Kleptometar politicke bande u BiH!

[fudbaler07]

dobra fora

http://youtu.be/U1CdF_Dq_xw koji kraljevi sviju mi, u principu ovakvi nam i jesu politicari...

[nino90]

nema tu glasanje ko je gori
pa svi su najgori svi su isti

[SeherSarajka]

ovoliko sam love mazn'o

[Tiger 033]

I pored toga što nisu radili neće biti smanjenja plata u Institucijama BiH

Pune plate za juni će primiti svi od izabranih (poslanika i delegata) do imenovanih (ministara i zamjenika) zvaničnika preko državnih službenika (pomoćnika ministara, sekretara, šefova odsjeka, stručnih savjetnika, viših i stručnih saradnika) do namještenika.

[Hame_]

Evo malo o elitama...

Kako su bivši komunisti postali buržuji


Srećko Horvat (lijevo) i Goran Musić (desno)

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo o tome kolika je moć političkih elita u Srbiji i Hrvatskoj. Sagovornici su bili Srećko Horvat, filozof iz Zagreba, i Goran Musić, ekonomista iz Beograda.

Bilo je reči o tome ko su pripadnici političkih elita u Srbiji i Hrvatskoj, o savezu političke elite i tajkuna, da li postoji veza između stare jugoslovenske komunističke elite i pripadnika novih elita u postjugoslovenskim državama, kolika je odgovornost političkih elita za rat na području bivše Jugoslavije, kojim se mitovima koriste političke elite u Srbiji i Hrvatskoj da bi manipulisale masama, postoje li elite skrivene od javnosti koje upravljaju društvenim procesima , zašto se ne bune gubitnici tranzicije, kao i o tome da li postoje snage koje mogu ugroziti monopol sadašnjih političkih elita u Srbiji i Hrvatskoj.

Omer Karabeg: Stalno se govori o velikoj moći političke elite, o njenoj odgovornosti za stanje u društvu, njenoj ulozi u određivanju smera kojim će jedna zemlja krenuti, a nikada se ne kaže ko pripada toj grupi ljudi. Ko sačinjava političku elitu u Hrvatskoj i Srbiji?

Srećko Horvat: To je vrlo teško pitanje, ali mislim da možemo vrlo lako odgovoriti na njega. Mislim da je lakmus papir za raspravu o političkim elitama u Hrvatskoj nedavna proslava ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Potrošeno je nekih 800.000 eura za proslavu na Trgu Bana Jelačića. Vanjski dug Hrvatske je skoro 50 milijardi eura. Ova svota se mogla upotrijebiti za pokrivanje dijela vanjskog duga, ali naše političke elite odlučile su se na tu manifestaciju kojom bi se proslavilo pristupanje i ulazak u još jedan Titanik. Mislim da se na toj proslavi najbolje moglo vidjeti ko su, zapravo, hrvatske elite.

Goran Musić: Do devedesetih godina u Srbiji je vladajuća komunistička partija imala presudnu moć nad privredom i društvom. Tokom vladavine Miloševića njegova porodica i uzak krug ljudi oko njega bili su glavni regulator ekonomskih i društvenih kretanja. Ako ste hteli ući u krug povlašćenih poslovnih ljudi u Srbiji, morali ste prvo tražiti blagoslov porodice Milošević ili vrha Socijalističke partije Srbije. Međutim, ukoliko se ekskluzivno fokusiramo na političare i državu, izmiče nam jedan jako bitan akter koji u velikoj meri kontroliše privredne, ali i političke tokove u zemlji. U pitanju je jedan uzak sloj posedničke klase na koji nailazimo u svim kapitalističkim društvima u svetu - takozvana buržoazija. Radi se o individuama u čije se džepove devedestiih godina zahvaljujući privatizaciji prelio kapital koji su radni ljudi stvarali decenijama. Političku elitu u velikoj meri čine ljudi koji opravdavaju postojanje ovakve raspodele bogatstva u zemlji.

Omer Karabeg: Postoji li kontinuitet između starih komunističkih elita i novih koje su nastale nakon raspada Jugoslavije?

Srećko Horvat: Na neki način - da. Tu se ne radi samo o tome da su nekadašnji cvjećari i vozači autobusa u mračnom periodu tranzicije devedesetih godina preko noći postali milijarderi i vlasnici nekih od najvećih monopola na području bivše Jugoslavije, nego bi trebalo otići i korak nazad i to dosta daleko. Boris Kidrič je još 1950. govorio o monopolnoj ekonomiji jugoslavenskog socijalizma koja više nalikuje kapitalizmu nego socijalizmu, a Vladimir Bakarić na jednom partijskom kongresu 1971. godine eksplicitno imenuje tu elitu. Prije 40 godina, u doba socijalizma, on govori o višku vrijednosti koji se ne vraća u proizvodnju, već odlazi u banke. Govori o svojevrsnoj financijskoj eliti čiji se kapital nagomilava u bankama i postaje autonoman. To je ona tehnokracija jugoslavenskog socijalizm koja zaista, kada pogledamo iz današnje perspektive, ima neki kontinuitet do današnjih dana. Nemojte zaboraviti da je i Slobodan Milošević, prije nego je bio nacionalist, i osim što je pod navodnicama bio komunist, radio u banci u Sjedinjenim Američkim Državama i poslije toga se vraća u Jugoslaviju i nudi nacionalizam kao odgovor na krizu, ali i te kako umrežen sa bankarskim sektorom. U tom smislu, zaista, postoji kontinuitet. Mnogi tajkuni, koji su danas najveći vlasnici sredstava za proizvodnju na prostoru bivše Jugoslavije - od Slovenije, preko Hrvatske sve do Srbije - zapravo su nasljednici onih elita koje su i te kako bile bliske partijskim funkcionarima. Ivica Todorić je svakako jedan od njih, a možemo nabrojati i niz drugih u čitavom regionu.

Goran Musić: Veza između starih komunističkih elita i novih tajkuna svakako postoji. Ako pogledamo biografije današnjih tajkuna, vidimo da mnogi od njih vuku korene iz socijalističke privrede. Oni su u to vreme bili na mestima direktora i funkcionera u društvenim preduzećima i svoje pozicije su zloupotrebili kako bi akumulirali kapital i transformisali se u posednike kapitala. U mnogim slučajevima postoji direktna veza između propasti državnih i društvenih preduzeća i naglog uspeha privatnih firmi u vlasništvu direktora tih istih preduzeća. U proteklih 20 godina ulični protesti u Srbiji često su elitu pogrdno nazivali crvenom bandom, jer je vladalo uverenje da se društvo još uvek nalazi u socijalizmu i da je taj delimični kontinuitet glavni razlog neuspeha tranzicionog projekta. Međutim, biografije tih ljudi su manje bitne u celoj priči. Od raspada Jugoslavije njihova društvena funkcija je de facto i de iure potpuno drugačija - metamorfoza od socijalističkih direktora do preduzetnika u kapitalizmu je završena. Oni danas predstavljaju novu posedničku klasu i igraju po tržišnim pravilima, baš kao i njihovi takmaci u zapadnim zemljama. Ispada da su u Srbiji skoro 20 godina na nišanu narodnog nezadovoljstva bili crvena banda i komunjare, da bismo se odjednom, nakon dve decenije, probudili i shvatili da smo okruženi tajkunima koji poseduju celu privredu i u potpunosti su integrisani u svetske finansijske tokove.

Srećko Horvat: Složio bih se sa ovim što je kolega rekao i naveo bih jednu zanimljivu studiju iz oktobra 2011. godine. To je analiza grupe matematičara iz Ciriha, koji su istražili bazu podataka Orbis koja sadrži nekih 37 milijuna kompanija iz čitavog svijeta i pokazuje način kako su raspodijeljene njihove dionice, kao i udio vlasništva u pojedinim kompanijama. Analizirajući vlasništvo svih tih kompanija oni su ekstrahirali nekih 43.000 firmi. Povezali su vlasništvo tih kompanija i udjele u dionicama i došli su do brojke od 1.300 kompanija koje su zapravo globalni igrači na svjetskom tržištu i koje drže najveći dio vlasništva. To je onaj jedan posto najbogatijih o kojima su govorili prosvjednici Occupy Wall Street-a. Zanimljivo je da su matematičari, koji nemaju veze sa politikom, pokazali da ekonomski tokovi funkcioniraju na način monopola, što je još i Lenjin znao. Na kraju se pokazalo da od tih 1.300 kompanija 147 drže većinu vlasništva u čitavom svijetu, a među prvih 20 se uglavnom nalaze banke.

Omer Karabeg: Kolika je odgovornost elita za rat na području bivše Jugoslavije?

Srećko Horvat: Upravo su financijske elite, pomiješane sa političkim elitama, već od sedamdesetih godina odgovorne za ono što će se početi događati osamdesetih godina sa štrajkovima i masovnim otpuštanjem radnika. Već 1987. diljem Jugoslavije imamo 600 štrajkova, a 1989. dva miliona ljudi je bez posla. Onda dolazi čovjek koji je nekoć radio u bankarskom sektoru - Slobodan Milošević i jedan drugi čovjek koji je bio general u komunističkom režimu - Franjo Tuđman. Oni nude nacionalizam kao neku vrstu odgovora - da bi te nove elite u periodu devedesetih sve društveno vlasništvo, koje se transformiralo u državno, stavile u privatne džepove.

Goran Musić: Glavni krivac za raspad Jugoslavije i bratoubilačke ratove su bez sumnje privredne birokratije u jugoslovenskim republikama, koje su pokušale da kroz proces transformacije sačuvaju svoje privilegije. Njima je, naime, bilo jasno da će proces tranzicije iz planske u tržišnu ekonomiju zahtevati bespoštednu utakmicu sa rivalskim birokratijama. Zbog toga su htele da na vreme stvore neku vrstu zaokruženih nacionalnih tržišta, na kojima će one biti jedini posrednik između lokalnog tržišta i globalnog kapitala. Po meni je to koren ratova u bivšoj Jugoslaviji. Osvrnuo bih se na još jednu stvar. Naime, danas se, nakon svih tih ratova i krvoprolića, vrlo često govori o potrebi katarze i mirenja naroda u regionu. Pri tome se zaboravlja da ratne zločine nisu vršili obični vojnici i regruti, već vrlo specifične protofašističke i pljačkaške paravojne formacije na terenu. Obični ljudi nisu nikada ni pitani o ratu, tako da nema ni potrebe da oni sprovode neku vrstu unutrašnje katarze i da se mire.

Omer Karabeg: A ko onda treba da se miri - elite?

Goran Musić: Naime, elite bi po nekom idealnom tehnokratskom rešenju, nazovimo ga rešenjem Evropske unije, trebalo da se pomire. Balkan bi trebalo da se integriše u evropsko tržište. Međutim, problem je u tome što imamo sijaset nacionalnih posedničkih klasa, koncentrisanih na vrlo uskom prostoru, koje su u rivalskom odnosu. Ne postoji način da neka od njih napreduje i uvećava svoje bogatstvo, a da pri tome ne stane na prste svom susedu, to jest elitama iz susednih republika. To rivalstvo je jedan od glavnih uzroka šovinizma i nacionalizma u regionu.

Omer Karabeg: Koji su to mitovi koje elite koriste da bi manipulisale masama?

Srećko Horvat: Mislim da tih mitova ima jako puno. Na žalost, na ovim prostorima nismo imali Rolana Barta, francuskog semiotičara, koji je pedesetih godina pisao o mitovima Francuske u koje je, između ostalog, uvrstio vino, Ajfelov toranj, Sitroen i slično. Na prvi pogled ti mitovi izgledaju prilično banalno, međutim oni u konkretnom historijskom trenutku mogu doprinijeti mobilizaciji masa. Jedan od mitova, koji na žalost naše političke elite nije baš uspio, je Europska unija. Rekao bih da taj mit u Hrvatskoj nije baš pao na plodno tlo i to, sa jedne strane, zato što je Europska unija u jednoj od najvećih kriza u svojoj povijesti, a s druge - zato što građani više ne vjeruju svojim političkim elitama. Tako da je na referendumu o pristupanju Hrvatske u Europsku uniju, koji je održan prošle godine, izašlo svega 43 posto sveukupnog građanstva, što znači da je Hrvatska nakon Mađarske, koja je imala 45 procenata izlaznosti, rekorder u niskoj izlaznosti, a prije nekoliko mjeseci, kada su bili izbori za naše prve članove u Europarlamentu, samo je 21 posto birača izašlo na te izbore. Mislim da te brojke dobro pokazuju koliko se radikalno, drastično i dramatično raspao taj balon, taj mit o Europskoj uniji, koji je zapravo posljednjih petnaest, pa čak i dvadeset godina, formirao čitavu unutarnju, pa i vanjsku politiku Hrvatske. Dobra stvar u svemu tome je što, nakon ulaska u Europsku uniju, politička elita više neće moći da priča priču koju je ponavljala svih ovih godina, o fondovima Europske unije iz kojih ćemo izvući novce, o školovanju i liječenju u Europskoj uniji, premda je jasno da takve stvari ni u samoj Uniji ne funkcioniraju. Taj mit se rasplinuo i sada je pitanje kako se suočiti sa danom poslije.

Goran Musić: Po meni postoje dva osnovna mita na kojima počiva današnji poredak u Srbiji, a uostalom i u svim državicama na prostoru bivše Jugoslavije. Prvi je predstavljanje nacije kao nekakve organske celine koja ima zajednički cilj. U pitanju je ideologija takozvanog nacionalnog interesa, kojom se prikriva činjenica da vladajuća klasa i običan narod stoje jedan naspram drugog i da prosperitet jednog ne povlači automatski i poboljšanje položaja drugog. Naprotiv, videli smo da se profiti tajkuna uvećavaju proporcionalno sa rastom beznađa i bede običnih ljudi. Vidimo da mi i tajkuni nemamo nikakav zajednički interes i da nama neće biti bolje samim tim što će našim kompanijama biti bolje. Dakle, s jedne strane imamo ideologiju nacionalnog interesa, koja dolazi iz konzervativnijeg dela političke elite, a s druge strane ovo o čemu je Srećko govorio, a to su mitovi liberalne političke struje. Kad je reč o ovim drugim mitovima, problem je u tome što naša lokalna elita nije u stanju da odbaci kompleks niže vrednosti koji joj je nametnut od strane konzervativnih imperijalističkih krugova sa Zapada. Umesto da ga odbaci, ona ga projektuje na niže slojeve unutar sopstvene nacije ili na južne susede. Ovde pre svega mislim na rasistička viđenja Balkana, po kojima je glavni uzrok naše nerazvijenosti lokalni mentalitet, nepostojanje radnih navika, nacionalizam koji je navodno pohranjen duboko u ljudima i uopšte nizak kulturni nivo. Pa onda imamo prebacivanje tih optužbi sa Zagreba na Beograd, sa Beograda na Prištinu i tako u krug. U toj vizuri politika štapa i šargarepe postaje jedini metod modernizacije. Pogotovo štap i disciplinovanje. Proteklih meseci to se u Srbiji ogleda u ponovnim apelima za kresanje budžetskih davanja, zamrzavanje plata i penzija i daljim prilagođavanjem neoliberalnim rešenjima.

Omer Karabeg: Postoje li elite skrivene od javnosti, ne nekakve zavereničke nego one koje imaju moć, koje upravljaju društvenim procesima u Srbiji i Hrvatskoj?

Goran Musić: Po meni to je posednička, kapitalistička klasa. To je društveni sloj kojim se u poslednjih dvadeset godina javnost najmanje bavila. Činjenica da je ta posednička klasa tako dugo ostala skrivena, nije, kao što ste rekli, rezultat neke zavere, već činjenice da u javnom diskursu u prvi plan dolaze političari i političke partije. Danas je, međutim, široj javnosti jasno da političke partije ne finansira njihovo članstvo, već se one oslanjaju na domaću posedničku klasu i na podršku određenih struktura iz inostranstva. Nije tajna, i to je istorijski kontinuitet Balkana, da svaka od nacionalnih elita i nacionalnih država ima svog sponzora na Zapadu ili na Istoku na koga se može osloniti. Interesantno je da je reč tajkun u srpskoj javnosti u upotrebi tek od pre nekoliko godina i da je pozajmljena iz Hrvatske. Mi u Srbiji do tada nismo imali popularni naziv za novopečenu domaću buržoaziju, jer je ona nekako bila u drugom planu. Društvena realnost je vremenom tu grupu ljudi dovela u žižu javnosti i sve više prevladava uverenje da su političari i mediji u velikoj meri pijuni u službi velikog kapitala. Ovu ideju najbolje opisuje pomalo cinična narodna dosetka - Kosovo je Srbija, sve ostalo je Delta. Međutim, i pored toga što su tajkuni danas ušli u žižu javnosti i uprkos tome što traju navodni obračuni protiv njih, mi jako malo znamo o strukturi i prirodi domaće vladajuće klase.

Srećko Horvat: Ovdje ću biti ciničan i reći da bi možda čak bilo i korisno da postoje neke političke elite koje su skrivene od javnosti, ali koje zaista znaju šta rade, pa upravljaju društvenim procesima. Možda se onda ne bismo nalazili u krizi. Naravno, to je cinizam. Rekao bih da su danas stvari u Hrvatskoj i te kako transparentne i da se vrlo dobro zna o kojim se elitama u javnosti ne smije negativno govoriti. U Hrvatskoj imate članove tih elita koji su ubili nekoliko ljudi u kojekakvim nesrećama, pa svejedno hodaju našim trgovima slobodno i ponosno uzdignute glave. Naš premijer ljetuje u vili jednog od članova te elite i nitko to ne vidi kao problem. Kao što znamo, i bivši premijer Senader, koji se zbog korupcije nalazi u zatvoru, vozio se jahtama po moru sa pripadnicima medijske i biznis elite. Kao što sam rekao, te stvari su i te kako transparentne.

Omer Karabeg: Postoje li snage u Srbiji i Hrvatskoj koje bi mogle ugroziti monopol sadašnje političke elite?

Goran Musić: One sigurno postoje i radi se u prvom redu o gubitnicima tranzicije koji su životno zainteresovani za to da se trenutni kurs političkog i ekonomskog razvoja zaustavi. To su radnici, nezaposleni, studenti koji nemaju para da plaćaju obrazovanje. Oni su politički neorganizavani jer u Srbiji nema političke organizacije koji bi se borila za njihove interese. Sve partije, od najnacionalističkijih do najliberalnijih, su vezane za sloj novih preduzetnika o kojima sam govorio. Međutim, ono čega se elite najviše boje je upravo organizovanje ovih do sada neorganizovanih društvenih slojeva. Oni se boje pokreta kao što je bila studentska pobuna protiv komercijalizacije obrazovanja u Hrvatskoj, kao što su bili ulični protesti protiv korupcije u Sloveniji, kao što su sadašnji protesti protiv neodgovornosti političara u Sarajevu. Elite se boje organizovanja odozdo i ujedinjavanja na idejama levice. Boje se oživljavanja levog političkog spektra na kome imamo potpuni vakuum poslednjih dvadeset godina. Zar nije apsurdno da u svakoj od postjugoslovenskih država nalazimo stranke koje pretenduju na kontinuitet sa starim građanskim društvom, a da nemamo nijednog naslednika socijaldemokratskih i komunističkih tradicija u regionu koje su i te kako bogate? Balkan baštini jednu od bogatijih tradicija levice u Evropi. Prema tome, izlaz je u organizovanju gubitnika tranzicije i njihovom okupljanju na političkim programima koji bi predstavljali alternativu sadašnjem modelu. Drugo, neophodno je napustiti ideju nacionalnog interesa i razviti saradnju između raznih pokreta u regionu. Time bi se u velikoj meri i obesmislila pozicija čuvara navodnih nacionalnih interesa u svakoj od malih balkanskih republika.

Srećko Horvat: Mislim da u svim zemljama balkanskog regiona, zapravo, postoji kriza reprezentativne demokracije. Dakle, i ovi prosvjedi u Bosni i Hercegovini i ono što se događa oko gašenja grčke javne televizije, pa i ono što se događa u Turskoj sa prosvjedima protiv Erdogana - premda je to prilično različito - svi ti događaji, ma koliko bili različiti, imaju zajednički nazivnik, a to je kriza reprezentativne demokracije, odnosno borba protiv političkih elita koje već decenijama određuju smjer zemalja ovog regiona. U tom smislu je u Hrvatskoj došlo do bitnih pomaka u smislu kritike tog stanja, pa se tako prije nekoliko godina aktivirao veliki studentski pokret koji je doveo u pitanje privatizaciju obrazovanja, zatim pokret Pravo na grad koji je doveo u pitanje privatizaciju javnih prostora, da bi u posljednjih nekoliko godina postalo jasno da svi ti pokreti imaju isti zajednički nazivnik, a to je borba za javna dobra, za očuvanje onoga što je ostalo od nekadašnjeg društvenog vlasništva koje je pretvoreno u državno, pa onda u privatno vlasništvo. Kako su sada na meti privatizacije i obrazovanje, i zdravstvo, i energetika, i voda, čini mi se da upravo to postaje novo područje borbe. Složio bih se sa kolegom Musićem da je regionalna suradnja ono bez čega se više ne može, jer ono što se događa u Grčkoj sa gašenjem javne televizije nije samo grčki fenomen. To je nešto što će se vrlo brzo desiti i u Hrvatskoj i u Srbiji. Ono što se dogodilo u Grčkoj sa privatizacijom željezničkog sektora ili sa postepenom privatizacijom vode je nešto sa čim ćemo se i mi suočiti. Kada je prije godinu dana u Rumunjskoj tamošnja vlada htjela privatizirati sustav hitne pomoći i kada je došlo do velikih prosvjeda, mi smo mislili da se to nas ne tiče. Međutim, upravo ovih dana u hrvatskim novinama čitamo da je nekoliko ljudi umrlo zato što su došli pred zatvorena vrata hitne pomoći ili zato jer se svaki udarac za reanimiranje ljudi, koji su doživjeli infarkt, naplaćuje 150 kuna. Svi ti fenomeni su povezani i bez onoga što se nekoć zvalo ujedinjavanjem ili univerzalizmom radničke klase, mada to nije više ta ista radnička klasa, nema ni uspješne borbe protiv toga.

Izvor: RSE

[Pasiflora]

Ima li ikakve sanse da se barem ovdje napravi reda?

Zbog sumnji u malverzacije mjestom prebivališta: Policija kuca na vrata uposlenih u Parlamentu BiH!?

Objavljeno: 25.07.2013. - 13:52

Aktivnosti sekretara Službe za zajedničke poslove proizvele su burnu reakciju kod uposlenih s ocjenom da se na taj način ugrožava njihovo ljudsko pravo;neki su već kontaktirali advokate i zatražili pravnu zaštitu, a hodnici, kafei i kancelarije Parlamentarne skupštine BiH postali su posljednjih dana mjesta gdje se jedino priča o "spornim" radnjama Ferida Buljubašića

Sekretar službe za zajedničke poslove Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Ferid Buljubašić, trebalo bi da je preko nadležnih policijskih institucija otpočeo pojedinačnu provjeru mjesta stanovanja uposlenih: da li zaposleni svakodnevno putuju na posao i sa posla po podacima koje su dali u zahtjevima, odnosno da li su navedeni podaci tačni.

Prema dokumentu koji je u posjedu BUKA Buljubašić je 16. jula svim uposlenim u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine uz obavještenje dostavio na popunjavanje novi zahtjev za naknadu troškova prevoza. Od njih je također, zatražio i potpisivanje izjave da pod punom moralnom, materijalnom i krivičnom odgovornošću navedu svoje prebivalište/boravište, koliko je udaljeno kilometara od posla, kao i da li navedena adresa predstavlja stvarno mjesto stanovanja sa kojeg svakodnevno putuju na posao.

- Izjavljujem da sam upoznat i suglasan sa činjenicom da davanje netačnih podataka u ovoj izjavi predstavlja krivičnu i materijalnu odgovornost za davaoca lažne izjave ( u smislu lažnog prebivališta, netačne kilometraže udaljenosti od mjesta stanovanja do mjesta rada) predstavlja težu povredu radne dužnosti, stoji u aktu.

Popunjenu i lično potpisanu izjavu, koju su zaposleni dužni ovjeriti kod nadležnog općinskog organa morali su predati do 24. jula 20013. godine.

Aktivnosti sekretara Službe za zajedničke poslove Parlamentarne skupštine BiH proizvele su burnu reakciju kod uposlenih s ocjenom da se na taj način ugrožava njihovo ljudsko pravo. Kako saznaje BUKA neki su već kontaktirali advokate i zatražili pravnu zaštitu, a hodnici, kafei i kancelarije Parlamentarne skupštine BiH postali su posljednjih dana mjesta gdje se jedino priča o "spornim" radnjama Ferida Buljubašića.

A, kako stoji u zvaničnom obavještenju od 16. jula Kolegij Sekretarijata Parlamentarne skupštine BiH odlučio se za pokretanje postupka po službenoj dužnosti u skladu sa Zakonom o upravnom postupku. Učinjeno je to, kako se navodi, "zbog toga što je Kolegij utvrdio da značajan broj uposlenika zloupotrebljava odluku o ostvarivanju prava na naknadu za prevoz na posao i sa posla u institucijama Bosne i Hercegovine".

- Postoje saznanja da se vrše fiktivne prijave mjesta prebivališta na adrese roditelja, prijatelja i rodbine, te prijave na vikend objekte, a ne vrše se odjave prebivališta u slučaju stvarne promjene mjesta i adrese stanovanja. Dostavljaju se u zahtjevu i drugi lažni podaci radi ostvarivanja pripadajuće naknade troškova prevoza, naveo je u obavještenju od 16. jula Buljubašić.

Istaknuto je kako su samo za period 2012. godine troškovi prevoza uposlenika povećani za 30 posto u odnosu na iste troškove iz 2011. godine, iako, kako je ocijenio Kolegij "i dosadašnje troškove ne smatraju opravdanim prema saznanjima do kojih su došli".

- Uz ovaj dopis dostavljamo vam obrazac zahtjeva za naknadu troškova prevoza koji lično popunjavate i potpisujete i izjavu koju ćete popuniti i ovjeriti kod nadležnog općinskog organa i predati u Odjel za kadrove – Sektor za opće poslove najkasnije do 24. jula bez obzira da li je nastupila promjena u odnosu na ranije dostavljene podatke. Nakon 24. jula sekretar Zajedničke službe će preko nadležnih policijskih institucija izvršiti pojedinačnu provjeru datih podataka, odnosno da li zaposleni svakodnevno putuju na posao i sa posla po podacima datim u zahtjevima, odnosno da li su navedeni podaci zasita tačni, naglašava se u obavještenju Buljubašića od 16. jula.

On je sve uposlenike upozorio da davanje lažne izjave prema Zakonu o upravnom postupku i drugim relevantnim normativnim aktima institucija Bosne i Hercegovine povlači krivičnu i materijalnu odgovornost za davaoca lažne izjave. Također, upozorio je Buljubašić, odredbama člana 5. stav 2. predmetne odluke propisuje se da dostavljanje neistinitih podataka ili neažuriranje podataka vezanih za ostvarivanje prava na naknadu prevoza na posao i prevoza sa posla smatrat će se težom povredom radnih dužnosti i podliježe disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti.

Upravo magazin BUKA je početkom aprila objavio da se za 155 zaposlenih u Parlamentarnoj skupštini BiH samo za troškove prevoza mjesečno izdvaja nevjerovatnih 17.434,80 KM, što na godišnjem nivou iznosi oko 210.000 KM. (podaci se odnose na budžetsku 2013. godinu).

Kancelarija za reviziju institucija Bosne i Hercegovine je u svom izvještaju o reviziji za 2012. godinu Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine dala mišljenje s rezervom zbog brojnih propusta: izdaci koji se odnose na paušal, korištenje sopstvenih vozila za posjetu porodici i dolaske na sjednice, dnevnice vozačima i reprezentacija nisu, ocjena je revizora, utvrđeni na transparentan način niti su potkrijepljeni odgovarajućom dokumentacijom na osnovu koje se može potvrditi namjensko trošenje sredstava. Osnov za mišljenje sa rezervom je i podatak da troškovi realizovani na teret sredstava klubova također, nisu potkrijepljeni odgovarajućom dokumentacijom na osnovu koje se može utvrditi namjena i opravdanost nastanka troška i usklađenost sa internom odlukom načinu i kriterijima za raspodjelu sredstava za rad poslaničkih klubova i poslanika.

Kada su u pitanju naknade za prevoz sa posla i na posao Kancelarija za reviziju institucija BiH utvrdila je da je za te namjene u 2012. godini potrošeno 167.846 KM.

- Iznos naknade je povećan za 30 posto u odnosu na prethodnu godinu jer je povećan broj zaposlenih. Također, smo uočili da je tokom godine jedan broj zaposlenih promijenio mjesto boravka, uglavnom u mjesta za koja je utvrđen veći iznos naknade za prevoz u odnosu na dotadašnji, konstatacija je iz izvještaja revizora.

Uposlenici Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, očito je, izgleda imaju namjeru uzvratiti udarac sekretaru Službe za zajedničke poslove Feridu Buljubašiću i na drugi način. Već su počeli i da ga javno optužuju da on ne može biti osoba koja "zavodi red u Parlamentarnoj skupštini BiH kad i sam krši pravila i odluke jer koristi službeno vozilo koje mu je na raspolaganju 24 sata iako na to – nema pravo".

Kancelarija za reviziju institucija Bosne i Hercegovine u svom revizorskom izvještaju za 2012. godinu koji se odnosi na Parlamentarnu skupštinu BiH u odjelu – izdaci za upotrebu vozila naglasila je da kako od kraja decembra 2012. godine dva člana Kolegija sekretarijata (za jednog uposlenici tvrde da je upravo Ferid Buljubašić, dok revizori ne navode imena) koriste vozila za dolazak na posao i odlazak sa posla, mada u internom Pravilniku u kojem je utvrđeno pravo na korištenje službenih vozila "nije definisano da je korištenje vozila za dolazak i odlazak sa posla – stalnog karaktera".

Parlamentarna skupština BiH inače, raspolaže sa 15 vozila od kojih su šest na stalnom korištenju članova Kolegija oba doma, dok se ostala koriste za potrebe posla (devet).

Na osnovu podataka upisanih u putne naloge Kancelarija za reviziju institucija BiH utvrdila je naime, da i u ovom segmentu potrošnje Parlmentarna skupština BIH nije načinila poboljšanja u odnosu na prethodne godine.

- Pojedini putni nalozi nisu u potpunosti ispunjeni (nisu upisani datumi korištenja) pa se ne može ustanoviti da li su korištena za potrebe posla, automobili se koriste u mjestu prebivališta korisnika vozila (dio zbog kojeg uposlenici optužuju Buljubašića), često se navode neprimjereno veliki iznosi loko vožnje i preko 100 kilometara u jednom danu, a vozila su korištena i za vrijeme godišnjih odmora, ocjena je revizije.

Na osnovu navedenog, stav je Kancelarije za reviziju institucija BiH ne može se potvrditi da se vozila koriste isključivo u službene svrhe.


Vezani tekst :

Bahatost šefova kabineta, savjetnika i sekretara: Manipulacijama prebivališta do većih zarada

Tagovi: Zbog sumnji u malverzacije mjestom prebivališta: Policija kuca na vrata uposlenih u Parlamentu BiH!?

http://www.6 y k a .com/novost/41677/zbog-sumnji-u-malverzacije-mjestom-prebivalista-policija-kuca-na-vrata-uposlenih-u-parlamentu-bih

[eroslav]

jedan ti je promakao ili se sretno izvukao...

XX

http://www.avaz.ba/vijesti/teme/istrazi ... miliona-km

[SA 071]

to je nepravda...Kirbi bi se trebao s Mićom boriti za sami vrh.

Nole šesti, a trebalo bi ga skinuti s liste...koliko su frajeru nabili zvono da skače s Wilsona na Head, a eno onaj Bauhaus nije mako s mjesta...ledina stoji, a Nole otišo ima više od godine.

sad je SDA načelnik i isto traži da se plati renta općini, samo su to isto cyber Sturmabteilungovci zvali reketom dok je Nole bio

Dok ovaj mlađahni SDA junoša završi prvi set plakaće narod u Novom Gradu za Noletovim bekendima

Nole je uzeo pare, ali ne za rentu koja pripada opštini. Rentu je tek kasnije tražio, ali su se onda ovi "naljutili" pa nisu htjeli da dvaput plaćaju. Ovaj mali iz SDA je dogovorio da ipak plate rentu opštini, ali u ratama. Nije korektno ovo dijete iz SDA porediti čak stavljati u istu rečenicu sa Noletom. Noletu nije niko ravan, kakva je to lopovčina...

[astala_vistala]

http://www.klix.ba/vijesti/bih/zbog-smr ... /130730072


Legalno klempanje od strane klempe !

[Sarajevo11]

Dodika,Lagumdžiju,Izetbegovića,Čovića,Tihića rodila je majka i ostale majke su majke koje žele da im djeca rade i osnivaju svoje obitelji,a ne mogu samo zato,jer ste vi gospodo postali narcisoidni i oholi gledajući samo svoje porodica i osobno bogaćenje.

[Dr. Kuca]

Damir Hazdic je mozda i najvise uzo a najmanje se zna

[DaffyDuck]

Mescini da se kleptometar pokvario... A i ova lista mi je nesto kratka...

[DaffyDuck]

NAKON SMANJENJA PLAĆA U SRBIJI
Nikolić 1.311 EUR - Komšić 2,433 EUR, Dačić 1,508 EUR – Bevanda 2,190 EUR

BEOGRAD / SARAJEVO - Vlada Srbije na današnjoj je sjednici predstavila je šest mjera koje će, kako najavljuju, spriječiti bankrot zemlje. Prema novim mjerama, smanjit će se primanja u javnom sektoru, ali i najvišim državnim dužnosnicima.

Mjesečna zarada predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, koja sada iznosi 1.311 EUR, iznosit će 1,202 eura, jer je mjerama Vlade predviđeno umanjenje zarada u javnim službama za 25 posto na iznos veći od 877 EUR. Za usporedbu, osnovna plaća predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Željka Komšića, iznosi 2,433 EUR.

Plata premijera Srbije Ivice Dačića, koja iznosi 1,508 EUR, bit će tako smanjena na 1,350 EUR. Predsjedavajući Vijeća ministara BiH, Vjekoslav Bevanda, mjesečno zaradi minimalno 2,190 EUR.

Predsjednik Skupštine Srbije, Nebojša Stefanović imat će od iduće godine 1,130 EUR, umjesto sadašnjih 1,215 EUR. Za smanjenje svojih plaća ne moraju se brinuti njegove kolege iz naše države, predsjedavajući Predstavničkog doma, Denis Bečirović i predsjedavajući Doma naroda, Ognjen Tadić, čija osnovna mjesečna primanja iznose 2,145 eura.

[Grover]

http://www.haber.ba/vijesti/bih/61639-d ... video.html

[za_sada_bez_dobrog_nicka]

Suptilno klepanje...
Najnesposobniji direktor odnosno direktorica u istoriji BH Telecoma, Aida Štajnbauer, od firme napravila privatni turistički servis... Više je na turama nego što boravi u prostorijama firme... Valjda kraj mandata, do izbora pa da iskoristi...
Tako se to legalno radi...

[Danguba]

http://www.klix.ba/vijesti/bih/spiric-m ... /131101033

[pici]

NAKON SMANJENJA PLAĆA U SRBIJI
Nikolić 1.311 EUR - Komšić 2,433 EUR, Dačić 1,508 EUR – Bevanda 2,190 EUR

BEOGRAD / SARAJEVO - Vlada Srbije na današnjoj je sjednici predstavila je šest mjera koje će, kako najavljuju, spriječiti bankrot zemlje. Prema novim mjerama, smanjit će se primanja u javnom sektoru, ali i najvišim državnim dužnosnicima.

Mjesečna zarada predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, koja sada iznosi 1.311 EUR, iznosit će 1,202 eura, jer je mjerama Vlade predviđeno umanjenje zarada u javnim službama za 25 posto na iznos veći od 877 EUR. Za usporedbu, osnovna plaća predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Željka Komšića, iznosi 2,433 EUR.

Plata premijera Srbije Ivice Dačića, koja iznosi 1,508 EUR, bit će tako smanjena na 1,350 EUR. Predsjedavajući Vijeća ministara BiH, Vjekoslav Bevanda, mjesečno zaradi minimalno 2,190 EUR.

Predsjednik Skupštine Srbije, Nebojša Stefanović imat će od iduće godine 1,130 EUR, umjesto sadašnjih 1,215 EUR. Za smanjenje svojih plaća ne moraju se brinuti njegove kolege iz naše države, predsjedavajući Predstavničkog doma, Denis Bečirović i predsjedavajući Doma naroda, Ognjen Tadić, čija osnovna mjesečna primanja iznose 2,145 eura.

CEPAMO IH S PLAĆAMA MUUUHHAHAAHA

[muha_sa]

http://www.cin.ba/skupe-gozbe-na-racun-gradana/

[pici]

Propao još jedan sastanak lidera: Izetbegović tvrdi da moraju biti strpljiviji

Igramo se GluHiH telefona...Dobro Vama, QQLeLe NAMA...

Lažni prevoditelj na znakovni jezik na Mandelinoj komemoraciji

ja šHa mi imamo ovijeH Eksperata, savjetnika, doministara itd itd

[JoseMujica]

Ko krade zlo ne misli!

naprosto jer nema kad

[detroit-mercy]

A dje je tu Mr. Esso Radeljas, ili je on tek "decko koji obecava" .

[djordj_kluni]

Uglavnom mi je komplet podforum smijesan, smijesne su teme, a ucesnici da bog sacuvaj. Unaprijed se izvinjavam svima jer cu koristiti svoju slobodu misljenja.

Ovdje se raspravlja o politici, strankama, izborima, kampanjama, obecanjima... Daju se imena, iznose cinjenice i lazi naizmjenicno, blate se suparnici a stite partneri. Svi lafo imparcijalni, informisani i cestiti forumasi, kao i politikanti koje predstavljaju tj. glasaju. Hajde sto je smijesno govoriti o postenju i demokratiji kod nas, kao i kod ostalih zemalja na dunjaluku, ali biti toliko uporan u kreiranju neke (fiktivne) vjerodostojne slike stanja u politici i drustvu uopce, ne mogu tumaciti drugacije nego drskost ili vrijedjanje, konstantno kroz vrijeme.

90 do 95% forumasa (koji, nadam se po dobrobit covjecanstva ne predstavljaju realnu sliku ulice) su smijesni ili neoprostivo odvratni. Smijesni su naivci, Disney generacije, posteni konformisti, pozitivci po sistemu jer to nam je jedina nada, biti pozitivni u opstem sranju. Ove druge dzukele koji doslovno rade (honorarno) kreirajuci fikciju i laznu nadu u vec prodatom, izgubljenom, izdajnickom drustvenom uredjenju ne umijem opisati drugacije a da ne pokupim ban, pa cu ovdje stati. Ima ih vjerujte vi, postene naivcine, ima ljudi koji ne dolaze da izraze svoje misljenje, vec da zastiti "svoje" dok blati "suparnicke" strane. U toj djecijoj ali bolesnoj igri, zbog usranog stanja u drzavi, uloge se odlicno poklapaju za teatarsku predstavu koja se zove demokratija.

Nije sad da otkrivam toplu vodu, oni koji su van BiH i s bogdu kriterija u mozgu vide totalno preslikan sistem, davno izmisljen, strasno jednostavan, bolesno efektivan. Bipartidizam i ona haman narodna "zavadi pa vladaj". Kod nas, da dodamo jos soli na ranu, tripartijska namjestaljka zacinjena najdubljim osjecajima koji malo veze imaju s ekonomijom. Ekonomija, usput, je mama i tata mlade demokratije, koja je prerasla u bezobrazno deriste. Sve manje postovanja prema starijima...

Sta s ovim zelim reci? Pa, pored tema inostrane politike (koja je kurva visih razina), uglavnom citam (izuzevsi ovu koja ima jak naslov) teme, komentare i komentatore, koji raspravljaju, diskutuju, pravdaju, napadaju, osudjuju, ponistavaju... jedni druge. Teme "DF", "SDP", "HDZ", "SNSD", "Suljo Hamidovic dobar ili los", "Pera Djetlic vaki-naki", ... i svi, odnosno tih circa 95% ljudi, zelim da vjerujem neupucenih, upadaju (upadate) u zamku i ucestvujete u toj bolesnoj igri koja ne samo da vrijedja inteligenciju i ugnjetava pravdu, vec smrtonosno ranjava istinu, a to je da prodata izdajnicka djubrad koja nas nece izvuci iz rupe, samo mogu, u vidu "poboljsanja" aktuelnog stanja da hipotekiraju nasu buducnost, ukoliko se nekada dogovore i potpisu s Evropom. Nista vise.

Neki, kazem, brane "svoje", drugi napadaju one "druge", neki nekad predstave "rjesenje", po zakonu naravno, a ono sto vidimo jeste kako se stvari vrte u krug dok mnogi zivoti odlaze u nadi za necim boljim.

Nisu krivi politicari, oni su samo oportunisticka stoka. Nismo ni mi krivi, jer smo, kao i svako drugo bozije drustvo, obicna stoka nizeg ranga, i koji smo doduse kao kolektiv, izgubili perspektivu nekad tamo prije 2000 godina i jos je nismo pronasli.

Niti vladamo, niti se sta pitamo. Kazu "biramo" na izborima, kao seljaci koji glasaju za vrecu brasna, ili gradski seljaci koji glasaju na ljepsu plakatu ili vaz. A ta elitna stoka, koja se jednako ponasa u svim drzavama, ljubi noge velikom kapitalu. Njemu pravda racune i od njeg dobiva zapovjest. Nema tog Komsica da se toj sili moze suprostaviti, to prestanite sanjati. A kamoli nesto ocekivati od stoke koja je otvoreno prodata i naguzi se kad god zapad naredi. Prestanite sanjati.

Nasa jedina moc je odluciti gdje svoj steceni novac potrositi, ali i tu je bitka izgubljena, mozemo ih samo malo poskakiljati.

Zbog toga ste meni, da prostite, smijesni odnosno odvratni, kako ko po zasluzi. I zalim sto ne mogu makar sanjati na nesto postenije, ljepse. Bosna je samo fizicki lijepa, uz individualnu dusevnu ljepotu pojedinaca, ali smo u sklopu drustveno-socijalno-strukturno hodajuci mrtvac, ovcije stado, javna kuca, kokosinjac... kako god zelite.

[nelsa1412]

Znaš za one izreke:
Kakav narod takvi političari ili vlast je odraz stanja u društvu,pa ljudi biraju vlast ako negdje u nekoj državi pobjede nacionalisti glupo je reći da večina naroda nisu nacijonalisti pa ko onda glasa,mada kod nas se nema šta ni probrati a narod je veoma povodljiv sa svježim sječanjima na tragična dešavanja,tako da se kod nas izbori dobijaju na demagogiji,nacionalizmu i strahu a ne na razvoju društva.

[Helikopter]

Znaš za one izreke:
Kakav narod takvi političari ili vlast je odraz stanja u društvu,pa ljudi biraju vlast ako negdje u nekoj državi pobjede nacionalisti glupo je reći da večina naroda nisu nacijonalisti pa ko onda glasa,mada kod nas se nema šta ni probrati a narod je veoma povodljiv sa svježim sječanjima na tragična dešavanja,tako da se kod nas izbori dobijaju na demagogiji,nacionalizmu i strahu a ne na razvoju društva.

Najbolje je kada se ima dobar balans izmedju naroda/biraca i stranaka i politicara koje biraju da upravljaju njihovim budzestkim novcem, projektima i ostalim potrebnim poslovima odnosno Drzavom. Nekada zna i narod/ biraci biti losi pa onda ide poslovica koje jos kompletnom narodu ugodio taj se nije rodio. Nekada politicari i stranke ne rade svoj posao za koji su izbrani i placeni i eto problema narodu, firmama, poreskim obveznicima itd. Pa onda ide isto poslovica: koje je politicarima ugodio taj se isto nije rodio. Narod treba da se vise umjesa u politiku i kontrolise non stop rad stranki i politicara i koriguje politicare sta se trebalo uraditi a sta ne. Ako narod i omladina nece da se bavi politikom bavice se kao i obicno politika narodom i omladinom i onda ne treba kukati zasto stvari ne idu kako treba i kako se ocekivalo. Narod treba u isto vrijeme preko svojih udruzenja i saveza kontrolisati stranke i politicare a politicari trebaju kontrolisati narod i poreske obveznike da bi se dobio neki normalan balans izmedju njih i da jedni drugima nebi sjedili po glavi.

[Ukotchenko]

sve su to isti lopovi, vi se samo tjesite da su "vasi" bolji od "njihovih". SDP, SDA, HDZ, SNSD su najveci lopovi, ostale manje stranke malo kaskaju jer nemaju oni toliko isksutva. Vas nek truju, oni ce svojoj djeci dati hljeb i posao, vama internet da lajkate clanke na klixu.