Forum Klix.ba

Izuzetno je zanimljiv clanak o istoriji sukoba u sjevernoj Irskoj, i koji govori, da se razliciti ljudi, u istim situacijama, isto ponasaju.
Ovo je samo dio clanka.

Od Bosne ce napraviti sjevernu Irsku

http://infoz.ffzg.hr/afric/MetodeII/Cim ... Andrej.htm

Kronologija novijih događaja [4]
Od 1972. do 1993. godine, od uvođenja izravne vlasti iz Westministera, šest puta se pokušalo doći do političkog rješenja. Svih šest inicijativa je propalo.

1985. godina donijela je Anglo-irski sporazum kojim je stvorena nova inicijativa između Dublina i Londona za rješenje konflikta.

1994. proglašen je prekid vatre koji traje do danas.

1998. postignut je Belfastski sporazum («Good Friday Agreement») koji zamjenjuje Anglo-irski sporazum.

1999. uspostavlja se zajednička vlada po člancima Belfastskog sporazuma.

2000. Velika Britanija ukida zajedničku sjevernoirsku vladu zbog neispunjenih uvjeta razoružanja. Naime, protestanti i Britanci zahtijevaju razoružanje IRA-e. Osnovana je međunarodna komisija koju vodi finski predsjednik. Ta komisija treba provesti i nadgledati razoružanje. IRA bi trebala odložiti cijeli svoj arsenal u spremišta. Iako je zabilježen napredak i IRA je odložila dio svog arsenala, ne želi u potpunosti to učiniti jer druga strana nije ispunila svoje uvjete. Moguće je daljnje cijepanje unutar te organizacije zbog različitih mišljenja i stavova. Gerry Adams, čelnik Sin Feinn-a, naglašava da i druga strana (Velika Britanija) mora ispuniti svoje uvjete. Mora reorganizirati RUC (policiju) i maknuti vojsku, mora osigurati jednake životne uvjete katolicima. U Sjevernoj Irskoj još je uvijek dvostruko manja mogućnost da se katolik zaposli, za razliku od protestanta, posebno kod muškaraca. Isto tako ostaje problem nasilja. Problemi oko katoličkih škola, posebno osnovne škole Holy Cross u Ardoyneu, u sjevernom Belfastu. Djecu moraju voziti u oklopnim vozilima od kuće do škole, jer bi inače bili izloženi protestantskom nasilju, bili bi gađani kamenjem i bocama.

Veliki problem svake godine predstavljaju tradicionalni marševi protestanata, pripadnika Oranskog reda [5] . Većina protestantskih marševa u Derryju i Belfastu prolazi kroz katoličke kvartove pa velik broj vojske i policije mora barikadama sprečavati sukobe. Katoličkom stanovništvu su ti marševi velika provokacija.

2000.-2003. zabilježen porast kriminala i nasilja protestantskih i katoličkih paravojnih organizacija nad civilima. Britanska vlada priznala pomaganje unionističkim organizacijama tijekom najžešćih godina sukoba, te da je znala za uhićenja bez naloga kojima su bili izloženi katolici, ali nije reagirala. (Jutarnji list). Pokrenuta istraga o događajima koji su doveli do krvoprolića na tzv. «Bloody Sundy».

29. studenog 2003. održani su izbori za sjevernoirski parlament. Dogodili su se neki značajni preokreti – DUP najradikalnija unionistička stranka osvojila je 30 mjesta, Sinn Fein, najradikalnija katolička 24, a unionistička stranka Davida Trimblea UUP 27 glasova, što znači da više nije najbrojnija. Promjene indiciraju na neuspjeh političkih pregovora i pitanje je da li će se uspjeti formirati vlada. Konzultacije su još uvijek u tijeku.

Ipak, ne može se reći da nema nikakvog napretka u proteklih 25 godina: diskriminacija kod dodjeljivanja stambenih prostora je prekinuta, potiču se mješovite škole, a one segregacijske škole, većinske katoličke ili protestantske, primorane su u obrazovni sustav uključiti kulturalni diverzitet i obostrano razumijevanje, poticanje izražavanja kulture manjinske zajednice, tj. katoličke, posebno kod uporabe irskog jezika, koji je dopušten, čak i potican uvođenjem škola na irskom jeziku. Na razini vlade, 11 od 26 vijeća funkcioniralo je na principu podjele vlasti.



Politička scena Sjeverne Irske


Pripadnost nekoj stranci ovisi prvenstveno o tome je li netko protestant ili katolik po vjeroispovijesti. S tim u skladu postoje dvije glavne političke struje: protestantska s jedne i katolička (republikanska) s druge strane. Velika većina protestantskih stranaka naziva se unionistima (zbog težnje nastavka unije s Velikom Britanijom), a republikanci su nacionalisti (zbog jakog nacionalnog osjećaja i težnje ka ujedinjenju s Republikom Irskom).

Unionisti
Ono što je zajedničko svim unionističkim strankama je to da ih čine isključivo protestanti, u načelu čine ih nasljednici onih koji su se u 19.st. borili protiv toga da Irska dobije neovisnost ili barem veću autonomiju. Svi unionisti slažu se da sjeverni dio otoka treba ostati pod vlašću Velike Britanije. Glavne unionističke stranke su: Ulsterska unionistička stranka (UUP) i demokratska unionistička stranka (DUP).

Ulsterska unionistička stranka (UUP) je najveća, formirala je sve sjevernoirske vlade od 1922. do 1972.godine. Sadašnji predsjednik te stranke je David Trimble. On je jedan od najvažnijih političara u Sjevernoj Irskoj, bio je prvi premijer Sjeverne Irske.

Demokratska unionistička stranka (DUP) je više anti-nacionalistička. Predsjednik je Ian Paisley, koji je također i glavni protestantski svećenik. Obje stranke protive se upletanju Republike Irske u bilo kakva pitanja Sjeverne Irske, isto tako žele dijeliti vlast isključivo s unionistima. DUP je radikalnija stranka u tim stavovima od UUP-a.

Upravo su oni osvojili većinu u izborima održanim 29. studenog 2003. godine. DUP se protivi odredbama Belfastskog sporazuma.

Progresivna unionistička stranka (PUP) i Ulsterska demokratska stranka (UDP) zapravo su politička krila unionističkih paramilitarnih organizacija. Nastale su sredinom devedesetih godina 20 stoljeća.

Nacionalisti
Glavno načelo nacionalista je težnja za ujedinjenjem irskog otoka. Glavna i najveća stranka je Socijaldemokratska radnička stranka (SDLP). Predsjednik stranke je John Hume. Iako se zalaže za ujedinjenje, ne odobrava nasilje kao sredstvo postizanja cilja, nego drži da ujedinjenje mora podržati većina u Sjevernoj Irskoj.

Druga stranka je Sinn Fein (irski za: «mi sami»), koja je političko krilo IRA-e. Sadašnji predsjednik je Gerry Adams, a nekad je glavni čovjek stranke bio prvi predsjednik Republike Irske Eamon de Valera. Stranka smatra da je nasilje potrebno da bi se Britanci istjerali s otoka te da je njihovo pravo ujedinjenja povijesno utemeljeno. Sinn Fein je, kao političko krilo IRA-e, odbio osuditi djelovanje IRA-e

Irska Republikanska Armija


Najstarija i najaktivnija paravojna organizacija – Irska Republikanska Armija, koja se temelji na etničkom nacionalizmu, nastala je kao odgovor na neravnopravan položaj Irske unutar Ujedinjenog Kraljevstva. Isprva je to bila mala grupica ljudi koja je zagovarala veća prava i ravnopravnost irskog stanovništva. Ti irski dobrovoljci u početku su se zalagali za prvenstveno nenasilne metode, ali kada je britanska vlada represivnim mjerama onemogućavala njihovo djelovanje, odlučili su promijeniti taktiku djelovanja i služiti se taktikom britanske vlade - taktikom nasilja. Oni su pokrenuli Uskršnji ustanak 1916. te se kasnije preimenovali u Irsku Republikansku Armiju7 (IRA-u). Kada je 1921. godine postignut sporazum i nastala Slobodna država Irska, izbio je građanski rat između vojske Slobodne države Irske i snaga koje su se protivile sporazumu, tj. IRA-e. Tu bitku je IRA izgubila. 60-tih godina počela se više okretati politici, što je uslijedilo rascjepom na Pravu i Privremenu IRA-u.
Danas se pod terminom «IRA» misli na Privremenu IRA-u koja je nastavila militantnu kampanju. 1969. godine unionistička je vlada, pružajući otpor kampanji za ljudska prava, pozvala britansku vojsku da smiri nemire. Tada se IRA reorganizirala i 1970. počela suprotstavljati britanskoj vojsci. Nasilje IRA-e ubrzo se pretvorilo u opsežnu bombašku kampanju ciljanu većinom na vojne, ali i na civilne, javne i komunalne mete. Podrška stanovništva republikanskom paravojnom pokretu porasla je kada je britanska premijerka Margareth Thatcher uvela pravo na zatočenje i držanje u zatvoru do 7 dana bez suđenja, tzv. «Internment». Stotine katolika bilo je uhapšeno zbog (većinom neosnovanih) sumnji da su pripadali IRA-i. U zatvoru su ti ljudi mučeni i pokrenuli su kampanju štrajka glađu. IRA je dobila još veću podršku naroda nakon incidenta «Bloody Sunday» u siječnju 1972. Iz male frakcije Privremena IRA (PIRA) pretvorila se u veliku, dobro financiranu gerilsku organizaciju. Sredinom 1970-tih godina imala je oko 1500 članova. Po raznim procjenama IRA ima najveći arsenal oružja od svih paravojnih organizacija u Sjevernoj Irskoj. Oružje je većinom domaće proizvodnje.



U skladu s mirovnim ugovorom IRA je 31. kolovoza 1994. proglasila prekid vatre. U to vrijeme imala je oko 500 aktivnih članova koji djeluju na području Irske, Velike Britanije i Europe. No, zbog nedostatka političkog napretka, nastavila je djelovati do 9. ožujka 1996. Nakon donošenja «Good Friday Agreementa» ponovno je proglasila je prekid vatre. IRA prihvaća sporazum iako smatra da ima nekih nedostataka, no, još se uvijek nije razoružala, što je jedan od uvjeta sporazuma. To bi, kako smatraju, bio čin predaje britanskoj kruni.




Zaključak


Sukob u Sjevernoj Irskoj je problem kojim se bavi velik broj ljudi već skoro cijelo jedno stoljeće – bez većeg uspjeha. Rješenje se pokušavalo postići putem politike, pregovora, nagodbi, ustupaka, ali ništa od toga nije natjeralo ni jednu stranu da popusti. Nezadovoljni sve očitijom diskriminacijom krajem 50-tih godina, katolici su vidjeli jedini izlaz u oružanoj borbi. Etnički separatisti formirali su Irsku Republikansku Armiju. Najvažnije jest da je ona nastala kao odgovor na nasilje i ponašanje britanske vojske, policije i protestantskog stanovništva prema katoličkom. Napadi IRA-e većinom su bili osveta i odgovor na nasilje počinjeno od britanske vojske i protestanata. IRA je koristila istu taktiku kao i britanska vojska – taktiku zastrašivanja i neopravdanog nasilja. Kako 60-tih i 70-tih godina katolici nisu mogli organizirati niti mirne prosvjede, popularnost i članstvo u IRA-i silno je poraslo. Kao odgovor na IRA-u nastale su protestantske paravojne organizacije. Začetnikom i tvorcem tog sukoba je britanska imperijalna politika - politika koja je rezultirala istim ishodom i na području Indije i Pakistana, Rodezije i drugih bivših britanskih kolonija.

Za stanovnike sjevernoirskih gradova kao što su Belfast i Derry bombe, pucanje, protesti i naoružani vojnici na ulicama svakodnevni su događaji, način života.

Tri četvrtine stanovništva Sjeverne Irske je protestantsko i kao takvo ne želi biti član Republike Irske jer se boji osvete. Jedna četvrtina je katolika koji su svakodnevno diskriminirani. Pat pozicija koju, čini se, ni najvještiji političari ne znaju riješiti.

Ovim radom sam pokušao približiti i rasvijetliti neke od ciljeva i razloga djelovanja terorističke organizacije Irske Republikanske Armije. Iako nasilje nije opravdano, svaka posljedica ima svoj uzrok.

Sjeverna Irska ili Ulster je pod Engleskom kontrolom vec od 14 stoljeca

Tamo su se stoljecima naseljavali Engleski kolonisti i do 1922 kada se je rjesavao status Irske..taj dio je pripao Engleskoj

Ulster je protestantski iako tamo ima par jakih katolickih mjesta..iako u Belfastu tek ima malo vise protestanta od katolika

Za razliku od S Irske..cetnici su pobili oko 200 000 civila Ljudi civila Bosnjaka..Hrvata..cak i Srba

Oni nisu bili u Bosni u 14 stoljecu..nego su dosli nakon Otomanske okupacije..i poceli se naseljavati..prvenstveno u sume..pa poslije su silazili u gradove nakon agrarnih reforma..dotad su bili seljaci

Dalje Srpstvo je kod ovoh Srba Bosanskih bnio stran pojam..sve do prije 150 godina..kada su se pravoslavni vlasi masivno poceli izjasnjavati kao Srbi

Za vrijeme Petranovica i ostalih likova..koji su nepismenim pravoslavnim seljacima objasnjavali formulu

Pravoslavac=Srbin..a ne Bosnjak ili pravoslavni vlah

E ovako ce biti u BiH, nakon Esdaunovih reformi. Samo ce biti promjenjena imena naroda.

"U Sjevernoj Irskoj još je uvijek dvostruko manja mogućnost da se katolik zaposli, za razliku od protestanta, posebno kod muškaraca. Isto tako ostaje problem nasilja. Problemi oko katoličkih škola, posebno osnovne škole Holy Cross u Ardoyneu, u sjevernom Belfastu. Djecu moraju voziti u oklopnim vozilima od kuće do škole, jer bi inače bili izloženi protestantskom nasilju, bili bi gađani kamenjem i bocama. "

Sta se ti brines..pa vi ste ubili covjeka u BL..na otvaranju dzamije

Protjerali preko 500 000 Bosnjaka i Hrvata
Pobili 200 000
Zapalili preko 1000 dzamija

Halo violentjack i Stolee:

Vas dvojica ste fino poceli temu. Mozda se cujemo kada se pucnjava smiri.

Wales

Ipak, ne može se reći da nema nikakvog napretka u proteklih 25 godina: diskriminacija kod dodjeljivanja stambenih prostora je prekinuta, potiču se mješovite škole, a one segregacijske škole, većinske katoličke ili protestantske, primorane su u obrazovni sustav uključiti kulturalni diverzitet i obostrano razumijevanje,
posebno kod uporabe irskog jezika, koji je dopušten, čak i potican uvođenjem škola na irskom jeziku.




Kod nas mjesovite skole su tamo gdje je vecinsko Bosnjacko stanovnistvo.
Ako cemo iskreno tako je.

Pravi li se od Bosne i Hercegovine Sjeverna Irska?

NE , moje misljenje .
Prije bih ustvrdio da se prave Srbija,Hrvatska i Bosnjakistan .

combe wrote:Pravi li se od Bosne i Hercegovine Sjeverna Irska?

NE , moje misljenje .
Prije bih ustvrdio da se prave Srbija,Hrvatska i Bosnjakistan .

Sto u tacnoj interpretaciji novinskog clanka jeste da si "combe"
potpuno u pravu. Normalnom , obicnom covjeku se postavlja samo po sebi pitanje - kome treba tri puta gora BiH od Irske?

margareta wrote:

combe wrote:Pravi li se od Bosne i Hercegovine Sjeverna Irska?

NE , moje misljenje .
Prije bih ustvrdio da se prave Srbija,Hrvatska i Bosnjakistan .

Sto u tacnoj interpretaciji novinskog clanka jeste da si "combe"
potpuno u pravu. Normalnom , obicnom covjeku se postavlja samo po sebi pitanje - kome treba tri puta gora BiH od Irske?

juhhhhhhh , pamet je pamet .
Hvala .

Svaki pojedinac MORAO bi biti upoznat sa svim cak intimnim detaljima o svakom politicaru koji ga zastupa.Porodicno stablo , ko je, sta je, odakle je, iz koje i kakve familije i porodice je, bracni status, cio privatni zivot a pod razno i obavezno obrazovni status - koliko je kvalificiran obnasati i koju politicku duznost / funkciju.
Sa politicarima o kojima ne znamo nista necemo nikada znati ni za vlastiti identitet.
Na kraju , u svakoj zemlji , radi mjera zastite i postoji vizni rezim a mi ne znamo ko je GLAVNI iznad nasih politicara o kojima ne znamo nista.

Poenta koju zelim apostrofirati je da se citateljstvo samo upozna ko je i odakle je taj nas VISOKI i koji su ti koji se nemaju (nece) snage sami
bez Irskog pomocnika donositi zakone ove zemlje koji su direktno usmjereni protiv svakog pojedinca, bez obzira na religijsku ili drugu pripadnost.
Svaki redak iz autorovog naslova koji sam ja skratila treba i mora znati svako ko zeli dobro ovoj zemlji.
Vidim da se teme ovakvoga sadrzaja olako prelociraju ili bivaju progurane sa samo jednom temom postavljenom u dva - tri navrata ("bigamija")ili se guraju sa trivijalnim spekulacijama - 'rekla - kazala' - kako bi se prikrili pravi aktuelni problemi ove zemlje. Zasto? Zasto skrivati pitanja koja su od zivotnog znacaja za svakog pojedinca i buducnost ove zemlje? Kome nije u interesu dobrobit obicnog covjeka?

Slazem se u potpunosti .
Evo primjera ,
O ljudima u predsjednistvu ja kao ni ostali gradjani BiH nemam pojma ,
Ko su , sto su , odakle su ...

ne pravi se . st akaz dolazi novi. kakav ce on