blugirl wrote:Gle, ako ti je vrijedno rizika....
Mislim da lokalna anestezija dovoljno dobro obavi svoje
JESI li ti blugirl IKADA bila podvrgnuta takvom nekom zahvatu pa da govoris tako??? boze mili....
Strasno!! strasno!! strasno!!
Ja sam se iskreno najezila od te price, srce mi lupa, muka mi je.... strasno je to!
Ja sam slusala price kako je prije 40-50 god tako bilo..strasne price. Kod nas se ta kiretaza uvijek povezivala sa prekidom nezeljene (vanbracne) trudnoce, i sve je to uvijek pod velom tajni, o svemu tome se prica tiho da niko ne cuje, uopce ne prica, da niko ne zna... i izgleda - nista se nije promijenilo!?!?!
Ne, ne radi se to samo u tom slucaju, toliko je komplikacija, kada mora zeljena trudnoca biti prekinuta, kada nakon spntanog pobacaja mora se jos tijelo ocisititi koje nije stiglo prirodnim putem, iz ovog ili onog razloga, nije ni bitno- ta pitanja se ne smiju vise postavljati.. nego se zeni mora SVE pruziti da to fizicki i psihicki bude sto Atraumaticnije iskustvo!!!!!!
Meni je tako strasno drage zene BH cuti sta morate prolaziti. Nedavno sam na nekom HR forumu citala kako se tamo raspravlja u saboru o tzv nasilju nad zenama u rodilistima, kako se tretiraju zene na porodu (oni su to definisali kao nasilje), a znam da je to tako i u BH, te sada i ova zlokobna kiretaza.
Ja imam srecu da zivim u inostranstvu, i zbog ovakvih i mnogih drugih stvari se necu nikada vratiti ovamo (sad sam tu na odmoru). Ne zelim da moje dijete odrasta u ovoj sredini (politicki, ekonomski, sigurnosno), a da moja curica nekada mozda mora proci kroz nesto slicno...
To je toliko strasno bili cuti vase price da asociraju odmah na ona AFRICKA PLEMENA, i nije mnogo drugacije od spolnog sakacenja djevojcica u africi...
Da postoje ljudi koji rade u zdravstvu bez imalo empatije, bez imalo saosjecanja... Pa kako ne kontaju da sam dolazak zenama na takav zahvat PSIHICKI ni malo nije prijatan...a kamoli strepnja, strah od boli... Za one koje se moraju rastati od djeteta to nikako nije potrebno da te neko jos i tako tretira!!!!
Ja cu vam prenijeti svoje iskustvo. Ja sam jednom imala spontani, koji je moralo na kraju da bude dovrsen kiretazom, jer se tijelo nije potpuno ocistilo, a jednom se trudnoca nije dobro razvijala te sam se morala oprostiti od svog malenog. U drugom slucaju psihicka bol je jos uvijek tu, ali zahvaljujuci divnom osobolju bolnice u kojoj sam se lijecila, sve to mnogo lakse pada... Na svakom coscku susrecete saosjecanje ljudi od doktora, do sestre, anesteziologa, itd.
Prvo idete na razgovor s doktorom gdje vam bude objasnjeno sta ce se raditi, ne objasnjavaju oni puno i ne opterecavaju ljude nepotrebnim stvarima, samo obavijeste da ce se zahvat obaviti pod totalnom anetezijom te da ce sve biti gotovo u prvom slucaju u 2 min, u drugom slucaju sve da ce pola sata trajati. Da cu biti par sati u bolnici dok vide da je sve ok, i da isti dan mogu kuci. Prvi put sam pitala zasto u opstoj anesteziji (jer nikad ranije nisam bila u opstoj) i da li je to potrebno, oni su mi rekli da oni to ovdje uglavnom tako rade i da nema nikakvih komplikacija, da je mnogo jednostavnije za mene i za njih...
I tako je bilo... i mnogo sam zadovoljna sto je to tako uradjeno. I prvi i drugi put sam plakala za tim djetetom, i toliko mi je drago bilo kada me je u sali anesteziolog stistnuo za ruku s jedne strane, doktor s druge strane, i blagim pogledom i mirnim rijecim rekli da ce sve brzo biti gotovo, da cu sada lijepo spavati i da ce poslije sve biti puno bolje... Stisnu te prijateljski za ruku i dok ti jos pricaju nesto ti utones u san, i kroz nesto vremena se probudis u sobi za budjenje gdje sestre cim ugledaju da si se probudila dodje do tebe da te pitaju kako se osjecas, stisnu te za ruku i kazu da je sve dobro i tu su za tebe, i tjese te....
Naravno doktor dodje poslije da te obidje, kaze kako je zahvat prosao, te sta mogu ocekivati, da upute, i jos su mi u drugom slucaju ponudili da mogu napraviti termin sa terapeutom ukoliko ne mogu preboljeti gubitak djeteta...
U mojoj bolnici su tako radili pod opstom anestezijom, u drugoj bolnici u istom gradu su jednoj kolegici radili pod epiduralnom, tu si doduse svjestan, ali od struka dole nista ne osjecas...ja iskreno nisam zeljela da ista cujem ili vidim...zeljela sam samo to da prespavam i da bude sve kao ruzan san...ostalo je jos sjecanje i slike bebe sa ultrazvuka, ali nikakvih traumaticnih iskusava, nikakve boli fizicke, nikakvog maltretiranja.... to zenama stvarno NE TREBA!!!!
Ja iskreno, da mogu sta tu uciniti ucinila bih....ali ja sam odlucila da se nikada ne vratim.. I nikada ne citam ove forume, i nista me ne muci, zivim svoj zivot u neznanju... mozete me mnogi osuditi...ali tako je.... JBG....
Jer JAKO sam suosjecajna...i kada nesto ovako procitam, hocu da siznem! Sada sam dosla na odmor u BH, i nikako mi ne prija taj odmor, na svakom cosku neimastina, siromastvo, toliko sam donacija dala, toliko suosjecam, a nista ne mogu.... A voljela bih da pomognem...
Ako smijem...
Dopustite mi...nemojte me molim vas krivo shvaititi..ne zelim da pametujem i da se mijesam...samo za vase dobro, za dobro ostalih zena, za dobro vasih kceri i unuka i sestara i majki...vi koje znate sta se desava, vi koje ste prosli, ili koje znate za sve to- mozete li sta uciniti po tom pitanju- informisati druge zene, pokrenuti akciju, pokrenuti nesto , ZAUSTAVITI NASILJE NAD ZENAMA!?
To ne mora biti tako!!!!!!!