#1 Varanje na ispitima ili varanje samog sebe?
Posted: 28/01/2013 16:12
Vozeći se danas tramvajem do fakulteta i nazad, ostadoh "zaprepašten" razgovorima koje vode studenti lokalnih fakulteta. Nije neka novost, prepisivanja je uvijek bilo, znam dobro da ima mnogo kolega i kolega koji koriste raznorazne metode, da bi položili ispit(e), ali današnje situacije me natjeraše na razmišljanje o ovoj tematici, pa i samo otvaranje teme na forumu.
Situacija 1: Djevojka se hvali drugoj djevojci, kako je čitav red/grupa prepisao apsolutno sve. Nisam registrovao da li su svima bile iste grupe ili ne, ali se ona sada brine, citiram : "...prepisali smo apsolutno sve, test nosi 55 bodova, a mi smo svi pisali po osam-devet rečenica gdje je trebalo napisati samo dvije! Možda sam trebala da preskočim jedno pitanje, da ne bude ofirno...".
Situacija 2: Djevojka se žali kolegicama kako ona, jadnica (da ne bude zabune, u pozitivnom smislu
), neće položiti ispit, iako je prepisala čitavu skriptu! Valjda im je profesor/ica zadao i neko pitanje iz knjige, ili šta već.
Obije situacije su izazvale pozitivne reakcije sagovornica, na samo prepisivanje, uz osudu "zlog" profesora u drugom slučaju. Sličnih primjera ima mnogo, ali ova dva su "najsvježija", pa ću se njih držati, za sada.
Zašto je varanje na bilo koji način postalo normalno u našem društvu?
Zašto je to pozitivno i pohvalno djelo među kolegama?
Zašto je normalnije učiti iz skripte par dana prije ispita, a knjige zaobilaziti u širem luku?
Šta znači ocjena u indexu, ako je zarađena uz pomoć đonova, bubica i sl., ako već sutra nema znanja, ako ga je uopšte i bilo?
Kako takvi ljudi misle raditi neki odgovoran posao prema društvu u budućnosti, ako se čitav život samo "snalaze"?
Da se razumijemo, desi se i meni da prepišem nešto od kolege/ice, ako već uspijem, ali se nikada ne oslanjam na prepisivanje kao primarni način polaganja ispita. Vjerovatno jer ne znam da prepisujem, a i kućni odgoj je čudo... Radije ću pasti ispit i naučiti ga kako treba, nego varati kako bih položio. Bilo kako bilo, nisam ja tema, nego varanje na ispitima općenito.
Situacija 1: Djevojka se hvali drugoj djevojci, kako je čitav red/grupa prepisao apsolutno sve. Nisam registrovao da li su svima bile iste grupe ili ne, ali se ona sada brine, citiram : "...prepisali smo apsolutno sve, test nosi 55 bodova, a mi smo svi pisali po osam-devet rečenica gdje je trebalo napisati samo dvije! Možda sam trebala da preskočim jedno pitanje, da ne bude ofirno...".
Situacija 2: Djevojka se žali kolegicama kako ona, jadnica (da ne bude zabune, u pozitivnom smislu
Obije situacije su izazvale pozitivne reakcije sagovornica, na samo prepisivanje, uz osudu "zlog" profesora u drugom slučaju. Sličnih primjera ima mnogo, ali ova dva su "najsvježija", pa ću se njih držati, za sada.
Zašto je varanje na bilo koji način postalo normalno u našem društvu?
Zašto je to pozitivno i pohvalno djelo među kolegama?
Zašto je normalnije učiti iz skripte par dana prije ispita, a knjige zaobilaziti u širem luku?
Šta znači ocjena u indexu, ako je zarađena uz pomoć đonova, bubica i sl., ako već sutra nema znanja, ako ga je uopšte i bilo?
Kako takvi ljudi misle raditi neki odgovoran posao prema društvu u budućnosti, ako se čitav život samo "snalaze"?
Da se razumijemo, desi se i meni da prepišem nešto od kolege/ice, ako već uspijem, ali se nikada ne oslanjam na prepisivanje kao primarni način polaganja ispita. Vjerovatno jer ne znam da prepisujem, a i kućni odgoj je čudo... Radije ću pasti ispit i naučiti ga kako treba, nego varati kako bih položio. Bilo kako bilo, nisam ja tema, nego varanje na ispitima općenito.