Forum Klix.ba

Sta mislite? Da li se ljudi bespotrebno zadovoljavaju sa losim vezama/brakovima? Pogotovu srednjovjecni ljudi koji imaju djecu. Zasto ljudi odluce da ostanu u losem braku? Na ovo jako cesto nailazim, ljudi radije trpe i nesretni su, nego se odluce da budu single i pokusaju ponovo.
Nikad mi nije bilo jasno, zasto pate i zasto su jadni kad imaju samo 1 zivot. Znam brakove koji su prakticno bez seksa godinama, ili gdje jedno zna da drugo vara ali ljudi ostaju zajedno. Grozniji primjeri ukljucuju brakove gdje je jedno nasilnik ili alkoholicar. I opet se daju izgovori, ostajemo zajedno zbog djece (najgluplji izgovor)....ili kako sad poceti ponovo sa 40 godina (materijalna sigurnost).
Kako to da sa godinama, neki od nas gube volju za zivotom.
Ima i mladih koji losu vezu tesko prekidaju, kao da nikoga vise nece naci. Ili se vezu samo za prvu osobu koja naleti pa se onda prilagodjavaju.

navika, siguran metak, strah od samoce itd

eki to wrote:navika, siguran metak, strah od samoce itd

i to je dovoljno da budes i ostanes jadan svaki dan? to stvarno ne razumijem.
Biti single ne znaci bit sam, isto kao sto i biti u braku ne garantuje da nisi sam. Ako razumijes sta hocu reci.

ma razumijem ja tebe odlicno, cak sta vise i slazem se sa tobom, nego nabacah par stvari vezanih za tvoje pitanje zasto ne izlaze iz tih veza

pa što se boje da bi im bilo još gore.

a onda i djeca, pa čisto materijalni razlozi - zajednički krediti, stanovanje i slično. ovo je siromašna zemlja, mnogo je ljudi koji solo jednostavno ne bi imali gdje ili od čega da žive, koji se jedva krpe i u dvoje a sami bi pali ispod ruba egzistencije.

JThomas wrote:pa što se boje da bi im bilo još gore.

a onda i djeca, pa čisto materijalni razlozi - zajednički krediti, stanovanje i slično. ovo je siromašna zemlja, mnogo je ljudi koji solo jednostavno ne bi imali gdje ili od čega da žive, koji se jedva krpe i u dvoje a sami bi pali ispod ruba egzistencije.

Strah kao motiv je veliki faktor u ponasanju, slazem se.

Pa nece djeca nestati ako oni prekinu brak. Znam sta govoris, ali taj mi je izgovor najiracionalniji. Ma nije to samo kod nas. To je uobicajeno kod ljudi generalno.

m@m@ wrote:za promjenu treba hrabrosti i da se dobro izvaga sta su prioriteti. ljudi ostaju dugo i nesretnom, ne funkcionalnom zajednickom zivotu radi djece, radi navike, sigurnosti, nakon braka biti ponovo sam...hm treba imati m... , poceti sve iznova i opet ponavljam SAM...tako da je nekome lakse i jednostavnije, sutiti, trpiti.

tacno tako
takav zivot


Samo mene zanima zasto ljudi izgube hrabrost/volju i puste da ih vodi strah kad nisu bili takvi kad su bili mladji.

alucarda wrote: Samo mene zanima zasto ljudi izgube hrabrost/volju i puste da ih vodi strah kad nisu bili takvi kad su bili mladji.

Mozda zbog ovoga

Gospodin_bez_kravate wrote:

alucarda wrote: Samo mene zanima zasto ljudi izgube hrabrost/volju i puste da ih vodi strah kad nisu bili takvi kad su bili mladji.

Mozda zbog ovoga

Ja ovu pjesmu shvatam ironicno, tako da mi nije bas neki odgovor

Pa dobro.Uglavnom sve je lako kad si mlad
Zavisi sve sta znam neko nema volje,zelje za nekim novim pocetkom...b@b@ je objasnila uglavnom.
Ma nikom nije idealno ko kaze da jest laze u svakom braku-vezi ima neki problem.Kakav bi zivot
bio bez problema?
Nikakav

Osnovni problem je što ljudi ne znaju šta TAČNO žele, šta ih usrećuje... Mnogi brakovi su sklopljeni jer je kao došao vakat (rodbina, prijatelji i okolina rekli da je vrijeme ). Ljudi su u vezama jer vide da je dosta njihovih prijatelja u vezama, iako nisu sretni...ali..., dižu sebi osjećaj vrijednosti - jer oni imaju nekoga, nisu sami - "probirači". Lakše je ići linijom manjeg otpora, pa kao svi "trpe", nije ništa idealno... Ima ljudi koji mogu biti s nekim tek tako, jednostavno su takvi i onda oni vrše pritisak na ostale - šta hoćeš, smiri se kao svi normalni ljudi...i tako sve to ide u krug.
Neko se nakon par godina "probudi", shvati šta želi...nije to to što ima, ali opet nema hrabrosti da to sve ostavi i krene ispočetka, jer je opet veliki pritisak okoline. Znati se nositi sa svojim okruženjem, znati šta ti tačno želiš i imati hrabrosti da se boriš za sebe, rješenje je većine problema.

Strah od samoce, rizika, nepoznatog.

Meni se cini da je vecina brakova takvog tipa, bar ove koje ja znam, cujem za njih i slicno.

Sta ih drzi skupa, i zasto ne potraze nekoga ko mu/joj vise odgovara, ne znam.

Takodjer, veliki utjecaj ima i faktor: " Sta ce kolegice s posla, rodbina i komsije rec."

dječak sa šibicama wrote:Meni se cini da je vecina brakova takvog tipa, bar ove koje ja znam, cujem za njih i slicno.

Sta ih drzi skupa, i zasto ne potraze nekoga ko mu/joj vise odgovara, ne znam.

pa evo sam si dao si odgovor Ako je vecina brakova takva znaci da je utopija traziti neko savrsenstvo i bracnu idilu, zar ne? Ako smo se s nekim vjencali valjda to znaci da smo nekada vjerovali da je to prava osoba za nas itd...Sta se desi pa promijenimo misljenje?

Covjek se nekada ne slaze sam sa sobom a ne s nekim drugim

Nego, dodju djeca, okrenes se oko sebe kod svakog isto, nema idealnog braka jer ga cine ljudi a ljudi nisu perfektni pa ne moze biti ni nihova zajednica ..I zasto onda mijenjati, ova/ovaj je bar majka/otac djetetu...Zar se nije bolje potruditi pa izgraditi tu neku zdravu porodicu?

i mozda u brak stupati sa manje iluzija...

slazem se donekle s @vazi, mene vise zanima zasto ljudi ne rade ozbiljnije na tome da poprave ono sto im ne stima u brakovima. naravno, nekad se jednostavno dodje do tacke kada se vise nema sta popravljati... medjutim, problem je sto se vrlo cesto ta tacka dosegne zato sto se problemi nisu rjesavali dok su se jos mogli rijesiti.

ljudi kao da ne kontaju da u svaku vezu treba ulagati i izgradjivati je, pa mislim valja provesti s nekim nekoliko decenija u braku, buditi se svako jutro pored te osobe. ljudi se naviknu jedni na druge, zatim ide udaljavanje, izostanak kvalitetne komunikacije, a onda se krene kontati "eh, ma bolje bi meni bilo s nekim drugim". a problem je cesto u nama samima i treba biti iskren pa priznati to sebi.

hocu da kazem, jasno je meni da ima brakova kojima jedino razvod (ili raskid, ako govorimo o vezama) moze biti sretan kraj. ali nekako mi se cini da precesto zanemarujemo srz problema, a po mom misljenju je to nespremnost da radimo na sebi i na odnosu sa zivotnim partnerom. a onda za nekoliko godina dodje do toga da ljudi koji su se nekad zaklinjali jedno u drugo pocnu razmisljati o tome da li je promjena koja se spominje u naslovu teme jedino rjesenje za probleme koje imaju.

nije ljubav ono sto se servira na filmovima, mislim da su nerealna ocekivanja najveci problem kada su u pitanju ove stvari.

nekom logikom se najbolje nikada i ne ženiti

leet wrote:nekom logikom se najbolje nikada i ne ženiti

Ti bi samo da saras.

leet wrote:nekom logikom se najbolje nikada i ne ženiti

Najbolje i ne pokusati nista, odustati u pocetku?

leet wrote:nekom logikom se najbolje nikada i ne ženiti

mozda i nije, mozda se bolje ozeniti pa se onda posvetiti zeni i porodici i njegovati je kao najljepsi cvijet

a plata ?