Forum Klix.ba

Pitanje za forumaše: Kako ste 2000. Vi zamišljali Sarajevo u 2013?

bach wrote:Snimak je napravio pripadnik UN policije IPTF.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?feature=pl ... Lxkqd6KCCY[/youtube]

Godina je dvije hiljadita, pet godina od kraja rata. Tragovi rata vidljivi su na svakom koraku. Aerodromsko naselje, Vojničko i Otose su gotovo potpuno devastirani. Ipak grad se ponovo rađa. Tu je tek obnovljena Zetra, obnavlja se zgrada Izvršnog vijeća, obnavljaju se Momo i Uzeir koji će kasnije postati Unitic. Ćinilo se da Sarajevo postaje metropola kakva i treba da bude prijestonica jedne evropske države. Grad je "jahao" na valu optimizma, ulice su bile prepuno veselog, lijepog i bezbrižnog naroda. Ulične pljačke u Titovoj i Ferhadiji bile su nepoznanica. One će doći tek kasnije.

Iamo sam tada 18 godina, završavao srednju školu, smiješila se stipendija za stud u SAD...Firma u kojoj su roditelji radili prije rata je ponovo počela sa radom i roditelji su ponovo počeli tamo raditi...Život je , bilo smo uvjereni, išao svojim tokom, onako baš kako je trebao. Bila je neka akcija pod nazivom "Gdje ćeš ti biti 2015.". , a na konkursu u našoj školu pobjedu je odnio kolega koji je naslikao stanicu metroa na Marijin Dvoru. Tako smo zamišlali naš grada.

Te 2000. promijenila se vlast. Korumpirana vlast sastaveljena od SDA lopuža i kleptomana je činilo se poslana na smetljište historije. Uhapšen je i procesuiran Ismet Bajramović Ćelo. Pravna država je, mislili smo, počela da živi. Grada je bio siguran, a policija je radila svoj posao. Ako pažljivije pogledate snimaka videjt ćete na mnogo mjesta policajce u patroli, bilo na biciklu, bilo na motoru, bilo u "šetnji".


Nema danas policajaca u patroli, oni smo dolaze na lice mjesta da konstatuje zatečeno stanje i i blokić zabilježe imena žrtava napada. Propali su SARABON, Vaso Miskin Crni, Ključ Alhos, Žica, RK Sarajka, Vranica, FEROELEKTRO... GRAS se skoro raspao, imamo redukcije vode iako imamo vode kao pola Evrope zajedno...Prilaznike pljačkaju u tramvajima i po bijela dan u centru Grada...

A nismo tako zamišljali buduće Sarajevo te davne 2000.

Pitanje za forumaše: Kako ste 2000. Vi zamišljali Sarajevo u 2013?

SA 071 wrote:

bach wrote:Snimak je napravio pripadnik UN policije IPTF.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?feature=pl ... Lxkqd6KCCY[/youtube]

Godina je dvije hiljadita, pet godina od kraja rata. Tragovi rata vidljivi su na svakom koraku. Aerodromsko naselje, Vojničko i Otose su gotovo potpuno devastirani. Ipak grad se ponovo rađa. Tu je tek obnovljena Zetra, obnavlja se zgrada Izvršnog vijeća, obnavljaju se Momo i Uzeir koji će kasnije postati Unitic. Ćinilo se da Sarajevo postaje metropola kakva i treba da bude prijestonica jedne evropske države. Grad je "jahao" na valu optimizma, ulice su bile prepuno veselog, lijepog i bezbrižnog naroda. Ulične pljačke u Titovoj i Ferhadiji bile su nepoznanica. One će doći tek kasnije.

Iamo sam tada 18 godina, završavao srednju školu, smiješila se stipendija za stud u SAD...Firma u kojoj su roditelji radili prije rata je ponovo počela sa radom i roditelji su ponovo počeli tamo raditi...Život je , bilo smo uvjereni, išao svojim tokom, onako baš kako je trebao. Bila je neka akcija pod nazivom "Gdje ćeš ti biti 2015.". , a na konkursu u našoj školu pobjedu je odnio kolega koji je naslikao stanicu metroa na Marijin Dvoru. Tako smo zamišlali naš grada.

Te 2000. promijenila se vlast. Korumpirana vlast sastaveljena od SDA lopuža i kleptomana je činilo se poslana na smetljište historije. Uhapšen je i procesuiran Ismet Bajramović Ćelo. Pravna država je, mislili smo, počela da živi. Grada je bio siguran, a policija je radila svoj posao. Ako pažljivije pogledate snimaka videjt ćete na mnogo mjesta policajce u patroli, bilo na biciklu, bilo na motoru, bilo u "šetnji".


Nema danas policajaca u patroli, oni smo dolaze na lice mjesta da konstatuje zatečeno stanje i i blokić zabilježe imena žrtava napada. Propali su SARABON, Vaso Miskin Crni, Ključ Alhos, Žica, RK Sarajka, Vranica, FEROELEKTRO... GRAS se skoro raspao, imamo redukcije vode iako imamo vode kao pola Evrope zajedno...Prilaznike pljačkaju u tramvajima i po bijela dan u centru Grada...

A nismo tako zamišljali buduće Sarajevo te davne 2000.

Pitanje za forumaše: Kako ste 2000. Vi zamišljali Sarajevo u 2013?

I ovim si od jedne onako zanimljive teme, napravio političku propagandu.

Sada u duhu toga da odgovorim. Te 2 godine 2001. i 2002. ta Alijansa za promjene nije ništa napravila dobro ni sistemski, ni sigurnosno, ni građevinski. U te dvije godine ekonomija je stagnirala, došlo je do pada direktnih stranih investicija, ljudi nisu bolje živjeli. Godine 2011. i 2012., dakle 8 godina poslije, ponovo dolaze lideri one Alijanse na vlast i situacija je još gora (valjda ih je u onoj prvoj Alijansi SBiH popravljala). Ekonomija ne stagnira već pada, direktne strane investicije su iščezle, ljudi žive nikad lošije, smanjuje se broj zaposlenih (što se nikad ranije nije dešavalo, čak ni na vrhuncu krize 2009. i 2010. godine), a i ovo što se radi - autoput i rekonstrukcija termobloka u Tuzli - se radi od para koje su obezbijedili oni "nesposobni" prije njih. A sve pobrojane firme gore su propale i prije rata samo ih niko nije likvidirao. Ali su sve one interesantne bile zbog nekretnina. I ni zbog čega više. Nisu one ni prije rata bile konkurentne, niti su mogle opstati osim možda Vranice, ali je i nju dokrajčio novi partner lidera Alijanse Fahro Radončić.

Pitanje se može postaviti i ljudima u Francuskoj, Italiji, Španiji, Njemačkoj, USA kako su oni zamišljali svoje zemlje i živote 2000. godine za 15 godina. I svi bi odgovorili da su očekivali više.

Za tebe jedna ipak "lijepa" informacija. Sigurnost i policajci na ulice su se donekle vratili od kada je Pećanac ministar u KS.

RS6_BI_TURBO wrote:Ocekivao sam:
- normalan gradski saobracaj
- kulturnije "gradjane"
- dobru povezanost sa ostatkom drzave
- normalniji pristup gradu sa svih strana
- manje smeca
- nisku stopu kriminala
- uredjenije ulice, zgrade, naselja (sa regulisanom ileganom gradnjom)
- jacu privredu
- ulice bez napustenih pasa...

To je otprilike to, mislim da uopste nije puno i da je sasvim realno. Malo toga se u stvarnosti ostvarilo, cak su se neke stvari pogorsale.

dječak sa šibicama wrote: Ja bi da pitam, jel samo moj dojam ili je stvarno, da si 2000. za 10 km nesto (bar nesto) mogao i kupiti u prodavnici, danas se bez 30/40 km ne isplati ici ni po dorucak.

A primanja manje vise ostala na istom nivou.

varijabilni wrote:očekivao sam:

otvoren grad
kosmopolitski grad
multietnički grad
veliki povratak prijeratnog stanovništa, prvenstveno srba i hrvata u sarajevo
i veliki povratak izbjeglica iz sarajeva u svoje prijeratne domove
univerzitetski grad koji privlači studente iz cijele zemlje i regiona
grad zaposlenih ljudi
grad nasmijanih lica
siguran grad
čist grad
grad energije
grad kulture
grad sporta
grad kvalitetnih restorana
grad zavidnog noćnog života

očekivao sam grad a ne palanku, kasabu, žabokrečinu, guzno crijevo.

bach wrote:Nikada nam bilo bolje nego sada? Je li tako, mali zeleni čovječe?

SA 071 wrote: (što se nikad ranije nije dešavalo, čak ni na vrhuncu krize 2009. i 2010. godine)

Black swan wrote:Bio prva godina faxa konto do 2005 će nestati problemi. Pa tad smo bili bare bare sa hrvatskom
Šteta izgubljenog vremena i zivota
Biće isto za naših zivota

Prpa.ba wrote: Ova drzava je mrtva i pokradena, jedino sto je moze spasiti je njena potpuna propast.

FreakyStyley wrote: Zar to nije malo paradoksalno ? Ili propast u smislu da jos nismo dotakli dno.

Prpa.ba wrote:

FreakyStyley wrote: Zar to nije malo paradoksalno ? Ili propast u smislu da jos nismo dotakli dno.

Slobodan pad prestaje onog trenutka kad se dotakne dno. Nazalost, mrski komunisti su izgradili drustvo i infrastrukturu kojoj ipak treba nesto vise vremena da skroz propadne...

Iza Mahmudije Rustemi ostalo sedamnaestoro djece

Objavljeno 02.03.2010 u 08:14


Sedamnestero djece je ostalo bez majke, tako da je suvišno pričati o jadu i belaju koji nas je sve iznenada zadesio - ovako je počeo svoju potresnu priču Hajrulah Hajro Mučišta, muž 49-godišnje Mahmudije Rustemi, koja je nakon duge i teške bolesti preminula u petak, piše San.

Prema njegovim riječima, veliki udio u bolesti njegove supruge su doprinijeli katastrofalni uvjeti u kojima živi porodica Mučišta.

U današnje vrijeme i kokoš ima svoje gnijezdo. Moja porodica, kao što možete vidjeti, živi bez struje, vode, kupatila, pa i kanalizacije. Navečer kada legnemo, budući da nas ukupno ima 22, izgledamo kao poredane flaše piva.

Kuća, koja po još većem belaju nije moja, ne priliči ni ljudima iz 19 vijeka. Krov prokišnjava, vode i vlage u stanu nikada ne manjka... Upravo zbog toga se razbolila moja supruga, a to su i ljekari potvrdili.

Ležala je u bolnici u Podhrastovima, gdje je jadnica i umrla - u jednom dahu kazao je Mučišta.

Mučišta kaže da mu je najteže zbog djece o kojima se sada nema ko brinuti.

Mene skoro nikada nema, jer moram roviti po kontenjerima, sakupljati staro željezo, plastične boce, a sve to ne bi li zaradio koju marku da prehranim svoju porodicu. Umjesto da se bavim oko sahrane moje supruge, na teretu imam i ove svakodnevne probleme od kojih ne mogu pobjeći - kaže Mučišta.

Da stvar bude gora, prije osam mjeseci, Mučišta je ostao i bez 21-godišnjeg sina Valtera Mučište.

Njega je ubila droga. Šta da vam kažem... Bio je povodljiv i to ga je koštalo glave. Najgore u svemu što su iza njega ostala supruga i dvoje maloljetne djece. Ne mogu ih prekrižiti, tako da se i, pored svoje djece, brinem i o njima.

Kakvi da su, moja su krv - rekao je Mučišta. No, nije to jedini problem, koji glava ove porodice nosi na svojim leđima. Sinovi Robert i Emrah Mučišta su iza rešetaka već nekoliko mjeseci. Robert je jedan od najpoznatijih maloljetnih delikvenata u našoj zemlji, a do sada je izvršio na desetine razbojništava, uglavnom napadajući starije žene.

Javnosti je poznat po stravičnom zločinu, kada je sa maloljetnim Jetonom Osmanijem i Robertom Hrustićem zapalio i usmrtio staricu Ljubicu Đokić Spasojević. Njihov podeblji dosije otac nije želio pretjerano komentarisati.

Nema se tu šta reći. Najdraže bih da se o tome ni ne piše. Pa, ostao sam bez četvero djece, koja su smještena u Dom za nezbrinutu djecu. Nisam mogao da se adekvatno brinem za njih, zbog čega su prosili.

Lako je običnoj raji pričati o nama i donositi neke zaključke o ovoj porodici. Neki i mrze našu porodicu! Ali, da li se neko zapitao šta bi uradio na mom mjestu? I da li bi bolje podizao i odgajao djecu - kazao je Mučišta.

Na ovu temu se nadovezao rođak Đelajdin Ćelaj. Prema njegovim riječima, Robert nije krao iz zabave ili neke obijesti.

Robert je krao što je morao! Ne pita se on čije je auto ili kuća, kada njemu zaplaču mala sestra ili brat, jer su gladni. Robert je krao kako bi donio komad hljeba i litar mlijeka gladnim ustima u kući.

Neka vlasti siromašnim daju krov nad glavom i posao i niko neće krasti. Svi koji kradu, a imaju kuću i posao, dao bih im doživotnu robiju - poručio je Đelajdin Ćelaj. Na našu konstataciju da je sklon i konzumiranju droga, Ćelaj je rekao:

Pa, tuga i jad vas natjeraju da barem nakratko pobjegnete iz svijeta realnosti. Nažalost, on iz tog sivila može samo tako pobjeći. A, koliko znam, njegov drug s kojima je zajedno krao ga je i navukao na te jade - kaže Ćelaj, te dodaje kako ni njegovoj porodici ne cvjetaju ruže.

Bio sam borac od prvog do posljednjeg dana. Tada su me svi na liniji ljubili i govorili ''to batko'', jer sam imao srce, a političari su nas obmanuli govoreći kako ćemo ''zlatnim kašikama jesti''. Pogledajte me sada, nemam ni običnu kašiku, a i da je imam, šta će mi kada nemam u nju šta staviti - ogorčeno govori Ćelaj.

Prije dvije godine, porodici Mučišta bila je oteta i njihova kćerka Selvija. Kako je «San» već ranije pisao, nju je tada oteo Ramče Redžepov iz Srbije. Tada je, uz izgovor da je traži otac, izmamio iz kuće i strpao u vozilo. Na sreću, ako ništa, ova priča je dobila sretan epilog.

Selvija je uspjela pobjeći i vratiti se nama. U međuvremenu se udala i barem s te strane smo zadovoljni - zaključio je Hajrulah Mučišta.

I pored silnih problema, kako kaže Hajrulah Mučišta, nekoliko djece se, ipak, školuje. Prema njegovim riječima, rado bi svu djecu poslao u školske klupe, ali nema od čega.

Za vrijeme naše posjete, zatekli smo nekoliko mališana, koji su nas sramežljivo gledali. Tek jedna mala djevojčica je uspjela sramežljivo reći kako ide u školu i da je prošla ''dvojkom''. U njihovim očima se jasno moglo vidjeti da ne traže ništa što većina današnje djece ima, poput kompjutera i ostalih razonoda. Sve što žele i što je ujedno njihov nedosanjan san jeste krov nad glavom i normalan obrok!

Hajrulah Mučišta apelovao je za pomoć sve nadležne institucije, islamske zajednice, kao i ljude dobre volje da pomognu njemu i njegovoj porodici.

Bio bih presretan kada bih barem dobio struju i vodu, te riješio kanalizaciju. Nemam gdje djecu da okupam, pogotovo sada kada je zima. I svaki drugi vid pomoći bi mi dobro došao.

Od hrane i odjeće, pa do drva, sve bi mi dobro došlo. Nekoliko puta sam se obraćao za pomoć, ali bezuspješno. I kada mi neko od vlasti da nešto, to je dovoljno tek za jedno dijete, a šta ću s ostalima - pita se Mučišta.

Mahmudiji Rustemi dženaza će se obaviti danas na mezarju Vlakovo. Iza nje su pored supruga Hajrulaha Hajre Mučište ostala djeca Ruši, Viser, Bastijan, Đulijano, Ardijan, Oliver, Robert, Leonard, Emrah, Raza, Selvija, Šeherzada, Bukurija, Duda, Violeta, Kanita i Selma, piše San.

FOTO: San