Forum Klix.ba

obracam se svim forumasima koji imaju par minuta vremena da tekst procitaju, i ako imaju vremena, pomognu.

naime, osoba u mojoj blizini pati od bolesti kojoj ja ne mogu dati ime. bolest je mentalnog stanja.
ceste promjene raspolozenja, koje vise eskaliraju na nacin da se ta osoba pocne svadjati, pa cak verbalno i fizcki vrijedjati svoje najblize (sto je sve vise postalo logican sljed desavanja kada dodje do svadje, koju on podstakne, pa nekad iz cista mira) do situacije kada ta ista osoba zna pasti u depresiju.ispadi sa fizickim i verbalnim vrijedjanjem su postali jako cesti.
ista osoba nema volju za druzenjem niti za odlaskom na bilo kakva mjesta gdje ima vise ljudi, u tim situacijama odbija bilo kakvu raspravu o tome i ne pomislja da izadje iz kuce.
pokusala sam odgovore na svoja pitanja potraziti pod bipolarnim poremecajem, mada mi se cini da grijesim....
konzumiranje alkohola je postala svakodnevnica. ta osoba je rijetko pod uticajem alk.do te mjere da ne zna sta radi, ali kada ga konzumira ima raspolozenje na nivou, cak sta vise, osoba je jako sretna.
molim vas, imajte na umu da ovo ponasanje nije posljedica konzumiranja alkohola, jer je on samo popratni faktor u svemu. osoba ima jos gore ponasanje kada ne pije.
prije par godina mu je od strane psihijatra propisan nozinan, koji je konzumirao nekoliko mjeseci, te samoinicijativno umanjio dozu i konacno ga je prestao piti. psihijatru je isao jedanput, kada mu je ovaj propisao nozinan.

koja je ovo bolest i kako mu pomoci?

Moze biti medicinske prirode,a moze biti da medicina ne moze pomoci,da ces trebat potraziti liječenje vjerskim metodama.

mislis na sihre?

koliko je osobi godina ,

graue_maus wrote:koliko je osobi godina ,

srednje tridesete. zasto je to bitno?

loria sophen wrote:

graue_maus wrote:koliko je osobi godina ,

srednje tridesete. zasto je to bitno?

da ga ne hvata neka zivotna kriza ......smrt roditelja , gubitak posla itd .....sve to ima uticaja na tako nesto ,,,,,,

nije u pitanju nikakva zivotna kriza, niti bilo sta sto bi se moglo protumaciti kao takvo. ovo traje duzi niz godina, u kojima mu se cak, ironije radi, ostvarilo dosta dobrih stvari. tj.ostvarilo mi se sve sto je zamislio odnosno planirao.

Svakako treba vidjeti i traziti lijek.Prednost dati medicini,vidjeti sta i kako.
Moze biti da ga hvata neka kriza,da ima nekih problema koje ne zeli podjeliti sa drugima,ali da ti iskreno kazem ako je to sve tako,ja bih mozda nekako ''neprimjetno'' na njega obratio malo vise pozornosti.Tek tako da bude pod prismotrom koliko god je to moguce.
S druge strane,da,mislio sam na sihire.

PTSP?

Rat uzima svoj danak

PTSP + depresija (alkohol popravlja raspoloženje), potreban liječnička pomoć ali subjekt mora sam da prihvati. Sretno

pa odvedi ga lekaru,psihijatru...po mom skromnom misljenju,on je alkoholicar izmedju ostalog.

da barem pristane da ode doktoru, pa da mu se propisu neke tablete. najgore je sto ukucani samo ocekuju kada ce on i to njegovo stanje eskalirati i poceti da tuce i obara sve redom. on moze da bude tako mio i fin i samo u sekundi da se pretvori u demona. demon je prava rijec koja ga opisuje

vivace wrote:pa odvedi ga lekaru,psihijatru...po mom skromnom misljenju,on je alkoholicar izmedju ostalog.

problem je sto on to ne zeli, a najgore je sto osobe koje su mu i blize nego ja, ne trude se puno oko svega ovoga.

pokusavala sam ja sve sto se pokusati moglo, a samo spominjanje odlaska ljekaru ga dovodi do histerije. cak mi zna spomenuti kako sam ja ograisala i da trebam da idem hodzi. ne moze mu se prici

pa idi ti kod psihijatra,pa se posavetuj sta vam je ciniti sa tom osobom...na koji nacin ga privoleti lekaru...moze i neko zlo da dodje,pa ti sve psihijtru reci. nemoj smanjivati opasnost koju osecas sa njim i to reci psihijatru...sve mu reci...i to da pije ,sigurno reci i to da te je strah njega i to reci ...sve reci.

mislim da mi ne preostaje nista drugo. hvala na savjetu

Ja bi reko neki oblik depresije, ali ne znam sta reci. Ne mogu sam sebi pomoci, a kamoli nekom drugom

Nadam se da se originali postavljac nece naljutiti ako priupitam nesto za sebe.
Meni iskreno samo treba konfirmacija:

Vecinu vremena sam neraspolozen, a i kada sam raspolozen to nije neka prava sreca, nego jednostavno sam prezauzet pa zaboravim na to. Ne vidim neki cilj u zivotu, i postanem anksiozan kada su u pitanju izazovi. Malo ironicno, prezirem samoubistvo i nikada ne pomisljam ozbiljno na to, a ne vidim poentu zivota. Dosadno mi je skoro uvijek, pa cak i u raji. Neko bi rekao da sam lijen ( cak i ja sam ), ali cudno je kada mi i razne aktivnosti za razonodu postanu dosadne. Evo npr. igre za racunara. Ne sjecam se kad sam zadnji put neku igru zavrsio, a pogotovo uzivao u njoj. Onda da se vratim cilju zivota i strahu. Tesko mi je da vidim "dalji" cilj (npr kada se treba puno raditi, ali na kraju se isplati. Studije su mozda neki primjer ? Ali to se mora i nasilu iskreno). Sto je najgore opet ne mogu okriviti moju lijenost , jer eto opet mi se isto dogadja i kod zabavnih stvari. Ponekad me "pukne prenos" is osjecam se lijepo i euforicno, steta sto to potraje svega par minuta. Zaboravio sam kako je biti sretan. Sve mi je tesko i crno. Depresivan sam, neki oblik depresije jeste. Mozda manična ili klinicka depresija ( ne znam tacne nazive na bosanskom ). Da li i ostali misle isto ? Samo mi treba ta komfirmacija.

pa idi i ti lekaru,i reci mu kako se osecas...ne verujem da je nesto ozbiljno,ali ipak idi.meni se cini da si u depresiji,ali ja nisam lekar. prema tome idi lekaru..

klaki wrote:Ja bi reko neki oblik depresije, ali ne znam sta reci. Ne mogu sam sebi pomoci, a kamoli nekom drugom

Nadam se da se originali postavljac nece naljutiti ako priupitam nesto za sebe.
Meni iskreno samo treba konfirmacija:

Vecinu vremena sam neraspolozen, a i kada sam raspolozen to nije neka prava sreca, nego jednostavno sam prezauzet pa zaboravim na to. Ne vidim neki cilj u zivotu, i postanem anksiozan kada su u pitanju izazovi. Malo ironicno, prezirem samoubistvo i nikada ne pomisljam ozbiljno na to, a ne vidim poentu zivota. Dosadno mi je skoro uvijek, pa cak i u raji. Neko bi rekao da sam lijen ( cak i ja sam ), ali cudno je kada mi i razne aktivnosti za razonodu postanu dosadne. Evo npr. igre za racunara. Ne sjecam se kad sam zadnji put neku igru zavrsio, a pogotovo uzivao u njoj. Onda da se vratim cilju zivota i strahu. Tesko mi je da vidim "dalji" cilj (npr kada se treba puno raditi, ali na kraju se isplati. Studije su mozda neki primjer ? Ali to se mora i nasilu iskreno). Sto je najgore opet ne mogu okriviti moju lijenost , jer eto opet mi se isto dogadja i kod zabavnih stvari. Ponekad me "pukne prenos" is osjecam se lijepo i euforicno, steta sto to potraje svega par minuta. Zaboravio sam kako je biti sretan. Sve mi je tesko i crno. Depresivan sam, neki oblik depresije jeste. Mozda manična ili klinicka depresija ( ne znam tacne nazive na bosanskom ). Da li i ostali misle isto ? Samo mi treba ta komfirmacija.

preispitaj svoje strahove mislim da je to sto te koci .......

loria sophen wrote:da barem pristane da ode doktoru, pa da mu se propisu neke tablete. najgore je sto ukucani samo ocekuju kada ce on i to njegovo stanje eskalirati i poceti da tuce i obara sve redom. on moze da bude tako mio i fin i samo u sekundi da se pretvori u demona. demon je prava rijec koja ga opisuje

mislim da imas i opciju prisilne hospitalizacije, ako je tip agresivan

klaki wrote:Ja bi reko neki oblik depresije, ali ne znam sta reci. Ne mogu sam sebi pomoci, a kamoli nekom drugom

Nadam se da se originali postavljac nece naljutiti ako priupitam nesto za sebe.
Meni iskreno samo treba konfirmacija:

Vecinu vremena sam neraspolozen, a i kada sam raspolozen to nije neka prava sreca, nego jednostavno sam prezauzet pa zaboravim na to. Ne vidim neki cilj u zivotu, i postanem anksiozan kada su u pitanju izazovi. Malo ironicno, prezirem samoubistvo i nikada ne pomisljam ozbiljno na to, a ne vidim poentu zivota. Dosadno mi je skoro uvijek, pa cak i u raji. Neko bi rekao da sam lijen ( cak i ja sam ), ali cudno je kada mi i razne aktivnosti za razonodu postanu dosadne. Evo npr. igre za racunara. Ne sjecam se kad sam zadnji put neku igru zavrsio, a pogotovo uzivao u njoj. Onda da se vratim cilju zivota i strahu. Tesko mi je da vidim "dalji" cilj (npr kada se treba puno raditi, ali na kraju se isplati. Studije su mozda neki primjer ? Ali to se mora i nasilu iskreno). Sto je najgore opet ne mogu okriviti moju lijenost , jer eto opet mi se isto dogadja i kod zabavnih stvari. Ponekad me "pukne prenos" is osjecam se lijepo i euforicno, steta sto to potraje svega par minuta. Zaboravio sam kako je biti sretan. Sve mi je tesko i crno. Depresivan sam, neki oblik depresije jeste. Mozda manična ili klinicka depresija ( ne znam tacne nazive na bosanskom ). Da li i ostali misle isto ? Samo mi treba ta komfirmacija.

ti imas srecu koju vecina ljudi sa psiho problemima nemaju. naime, spoznajes da imas problem.

klaki wrote:Ja bi reko neki oblik depresije, ali ne znam sta reci. Ne mogu sam sebi pomoci, a kamoli nekom drugom

Nadam se da se originali postavljac nece naljutiti ako priupitam nesto za sebe.
Meni iskreno samo treba konfirmacija:

Vecinu vremena sam neraspolozen, a i kada sam raspolozen to nije neka prava sreca, nego jednostavno sam prezauzet pa zaboravim na to. Ne vidim neki cilj u zivotu, i postanem anksiozan kada su u pitanju izazovi. Malo ironicno, prezirem samoubistvo i nikada ne pomisljam ozbiljno na to, a ne vidim poentu zivota. Dosadno mi je skoro uvijek, pa cak i u raji. Neko bi rekao da sam lijen ( cak i ja sam ), ali cudno je kada mi i razne aktivnosti za razonodu postanu dosadne. Evo npr. igre za racunara. Ne sjecam se kad sam zadnji put neku igru zavrsio, a pogotovo uzivao u njoj. Onda da se vratim cilju zivota i strahu. Tesko mi je da vidim "dalji" cilj (npr kada se treba puno raditi, ali na kraju se isplati. Studije su mozda neki primjer ? Ali to se mora i nasilu iskreno). Sto je najgore opet ne mogu okriviti moju lijenost , jer eto opet mi se isto dogadja i kod zabavnih stvari. Ponekad me "pukne prenos" is osjecam se lijepo i euforicno, steta sto to potraje svega par minuta. Zaboravio sam kako je biti sretan. Sve mi je tesko i crno. Depresivan sam, neki oblik depresije jeste. Mozda manična ili klinicka depresija ( ne znam tacne nazive na bosanskom ). Da li i ostali misle isto ? Samo mi treba ta komfirmacija.

sportska aktivnost moze biti rjesenje u tvom slucaju. trcanje, plivanje, voznja biciklom i slicno bar 3-4 puta sedmicno. sport pospjesuje lucenje serotonina(hormon koji daje osjecaj srece) u mozgu. promjene mozes da ocekujes nakon 2-3 mjeseca. nemoj da se zapustas, jer bi mogao zapasti u depresiju.

brko koji sjedi wrote:

klaki wrote:Ja bi reko neki oblik depresije, ali ne znam sta reci. Ne mogu sam sebi pomoci, a kamoli nekom drugom

Nadam se da se originali postavljac nece naljutiti ako priupitam nesto za sebe.
Meni iskreno samo treba konfirmacija:

Vecinu vremena sam neraspolozen, a i kada sam raspolozen to nije neka prava sreca, nego jednostavno sam prezauzet pa zaboravim na to. Ne vidim neki cilj u zivotu, i postanem anksiozan kada su u pitanju izazovi. Malo ironicno, prezirem samoubistvo i nikada ne pomisljam ozbiljno na to, a ne vidim poentu zivota. Dosadno mi je skoro uvijek, pa cak i u raji. Neko bi rekao da sam lijen ( cak i ja sam ), ali cudno je kada mi i razne aktivnosti za razonodu postanu dosadne. Evo npr. igre za racunara. Ne sjecam se kad sam zadnji put neku igru zavrsio, a pogotovo uzivao u njoj. Onda da se vratim cilju zivota i strahu. Tesko mi je da vidim "dalji" cilj (npr kada se treba puno raditi, ali na kraju se isplati. Studije su mozda neki primjer ? Ali to se mora i nasilu iskreno). Sto je najgore opet ne mogu okriviti moju lijenost , jer eto opet mi se isto dogadja i kod zabavnih stvari. Ponekad me "pukne prenos" is osjecam se lijepo i euforicno, steta sto to potraje svega par minuta. Zaboravio sam kako je biti sretan. Sve mi je tesko i crno. Depresivan sam, neki oblik depresije jeste. Mozda manična ili klinicka depresija ( ne znam tacne nazive na bosanskom ). Da li i ostali misle isto ? Samo mi treba ta komfirmacija.

sportska aktivnost moze biti rjesenje u tvom slucaju. trcanje, plivanje, voznja biciklom i slicno bar 3-4 puta sedmicno. sport pospjesuje lucenje serotonina(hormon koji daje osjecaj srece) u mozgu. promjene mozes da ocekujes nakon 2-3 mjeseca. nemoj da se zapustas, jer bi mogao zapasti u depresiju.

Upravo to... Potrebna ti je fizička aktivnost. Kod mene je (isti simptomi) nakon 7 dana treninga došlo do osjetne promjene.

Nema sumnje da je u pitanju depresija... ali je riječ o blagoj depresiji. Moje otac je bolovao od kliničke depresije - da je to u pitanju ti ne bi pisao nama o svojim problemima. To je strašna stvar - ko ne doživi, ne zna. Upravo zbog toga sam rano postala svjesna znakova depresije i kako se čupati iz nje. Meni pomaže samo vježbanje i povremeno kantarion.

I nemoj otpisivati lijenost tako lako... lijenost je gora nego bolest.

loria sophen wrote:obracam se svim forumasima koji imaju par minuta vremena da tekst procitaju, i ako imaju vremena, pomognu.

naime, osoba u mojoj blizini pati od bolesti kojoj ja ne mogu dati ime. bolest je mentalnog stanja.
ceste promjene raspolozenja, koje vise eskaliraju na nacin da se ta osoba pocne svadjati, pa cak verbalno i fizcki vrijedjati svoje najblize (sto je sve vise postalo logican sljed desavanja kada dodje do svadje, koju on podstakne, pa nekad iz cista mira) do situacije kada ta ista osoba zna pasti u depresiju.ispadi sa fizickim i verbalnim vrijedjanjem su postali jako cesti.
ista osoba nema volju za druzenjem niti za odlaskom na bilo kakva mjesta gdje ima vise ljudi, u tim situacijama odbija bilo kakvu raspravu o tome i ne pomislja da izadje iz kuce.
pokusala sam odgovore na svoja pitanja potraziti pod bipolarnim poremecajem, mada mi se cini da grijesim....
konzumiranje alkohola je postala svakodnevnica. ta osoba je rijetko pod uticajem alk.do te mjere da ne zna sta radi, ali kada ga konzumira ima raspolozenje na nivou, cak sta vise, osoba je jako sretna.
molim vas, imajte na umu da ovo ponasanje nije posljedica konzumiranja alkohola, jer je on samo popratni faktor u svemu. osoba ima jos gore ponasanje kada ne pije.
prije par godina mu je od strane psihijatra propisan nozinan, koji je konzumirao nekoliko mjeseci, te samoinicijativno umanjio dozu i konacno ga je prestao piti. psihijatru je isao jedanput, kada mu je ovaj propisao nozinan.

koja je ovo bolest i kako mu pomoci?

Mani se hodza i sihribaza da ne bi napravili vecu stetu...

Ovo izgleda kao manicna depresija ili bipolarni poremecaj...plus alkoholizam, odnosno problemi s alkoholom... Preporucujem razgovor, odlazak psihologu ili psihijatru mada bi psihijatra ostavio kao zadnju opciju...jer ti oni samo propisu lijekove koji nista ne mogu izljeciti. Psihoterapija je uvijek dobra za ovakve stvari, obicni razgovor pomaze jako. Mora sam skontati sta mu je pa da se moze ljeciti

jabidapitam wrote:

Mani se hodza i sihribaza da ne bi napravili vecu stetu...

Ovo izgleda kao manicna depresija ili bipolarni poremecaj...plus alkoholizam, odnosno problemi s alkoholom... Preporucujem razgovor, odlazak psihologu ili psihijatru mada bi psihijatra ostavio kao zadnju opciju...jer ti oni samo propisu lijekove koji nista ne mogu izljeciti. Psihoterapija je uvijek dobra za ovakve stvari, obicni razgovor pomaze jako. Mora sam skontati sta mu je pa da se moze ljeciti

hvala na savjetu, ja s ove strane cinim sve sto mogu