Da li biste se "usudili" ponovo izaći na testove i ponovo izaći na polaganje "gradske" vožnje". ?
POstoje razni online testovi vožnje. Ne znam da li je do mene ili onih koji su pravili te straniec, ali ja skoro svaki put padnem. Prosljeđivao sam ljudima koji su kudikamo bolji i sikusniji vozači nego ja. I oni su pali. Svi do jednog tvrde da ne bi smjeli ponovo pred komisiju. Nedavo je bila zanimljiva statistika iz mup -a koja kaže da najviše prekršaja prave vozači koji vozačku dozvolu posjeduju više od pet godina. Uzdaju se u svoje iskustvo, precjenju sebe i svoje automobile, te zaboravljaju saobraćajna pravila i znakove pored puta.
Malo od nas zna na prvu razliku između

i

Prvi je "najmanja dozvoljena brzina kretanja vozila", drugi predstavlja preporučenu brzinu. Ovog drugpg znaka nema u Sarajevu koliko ja znam, ali ga ima u drugim gradovima i izvan njih, u Banja Luci recimo.
Evo jedan zanimljiv članak o tome kakoa je višestruki automobilitički prvak Hrvatske pao na vozačko. I testove i vožnju.
Šta mislite o ovome svemu?Piše: Juraj Šebalj, višestruki automobilistički prvak Hrvatske
'U auto-školama uči se da se prođe ispit, a ne da se zna voziti. Prave trikove vozač nauči od strica Mirka'
Jutro, kao i svako drugo. Algoritam počinje. Otključam auto i palim ga, vezanje pojasa, moga, djetetova, Sve mora biti po "peesu". Tu i tamo se uključi ABS po ovom vremenu, no sigurnost prije svega. Samo neka on radi svoj posao. Funkcije sigurnosti sada i prije dvadesetak godina mnogo su se promijenile. Automobil je pametan i upozorava te na sve. Od vezivanja pojasa, niske vanjske temperature, do ABS i ESP sustava kao glavnih pokretača aktivne sigurnosti.Lijepo je znati da živimo sigurnije. Tako se danas i prodaju automobili jer, budimo realni, nove ne bismo ni trebali da ne nude nešto novo. Uz, naravno, bolji motor i novu boju.
No, idili je tu kraj. Priča o sigurnosti ima i svoju drugu stranu, a čine je svi ostali sustavi sigurnosti koji, nažalost, ovise o nama. Prije dvije-tri godine izašao sam na polaganje vozačkog ispita u promidžbene svrhe. Dogodile se to u jednoj auto-školi u centru Zagreba. Oličen iskustvom punoljetnosti za upravljačem mislio sam da ću tog jutra još jednom kao od šale proći pismeni i usmeni dio. No, gadno sam se prevario. Da bi se što bolje pripremio i zaista prošao, večer prije sam čak i ponovio teoretsko znanje.Drugo jutro sam se vrlo neugodno iznenadio. Na testovima sam, naravno, pao. Pitanja su bila jednostavna, no slikovni dio testa s križanjima napravljen je da te zezne.
Nakon testa, uz priopćenje da moram polagati još jednom, imao sam žustru raspravu s komisijom. Prošli smo svako pitanje na koje sam pogriješio i uz raspravu, na kraju je slijedio zaključak da su pitanja više primjerena za kviskoteku, nego za dokazivanje usvojenog znanja. Pri tome su nadređeni iz auto-škole jednostavno slijegali ramenima - sustav je takav kakav je. Nakon teorije sjeli smo u auto i krenuli na polaganje vožnje. Vezanje pojasa, prva, druga brzina i vožnja kroz užu dvosmjernu ulicu gdje su parkirani automobili s obje strane.
Mjesta ima dosta za mimoilaženje s autima iz suprotnog smjera. Gmižemo tom uličicom i tik prije križanja član komisije me obavještava da sam upravo pao na ispitu i da se možemo vratiti natrag.- Pao?? - upitam ja iznenađeno, s obzirom na to da nisam ni došao u priliku pogriješiti.- Da, pali ste, jer se vozite sredinom kolnika - objašnjava znalački član komisije.
Malo prokopam po glavi i shvatim da vozim sredinom kolnika iz čistog automatizma, jer s desne strane očekujem loptu, pješaka ili, ne daj bože, dijete. Na ovaj način imam mogućnost reagirati. U mom vozačkom stažu nekoliko sam puta imao sreće da izbjegnem nekoga. Moram li riskirati?- Dobro, možemo vam na to progledati kroz prste, no to nije običaj. Vaša traka je ucrtana na cesti i nje biste se trebali držati - objasni znalački član komisije.
Tijekom naše rasprave po istoj uličici nekoliko automobila vozi na identičan način - sredinom kolnika. Nakon svega i u potpunosti šokiran od polaganja ispita, džabe mi i ABS i ESP i BAS i objašnjavanje i iskustvo, kad je sustav školovanja otišao korak unazad. Zar je moguće da je sustav edukacije mladih sveden na trik pitanja? Zar je moguće da se školovanje praktičnog djela vožnje sastoji od "učim te da prođeš ispit", a ne da te naučim voziti. Čast izuzecima, ali osposobljavanje budućih vozača je stvar sreće, pa ako te dopadne instruktor koji te želi naučiti, imaš sreće, a ako nemaš, onda nemaš.
U 2013. godini, naš sustav još uvijek ne radi ništa po pitanju sigurnosti u obliku naknadne edukacije ili obvezne škole sigurne vožnje. Zar nije žalosno da prave vozačke trikove mladi vozač mora saznati od ujka Mirka ili bake Sunčice? A u biti, riječ je o trikovima "kako zaista preživjeti na cesti". Govorimo o sustavu koji još uvijek misli da je 35 sati dovoljno da naučiš voziti... I o sustavu koji ne poznaje usavršavanje i doškolovanje za bilo koga tko želi znati više.
Dok jedini poligon za sigurnu vožnju na Mičevcu zjapi prazan izvan sustava zakona, HAK će i dalje "moliti vozače da ne odlaze na put" jer je palo 10 cm snijega ili puhnula bura. Najsigurnije za sve.
