#1 Odbjegla nevjesta
Posted: 17/03/2013 01:10
Da ja ispricam svoju tuznu pricu.I svaki bi mi savjet dobro dosao.Znam ,bice vise onih koji ce da me ismijavaju ali molila bih takve da me obidju,dosta je sto se ljutim sama na sebe.
Naime ,da ne duljim,upoznala sam jednog divnog momka s kojim sam krenula 1.1.ove godine.Nije iz mog grada tako da smo se rijetko vidjali ali dane smo provodili na telefonu.Bio je najbolji decko kojeg sam upoznala.Imao sve ono sto sam ja htjela u zivotu.Tada sam bila u fazi lizanja rana od bivseg i nisam se nista trudila.Ali se trudio on.....I to previse.I tako,zaprosio me.Iz nekog razocarenja,bijesa radi bivseg,neznam cega, ja sam pristala.Zakazali smo da se vjencamo 16.3.Danas,ili to vec dodje juce
Posto on zivi sa svojima na selu na istom spratu moj je prijedlog bio da zivimo u gradu(odakle je on ) jer on tu radi,i ja bih nasla posao,pocela raditi,i bili bi postanari a svremenom ko zna....I pristao je.Dolazila sam sa svojima kod njega,bili su mu svi od familije.rucak.....prelijep dan.Sve vec gotovo ,papiri spremni samo se stan ceka.I 16.2 je sasvim slucajno rekao sta zurim oko stana kada cemo tu da zivimo samo dva mjeseca.Dok izradi sprat svoje kuce i vratili bi se tu.Naravno izbila je svadja tu oko toga jer ja necu na selo,regovali smo prebrzo oboje....rekla sam mu da otkaze vjencanje da se necu udati....I sada ispastam.Ne prosje dan da ne zaplacem,da ne molim Boga da mi ga vrati.Cula sam da je jako postidjen i povrijedjen,niko od njegovih ne govori samnom,pokusavala sam mu slati poruke a odgovor je bio da me mrzi,da sam umrla za njega i da ne zeli da mu dosadjujem .....A ja bih da se ubijem.Sta da radim ima li ikakav nacin da ga vratim i koliko vas bi oprostilo ovo sto sam mu uradila.
Naime ,da ne duljim,upoznala sam jednog divnog momka s kojim sam krenula 1.1.ove godine.Nije iz mog grada tako da smo se rijetko vidjali ali dane smo provodili na telefonu.Bio je najbolji decko kojeg sam upoznala.Imao sve ono sto sam ja htjela u zivotu.Tada sam bila u fazi lizanja rana od bivseg i nisam se nista trudila.Ali se trudio on.....I to previse.I tako,zaprosio me.Iz nekog razocarenja,bijesa radi bivseg,neznam cega, ja sam pristala.Zakazali smo da se vjencamo 16.3.Danas,ili to vec dodje juce
Posto on zivi sa svojima na selu na istom spratu moj je prijedlog bio da zivimo u gradu(odakle je on ) jer on tu radi,i ja bih nasla posao,pocela raditi,i bili bi postanari a svremenom ko zna....I pristao je.Dolazila sam sa svojima kod njega,bili su mu svi od familije.rucak.....prelijep dan.Sve vec gotovo ,papiri spremni samo se stan ceka.I 16.2 je sasvim slucajno rekao sta zurim oko stana kada cemo tu da zivimo samo dva mjeseca.Dok izradi sprat svoje kuce i vratili bi se tu.Naravno izbila je svadja tu oko toga jer ja necu na selo,regovali smo prebrzo oboje....rekla sam mu da otkaze vjencanje da se necu udati....I sada ispastam.Ne prosje dan da ne zaplacem,da ne molim Boga da mi ga vrati.Cula sam da je jako postidjen i povrijedjen,niko od njegovih ne govori samnom,pokusavala sam mu slati poruke a odgovor je bio da me mrzi,da sam umrla za njega i da ne zeli da mu dosadjujem .....A ja bih da se ubijem.Sta da radim ima li ikakav nacin da ga vratim i koliko vas bi oprostilo ovo sto sam mu uradila.