Forum Klix.ba

Pozdrav svima.Mislio sam ovo pitanje postaviti u temi "Bašča", ali bi se vjerovatno utopila među ostale odgovore, pa bih otvorio novu temu za svaki slučaj. Htjeo bih prijedloge i savjete šta bi se moglo učiniti sa 3-4 dunuma obradive zemlje koja je trenutno pod voćkama. Takodjer me interesuje kolika je ekonomska isplativost obradjivanja zemljišta ove veličine, s obzirom da je poprilično udaljeno od mjesta stanovanja. Htjeo bih se pored stalnog posla upustiti u neku vrstu proizvodnje hrane sa mogućnošću širenja u slučaju da se pokaže profitabilnim. Volja je tu, start je tu, fali mi iskustvo....

koliko udaljeno?

Oko 50 Km vožnje u jednom pravcu, tj oko 15 Km dizela:)

Kiki_Musampa wrote:Oko 50 Km vožnje u jednom pravcu, tj oko 15 Km dizela:)

Ako imas kombija il' karavana, mozda bi se isplatilo, a sto se tice zemljista da li ima prilaz/cestu ?

Nemam kombi niti karavana za sada-uz put je....

moji roditelji imaju slično iskustvo, s tim što uopšte nemamo auto.

otac rahmetli je bio penzioner, i komad zemlje se nalazi blizu autobuske stanice, tako da je autobusom išao da je obrađuje.

da li se isplati?

u svakom pogledu.

najviše psihički, a on, mati i ja smo tokom cijele zime imali naše povrće. jedno pet godina nismo luk kupili. mrkva, cvekla, paprike, krastavci, nekoliko stotina kila krompira, grah, buranija, paradajz. poslije se pravila i kiselina (krastavci, paprike i to), a ovo sve na jednom dulumu i manje.

dakle, za vlastite potrebe se isplati ukoliko imaš vremena da redovno ideš i obrađuješ zemlju. ako ne znaš, naučit ćeš. tata nikada u životu prije nije obrađivao zemlju. nikad. lokalci su se ibretili kako mu je išlo od ruke, ali se nisu sjetili da on nije išao to raditi preko neke stvari, nego iz čistog užitka.

napravi neki mali objekat, šupu, da imaš gdje alat ostavljati ili skloniti se od sunca, kiše. još ako imaš vodu dovedenu na toj parceli, ma ti nikad na zelenu pijacu više ne moraš otići

eto, ukratko, nabacano, vlastito iskustvo.

Sad sam u tom fazonu i mislim da ću 3-4 duluma posaditi malinama, jagodama i kupinama. Ostalo ću malo bašte i voćnjak. Imam sreću da imam dobrog komšiju seljaka i od njega učim sve što me zanima jer prije ovoga nisam imao nikakve veze sa selom. Vidim da ovi neki imaju po 2-3 plastenika, trenutno mi je to prekomplikovano za eksperimentisanje. Ne znam kako ti je okruzenje, ali mene su seljaci "uzimali lopatom", samo za traktor sam platio preko 1000, sad moram kupiti djubrivo , to će me doći oko 300. Meni je sreća što imam svoj izvor vode na parceli, jedan mali potok uz parcelu i jedan veći pored parcele. Još jedna prednost mi je što je parcela 12 km od Stupa, tako da se nadam da neće biti problem da se ove godine nešto uzgoji za djecu što neće imati nikakve hemije.

Za tvoje potrebe ti ne treba toliko zemlje, vjerovatno samo dulum da uzgojiš raznog povrća, možeš čak i manji plastenik ima ih od 250 KM . Za neku lovu malo se raspitaj o jagodama, naročito ovih što radjaju među prvim tad su i najskuplje (iako je problem traže puno vode), maline polana koliko sam čuo ne traže puno pažnje, vidim da se masovno počela uzgajati i sibirska borovnica. Za nju sam isto čuo da nije zahtjevna, tako da ću i njih posaditi pedesetak komada da vidim šta će se desiti.

Da se i ja uključim u temu i probam pomoći oko dileme autora ove teme.
Ovdje piše u smislu da ćeš obrađivati za LIČNE POTREBE i ne za komercialnu prodaju.

Ja imam njivu 7km od mene i pošto sam u radnom odnosu mogu reći da je prava muka više od 2 na heftu otići do njive.
To je prvo dileme, koliko imaš vremena jer za voće a povrće posebno treb bar 3x na heftu otići i odraditi neki dio posla, u prosjeku 3-4h na posjetu.

Drugi izazov jeste tih tvojih 50 km u jednom smijedru ili oko 7.000 kilometara za 8 mjeseci radne sezone. Tu treba uzeti u obzir da je to ok 1000 KM za bencin i da je to 100 KM za ulje + amortizacija auta...
Pričamo sada o troškovima, ćejf, psihoterapija i zdrava hrana itd je druga priča.
Tu dodaj troškove oranja, gnojiva, drljanja, ...

E sad i druga strana medalje
S obzirom da su dobiti ako se potrudiš jako velike u smislu lične samoopskrbe, zdrava hrane, prirodne terapije za živce, posebno ako nemaš posla pa se sa time činiš opće korisnim...

Moj prijedlog:
ako nisi emotivno vezan na tu njivu, prodaj je i kupi šta bliže i sve ovo gore radi al sa manje troškova.

Ako ćeš za komercialnu prodaju to mijenja svu sliku. Onda udari plastenike ili voćnjak i fati se posla.

Može li se (i ako može kako) živjeti od 3-4 dunuma zemlje u blizini Sarajeva ? Koja bi bila neka minimalna količina zemljišta od koje bi se moglo živjeti baveći se poljoprivredom ?
Izvinite što možda pitam gluposti ali u poljoprivredi sam potpuni laik.

Možda je malo offtopic ali kad bih ja imala toliko zemlje ozbiljno bih razmislila o uzgajanju tartufa.

Napravi kolibu od drveta, dovedi vodu i uživaj. Jedi šljive.

Mene zaista interesuje odgovor na pitanje koje sam gore postavio, znam da to zavisi od raznih faktora ali ako bi neko mogao okvirno da odgovori...

kox wrote:Može li se (i ako može kako) živjeti od 3-4 dunuma zemlje u blizini Sarajeva ? Koja bi bila neka minimalna količina zemljišta od koje bi se moglo živjeti baveći se poljoprivredom ?
Izvinite što možda pitam gluposti ali u poljoprivredi sam potpuni laik.

šta podrazumijeva živjeti? ako misliš na to da imate svoje povrće tokom cijele godine, onda može i manje zemljišta biti dovoljno.

ako si mislio na to da uzgajaš pa da prodaješ, to je već druga stvar...

Kiki_Musampa wrote:Pozdrav svima.Mislio sam ovo pitanje postaviti u temi "Bašča", ali bi se vjerovatno utopila među ostale odgovore, pa bih otvorio novu temu za svaki slučaj. Htjeo bih prijedloge i savjete šta bi se moglo učiniti sa 3-4 dunuma obradive zemlje koja je trenutno pod voćkama. Takodjer me interesuje kolika je ekonomska isplativost obradjivanja zemljišta ove veličine, s obzirom da je poprilično udaljeno od mjesta stanovanja. Htjeo bih se pored stalnog posla upustiti u neku vrstu proizvodnje hrane sa mogućnošću širenja u slučaju da se pokaže profitabilnim. Volja je tu, start je tu, fali mi iskustvo....

Uglavnom ti je Mumin odgovorio. Ako si baš odlučio tu nešto da radiš, pod pretpostavkom da si zaposlen, u obzir dolazi samo voćnjak - jabuka, šljiva, kruška, višnja ..... ovisi o nadmorskoj visini, podlozi i sl.

kox wrote:Može li se (i ako može kako) živjeti od 3-4 dunuma zemlje u blizini Sarajeva ? Koja bi bila neka minimalna količina zemljišta od koje bi se moglo živjeti baveći se poljoprivredom ?
Izvinite što možda pitam gluposti ali u poljoprivredi sam potpuni laik.

Nisam ni ja baš profesionalac ali agrofitnesom se bavim već nekoliko godina pa na osnovu mog iskustva ovako stoji:
sa plastenicima površina zemljišta prestaje biti bitan faktor ali zato vrijeme izdvojeno za obradu dobiva na značaju. Plastenik karakteriše specifična mikroklima - povećana temperatura i vlažnost. Djeluje poput inkubatora u kojem su svi procesi ubrzani - kako poželjni tako i nepoželjni. Drugim riječima - kad se infekcija pojavi na otvorenom u ponedjeljak, ti je primijetiš u petak još uvijek imaš vremena da djeluješ i spasiš urod. U plasteniku do srijede nema više ništa za spasiti. Zato se u intenzivnoj proizvodnji u plastenicima djeluje preventivno i proizvodi su shodno tome opterećeni pesticidima i fungicidima. Postoje načini da se izbjegne intenzivna upotreba zaštitnih sredstava ali to zahtijeva vrijeme (zaista moraš biti svakodnevno prisutan na terenu) i iskustvo.

Mu'min wrote:Da se i ja uključim u temu i probam pomoći oko dileme autora ove teme.
Ovdje piše u smislu da ćeš obrađivati za LIČNE POTREBE i ne za komercialnu prodaju.

Ja imam njivu 7km od mene i pošto sam u radnom odnosu mogu reći da je prava muka više od 2 na heftu otići do njive.
To je prvo dileme, koliko imaš vremena jer za voće a povrće posebno treb bar 3x na heftu otići i odraditi neki dio posla, u prosjeku 3-4h na posjetu.

Drugi izazov jeste tih tvojih 50 km u jednom smijedru ili oko 7.000 kilometara za 8 mjeseci radne sezone. Tu treba uzeti u obzir da je to ok 1000 KM za bencin i da je to 100 KM za ulje + amortizacija auta...
Pričamo sada o troškovima, ćejf, psihoterapija i zdrava hrana itd je druga priča.
Tu dodaj troškove oranja, gnojiva, drljanja, ...

E sad i druga strana medalje
S obzirom da su dobiti ako se potrudiš jako velike u smislu lične samoopskrbe, zdrava hrane, prirodne terapije za živce, posebno ako nemaš posla pa se sa time činiš opće korisnim...

Moj prijedlog:
ako nisi emotivno vezan na tu njivu, prodaj je i kupi šta bliže i sve ovo gore radi al sa manje troškova.

Ako ćeš za komercialnu prodaju to mijenja svu sliku. Onda udari plastenike ili voćnjak i fati se posla.

najbolji odgovor, ubjedljivo
posebno je pitanje voda na parceli, tj mogucnosti navodnjavanja jer bez toga je nezamislivo baviti se bilo kakvom ozbiljnijom proizvodnjom.
PS.
bože sacuvaj da nekoga odgovaram od bavljenja poljoprivredom, al od 3-4 dunuma zemlje se ne može živjeti ali može pripomoci kucnom buđetu.

sokkia wrote: bože sacuvaj da nekoga odgovaram od bavljenja poljoprivredom, al od 3-4 dunuma zemlje se ne može živjeti ali može pripomoci kucnom buđetu.

Ne moze se zivjeti od 3-4 dunuma zemlje...? U njegovom slucaju, mozda, zbog okolnosti (udaljenost), ali moze, itekako...

Citave porodice zive od 800 kvadrata plastenika... samo treba sve napravit ljudski, posvetit se tome i radit, ucit... u pocetku angazovat nekog strucnjaka, napravit analizu tla, mikroklime, odabrat kulture...

Da zivi kao knez od 3-4 dunuma...

manekenka u penziji wrote:Možda je malo offtopic ali kad bih ja imala toliko zemlje ozbiljno bih razmislila o uzgajanju tartufa.

koliko znaš primjera uspješne proizvodnje tartufa, ali ne onih iz medija kakve nudi neka nepostojeca firma iz B Luke koja ce ti uzeti 300 evra za kobojagi tartufizirane sadnice lijeske i za pet godina kad bi se trebali pojaviti prvi tartufi ni traga ni glasa od te gospode sa kojima si potpisao/la ugovor.

Chmoljo wrote:moji roditelji imaju slično iskustvo, s tim što uopšte nemamo auto.

otac rahmetli je bio penzioner, i komad zemlje se nalazi blizu autobuske stanice, tako da je autobusom išao da je obrađuje.

da li se isplati?

u svakom pogledu.

najviše psihički, a on, mati i ja smo tokom cijele zime imali naše povrće. jedno pet godina nismo luk kupili. mrkva, cvekla, paprike, krastavci, nekoliko stotina kila krompira, grah, buranija, paradajz. poslije se pravila i kiselina (krastavci, paprike i to), a ovo sve na jednom dulumu i manje.

dakle, za vlastite potrebe se isplati ukoliko imaš vremena da redovno ideš i obrađuješ zemlju. ako ne znaš, naučit ćeš. tata nikada u životu prije nije obrađivao zemlju. nikad. lokalci su se ibretili kako mu je išlo od ruke, ali se nisu sjetili da on nije išao to raditi preko neke stvari, nego iz čistog užitka.

napravi neki mali objekat, šupu, da imaš gdje alat ostavljati ili skloniti se od sunca, kiše. još ako imaš vodu dovedenu na toj parceli, ma ti nikad na zelenu pijacu više ne moraš otići

eto, ukratko, nabacano, vlastito iskustvo.

Rakovica?

nosara wrote:

sokkia wrote: bože sacuvaj da nekoga odgovaram od bavljenja poljoprivredom, al od 3-4 dunuma zemlje se ne može živjeti ali može pripomoci kucnom buđetu.

Ne moze se zivjeti od 3-4 dunuma zemlje...? U njegovom slucaju, mozda, zbog okolnosti (udaljenost), ali moze, itekako...

Citave porodice zive od 800 kvadrata plastenika... samo treba sve napravit ljudski, posvetit se tome i radit, ucit... u pocetku angazovat nekog strucnjaka, napravit analizu tla, mikroklime, odabrat kulture...

Da zivi kao knez od 3-4 dunuma...

OK.
nisam konto na plastenike
ali na kraju se skoro uvjek javi problem, kako i kome prodati.

PM72 wrote:
Rakovica?

Ivan Sedlo

Mislim da je 50 kilometara ipak predaleko za bilo sta ozbiljno(jedino neka varijanta da nekog lokalca angazuje)... Ova Chmoljina varijanta, s druge strane, ne znaci "zivjeti" vec malo olaksati zivot, mada bi mene ovolika udaljenost destimulisala...

Mu'min je u pravu 100%... Prodat/zamijenit za nesto blize, makar i malo manje...

sokkia wrote: OK.
nisam konto na plastenike
ali na kraju se skoro uvjek javi problem, kako i kome prodati.

Naravno... Kontam kad bi malo vise investirao, neki grijani plastenik, strateski odabir kultura, dalo bi se to ustimat... Teoretski...

nosara wrote:Mislim da je 50 kilometara ipak predaleko za bilo sta ozbiljno(jedino neka varijanta da nekog lokalca angazuje)... Ova Chmoljina varijanta, s druge strane, ne znaci "zivjeti" vec malo olaksati zivot, mada bi mene ovolika udaljenost destimulisala...

Mu'min je u pravu 100%... Prodat/zamijenit za nesto blize, makar i malo manje...

to i napisah, nećeš imati potrebu da odeš na zelenu pijacu. ali neka prodaja i zarada od toga, možeš zaboraviti.

inače, to je djedovina, tako da prodaja nikada ne bi došla u obzir. i zato tih 50 km tati nikad nije bila velika razdaljina. kako sad njega nema, ipak se osjeti ta daljina.

Svi bi mi htjeli da je blizu a "daleko" od gužve,da imamo mir a da opet nije daleko do drugog naroda,da imaš vodu,struju,prilaz,pogled..da nije u RS nego u "našem".Pa hoćemo koju voćku,koje crnogorično stablo,pa malo jagoda,lijehu luka i red krompira.

Onda to pređe u nešto ozbiljnije pa se vikendom više umoriš i slomiješ nego što odmoriš.Postaneš rob.Letiš da zaliješ,da obiđeš,da pobereš baje.

Sve dok čovjek ne ode u penziju (ako je u dobrom zdravlju)nema ništa od ozbiljnijeg bavljenja poljoprivredom ili što onaj reče agrofitnesom.Mlad čovjek nema vremena za to.Pod ovo "mlad" smatram sve do 50-te godine.

kad sve baciš na papir,više te košta ta bašta nego što bi koštalo na pijaci.Onda se kaže - ma domaće je,prirodno uzgojeno.Jest ako nisi prskao inekticidima za baje,vaši,zlaticu,ako je đubrivo kojim gnojiš pravo a ne od krava koje hrane koncentratom.Kupis sjemenski krompir iz Holandije a on nema čime nije poprskan.Gledam kako ljudi prodaju "domaća jaja i pilad".Niđe veze.Kokoši hranio koncentratom,mljevenim kukuruzom iz Ukrajine ili Rumunije i starim hljebom.Ili toviš piliće 40 dana onim koncentratom 1 pa 2 i onda ih zadnjih deset dana "čistiš" kukuruzom iz Istočne Europe.Nema tu sekunde domaćeg,nema kokoši bez "živičarke" koja čeprka po bašti po čitav dan i nema jajeta ako nije ono pravo,što ja kažem "usrano" a snešeno negdje u zapećku ćumeza ili iza kakve voćke.

P.S.Vukovići bezbeli...