjedniku FBiH, Živku Budimiru, još nije prošlo vrijeme Alija Sirotanovića: „Ako usporedimo primanja vojnih umirovljenika, odnosno jednog dijela njih, sa primanjima ljudi koji su 40 godina radili u rudniku pa primaju mirovinu od 350 maraka, to su visoka primanja. I to sam otvoreno, jasno i glasno rekao. I generalima i predsjednicima udruga koji su bili kod mene na sastanku, pa je uslijedila jedna njihova iskrena reakcija: ´Nismo protiv toga da se nama smanje mirovine, mi smo samo za to da se konačno jednim zakonom riješe svi vojni umirovljenici po istim kriterijima´" http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/inte ... -pripadaju).
Prethodna tvrdnja je jednako bosnocidna kao i Izetbegovićeve devizne knjižice. Naravno, Živko Budimir ne navodi imena predsjednika udruga niti generala, pošto se zna da su i predsjednici udruga i generali nerazdvojiv dio postdaytonskog tajkunskog (bosnocidnog!) blitzkriega, uglavnom.
...